Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-507/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-589/2021-23 od 13. veljače 2024., na sjednici vijeća 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-589/2021-23 od 13. veljače 2024. u cijelosti.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
''I. Utvrđuje se da su tužitelji LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici, i to svaki u ½ dijela, dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] oranica u Pozide od 600 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] oranica u Pozide od 390 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 616 m2, koji dio je na skici lica mjesta od lipnja 2020., ovlaštenog inženjera geodezije Natalije Bokulić iz Ogulina, označen točkama A-B-C-D-E-H-A i šrafiran zeleno te dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] SJENOKOŠA POZIDE od 247 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 50 m2, koji dio je na skici lica mjesta od lipnja 2020., ovlaštenog inženjera geodezije Natalije Bokulić iz Ogulina, označen točkama E-F-G- H-E i šrafiran plavo, a koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587 dužna priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude, upišu u zemljišne knjige kao suvlasnici, i to svaki u ½ dijela, prethodno navedenih dijelova nekretnina, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužiteljima LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove prouzročene ovim postupkom u iznosu 3.723,13 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 13. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelji su u odgovoru na žalbu osporili žalbene navode tuženice te predložili odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 600 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 390 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 616 m2, na skici lica mjesta od lipnja 2020. označenog točkama A-B-C-D-E-H-A i šrafiran zeleno te dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] sjenokoša Pozide sa 247 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 50 m2, na skici lica mjesta od lipnja 2020. označenog točkama E-F-G-H-E i šrafiran plavo, a koji zahtjev tužitelji činjenično temelje na tvrdnji da su opisane fizičke dijelove predmetnih čestica stekli dosjelošću jer iste putem svojih pravnih prednika drže u mirnom i nesmetanom posjedu od 1977.
6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom (uvidom u spis istog suda R1-171/2019, čitanjem dokumentacije priložene ovom spisu, saslušanjem svjedoka ON, UN i NN, te provedenim uviđajem na licu mjesta):
- da je Republika Hrvatska u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] od 600 čhv i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] sjenokoša [adresa] od 247 čhv i kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] od 390 čhv temeljem rješenja Općinskog suda Karlovac, Zemljišnoknjižnog odjela u Karlovcu broj ZR-5586/2016 od 7. rujna 2018.,
- da su tužitelji upisani u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] od 339 čhv, svaki u ½ dijela, na kojoj imaju sagrađenu obiteljsku kuću sa okućnicom koja se proteže sve do betonske ograde s bodljikavom žicom, postavljenom većim dijelom na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a manjim dijelom na dijelovima kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je betonsku ogradu s bodljikavom žicom još 1970. postavila vojska,
- da tužitelji dulje od četrdeset godina, osobno i putem svojih pravnih prednika, mirno i nesmetano uživaju dijelove predmetnih čestica sve do postavljene ograde te ih u tome nitko nikada nije ometao,
- da je otac tužitelja, zajedno sa svojom braćom, 1977. kupio predmetno zemljište kčbr. [katastarska čestica] od tadašnjih vlasnika IN i RN, koji su im pokazali da među sa susjednim nekretninama predstavlja upravo navedena ograda kako ju je postavila vojska, te da je otac tužitelja, a kasnije i tužitelji, navedenu nekretninu uživao upravo do te ograde,
- da se Republika Hrvatska nikada nije nalazila u posjedu sada prijepornih dijelova predmetnih čestica,
- da se ograda koju je postavila vojska 1970. (bodljikava žica razapeta na kamenim stupovima) proteže točkama B-C-D-E-F označenim na skici lica mjesta mjerničkog vještaka Natalije Bokulić,
- da su prethodni vlasnici IN i RN prema cesti ogradili svoju nekretninu drvenim stupovima sa žičanom mrežom, a koja se ograda proteže od točke B uzduž ceste do točke A označenim na skici lica mjesta mjerničkog vještaka Natalije Bokulić, te su svoju nekretninu zajedno s prijepornim dijelovima koristili kao jedinstvenu cjelinu,
- da je prednik tužitelja, njihov stric HN, mijenjao drvene stupiće na pravcu od točke B do točke A zbog dotrajalosti, ali je ograda i žičana mreža ostajala te se i sada na licu mjesta nalazi stara žičana mreža,
- da je tuženica 2021. podnijela tužiteljima zahtjev za mirno rješenje spora za predaju u posjed predmetnog prijepora, koju predaju tužitelji osporavaju, a tuženica protiv tužitelja nije podnijela tužbu za predaju,
- da se i danas prijepor uživa kao jedinstvena cjelina s nekretninom tužitelja na kojoj se nalazi izgrađena kuća tužitelja i nosi kućni broj 45d,
- da je uzduž ograde u pravcu B-C-D-E-F na prijeporu posađena loza, maline i voćke, koje su tužitelji posadili prije 8 godina na mjestu stare loze koju su posadili bivši vlasnici,
te primjenjujući odredbu čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017 – dalje: ZV),
zaključuje da su tužitelji, zajedno s pravnim prednicima, kontinuirano u mirnom i nesmetanom posjedu prijepora od 1977., te da su, i prije nego što je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina, stekli pravo vlasništva dosjelošću, slijedom čega je temeljem čl. 159. st. 3. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Tuženica, iako žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, u žalbi iznosi žalbene navode vezano samo za utvrđivanje prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i provedenih dokaza i samih tih isprava i dokaza. Osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženica osporava obrazloženje suda prema kojemu su tužitelji stekli predmetnu česticu kčbr. [katastarska čestica] dosjelošću, tvrdeći da je rok dosjelosti za Republiku Hrvatsku 40 godina te da je rješenjem o eksproprijaciji od 16. travnja 1969. i sporazuma o naknadi za oduzetu imovinu od 29. rujna 1969. navedena čestica oduzeta prijašnjem vlasniku PN, koji je u sporazumu potvrdio da je spornu česticu dao u vlasništvo Republici Hrvatskoj i primio naknadu, pa stoga tužitelji 1970. nisu mogli kupiti tu česticu od nevlasnika. Navodi da je Ministarstvo obrane terenskim izvidom utvrdilo uzurpaciju navedene čestice od strane tužitelja, radi čega je tužiteljima dostavila zahtjev za mirno rješenje spora vezano za predaju u posjed te vraćanje u prvobitno stanje i naknadu štete za posječene borove, te su tužitelji stalno upozoravani da ne uzurpiraju spornu nekretninu. Ističe da je sud u zemljišnoknjižnom ispravnom pojedinačnom postupku rješenjem od 7. rujna 2018. utvrdio Republiku Hrvatsku vlasnikom predmetne čestice temeljem rješenja o eksproprijaciji od 16. travnja 1969. i sporazuma o naknadi od 7. listopada 1969., o kojem postupku su obavješteni RN i ŽN te ĆN koji se istom nisu protivili, dok su se tužitelji u tom postupku protivili utvrđenju njezinog vlasništva, iz čega proizlazi da su tužitelji nesavjesni posjednici jer su znali da je tuženica vlasnica, pa nepošten i nezakonit posjed ne može biti temelj stjecanja prava vlasništva. Navodi da Ministarstvo obrane nije postavilo ogradu na mjestu stare ograde koju je postavila bivša JNA, već unutar predmetne vojne nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske baš radi pristupa ogradi i eventualnim popravcima te sigurnosti ljudi jer se na vojnom poligonu vrše vojne vježbe s opasnim sredstvima, radi čega su i bili posađeni borovi, koje su tužitelji posjekli i zasadili mlade voćke i čokote vinove loze, a u prilog svojim navoda poziva se na zračne snimke iz 2014., 2017. i 2018. (iste su dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, pa ih prvostupanjski sud nije uzimao u obzir prilikom odlučivanja – napomena ovog suda). Pozivajući se na čl. 4. st. 17. Zakona o obrani i čl. 35. st. 5. ZV-a, tuženica navodi da vojni poligon kao vojni objekt služi neposrednom izvršavanju prava i dužnosti Republike Hrvatske u obrani njezinog suvereniteta i neovisnosti pa stoga ima pravni status javnog dobra u javnoj uporabi koje je u vlasništvu Republike Hrvatske te na nekretninama posebne namjene nije moguće steći pravo vlasništva, a osim toga predmetna čestica se ne može parcelirati jer se radi o zoni posebne namjene - vojnom objektu, protupožarnom putu, sukladno Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, a kako je tu utvrdio i vještak u nalazu u postupku osiguranja dokaza.
8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka te je naveo odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženica u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
9. Prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima tuženice, na utvrđeno činjenično stanje, prema kojemu su pravni prednici tužitelja RN i IN (prodavatelji od kojih su otac i stričevi tužitelja 1977. kupili poljoprivredno zemljište u građevinskoj zoni u svrhu izgradnje obiteljskih kuća) te HN (stric tužitelja od kojeg su tužitelji kupili predmetnu obiteljsku kuću s okućniocm) bili u mirnom, poštenom i neprekidnom posjedu utuženih fizički odijeljenih dijelova kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1970. (tada je prema provedenim dokazima vojska postavila betonsko- žičanu ogradu na skici lica mjesta mjerničkog vještaka od lipnja 2020. označenu slovima B-C-D-E-F), da su prednici tužitelja, kao i tužitelji prijeporni dio posjedovali kao okućnicu na kojoj su posadili vinovu lozu, maline i voćke i da se taj prijeporni dio uživa kao jedinstvena cjelina sa kućom i okućnicom u vlasništvu tužitelja, te da su tužitelji nastavili miran i nesmetan posjed svog strica HN, pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 159. st. 3. ZV-a zaključivši da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na dijelovima nekretnina kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] označenih na skici lica mjesta slovima A-B-C-D-E-F-G-H u površini od 616 m2 i dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] označenom na skici lica mjesta slovima E-F- G-H-E u površini od 50 m2, a koju primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje pravilnom prihvaća i ovaj sud jer iz provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji dokazali kakvoću svog posjeda potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i da tuženica kao vlasnica predmetnih čestica uopće nije gospodarila sada spornim fizički odijeljenim dijelovima kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica]. i kčbr. [katastarska čestica] niti je poduzimala ikakve radnje kojima bi suzbila posjed pravnih prednika tužitelja i tužitelja na predmetnim fizički odijeljenim dijelovima kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica]. i kčbr. [katastarska čestica] ako je smatrala isti protivnim pravu (tuženica je tek 21. svibnja 2021. uputila tužiteljima zahtjev za mirno rješenje spora za predaju u posjed prijepornog dijela, a istog je dana donijela odluku o zahtjevu tužitelja za mirno rješenje spora radi priznanja prava vlasništva dijela kčbr. [katastarska čestica], time da tuženica niti tvrdi niti dokazuje da je prije navedenog datuma poduzimala ikakve radnje kojima bi sprječavala posjed tužitelja na prijepornom dijelu), slijedom čega su žalbeni navodi tuženice kojima u ovom dijelu osporava utvrđenja prvostupanjskog suda neosnovani. Navedeni stav ovog suda je sukladan shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka, primjerice Rev-3586/2019 od 8. ožujka 2022., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018., ali i shvaćanju zauzetom u presudama Europskog suda za ljudska prava na koje se pozvao i prvostupanjski sud.
10. Obzirom da iz priloženog povijesnog izvatka za kčbr. [katastarska čestica] proizlazi da je ista od 1952. do 2018. bila upisana kao vlasništvo fizičkih osoba (od 1952. do 1973. na L, V, PN, ŽN i RN, od 1973. do 2005. na RN, PN i ŽN temeljem diobne osnove, a od 2005. do 2018. na JN rođ. N temeljem rješenja o nasljeđivanju), to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su tužitelji stekli pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (od 1977. do 1997.). Stoga su žalbeni navodi tuženice u tom dijelu, kao i žalbeni navodi kojima osporava poštenje tužitelja tvrdnjom da su tužitelji nepošteni posjednici jer su se u pojedinačnom zemljišnoknjižnom postupku pokrenutom 2018. protivili njezinom upisu prava vlasništva na sada spornim dijelovima predmetnih nekretnina neosnovani, jer su tužitelji vlasništvo dijelova predmetnih nekretnina stekli dosjelošću prije upisa tuženice kao vlasnice istih u zemljišnim knjigama (tuženica je upisana kao vlasnica 2018. temeljem rješenja istog suda poslovni broj ZR-5585/16 donesenog u zemljišnoknjižnom pojedinačnom ispravnom postupku).
11. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženica u žalbi sadržajno uopće nije pobijala odluku o troškovima.
12. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer nije uspjela sa svojom žalbom.
U Varaždinu, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
