Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-139/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća te Arijane Bolanča, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VFE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Džimbeg, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima Marijanu Ruždjak i Nataši Grah Ruždjak, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-911/2017-32 od 30. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu u poslovnom broju Pr-911/2017-32 od 30. travnja 2019. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 200,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu broj: H3- 771541-54-2017 od 31. ožujka 2017. godine, kojom je tuženik Hrvatski Telekom d.d. otkazao tužiteljici VFE Ugovor o radu broj: H3-3735909-3459-2016 od 01. svibnja 2016. godine te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d. vratiti tužiteljicu VFE na posao na radno mjesto Stručnjak za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže iz Ugovora o radu broj: H3-3735909-3459-2016 od 01. svibnja 2016. godine, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužiteljice, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2019. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a tuženiku dosudi trošak parničnog postupka.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužiteljici.

Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika porekavši žalbene razloge u cijelosti, s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

3. U ovom postupku povodom žalbe tuženika ovaj Županijski sud u Splitu je donio odluku pod brojem Gž R-629/2019-2 od 10. listopada 2019. (list 175-180 spisa), na način da je prihvatio žalbu tuženika i preinačio presudu suda prvog stupnja odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Povodom izjavljene revizije tužiteljice, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod brojem Rev-668/2020-2 od 10. rujna 2024. (list 213-217 spisa) prihvatio je reviziju tužiteljice te je ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-629/2019-2 od 10. listopada 2019. i predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno suđenje (točka I.) te je naloženo da se o troškovima u povodu revizije odluči u konačnoj odluci (točka II.).

4.1. U ukinutoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske istaknuto je da je u drugostupanjskoj odluci pogrešno primijenjena odredba članka 219. stavak 1. ZPP-a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite presude pa da bi se pred sudom drugog stupnja ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 359. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a, s tim da prilikom rješavanja žalbe tuženika, žalbeni sud mora imati u vidu ustaljenu praksu tog suda izraženu u odluci pod poslovnim brojem Rev-2226/2018-2 od 20. svibnja 2020., u kojem je izražen stav da tuženik kao poslodavac ima teret dokazivanja da je zbog gospodarskih i organizacionih razloga prestala potreba za obavljanje određenog posla, odnosno smanjenja obujma posla koje mora biti takvo da objektivno dovodi do nerazmjera između broja zaposlenih radnika kod poslodavca i broja poslova koji ti radnici trebaju obavljati za tog poslodavca.

5. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od 1. svibnja 2016. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao kao i zahtjev da tuženik vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta stručnjaka za planiranje i ponavljanje resursima za razvoj mreže ili drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovora radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužiteljice.

6. Ovaj žalbeni sud, a imajući u vidu uputu iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te postupak koji je proveden pred sudom prvog stupnja, smatra da žalba tuženika nije osnovana.

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti prema povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da je presuda suda prvog stupnja počinjena bilo koja od navedenih povreda.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuju tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne niti nerazumljive te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati i zakonitost i pravilnost presude.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Sud prvog stupnja nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučeno činjenično stanje:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2016.,

- da je bila zaposlena na poslovima radnog mjesta Stručnjak za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže,

- da je Odlukom tuženika od 31. ožujka 2017. tužiteljici otkazan Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razlog,

- da je tuženik u 2017. donio Odluku o rješavanju kolektivnog viška i da je proveo savjetovanje s radničkim vijećem, koje se toj Odluci protivilo,

- da je tuženik proveo savjetovanje s radničkim vijećem prije donošenja Odluke o otkazu za tužiteljicu te da se radničko vijeće protivilo donošenju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za tužiteljicu,

- da tuženik radničkom vijeću nije dao sve potrebne podatke i da nije odgovorio na sva postavljena pitanja radničkog vijeća na održanoj 56. sjednici te da ničim nije dokazao da se na bilo koji način očitovao na prijedlog Sporazuma radničkog vijeća koji je iznijet u očitovanju radničkog vijeća o kolektivnom višku,

- da tuženik niti radničkom vijeću u postupku savjetovanja, a niti sudu u ovom parničnom postupku, nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom dokazuje da je i kada je započela "drukčija organizacija procesa rada", tj. na koje radne operacije i na koja radna mjesta se odnosila i da li je uopće dovršena,

- da je savjetovanje tuženika s radničkim vijećem nije provedeno na način koji je to propisano odredbom članka 150. stavak 4. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17, 89/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR),

- da je iz navedenog razloga postupanje tuženiku o donošenju pobijane odluke protivno odredbi članka 115. stavak 2. i članka 150. ZR-a.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime, prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1 ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redovni otkaz) ako zato ima opravdanih razloga, u kojem u slučaju ako prestaje potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

8.1. Odredbom stavka 2. članka 115. ZR-a propisano je da pri odlučivanju o poslovnom uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika.

8.2. Ističe se da poslodavac osim tih kriterija može uvesti i dodatne kriterije po uspješnosti u poslu, pri tom vodeći računa o svojim kriterijima. Ukazuje se da je autonomno pravo poslodavca odrediti koje će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije konkretno naznačiti, razmotriti i primijeniti, a u odluci otkaza ugovora o radu navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovnu uvjetovani otkaz.

9. U konkretnom slučaju tuženik to nije učinio pa je pravilna ocjena suda prvog stupnja da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu, jer tuženik nije dokazao u smislu članka 135. stavak 3. ZR-a da ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu upravo tužiteljice.

10. Osim toga, tuženik je bio dužan radničkom vijeću pružiti dokaz o tome na koji način je izvršio komparaciju svih radnika na radno mjesto na kojem je tužiteljica radila, a što nije učinio. Stoga je pravilna ocjena suda prvog stupnja da i savjetovanje tuženika s radničkim vijećem nije provedeno u skladu s odredbom članka 150. stavak 4. ZR-a, a što predstavlja razlog za nezakonitost odluke otkaz ugovora o radu, odnosno takva odluka je ništetna i u smislu odredbe članka 150. stavak 12. ZR-a. Ovo stoga jer odredbom članka 150. stavak 4. ZR-a propisano je da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Prema stavku 12. istog članka ZR-a odluka poslodavca donesena protivno odredbama protivno ovog Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je.

11. Stoga je u smislu citiranih odredbi, i prema stajalištu ovog suda, tuženik bio dužan radničkom vijeću dostaviti konkretna imena usporednih radnika, sve da bi se moglo utvrditi jesu li i na koji način primijenjeni zakonski i drugi kriteriji prilikom odabira kojem će se radniku otkazati ugovor o radu, pa kako je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije radničkom vijeću dostavio upravo navedene podatke (o usporednim radnicima i načinu primjene kriterija za te radnike i tužiteljicu), to je pravilno postupio sud prvog stupnja kad je zaključio da odluka o otkazu tužiteljici koju je tuženik donio 31. ožujka 2017. nije dopuštena jer tuženik nije na pravilan način proveo savjetovanje s radničkim vijećem i to kako propisuje odredba članka 127. ZR-a i citirane odredbe članka 150. ZR-a.

12. U tom pravcu radničko je vijeće stavilo primjedbe i zatražilo dodatna razrješenja, ali je tuženik prema utvrđenjima suda prvog stupnja propustio radničkom vijeću na njegov zahtjev prije konačnog odlučivanja o njegovoj namjeravanoj odluci dostaviti dodatne tražene podatke, a kako bi se radničko vijeće moglo očitovati o namjeri tuženika za otkaz.

13. U izloženom, pravilno je pravno shvaćanje na kojem se temelji obrazloženje pobijane presude, a prema kojem tuženik kao poslodavac nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem u skladu s odredbama ZR-a.

14. Stoga, donesena pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice nije dopuštena pa ju je tuženik dužan vratiti na posao prema odredbi članka 124. stavak 1. ZR-a.

15. Slijedom navedenog, uz činjeničnu i pravnu situaciju koju je imao sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke isti je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice, pa suprotne tvrdnje u žalbi nisu od značaja, a sve imajući u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka u istovjetnim predmetima protiv ovog tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke otkaz ugovora o radu radnicima tuženika donesenim na temelju odluke o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, već je izrazio svoje pravno stajalište o tome što je za konkretan spor odlučno (odluke poslovnog broj Revr-943/16-2 od 12. rujna 2019., poslovnog broja Revr-391/17-2 od 28. kolovoza 2019., te broja Revrv-709/17 od 29. siječnja 2019.). Takvo stajalište je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta prethodna odluku ovog žalbenog suda, gdje se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2226/2018-2 od 20. svibnja 2020. u kojoj je izražen stav da je na tuženika kao poslodavca teret dokaza da je zbog gospodarskih i organizacionih razloga prestala potreba za obavljanje određenog posla, a što tuženik u ovom slučaju nije dokazao.

16. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi odluku suda prvog stupnja kako je učinjeno odlukom ovog žalbenog suda u točki I. izreke.

17. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i glede odluke o troškovima parničnog postupka jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe iz članka 154. stavak 1., članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu Tarifa).

18. Zahtjev tuženika za naknadnom žalbenog postupka je valjalo odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije uspio sa svojom žalbom, dok tužiteljica nije zatražila trošak odgovora na žalbu, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

19. O troškovima revizijskog postupka, ovaj žalbeni sud odlučio je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te po Tarifi koja je propisala Tbr. 10. točka 6. stavak 2. da za sastav izvanrednog pravnog lijeka, sastava revizije odvjetniku pripada nagrada u visini od 80 bodova, a primjenom Tarife za nagradu i naknadu troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – u daljnjem tekstu Tarife/23), prema Tbr. 52. u točkama 1., 2. i 4. koji reguliraju primjenu Tarife/23, kao i prema Tbr. 54. Tarife/23, koja propisuje vrijednost predmeta boda, pa je obvezan tuženik nadoknaditi trošak revizijskog postupka tužiteljici kako je to odlučeno u točki III. izreke odluke ovog suda.

U Splitu, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić