Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-663/2023-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJE

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Ivančiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Grada Stari Grad, Novo Riva 3, OIB:95584171878, zastupanog po punomoćniku Igoru Prviniću, odvjetniku iz Starog Grada, radi utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: P-2264/2018 od 2. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: P-2264/2018 od 2. svibnja 2023. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima stranaka za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj isključivi vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je pod točkom II. ovlašten tužitelj temeljem navedene presude na navedenoj nekretnini zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u cijelosti, uz prethodno brisanje tuženika. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.190,00 EURA/16.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev odnosno podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da se protivi svim navodima tuženika, da pobija iste kao neosnovane, te predlaže ovom sudu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Nije sporno da predmetna nekretnina ima oznaku č. zgr. [katastarska čestica] te da je u zemljišnim knjigama upisana kao dvorište površine 31 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tuženika, a da je ista sa svih strana okružena zgradama i to južno sa č. zgr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja, zapadno sa č. zgr. [katastarska čestica], u vlasništvu tužitelja, sjeverno sa č. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika i istočno sa č. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, te da nije preizgrađena da bi predstavljala dvor u koji gledaju i na koji su orijentirani stanovi stranaka.

6. Isto tako utvrđeno je da je nekretnina pod oznakom č. zgr. [katastarska čestica] upisana u zemljišne knjige od 1886., da je mijenjala vlasnike da bi temeljem Kupoprodajnog ugovora od 12. svibnja 1939. ista bila uknjižena kao vlasništvo Crkovinarstva Župne crkve sv. Stjepana u Starom Gradu, a da su provedbom prijavnog lista 22. studenog 1965. od č. zgr. [katastarska čestica] nastale č. zgr. [katastarska čestica] površine 82 m2 i č. zgr. [katastarska čestica] površine 31 m2 pri čemu su se obje nekretnine u prijavnom listu vodile kao društveno vlasništvo, dok da je istog dana provedbom Ugovora o zamjeni nekretnina od 11. studenog 1965. Skupština Općine Hvar stekla vlasništvo na č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] i na č. zgr. [katastarska čestica] što je dovelo do otpisa č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška].

7. Osim toga, sud je utvrdio da se Ugovorom o zamjeni Skupština Općine Hvar obvezala da će u svrhu razgraničenja i odvajanja zgrada koje su predmet zamjene zazidati vrata koja iz č. zgr. [katastarska čestica] vode u dvorište te vrata koja vode na terasu č. zgr. [katastarska čestica], a koja će se vrata pretvoriti u prozor, potom da će se zatvoriti prolaz koji ide sa terase č. zgr. [katastarska čestica] na drugom katu i vodi na nadstrešnicu koja je ugrađena u zidu č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica], te da ugovaraju da se predmetna nadstrešnica u visini drugog kata ne smije srušiti bez zajedničkog sporazuma vlasnika, odnosno korisnika č. zgr. [katastarska čestica]. Isto tako iz dokaza proizlazi da je Ugovorom od 18. listopada 1965. Crkva prodala DB i LB č. zgr. [katastarska čestica] kao ruševnu kućicu te se spominje dvorište 436/2 koje je odcijepljeno od č. zgr. [katastarska čestica], dok je drugim kupoprodajnim ugovorom Skupština Općine Hvar nakon provedenog javnog natječaja prodala LB i IB (prednicima tužitelja) č. zgr. [katastarska čestica] te im istovremeno ustupila na trajno i besplatno korištenje nekretninu koja je predmet ovog postupka.

