Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1876/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist HO, u pravnoj stvari tužiteljice MO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz ZOU Domagoj Čajkovski, Dalibor Čajkovski i Jelena Beg Čajkovski odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Podružnica Rijeka, Riva 8, OIB 22694857747, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-59/2021-31 od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-59/2021-31 od 18. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I: i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi isplati iznos od 1.508,08 EUR/ 11.362,63 kuna sa zateznim kamatama od 21. listopada 2020., dok je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 1.942,71 EUR/14.637,34 kuna odbijen kao neosnovan ( toč. II. izreke ). Također, tuženiku je naloženo da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.057,49 EUR/ 7.967,66 kuna.
2. Protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i protiv odluke o trošku ( toč. I. i III. izreke ) žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima. Tuženik se žali protiv odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se ista preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pogotovo ne onu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu. Obrazloženje presude, kao iscrpno, logično i zakonito, u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelja, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na isto.
6. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od 16. lipnja 2020. u autobusu prijevoznika Autotrolej d.o.o. koji je, kod tuženika, osiguran policom obveznog osiguranja putnika u javnom prijevozu.
7. U tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje na ime neimovinske štete, odnosno, pravične naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 20.000,00 kuna, a s naslova imovinske štete iznos od 6.000,00 kuna, sve s pripadajućim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku
8. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pasivnu legitimaciju, osnov odgovornosti i visinu štete. U ovoj žalbenog stadiju postupka ostala je sporna samo visina štete.
9. U valjano provedenom postupku prvostupanjski je sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica zadobila ozlijede u 16. lipnja 2020. ulaska u autobus Autotroleja linije broj 5 kada su je prignječila vrata autobusa prilikom ulaska u isti
- da vozač osiguranika tuženika prilikom zatvaranja vrata kada je stisnuo dugme za zatvaranje istih nije provjerio postoji li kakva prepreka i je li putnik cijelim tijelom ušao u autobus, te zatvara vrata a ista počinju pritiskati tužiteljicu, te otvarati se i zatvarati zbog mehanizma koja imaju ugrađen, nakon čega suprug tužiteljice silom otvora vrata i uvlači tužiteljicu u autobus,
- da je navedeni autobus broj 733 reg oznake i broja [registarska oznaka], osiguran policom osiguranja AO broj 08111006709 kod Euroherc osiguranja te policom osiguranja putnika u javnom prijevozu br . 804179826,
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju od 16. lipnja 2020. zadobila ozlijede preko lijevog ramena, prsišta i leđa te joj je utvrđena je dijagnoza fraktura VII rebra lijevo u prednjoj aksilarnoj liniji,
- da su karakter ozljeda i okolnosti liječenja mogli prouzročiti bolove jačeg intenziteta u vrlo kratkom trajanju od cca 8 - 12 sati , vezano uz same ozljede, odnosno kratki period po tzv stres analgeziji, bolovi srednjeg intenziteta mogli su potrajati 4 – 5 dana , vezani uz neposrednu fazu po ozljedama, početnu fazu opterećenja te aktivacije – mobilizacije ozlijeđenog ramena, u sklopu kućnih vježbi razgibavanja, te početka jače aktivacije respiratornog sustava, bolovi slabijeg intenziteta su prema citiranim okolnostima liječenja imali kraći tijek trajanja vezano uz sanaciju prijeloma, postupno progresivno opterećenje, te neugodnosti tijekom liječenja ( UTZ, imobilizacija, RTG, injekcije i sl ). Isti se mogu sumirati na cca 15 - 20 dana ( neovisno o periodu koji pokriva citirana m.d. ),
- da je primarni strah jačeg intenziteta vezan je uz stres doživljen nezgodom u trajanju unutar 1 sata ( 15 – 20 min ), sekundarni strah jačeg intenziteta mogao je potrajati cca 24 - 36 sati, vezan uz neposredno produženu reakciju na stres, tada postavljene dijagnoze, te postupke oko istih, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju 5 - 6 dana, kao daljnja reakcija na stres, zadobivene ozljede, te okolnosti liječenja , sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od cca 2 tj, kao vremenski period zabrinutosti za trajne posljedice ozljede i da je strah je potenciran činjenicom da je traumatski čimbenik djelovao na lijevu stranu tijela, odnosno prsnog koša – mjesto bliskog anatomskog odnosa sa ranije operiranom lijevom dojkom zbog tumorske tvorbe,
- da nije bilo potrebe za pojačanom prehranom,
- da nisu utvrđene nikakve trajne posljedice,
- da je potreba za tuđom pomoći i njegom trajala cca 2 tjedna ( akutno-subakutna posttraumatska faza, korištenje imobilizacije za lijevu ruku – rasteretni režim ) postojala je objektivna potreba tuđe nestručne pomoći kroz cca 2 sata dnevno, a za određene aktivnosti svakodnevnog života s potrebom bimanuelnog angažmana ( lijeva ruka – dešnjakinja) poput održavanja kompletne higijene, oblačenja, obuvanja, ev vožnje auta, neophodnih kućanskih aktivnosti i sl.
10. Prvostupanjski je sud, na temelju gornjih utvrđenja, zaključio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a) i da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a i to u iznosu od 1.393,59 EUR/ 10.500,00 kn, dok je neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u visini od 1.260,87 EUR. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1093. ZOO-a, tužiteljici je priznata i imovinska šteta i to naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3,98 EUR/ 30,00 kn po satu, ukupno 111,49 EUR/ 840,00 kn dok je neosnovan preostali dio zahtjeva. Tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate na ukupan iznos štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno, od 20. listopada 2020.
11. U žalbi tuženik neosnovano prigovara utvrđenoj visini naknade neimovinske štete smatrajući da je sud nepravilno primijenio materijalno pravo kada je dosudio istu kao pod toč. I. izreke, ali preko iznosa od 968,88 eura jer da težina povrede prava osobnosti ne opravdava dosuđenu pravičnu novčanu naknadu. Za ukazati je da je prvostupanjski sud očito nespretno kod primjene odredbi ZOO/05 utvrdio zasebno naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih boli i straha, što nije u duhu citirane zakonske odredbe već utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.
12. U obrazloženju presude prvostupanjski sud, dakle, suvišno se bavio utvrđivanjem naknade neimovinske štete u posebnim iznosima u odnosu na svaku kvalifikatornu okolnost, ali nije pogriješio kada je u izreci pod toč. 1. tužiteljici dosudio iznos od 1.393,59 eura na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti i 111.49 eura troška tuđe pomoći. Neosnovan je i prigovor da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio cijenu sata tuđe pomoći i njege. Naime, ista je pravilno utvrđena, sukladno neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu prema mjestu stanovanja tužiteljice.
13. Prema ocjeni žalbenog suda, sud je pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade pri čemu nije precijenio stupanj i težinu povrede osobnosti u skladu, a kriterijima propisanim odredbom članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju pretrpljenog straha i boli te je cijenio životnu dob tužiteljice, lokalitet ozljeđivanja kao i o cilju kojem služi pravična novčana naknada. Zbog toga nije u pravu tuženik kada prigovara da odluka suda nije pravična i da ista nije u skladu s recentnom sudskom praksom jer odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije samo mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija, već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard - pravičnost (pravična novčana naknada) i sve okolnosti konkretnog slučaja. Pritom su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv govori, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju.
14 Zbog navedenog, žalba tuženika nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u pobijanom dijelu pod toč. I. Naime, iznesena odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku koje je dokaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
15. Tuženik se žali protiv odluke o troškovima postupka navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o visini nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno da je pogriješio kada je primijenio vrijednosti boda u iznosu 15,00 kuna iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 01. studenog 2022. dok je do tada na snazi bila Tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat (suđen) parnični trošak za poduzete radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 10,00 kn.
16. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o trošku, utemeljio na odredbama čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa). Naime, prema Tbr. 48. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a prema Izmjeni Tarife („Narodne novine“ broj 126/22.), vrijednost boda iznosi 15,00 kuna/1,99 eura, a tako je prvostupanjski sud. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno naložio tuženiku da naknadit tužiteljici troškove vještačenja, sudskih pristojbi u cijelosti, budući da na visinu tog troška ne utječe postotak uspjeha u parnici.
17. Slijedom izloženog, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 8. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ankica Matić
