Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Pl-251/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima OIB: 77561654785 po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, Splitska 16/a, OIB: 02958272670, zastupani po punomoćnicima ĐĆ, dipl.iur. i JĆ, dipl.iur., protiv tuženika HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u OD Cvrković & partneri d.o.o. iz Vukovara, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 27. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja JĆ, dipl.iur., i u odsutnosti tuženika i punomoćnika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 08. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, Splitska 16/a, OIB: 02958272670, za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja isplati novčani iznos od 131,59 EUR (slovima: sto trideset jedan euro i pedeset devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 6,27 EUR od 06.05.2020. godine do isplate,

- 6,32 EUR od 20.06.2020. godine do isplate,

- 26,09 EUR od 16.06.2021. godine do isplate,

- 5,81 EUR od 18.09.2021. godine do isplate,

- 26,09 EUR od 21.12.2021. godine do isplate,

- 5,81 EUR od 13.04.2022. godine do isplate,

- 26,09 EUR od 21.04.2022. godine do isplate,

- 5,81 EUR od 08.06.2022. godine do isplate,

- 5,81 EUR od 08.06.2022. godine do isplate,

- 5,81 EUR od 25.06.2022. godine do isplate,

- 5,81 EUR od 18.08.2022. godine do isplate,

- 5,87 EUR od 13.10.2022. godine do isplate,

a koje se do 31.12.2022. godine određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), odnosno od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sukladno članku 29. stavcima 2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23) sve u roku od osam (8) dana. Potraživani iznos za osnovno zdravstveno osiguranje uplatiti na žiro račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, broj IBAN: [broj bankovnog računa], za glavnicu model HR64, poziv na broj: 5916-41691-024018, za kamate model HR65, poziv na broj: 5401-060-41691- 024018.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženog radi isplate.

1.1. U tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tuženiku HĆ s danom 20.11.2019. utvrđen prestanak statusa osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju kao supružniku umirovljene osiguranice ĆĆ sukladno čl. 10. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13, 137/13 i 98/19). Dana 02. rujna 2022. temeljem navedenog rješenja provedena je i odjava tuženika sa obveznog zdravstvenog osiguranja. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ovog Zakona osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prestankom okolnosti na temelju kojih je ista stekla taj status. Obzirom da je tuženik s danom 21.11.2019. obvezno zdravstveno osiguran u Republici Srbiji, prestale su okolnosti temeljem kojih je tuženik stekao status osigurane osobe Zavoda.

1.2. Nadalje tužitelj navodi kako su od dana prestanka statusa osigurane osobe do dana provođenja odjave tuženika s obveznog zdravstvenog osiguranja, nastali troškovi zdravstvene zaštite za tuženika u ukupnom iznosu od 131,59 EUR, a koje je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama. Tužitelj ističe kako je sukladno odredbama čl. 135. st. 1. i st. 2., čl. 138. st. 1., čl. 143., te čl. 148. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tuženik dužan tužitelju na ime plaćenih troškova zdravstvene zaštite nastalih u razdoblju od prestanka statusa osigurane osobe do dana provođenja odjave naknaditi utuženi iznos. Navodi da je pozvao tuženika dopisom od 05. veljače 2024., te opomenama od 11. ožujka 2024. i 10. lipnja 2024. na povrat plaćenih troškova zdravstvene zaštite, međutim, tuženik do pokretanja ovog postupka nije izvršio isplatu utuženog potraživanja. Stoga tužitelj tužbom potražuje od tuženika troškove zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja isplatiti novčani iznos od 131,59 EUR, zajedno s zakonskim zateznim kamatama

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe, ulaže prigovor promašene pasivne legitimacije, nedostatak aktivne legitimacije tužitelja, prigovor zastare i osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi da nikada nije primio navedeno rješenje iako je njegova adresa boravišta tužitelju bila poznata. Slijedom toga rješenje nije niti moglo postati pravomoćno. Ističe kako nije u navedenom razdoblju boravio u [adresa] zbog čega nije niti koristio usluge zdravstvene zaštite kao i da nikada nije preuzeo nikakve lijekove kako je navedeno u tužbi. Stoga predlaže da sud odbije tužbu te obveže tužitelja na plaćanje troška parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u pravomoćno rješenje HZZO-a od 03.08.2022. (list 5-6), podatke osigurane osobe (list 7), pregled realiziranih recepata u ljekarnama u 2020. godini (list 8-9), osobni računa za pomagalo (list 10, 12 i 14) pregled realiziranih recepata u ljekarnama u 2021. godini (list 11, 13 i 15), pregled realiziranih recepata u ljekarnama u 2022. godini (list 16-19), potvrdu o plaćanju računa (list 20), dopis tužitelja upućen tuženiku (list 21-22), opomene s potvrdom uručenja (list 23-26), knjigovodstvenu karticu (list 27), te potvrdu o prijavljenom prebivalištu (list 28), povijesni izvadak iz sudskog registra tužitelja (list 47-61), odluku o prijenosa određenih ovlasti na voditelje regionalnih uredi i područnih službi HZZO (list 62-66), odluku o dopuni odluke o prijenosu određenih ovlasti na na voditelje regionalnih uredi i područnih službi HZZO (list 68-71), odluka o izboru voditelja područne službe Vinkovci (list 72), preslike povratnica (list 74-75), te ugovor između RH i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranja s potvrdom o zbrajanju razdoblja zdravstvenog osiguranja (list 77-79).

4. Tužitelj se u pismenom podnesku od 06.03.2025. očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika smatrajući ih paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka, te smatra neosnovane tuženikove prigovore nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare.

5. Na održanom ročištu od 27.03.2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te navodi kako je opreza rada pored svih predloženih dokaza predložio i financijsko vještačenje, no s obzirom na sadržaj odgovora na tužbu koji je paušalan, a i vrijednost predmete spora, tužitelj smatra da provođenje vještačenja nije u skladu s načelom ekonomičnosti postupka no odluku prepušta sudu.

6. Sud je odbio prijedlog za provođenje financijskog vještačenja obzirom da visina tužbenog zahtjeva proistječe iz dostavljenih računa i potvrde o plaćanju koju je tuženik samo paušalno osporio, a uz svoj odgovor na tužbu nije dostavio baš nikakve dokaze. Provođenjem financijskog vještačenja ovaj postupak bi se dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Uvidom u odluke o prijenosu određenih ovlasti na voditelje regionalnih ureda i voditelje područnih službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te generalne punomoći pohranjene u Općinski sud u Vinkovcima, utvrđeno je kako je tužitelj zastupan od strane ovlaštenih osoba.

9. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra od 05.03.2025. i imajući u vidu odredbe čl. 3. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje u tekstu Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju) kojim je određeno da obvezno zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje kojim se osiguravaju svim osiguranim osobama Zavoda prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti na način i pod uvjetima utvrđenim Uredbom (EZ) br. 883/2004 kako je posljednji put izmijenjena Uredbom EU br. 1224/2012, Direktivom 2011/24/EU, kao i čl. 17. istog Zakona kojim je određeno da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade, to sud utvrđuje da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

10. Naime, aktivna legitimacija tužitelja proizlazi i iz odredbi čl. 138. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju po kojem je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Odredbom čl. 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća troškove za zdravstvene usluge i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod. Odredbom čl.148. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom, određeno je da Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete. Slijedom navedenog, a obzirom da je tuženik propustio dostaviti tužitelju podatke o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, dužan je tužitelju isplatiti utuženo potraživanje, a tužitelj je ovlašten i u obvezi je protiv tuženika pokrenuti postupak radi isplate, iz čega proizlazi da su prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije u cijelosti neosnovani.

11. Nadalje, navodi tuženika kako rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Vinkovci od 03. kolovoza 2022. nema svojstvo pravomoćnosti jer isto nije dostavljeno tuženiku na njegovu adresu boravišta zbog čega isto ne proizvodi učinke prema tuženiku, nisu točni budući je iz dostavljenih dokaza evidentno da je navedeno rješenje dostavljeno tuženiku putem oglasne ploče i po proteku roka za žalbu steklo svojstvo pravomoćnosti. Naime, odredbom čl. 90. st. 2. Zakona o općem u upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09 i 110/21, dalje u tekstu: ZUP) kada se postupak pokreće po službenoj dužnosti dostava stranci obavlja se na adresu prebivališta, boravišta ili mjesta na kojem se trenutačno nalazi.

11.1. Odredbom čl. 91. st. 1. ZUP-a određeno je da je stranka dužna o promjeni adrese prebivališta, boravište ili sjedišta obavijestiti javnopravno tijelo, a ako stranka promijeni adresu prebivališta, boravišta ili sjedišta, a o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, daljnja dostava u postupku obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela, a smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču. Protivno navodima tuženika u vrijeme donošenja predmetnog rješenja tuženik nije imao prijavljeno boravište, već je imao prijavljeno samo prebivalište i to na istoj adresi na kojoj i nadalje ima prijavljeno prebivalište, [adresa], Novi Sad, Nova 38. Na navedenu adresu tužitelj je tuženiku pokušao i dostaviti predmetno rješenje, međutim, isto je ostalo neuručeno. Obzirom da tužitelj nije raspolagao drugom adresom tuženika, osim adrese navedene u službenim evidencijama MUP-a, tužitelj je predmetno rješenje dostavio tuženiku objavom na oglasnoj ploči. Slijedom naprijed navedenih zakonskih odredbi tužitelj je tuženiku uredno izvršio dostavu navedenog rješenja o čemu svjedoče povratnice. Valja napomenuti kako je tuženik nesporno i boravi na adresi prijavljenog prebivališta, što je vidljivo iz povratnica koje prileže spisu, a kojima su tuženiku dostavljeni pozivi na plaćanje u mirnom postupku.

12. Neosnovani su navodi tuženika kako tužitelj nije imao pravo donijeti rješenje o prestanku statusa osigurane osobe. Naime, odredbom čl. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju određeno je da su se na obvezno zdravstveno osiguranje prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih ovim Zakonom obvezne osigurati sve osobe s prebivalištem u [adresa] i stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, odredbom čl. 10. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da status osigurane osobe – članovi obitelji osiguranika, kao nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja može steći supružnik, pod uvjetom da status u obveznom zdravstvenom osiguranju ne može ostvariti po nekoj od osnova osiguranja iz čl. 7. navedenog Zakona te da ima prebivalište, odnosno odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, ako propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

13. Tuženik je od 23.05.2017. bio obvezno zdravstveno osiguran kao supružnik umirovljene osiguranice ĆĆ i osoba s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a što je u skladu sa citiranim zakonskim odredbama. Člankom 119. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju određeno je da osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prestankom okolnosti na temelju kojih je stekla taj status. Dakle, okolnost temeljem koje je tuženik stekao status osigurane osobe je prestala postojati kada je tuženik odjavio prebivalište u [adresa], a što proistječe iz ispisa statusa osigurane osobe za tuženika i nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja, kao i ispisa podataka Ministarstva unutarnjih poslova od 09.03.2022. Naime, odredbom čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te odredbom čl. 3. i čl. 5. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 82/14, 17/15, 99/17 i 129/17, dalje u tekstu: Pravilnik) određeno je da se postupak stjecanja, promjene, te prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju provodi na osnovi prijave podnesene Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a koja mora biti temeljena na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje, promjenu i prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, a koja prijava se podnosi u roku 8 dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.

13.1. Nadalje, čl. 120. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 6. st. 2. Pravilnika određeno je da status osigurane osobe područna služba, odnosno regionalni ured Zavoda može utvrditi po službenoj dužnosti na osnovi podataka dostavljenih od nadležnog tijela koje ima ovlasti prikupljanja i dostave podataka radi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje. Odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status. Odredbom čl. 8. st. 1. Pravilnika određeno je da ako Zavod ne prihvati podnijetu prijavu iz članka 5. ovoga Pravilnika ili utvrdi status osigurane osobe prema drugoj zakonskoj osnovi osiguranja, a ne onoj naznačenoj na prijavi, odnosno ospori status osiguranoj osobi u obveznom zdravstvenom osiguranju zbog nepostojanja okolnosti na osnovi kojih joj je status utvrđen, obvezan je o tome odlučiti rješenjem u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijave, odnosno saznanja okolnosti za osporavanja statusa. U konkretnom slučaju tužitelj je postupio u skladu naprijed navedenim odredbama, te je tijekom provjere okolnosti pod kojima je tuženik stekao status u obveznom zdravstvenom osiguranju uočio da je tuženik odjavio prebivalište u [adresa]. Dakle, prvenstveno je zadaća na osiguraniku prijaviti Zavodu svaku promjenu o kojoj ovisi statusa osigurane osobe, a što je tuženik evidentno propustio učiniti, uslijed čega u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika za plaćanje troškova zdravstvene zaštite.

14. Uvidom u podatke Ministarstva unutarnjih poslova od 09.03.2022. i Potvrde o zbrajanju razdoblja zdravstvenog osiguranja Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srbije, a sukladno odredbi čl. 10. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju tužitelj se obratio Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje Republike Srbije radi pribave podataka o razdoblju obveznog zdravstvenog osiguranja tuženika u Republici Srbiji, a temeljem dostavljene Potvrde o zbrajanju razdoblja zdravstvenog osiguranja, tužitelj je utvrdio kako je tuženik od 21.11.2019., pa nadalje obvezno zdravstveno osiguran u Republici Srbiji, kao korisnik mirovine, te je shodno navedenom tužitelj po službenoj dužnosti s danom 20.11.2019. utvrdio prestanak statusa osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao člana obitelji umirovljenog osiguranika ĆĆ.

15. Slijedom navedenog tužitelj ne samo da je imao pravo donijeti rješenje o prestanku statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe tuženiku, već je isto bio i u obvezi učiniti, iz čega proizlazi da je prigovor tuženika činjenično i pravno neosnovan.

16. Nadalje sud smatra da je i prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju, uz primjenu odredbe čl. 147. st. 2. toč. 1. Zakona obveznom zdravstvenom osiguranju, zastara teče od dana pravomoćnosti rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Vinkovci od 03. kolovoza 2022. kojim je tuženiku s danom 20.11.2019. utvrđen prestanak statusa osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju. Obzirom da je navedeno rješenje postalo pravomoćno s danom 20.09.2022. to je opravdano tužitelj u zakonskom roku od tri godine podnio tužbu 23.10.2024., a sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: Zakona o obveznim odnosima) te zastara očito nije nastupila.

17. Tuženik neosnovano prigovora i ničim ne dokazuje kako nije koristio zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj, pa isti sud smatra paušalnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka i izbjegavanje plaćanja obveza.

18. Nadalje, odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju određeno je da obvezno zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja određenu u čl. 18. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju osigurane osobe ostvaruju na teret sredstava Zavoda. Nadalje, čl. 97. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju određeno je da u rješavanju o pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja Zavod ima javne ovlasti. Također, odredbom čl. 98. st. 1. toč. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je određeno da Zavod između ostalog plaća ugovornim subjektima usluge, na temelju ispostavljenih računa i druge odgovarajuće dokumentacije. Odredbom čl. 159. st. 1. ZUP-a propisano je da javnopravna tijela izdaju potvrde, a potvrdama se smatraju uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju. Stavkom 2. i 3. istoga članka određeno je da navedene potvrde predstavljaju javne isprave, ukoliko ih je izdala pravna osoba s javnim ovlastima.

18.1. Nadalje, čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku) isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Slijedom navedenog, a obzirom da se predmetni troškovi liječenja odnose na pružene zdravstvene usluge, koje je Zavod isplatio zdravstvenim ustanovama za liječenje tuženika, iste predstavljaju isprave koje Zavod temeljem svojih javnih ovlasti može izdati, jer o tim činjenicama vodi službenu evidenciju, iz čega proizlazi da iste imaju dokaznu snagu javnih isprava. Ovo sve proistječe iz potvrde o plaćanju računa izdane od strane zdravstvenih ustanova koje su pružile zdravstvenu zaštitu tuženiku, a iz kojih nesporno proizlazi kako je tužitelj po navedenim računima, a u skladu s izvršenim uslugama isplatio troškove zdravstvene zaštite u odnosu na tuženika zdravstvenoj ustanovi, za razdoblje u kojem tuženik nije imao pravo na naknadu troškova.

19. Dakle, iz materijalne dokumentacije priložene uz tužbu razvidna je kako visina tako i činjenica da se predmetno potraživanje odnosi na plaćene troškove zdravstvene zaštite u iznosu od 131,59 EUR, a koji su nastali u razdoblju od prestanka statusa osigurane osobe, točnije od 20.11.2019. do dana provođenja odjave tuženika sa obveznog zdravstvenog osiguranja tj. dana 02.09.2022., a koje troškove je tužitelj isplatio zdravstvenim ustanovama, iako tuženik nije imao pravo na naknadu navedenih troškova.

20. Slijedom navedenog sud je tužbeni zahtjev usvojio u cijelosti, te obvezao tuženika na plaćanje dužne obveze uz pripadajuće zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, a prigovore tuženika smatra neosnovanim, neargumentiranim, usmjerenim na odugovlačenje postupka i izbjegavanje plaćanja dužne obveze.

21. Kako tužitelj nije potraživao parnični trošak to sud o istome nije niti odlučivao.

U Vinkovcima 08. svibnja 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Vinkovci

2. OD Cvrković & partneri d.o.o., Vukovar – pun. tuženika