8. Kako je tuženik u zemljišnoknjižnom predmetu broj Z-1353/11 5. rujna 2011. podnio prijedlog za upis prava vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem odredbe čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje: ZV), Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi ("Narodne novine" broj: 117/93), te Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 11. prosinca 1996. i Uvjerenja nadležnog tijela da se č. zgr. [katastarska čestica] nalazi unutar granica građevinskog naselja Stari Grad i da je upis prava vlasništva proveden štambiljem 6. rujna 2011., cijeneći da je u navedenom postupku upis prava vlasništva proveden i u odnosu na predmetnu nekretninu na tuženika, sud smatra utvrđenim da je pravni prednik tuženika u vrijeme kada je od Crkve zamjenom stekao zgradu imao namjeru predmetnu nekretninu koristiti kao zemljišne nužno za redovnu uporabu te zgrade.

9. Međutim, kako je gotovo u isto vrijeme Crkva prodala i č. zgr. [katastarska čestica] prednicima tužitelja a putem javnog natječaja i č. zgr. [katastarska čestica], sud zaključuje da je ta nova okolnost dovela do odustanka od ranije namjene predmetne nekretnine jer se ukazalo nužnim spojiti č. zgr. [katastarska čestica] sa č. zgr. [katastarska čestica] pa je prednik tuženika č. zgr. [katastarska čestica] ustupio na besplatno i trajno korištenje prednicima tužitelja.

10. Stoga sud tvrdi da se obje strane trebaju sporazumjeti o tome da najprije spoje svoje katastarske čestice u jednu građevnu česticu a tek potom da definiraju postojeće služnosti i pronađu način na koji će ih upisati u zemljišnu knjigu, pa će se tako na dijelu novoformirane građevne čestice tužitelja i to upravo ovom koja je predmet postupka morati odrediti aktivna ili pasivna služnost u korist točno određenog stana, kao posebnog dijela zgrade tuženika.

11. Kako je stoga sud mišljenja da se rješenje o utvrđivanju građevne čestice od 15. listopada 2015. koje je ishodio tuženik temelji na pogrešnoj uknjižbi prema kojoj je sporna čestica u istom vlasničkom režimu kao i č. zgr. [katastarska čestica], a budući stranke nisu iskoristile mogućnost nagodbe radi ispravka pogrešnog upisa ili ugovorile suvlasništvo na predmetnoj nekretnini to je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev koji će omogućiti tužitelju da po pravomoćnosti presude ishodi rješenje o formiranju svoje građevne čestice a tuženiku da zatraži obnovu postupka u navedenom upravnom postupku dok će pitanja osnivanja služnosti prema stavu suda biti predmet nekog budućeg ugovornog odnosa između istih stranaka ili neke nove parnice koja će se voditi pred sudom.

12. U žalbi tuženik ističe da je izreka presude u suprotnosti s obrazloženjem zbog čega se ne može ispitati na pravilan način, kao i da je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešne zaključke čime je posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo. Tuženik ukazuje da se u Ugovorima na koje se sud poziva u svojem obrazloženju za č. zgr. [katastarska čestica] koristi naziv dvor i da se konstatira da se prizemno nalazi dvor zajedno sa cisternom, a da se na katu nalazi terasa, iz čega bi se dalo zaključiti da se sporna nekretnina može podijeliti u tri cjeline i to dvorište, cisterna i terasa iznad dvorišta. Nadalje smatra da sud pogrešno tumači odredbe Ugovora sklopljenog između Skupštine Općine Hvar kao prodavatelja i LB i DB kao kupca kada izraz besplatno i trajno korištenje tumači kao predaju u vlasništvo, iako je sastavljač Ugovora napravio jasnu razliku prava i ovlaštenja koja su kupci stekli po tom Ugovoru tako da se u čl. 2. navodi da se č. zgr. [katastarska čestica] prodaje kupcima u čl. 4. da kupci preuzimaju navedenu nekretninu i u čl. 9. im se daje izričito ovlaštenje za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama dok se s druge strane u čl. 3. navodi da se kupcima ustupa besplatno korištenje dvorišta na spornoj nekretnini a ne upis prava vlasništva, pa tvrdi da su prednici tužitelja na spornoj nekretnini stekli niži stupanj prava i ovlaštenja, odnosno da su stekli služnost trajne i besplatne uporabe, a ne pravo vlasništva kako to shvaća prvostupanjski sud. Stoga brani tezu da je usvajanje tužbenog zahtjeva protivno odredbi čl. 9. ZV-a i protivno načelu pravnog jedinstva nekretnine s obzirom da bi tužitelj spornom presudom postao vlasnik terase koja se nalazi na katu i cisterne, premda tijekom postupka nije pružio nikakve dokaze da mu pripada pravo vlasništva i na tim dijelovima nekretnine, dok da iz obrazloženja rješenja ostaje nejasan pravni osnov stjecanja od strane tužitelja jer se sud u obrazloženju ne poziva na konkretnu odredbu zakona na kojoj bi temeljio svoju odluku.

13. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da opravdano tuženik ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona), obzirom da su u istoj razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, nelogični i u proturječju sa stanjem spisa, zbog čega presuda ima nedostataka radi kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste.

14. Naime, kako ovaj sud smatra da je u zemljišnoknjižnom postupku po prijedlogu tuženika izvršen upis prava vlasništva i u odnosu na spornu nekretninu, iako je tuženik stavio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva u odnosu na č. zgr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška], jer su smatrali pozivom na odredbu čl. 9. ZV-a da ista služi kao zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade na navedenoj čestici, potpuno je nejasno obrazloženje suda da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine kad za svoj zaključak ne daje nikakve razloge niti se iz obrazloženja može zaključiti koji je pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja na istoj jer se sud u svom obrazloženju ne poziva niti na jedan materijalnopravni propis.

15. Osim toga, obzirom da nije sporno da se na predmetnoj nekretnini osim dvorišta nalazi i cisterna i terasa jednog stana u vlasništvu tuženika, a nesporno je da je prednik tuženika ustupio prednicima tužitelja na besplatno i trajno korištenje samo dvorište, dok je u odnosu na druge nekretnine koje su bile predmet ugovornog odnosa ugovorena kupoprodaja, uz posebnu napomenu da se pravo korištenja ne odnosi i na terasu, pa kraj činjenice da i sud u obrazloženju pobijane presude spominje da stranke nisu ugovorile suvlasništvo na predmetnoj nekretnini te da nisu odredile eventualnu aktivnu ili pasivnu služnost s obzirom na način korištenja predmetnog dvorišta, potpuno je nejasno na osnovu kojih utvrđenja je onda zaključio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i to u cijelosti.

16. Stoga kako je presuda opterećena nepravilnostima i manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne može ispitati zakonitost iste, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a usvajanjem žalbe tuženika ukinuti istu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku sud će otkloniti navedene nezakonitost te će ponovno cijeneći provedene dokaze utvrditi prije svega sukladno odredbi čl. 9. ZV-a da li se sporna nekretnina koristi kao zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade pod oznakom č. zgr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako to očito smatra zemljišnoknjižni sud donošenjem odluke pod brojem Z-1351/11, te utvrditi jesu li prednici tužitelja naprijed navedenim kupoprodajnim ugovorom kojim im je dozvoljeno trajno i besplatno korištenje samo dvorišta pod znakom č. zgr. [katastarska čestica], ali ne i terase, ustupljeno pravo korištenja odnosno raspolaganja istom na način da su se stekli uvjeti za primjenu čl. 364. st. 6. ZV-a kako to ističe tužitelj tijekom postupka ili su temeljem navedenog Ugovora stekli eventualno pravo služnosti, te će ovisno o utvrđenjima ponovno donijeti odluku koja neće biti u suprotnosti sa stanjem spisa, dajući za svoje obrazloženje jasne i logične razloge, te adekvatno primjenjujući materijalno pravo, kako bi ovaj sud po eventualnoj novoj žalbi mogao ispitati pravilnost i zakonitost navedene odluke, a novom odlukom sud će odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

U Varaždinu 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun