Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-40/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], G 10, koju zastupa punomoćnica Nada Kovačević, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mihaela Rastovac, odvjetnica u Sisku, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku od 9. travnja 2025. poslovni broj: P Ob-21/2024-25, u sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 09. travnja 2025. poslovni broj: P Ob-21/2024-25.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila od suda da utvrdi da nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] kuća [adresa] od 59 m2 i dvorište od 1149 m2 predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka svakog u 1/2 dijela te da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnoj knjizi u 1/2 dijela za korist tužiteljice, kao i naknaditi joj troškove postupka. Ujedno je točkom II. izreke naloženo tužiteljici da tuženiku plati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. dalje ObZ)., predlažući ovome sudu uvažiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka te da pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, tuženik ističe da je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega predlaže ovome sudu da odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu te da mu dosudi parnični trošak kao i trošak odgovora na žalbu te trošak sudske pristojbe odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja izvanbračnu stečevinu parničnih stranaka svakog u 1/2 dijela te da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi u 1/2 dijela za korist tužiteljice.

6. Ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na činjeničnom utvrđenju da su tužiteljica i tuženik kao neudana žena i neoženjeni muškarac bili u ljubavnoj i intimnoj vezi u periodu od 2018. do 24. prosinca 2023. i da su za vrijeme trajanja svoje veze boravili na adresi [adresa] u stanu koji je u vlasništvu tuženikove majke, koja je plaćala troškove režija, a na kojoj adresi tužiteljica nikada nije imala upisano prebivalište. Sud nadalje utvrđuje da su parnične stranke od oca tužiteljice saznale da se prodaje nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da su donijeli odluku o kupnji iste te je dogovorena cijena predmetne nekretnine iznosila 16.000 EUR. Isto tako, sud utvrđuje da je dana 26. kolovoza 2019. majka tuženika u 10:45 sati u Zagrebačkoj banci, Poslovnici Sisak sa svog računa oročene devizne štednje podigla iznos od 16.001,06 EUR koji iznos je predala na ruke tuženiku te da je on isti dan u svojstvu kupca zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je potpis prodavatelja nekretnine KŽ ovjeravan u uredu javnog bilježnika u 13:29, a tuženik je iznos od 16.000,00 EUR predao prodavatelju na ime kupoprodajne cijene. Potom sud utvrđuje da su 25. rujna 2019. trgovačko društvo Konto – Consulting d.o.o. [adresa] (kojim u stvarnosti upravlja majka tuženika) i tuženik sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji, nakon čega je u razdoblju od 2019. do 2021. trgovačko društvo Konto – Consulting d.o.o. [adresa] kupilo građevinski i drugi materijal te platilo radove i uređenje predmetne nekretnine, a majka tuženika da je platila porez i režijske troškove predmetne nekretnine. Konačno, sud utvrđuje i da je tužiteljica tijekom trajanja intimne i ljubavne veze dolazila u nekretninu koja je predmet ovog postupka te ju je nakon uređenja koristila zajedno s tuženikom kao kuću za odmor.

7. Temeljem iznijetih činjenica sud zaključuje da je nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik stekao na način da mu je majka dala novčani dar u visini kupoprodajne cijene, s namjerom da taj novac, isključivo on, a ne i tužiteljica, upotrijebi za kupnju vikendice i koristi istu za odmor, ali i kao nekretninu za davanje u najam u turističke svrhe. Istodobno sud ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala niti materijalnom dokumentacijom niti uvjerljivošću svog iskaza da je na bilo koji način sudjelovala u kupnji predmetne nekretnine. Stoga i ne zauzimajući stav o pitanju da li su parnične stranke bile u izvanbračnoj zajednici ili nisu, sud temeljem utvrđenja da tužiteljica nije dokazala da je nekretnina stečena iz zajedničkih sredstava, odbija tužbeni zahtjev.

8. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti značaj zajednice života parničnih stranaka i odlučiti o tome da li su stranke bile u izvanbračnoj zajednici ili ne, zbog čega nije valjano mogao biti ocijenjen niti značaj njenih aktivnosti koji se ogledaju u tome da je nakon kupnje nekretnine svakodnevno bila s majstorima koji su preuređivali kuću, čistila i pospremala iza njih, sadila cvijeće i uređivala vrt, odnosno željela da to bude zajednička nekretnina nje i tuženika, niti značaj činjenice da je kuću koristila u ljetnim mjesecima. Pored toga, tužiteljica ukazuje kako je sud prvog stupnja neosnovano odbio njen prijedlog za saslušanjem svjedoka UŽ te da je sud pogrešno cijenio značaj predanih računa koji po njenom mišljenju ne potvrđuju da je trgovačko društvo Konto - Consulting d.o.o. [adresa] kupilo građevinski materijal upravo za preuređenje predmetne nekretnine. U preostalom dijelu žalba tužiteljice iscrpljuje se u preocjeni provedenih dokaza, a osobito iskaza svjedoka.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica, budući je prema ocjeni ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva te ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Također nije utvrđeno niti postojanje ostalih bitnih povredi iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Nadalje, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna nekretnina kupljena 26. kolovoza 2019. isključivo imovina tuženika. Naime, u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine na snazi je bio ObZ. Sukladno odredbi čl. 36. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, time da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Istodobno sukladno odredbi čl. 39. st st. 2. ObZ-a imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. ovoga zakona njegova je vlastita imovina. Ovo zakonodavno uređenje razmatrano je u svjetlu odredbe ObZ-a o učincima izvanbračne zajednice koji se primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, time da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih Zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova (čl.11.st.1. i st.2. ObZ-a).

