Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1437/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-687/2019-15 od 27. kolovoza 2024., dana 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-687/2019- 15 od 27. kolovoza 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ali drugom sucu pojedincu tog suda.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija rješenje i navodi da to čini iz zakonom predviđenih razloga normiranih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07- odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11- pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; dalje: ZPP), koji se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 10. lipnja 2019. primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19) uz iznimke propisane st. 2.-4. tog članka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači rješenje na način da prihvati prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, podredno da ukine rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protiv navodima žalbe. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Načinom odlučivanja i obrazlaganja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 377. st. 2. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi u ovom dijelu, kada navodi:

„Naslovni sud u sad već drugom ponovljenom postupku nije postupio prema uputi drugostupanjskog suda iz ukidne odluke i utvrdio činjenice koje su odlučne za donošenje odluke o osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti.“

5.1. Prema odredbi čl. 377. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju. Prema odredbi čl. 354. st. 1. (u vezi čl. 381.) ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (konkretno: rješenja).

6. Prije svega, iako je ovaj sud u ukidnom rješenju poslovni broj: Gž-215/2022-2 od 24. lipnja 2024. jasno istaknuo „(…) da u konkretnoj situaciji nema mjesta zasnivanju nadležnosti na odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09; 112/12; 143/13; 147/13; 9/15; 78/15; 102/15 i 52/16) na koju se poziva prvostupanjski sud, jer se ta odredba odnosi na pitanje međunarodne nadležnosti za sporove iz potrošačkih ugovora.“, prvostupanjski sud se i u sada pobijanom rješenju izričito pozvao na tu odredbu navodeći u toč. 4. obrazloženja:

„Nesporno je da su za ovaj sud obvezujući stavovi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a VSRH je u svojoj odluci broj Gr 1 143/2019-2 naveo da je sukladno odredbi čl. 19.l st.1. Zakona o kreditiranju (pravilno: Zakon o potrošačkom kredititranju) nadležan sud prebivališta potrošača, dakle Općinski sud u Slavonskom Brodu, te je ovaj sud u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja.“

6.1. Međutim, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci na koju se poziva prvostupanjski sud nije primjenjiv u ovom slučaju, kako je to ovaj sud već istaknuo u ranijoj ukidnoj odluci, poslovni broj: Gž-215/2022-2 od 24. lipnja 2024. Naime, Zakon o potrošačkom kreditiranju, odredbom čl. 19.l dopunjen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15), a istom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Dakle, imajući u vidu citiranu odredbu uz ostale odredbe dodane Glave IV.B Ništetnost i sudski postupci (čl. 19.j. i 19.k) jasno je da je tim člankom uređena nadležnost suda za slučaj spora u vezi ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, a ne nadležnost u slučaju spora u svezi s ugovorom o kreditu kojeg je potrošač ugovorio s bankom sa sjedištem u [adresa]. U konkretnom slučaju nedvojbeno je da se predmetni Ugovor o kreditu ne može smatrati ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem.

6.2. Nadalje, neodlučni su razlozi pobijanog rješenja kojima se upućuje na Direktivu 93/13, jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje, s obzirom da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, dana 1. srpnja 2013.

7. Zbog (ponovno) pogrešnog pravnog pristupa kod donošenja odluke o prigovoru mjesne nenadležnosti, pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik također poziva u žalbi. Prvostupanjski sud sada pobijano rješenje ponovno (po sistemu copy/paste iz rješenja P-687/2019-5 od 2. veljače 2021.) temelji na općenitim i ničim obrazloženim razlozima, i to:

- da je prorogacijska klauzula iz čl. 12. Ugovora o kreditu od 7. srpnja 2006. ništetna jer radi o unaprijed formuliranoj odredbi po kojoj ugovorne strane nisu pregovarale pa tužitelj nije imao mogućnost utjecati na njezin sadržaj,

- da predmetna ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama jer kada bi bio nadležan sud u Zagrebu (mjestu sjedišta tuženika), tužitelj koji ima prebivalište u [adresa] morao bi putovati u Zagreb, što iziskuje troškove i vrijeme, čime se ograničava pravo tužitelja na pristup sudu.

7.1. Stoga ovaj sud ponavlja:

„Naime, da bi sud mogao ocijeniti da je navedena ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo bila nepoštena odnosno da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu potrošača, ovdje tužitelja, valja cijeniti ne samo udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta sjedišta suda (time da prema mišljenju ovoga suda, prvostupanjski sud nije cijenio niti ovu činjenicu na potpun i pravilan način), već je u obrazloženju samo naveo da troškovi putovanja od [adresa] do Zagreba nisu takvi da bi objektivno mogli odvratiti potrošača od upuštanja u postupak), nego i ostale relevantne okolnosti kao što su vrijednost predmeta spora, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku ne odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje tužitelja kao potrošača te ostale okolnosti za koje ocijeni da su relevantne, a koje prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir kod donošenja odluke o osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti (…).“

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, a neovisno o daljnjim žalbenim razlozima, prihvaćena je žalba tuženika, ukinuto pobijano rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

8.1. Zbog opsega uočenih (i ponovljenih) propusta, primjenom odredbe čl. 371. ZPP- a odlučeno je da ponovni postupak provede drugi sudac pojedinac prvostupanjskog suda.

9. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu navode iz obrazloženja ovog drugostupanjskog rješenja te će utvrditi činjenice koje su odlučne za donošenje odluke o osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti, nakon čega će donijeti novu odluku koja će imati uporište u stanju spisa i materijalnom pravu koje treba primijeniti u konkretnom slučaju, kako bi ovaj sud po eventualno novoj žalbi mogao ispitati pravilnost i zakonitost nove odluke.

10. O zatraženim troškovima žalbenog postupka, prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 8. svibnja 2025.

Sudac

Milko Sambolek