11. U okviru ovakvog zakonodavnog uređenja, sukladno kojem pri utvrđivanju izvanbračne stečevine valja uzeti u obzir trenutak stjecanja imovine, kao i sredstva iz kojih je imovina stečena, valjano je prvostupanjski sud zaključio da je nekretnina kupljena za vrijeme trajanja zajedničkog života stranaka, međutim, upravo novčanim sredstvima koja su darovana isključivo tuženiku. Ispravno je prvostupanjski sud uvidom u priloženu dokumentaciju zauzeo stav da je predmetna nekretnina kupljena sredstvima koja je majka tuženika njemu darovala neposredno prije zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine i ovjere potpisa prodavatelja nakon čega je kupoprodajna cijena isplaćena. Dokumentacija o podizanju novca potrebnog za isplatu kupoprodajne cijene, ovjera potpisa kod javnog bilježnika te zaključenje ugovora od strane tuženika kao isključivog kupca nekretnine, uknjižba u zemljišne knjige isključivo tuženika kao samovlasnika nekretnine, isplata kupoprodajne cijene, kao i stupanje u ugovorni odnos sa trgovačkim društvom Konto - Consulting d.o.o. [adresa] (kojim prema utvrđenju suda u stvarnosti upravlja majka tuženika) čine zatvoreni krug indicija koje sa potrebnom mjerom izvjesnosti potvrđuju upravo zauzeti stav prvostupanjskog suda da je tuženik samovlasnik ove nekretnine i da tužiteljica nije dokazala da je zajedno sa njim stekla ovu nekretninu radom za vrijeme trajanja zajednice života parničnih stranaka ili sredstvima koja potječu iz te imovine. Stoga je tužbeni zahtjev ispravno odbijen.

12. U odnosu na žalbene prigovore tuženice da je sud propustio cijeniti značaj zajednice života parničnih stranaka i odlučiti o tome da li stranke bile u izvanbračnoj zajednici ili ne valja napomenuti da prema ocjeni ovoga suda da bi neka nekretnina bila izvanbračna stečevina kumulativno moraju biti ispunjeni i uvjet postojanja izvanbračne zajednice, ali i stjecanje nekretnine izvanbračnih drugova upravo radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice odnosno da nekretnina potječe iz imovine stečene radom. Kako je utvrđeno da je nekretnina kupljena novcem koji je majka tuženika darovala isključivo njemu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne radi o nekretnini stečenoj radom ili imovinom koja potječe od rada. Budući dakle nije ispunjen jedan od kumulativno potrebnih uvjeta za utvrđenje postojanja izvanbračne stečevine to sud nije bio obvezan utvrđivati niti postojanje izvanbračne zajednice kao preostalog potrebnog uvjeta.

13. Isto tako prema ocjeni ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja ocijenio i značaj aktivnosti tužiteljice koja se ogledaju u tome da je nakon kupnje nekretnine svakodnevno bila s majstorima koji su preuređivali kuću, čistila i pospremala iza njih, sadila cvijeće i uređivala vrt, odnosno željela da to bude zajednička nekretnina nje i tuženika. Naime iako ovaj angažman tužiteljice ima svakako svoj značaj i vrijednost, on ne predstavlja osnovu za stjecanje prava suvlasništva nekretnine stečene novčanim darom isključivo tuženiku.

14. Konačno, žalbeni navodi tužiteljice kako je sud prvog stupnja neosnovano odbio njen prijedlog za saslušanjem svjedoka UŽ čije saslušanje je predloženo na okolnost kupnje pokretnina za predmetnu nekretninu od strane tužiteljice te uređenje vrta, okućnice, održavanje higijene kuće i kuhanja za nju i tuženika u okviru ocjene suda također nije osnovan. Ističe se da prema čl. 220. ZPP- a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke te upravo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja činjenica. Iz citirane odredbe ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, a pitanje hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je obrazložene ocjene suda u svakom pojedinačnom slučaju.

15. Kraj utvrđenja da je tuženik kupnjom nekretnine iz novčanog dara koji je primio od majke stekao vlasništvo te se u zemljišne knjige upisao kao samovlasnik predmetne nekretnine, irelevantne su žalbene tvrdnje da predani računi ne potvrđuju da je trgovačko društvo Konto - Consulting d.o.o. [adresa] kupilo građevinski materijal upravo za preuređenje predmetne nekretnine tim više jer je tužiteljica u svom iskazu kao stranka u svrhu dokazivanja navodila da je „materijal financiran sa računa firme, osim pijeska i uređenja dvorišta. Firma s čijeg računa su plaćeni sav materijal je firma od tuženika i njegove majke“.

16. Rezimira li se sve iznijeto, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, primjenjujući pritom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka 2. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužiteljica u žalbi neosnovano pobija i odluku o troškovima bez iznošenja žalbenih razloga, pobijajući je jedino u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu niti trošak sudske pristojbe na istu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu bili nužni za odlučivanju u žalbenom postupku.

U Varaždinu 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić