REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2515/2017-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice ČTC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Vlatke Ratković, odvjetnice i punomoćnika tuženika ČT, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, Vinogradska cesta 29, Zagreb, OIB: 84924656517 da tužiteljici ČTC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.395,93 EUR na ime razlike bruto plaće s osnove posebnih uvjeta rada za razdoblje od 1. ožujka 2013. godine do 1. srpnja 2016. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- za lipanj 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- za srpanj 2013. godine na iznos 7,96 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- za kolovoz 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- za rujan 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- za listopad 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. studenog 2013. godine do isplate,

- za studeni 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. prosinca 2013. godine do isplate,

- za prosinac 2013. godine na iznos 137,50 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- za siječanj 2014. godine na iznos 137,50 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- za veljaču 2014. godine na iznos 137,30 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

- za ožujak 2014. godine na iznos 91,53 EUR od 16. travnja 2014. godine do isplate,

- za travanj 2014. godine na iznos 137,30 EUR od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

- za svibanj 2014. godine na iznos 137,30 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate,

- za lipanj 2014. godine na iznos 137,92 EUR od 16. srpnja 2014. godine do isplate,

- za srpanj 2014. godine na iznos 53,96 EUR od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

- za kolovoz 2014. godine na iznos 131,35 EUR od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- za rujan 2014. godine na iznos 137,92 EUR od 16. listopada 2014. godine do isplate,

- za listopad 2014. godine na iznos 137,91 EUR od 16. studenog 2014. godine do isplate,

- za studeni 2014. godine na iznos 137,93 EUR od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

- za prosinac 2014. godine na iznos 137,91 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- za siječanj 2015. godine na iznos 106,58 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- za veljaču 2015. godine na iznos 137,93 EUR od 16. ožujka 2015. godine do isplate,

- za ožujak 2015. godine na iznos 62,69 EUR od 16. travnja 2015. godine do isplate,

- za travanj 2015. godine na iznos 137,93 EUR od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

- za svibanj 2015. godine na iznos 156,36 EUR od 16. lipnja 2015. godine do isplate,

- za lipanj 2015. godine na iznos 142,78 EUR od 16. srpnja 2015. godine do isplate,

- za srpanj 2015. godine na iznos 68,28 EUR od 16. kolovoza 2015. godine do isplate,

- za kolovoz 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- za rujan 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. listopada 2015. godine do isplate,

- za listopad 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. studenog 2015. godine do isplate,

- za studeni 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. prosinca 2015. godine do isplate,

- za prosinac 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate,

- za siječanj 2016. godine na iznos 127,13 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate,

- za veljaču 2016. godine na iznos 157,07 EUR od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

- za ožujak 2016. godine na iznos 157,07 EUR od 16. travnja 2016. godine do isplate,

- za travanj 2016. godine na iznos 157,05 EUR od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- za svibanj 2016. godine na iznos 121,36 EUR od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- za lipanj 2016. godine na iznos 157,77 EUR od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, Vinogradska cesta 29, Zagreb, OIB: 84924656517 da tužiteljici ČTC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.765,45 EUR, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice ČTC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 250,00 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od 8. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ugovorom o radu zaključenim s tuženikom, kao poslodavcem, dana 12. studenog 2012. ugovorila da će obavljati poslove pedijatra te je raspoređena u Zavod za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi Klinike za ženske bolesti i porodništvo tuženika. Tuženik se predmetnim ugovorom o radu obvezao da će tužiteljici za ugovorene poslove isplatiti osnovnu plaću i dodatke na osnovnu plaću sukladno odredbama važećih propisa kojima se reguliraju plaće u zdravstvenoj djelatnosti, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, Pravilnikom o radu i drugim općim aktima kojima se uređuju materijalna prava radnika. Tuženik je samo djelomično poštovao odredbe propisa na koje je uputio za izračun plaće tužiteljice te joj je počev od 1. ožujka 2013. temeljem čl. 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 126/11.), za dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na radnikovom radnom mjestu osnovnu plaću uvećao za 16% umjesto za propisanih 25%. Naime, tužiteljica je zaposlenica, kako je to uvodno i navela u Zavodu gdje se provodi intenzivno liječenje novorođenčadi, a liječnicima specijalistima u jedinici intenzivnog liječenja sukladno čl. 67. KU/2011 pripada dodatak od 25%, te joj je tuženik pogrešno isplaćivao umanjenu bruto plaću. Prema tom propisu dodatak od 16% odnosio se jedino na zdravstvene radnike specijaliste u bolnici, a ne na liječnike. Nastavno je tuženik i nakon promjene Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13. i 96/15.) sve do 1. srpnja 2016. tužiteljici pogrešno obračunavao plaću uz dodatak od 16% umjesto propisanih 25% iako se promijenio samo broj članka kolektivnog ugovori koji je sada br. 57., no regulacija je u potpunosti ostala ista i liječnicima specijalistima u jedinici intenzivnog liječenja pripada dodatak od 25%. Stoga je tuženik od 1. ožujka 2013. do 1. srpnja 2016. tužiteljici pogrešno obračunavao bruto plaću nezakonito umanjivši propisani dodatak s osnova posebnih uvjeta rada za 9% mjesečno na osnovnu plaću.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je tužiteljici za ugovorene poslove isplatio osnovnu plaću i dodatke na plaću na način kako je to regulirano važećim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javni službama i drugim važećim radno-pravnim propisima i aktima. Ugovorom o radu Urbroj: I/1-11896/12 od 12. studenog 2012. utvrđeno je da radnik obavlja poslove doktora medicine specijaliste pedijatrije u Klinici za ženske bolesti i porodništvo, te je istoj u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 1. srpnja 2016. tuženik ispunjavao obvezu isplate osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću sukladno odredbama važećih propisa kojima se reguliraju plaće u zdravstvenoj djelatnosti, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, Pravilnikom o radu i drugim općim aktima kojima se određuju materijalna prava radnika. Od 12. studenog 2012. tužiteljici se plaća, sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na radnikovom mjestu, uvećavala za 16%, a od 1. srpnja 2016. za 25%. Razlog tomu je činjenica da Zavod za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi u Klinici za ženske bolesti i porodništvo nije ispunjavao uvjete za vršenje djelatnosti intenzivnog liječenja, jer nije imao opremu za intenzivno liječenje novorođenčadi te je po potrebi novorođenčad slao u KBC Zagreb. Također, tuženik nije imao za tu djelatnost sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, i stoga, u spornom razdoblju, radniku osnovna plaća nije uvećana za dodatak na uvjete rada za liječnike specijaliste u jedinici za intenzivno liječenje od 25%, već za dodatak od 16% za zdravstvenog radnika specijalista u bolnici. Tijekom postupka tuženik je dodatno isticao da je na temelju važećeg kolektivnog ugovora koji se primjenjivao u razdoblju od 1. lipnja 2013. do 1. prosinca 2013. bilo propisano da doktorima specijalistima u jedinicama intenzivnog liječenja pripada dodatak od 20%, a u periodu nakon toga 25%. Slijedom svega navedenog, razvidno je da tuženik zakonito i u skladu s važećim propisima kojima se uređuju materijalna prava radnika u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 1. srpnja 2016. tužiteljici isplaćivao osnovnu plaću i dodatke na osnovnu plaću. S obzirom na to da potraživanje tužiteljice nije osnovano, tuženik predlaže odbiti tužbu u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu (list 4-4a spisa), dokumentacije vezane uz rad tuženika (list 10-94 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće za srpanj 2016. (list 129 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 161 spisa), saslušani su svjedoci DT (list 149-150 spisa), NT (list 150-151 spisa), LT (list 162-163 spisa) i ĆT (list 177-178 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 4. studenog 2019. (list 113-116 spisa) te je proveden dokaz dopunskim vještačenjem od 17. lipnja 2020. (list 141-142 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Na ročištu 24. ožujka 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila kao liječnik specijalist pedijatar u Zavodu za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi Klinike za ženske bolesti i porodništvo tuženika u razdoblju od lipnja 2013. do zaključno lipnja 2016., budući da je u navedenom razdoblju tuženik tužiteljici isplaćivao dodatak od 16%, a trebao je isplaćivati dodatak u visini 20% za razdoblje do 1. prosinca 2013., a nakon toga razdoblja u visini 25%, a sve temeljem važećih kolektivnih ugovora u utuženom periodu.

7. Tijekom postupka bilo je sporno da li tužiteljici pripada pravo na isplatu dodatka na plaću u utuženom razdoblju od daljnjih 4% odnosno 9% (nesporno isplaćivan dodatak od 16%), obzirom je sporno da li je Zavod za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi Klinike za ženske bolesti i porodništvo tuženika u to vrijeme obavljao poslove intenzivnog liječenja novorođenčadi.

8. Odredbom čl. 65. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13., dalje: KU/88/13) za razdoblje do prosinca 2013. propisano je da radniku koji radi na radnom mjestu na kojem postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, liječnik specijalist u jedinici intenzivnog liječenja ima pravo na dodatak u visini od 20%. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13., dalje: KU/143/13) i Dodatka I istom ("Narodne novine" broj 96/15.) propisano je da dodatak od 25% za posebne uvjete rada pripada liječnicima specijalistima u jedinicama intenzivnog liječenja (2/3 radnog vremena).

9. Tijekom postupka provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. na okolnost razlike visine dodatka za posebne uvjete rada na sve odrađene sate u redovitom radnom vremenu od obračunatih 16% do 25% za koje tužiteljica tvrdi da joj pripada u utuženom razdoblju (list 113-116 spisa). Nakon prigovora koje je tuženik iznio, a vezani su uz ugovoreni iznos predmetnog dodatka od 20% za razdoblje do 1. prosinca 2013., vještak Petra Blašković je dopunski izradila izračun potraživanja tužiteljice pod pretpostavkom da istoj, za razdoblje od lipnja 2013. do studenog 2013., pripada dodatak za posebne uvjete rada od 20% (list 141-142 spisa). Temeljem tako provedenog dodatnog vještačenja utvrđeno je da tužiteljici, nakon konverzije kuna u eure prema fiksnom tečaju konverzije pripada iznos od 4.395,93 EUR (ranije 33.121,13 kn). Nakon izrade predmetnog dopunskog vještačenja, tužiteljica i tuženik nisu imali daljnje prigovore na nalaz i mišljenje, a tužiteljica je podneskom od 12. listopada 2020., sukladno dopunskom nalazu i mišljenju, uredila svoj tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 33.121,13 kn na ime razlike dodatka od 4% za razdoblje od lipnja do studenog 2013., a nadalje razliku dodatka od 9% za daljnji utuženi period. Tužiteljica je na ročištu održanom 24. ožujka 2025. predala u spis podnesak kojim je konačno uredila tužbeni zahtjev u sada službenoj valuti Republike Hrvatske.

10. Tijekom postupka saslušana je tužiteljica te svjedoci DT, NT, LT i ĆT.

Svjedokinja DT je iskazala da je u radnom odnosu kod tuženika od 1991. i cijelo vrijeme radi kao pedijatar. Tužiteljica i svjedokinja su radne kolegice i rade zajedno u Zavodu za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi koji je osnovan 2011. Svjedokinja je navela da su 2015. dobili aparat za invazivnu mehaničku ventilaciju (respirator) koji je bio povremeno u funkciji do 2017., a iza toga je stalno bio u funkciji. Svjedokinja je navela da je 2/3 radnoga vremena provodila na intenzivnom liječenju u razdoblju od ožujka 2013. do srpnja 2016., te da su brinuli o novorođenčadi starijoj od 34 tjedna i težoj od 1800 grama. Za takvu novorođenčad je bio potreban inkubator, kisik, neinvazivna mehanička ventilacija, odnosno pomoć u disanju, različiti lijekove za održavanje tlaka, rada srca, a sve prethodno opisano spada u intenzivno liječenje čak treće razine. Svjedokinja navodi da su čak obavljali i dio pretraga treće razine intenzivne skrbi. Tuženik nije prigovarao istinitosti iskaza svjedokinje.

Svjedokinja NT je iskazala da je u radnom odnosu kod tuženika od rujna 2006. i cijelo vrijeme obavlja poslove istog radnog mjesta liječnika pedijatra neonatologa. Navela je da je tužiteljica obavljala iste poslove kao i ona i svjedokinja DT, a to su poslovi specijaliste u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi. Svjedokinja je izjavila da su tužiteljica, svjedokinja DT i ona više od 2/3 radnog vremena obavljale poslove u jedinici intenzivnog liječenja, a ponekada i više zavisno od dnevnog rasporeda. Te 2/3 rada u intenzivnom liječenju je zapravo bio minimum takvog njihovog radnog vremena. Vezano uz respirator, svjedokinja je navela da su u razdoblju do 2016. imali respirator koji je bio povremeno korišten, ovisno o broju pacijenata s respiratornim poteškoćama, a ako bi broj pacijenata premašivao potrebe korištenja takovog uređaja, onda su njihovi pacijenti (uglavnom prijevremeno rođena novorođenčad) bili prebacivani u jedinicu intenzivnog liječenja treće razine. Svjedokinja je 2022. iskazala da unatrag otprilike 4 godine praktički rade sve poslove treće razine intenzivnog liječenja. Tuženik nije prigovarao istinitosti iskaza svjedokinje.

Tužiteljica je iskazala da je kod tuženika zaposlena od studenog 2012., obavlja poslove specijaliste pedijatrije, subspecijaliste neonatologije te da je njezino radno mjesto u Zavodu za neonatologiju i intenzivno liječenje novorođenčadi. Iskazala je da joj tuženik od 2012. do 2016. nije isplaćivao utuženi dodatak. Navela je da je više od 2/3 svog radnog vremena radila u jedinici intenzivnog liječenja i to je tako bilo i u spornom razdoblju od lipnja 2013. zaključno do lipnja 2016. Vezano uz provođenje mjera intenzivnog liječenja tužiteljica je navela da je provodila intenzivno liječenje, ali s aparatima koji nisu imali mehaničku ventilaciju. Dakle, provodile su se i druge mjere intenzivnog liječenja, dok su 2016. ili 2017. kupljeni novi aparati i od tada non-stop rade i mehaničku ventilaciju. Tužiteljica je iskazala da nije samo respirator dio intenzivnog liječenja, a na poseban upit pun. tuženika da li je u spornom razdoblju obavljala i neke pretrage koje su bile treća razina intenzivne skrbi, tužiteljica je odgovorila potvrdno, pa su tako liječili sepse, koristili rijetke lijekove, liječili respiratorne distres sindrome, plućne hipertenzije, intrakranijalna krvarenja. Postavljali su i periforno inserirane venske katetere koji ulaze do pred sam ulaz u srce, a sve navedeno spada u intenzivno liječenje. Vršili su i intubiranje odnosno davali lijekove na taj način. Na upit u kojim slučajevima se novorođenčad slala u KBC Rebro, tužiteljica je odgovorila da budući da nisu imali aparate za mehaničku invazivnu ventilaciju slali su djecu kojoj je to bilo potrebno na Rebro i to su najčešće bila djeca ispod 32. tjedna gestacije. Slali su na Rebro i djecu koja su rođena sa srčanim greškama. Dakle, slali su onu djecu koju nisu mogli zbrinuti zbog nedostatka respiratora i onu djecu koju nismo mogli kirurški zbrinuti, jer nisu imali uvjeta za to. Tužiteljica navodi da su u tom periodu od 2012. do 2016. na Rebro poslali otprilike 45 djece, a u bolnici se prosječno rađa oko 3.000 do 3.300 djece godišnje. Iza srpnja 2016. smanjio se opseg odlaska djece na KBC Rebro. Tužiteljica je potvrdila da je više od 2/3 radnog vremena radila u jedinici intenzivnog liječenja u periodu od lipnja 2013. do lipnja 2016.

Svjedok LT je radnik tuženika od svibnja 1992. godine i obnaša dužnost predstojnika Klinike za ženske bolesti i porodništvo od siječnja 2010. godine. Svjedok je iskazao da je tužiteljicu radila na svim poslovima vezano za skrb novorođenčadi, ali da tužiteljici nije bio prvi nadređeni. Za tužiteljicu je naveo da je radila poslove koji spadaju u intenzivnu njegu novorođenčadi. Respiratori su u primjeni od kraja 2016. ili možda od 2017. godine. Na upit pun. tuženika da li se na Zavodu obavljala treća razina intenzivne skrbi u navedenom spornom razdoblju, svjedok je odgovorio da na to ne može sa sigurnošću odgovoriti jer njegova specijalizacija nije neonatologija, ali da mu je poznato da aparat za invazivnu mehaničku ventilaciju nužan za treću razinu intenzivne skrbi. Novorođenčad se slala u KBC Rebro u slučajevima kada je trebala potpora za invazivnu mehaničku ventilaciju. Na upit da li se opseg slanja novorođenčadi smanjio nakon nabavljanja tog aparata, svjedok je odgovorio potvrdno, s time da je prvi takav aparat nabavljen 2016. ili 2017. Svjedok se u svojoj struci nije bavio intenzivnim liječenjem novorođenčadi. Vezano za okolnost da li je intenzivno liječenje vezano isključivo za mehaničku invazivnu ventilaciju, svjedok je odgovorio da je neovisno o neonatološkom dijelu, tuženik imao postintenzivnu njegu poslije operacijskih zahvata, kada se također ne vrši invazivna mehanička ventilacija, odnosno radilo se o pojačanoj skrbi, ali se ne radi o intenzivnoj. Tužitelj je prigovarao istinitosti iskaza ovog svjedoka.

Također je tijekom postupka saslušana i svjedokinja ĆT koja je detaljno iskazivala vezano uz spornu okolnost provođenje mjera intenzivne skrbi kod tuženika. Svjedokinja je navela da je u radnom odnosu kod tuženika od 1992. kada je radila najprije kao specijalizant, a nakon toga kao specijalist – ginekolog, a od 2010. je pročelnica Zavoda za perinatologiju. Pročelnica Zavoda bila je i u spornom razdoblju. Kod tuženika godišnje ima otprilike 3000 poroda, s time da je dio novorođene djece potrebno i intenzivno zbrinuti odnosno provoditi mjere intenzivne skrbi. Navela je da su se u utuženom razdoblju kod tuženika obavljali poslovi intenzivnog liječenja novorođenčadi, kod kojih je to bilo potrebno, te da sam se ona u rađaoni oslanjala na svoje kolege specijaliste pedijatre i neonatologe. U spornom razdoblju, tužiteljica je radila u Zavodu za neonatologiju gdje su se zbrinjavala djeca koju je bilo potrebno intenzivno liječiti te je tužiteljica u spornom razdoblju upravo obavljala poslove intenzivnog liječenja novorođenčadi. Na poseban upit suda svjedokinja je navela da korištenje respiratora predstavlja samo jedan mali segment poslova pružanja intenzivne skrbi. U periodu od 2013. do 2016. nije bilo respiratora, međutim, liječnici neonatolozi su svoj novorođenčadi, za koju je to bilo potrebno, pružali njegu intenzivnog liječenja kao što su npr. intravenska terapija, postavljanje katetera, pružanje neinvazivne ventilacije i stabilizacija teško bolesne djece do prijevoza istih u instituciju gdje mogu nastaviti liječenje. Na poseban upit pun. tuženika svjedokinja je navela da su imali preporuku za trudnice za koje su mogli predvidjeti da bi porod mogao biti prije 32. tjedna trudnoće, da ih prebace u bolnice gdje bi se takva djeca mogla odmah zbrinuti. Međutim, trudnoća i porod su nepredvidivi pa su imali porode između 24. i 32. tjedna trudnoće. Nakon takvih poroda, neonatolozi su odmah preuzimali takvu prijevremeno rođenu djecu, stabilizirali ih i omogućili siguran prijevoz u druge bolnice, gdje bi nastavili liječenje. Takvi poslovi obuhvaćali samo dio poslova intenzivnog liječenja kod tuženika. Dodatno je navela da dio djece koja su rođena u terminu također su transportirana u druge bolnice radi liječenja, a radilo se o djeci koji su imali određene anomalije, srčane greške i slično. Navedena djeca su se intenzivno zbrinula kod tuženika, a zatim su transportirana u druge ustanove gdje su nastavljala liječenje. Na poseban upit pun. tuženika svjedokinja je iskazala da se nakon nabavka aparata za invazivnu mehaničku ventilaciju smanjio broj djece koja su transportirana u druge ustanove radi nastavka liječenja, ali dodatno je navela da su u razdoblju prije nabavka tog aparata njihovi transportni inkubatori imali mogućnost spajanja na aparat za invazivnu mehaničku ventilaciju te su djeca po potrebi bila zbrinuta i na taj način. U spornom periodu, nije bila mogućnost dugotrajnog liječenja takve djece kod tuženika jer je kod tuženika postojala mogućnost neinvazivne ventilacije. Na poseban upit pun. tuženika vezano za treću razinu intenzivnog liječenja, navedeno je da se treća razina intenzivnog liječenja odobrava od Ministarstva zdravstva kada se ispune svi propisani uvjeti. Iako tuženik godinama ima ispunjene sve uvjete i za obavljanje treće razine intenzivnog liječenja, svjedokinja nije sigurna da je nadležno ministarstvo izdalo takvo rješenje odnosno odobrenje. Svjedokinja je pojasnila da svega 10 do 15 novorođenčadi godišnje je bilo prevoženo u druge bolnice zbog potrebe za tzv. respiratorima. Također smatra da činjenica nepostojanja takvih respiratora ne može utjecati na procjenu da li su se kod tuženika obavljali poslovi intenzivnog liječenja odnosno svjedokinja navodi da su se kod tuženika obavljali poslovi intenzivnog liječenja u spornom razdoblju neovisno o tome što nisu postojali aparati za invazivnu mehaničku ventilaciju. Svjedokinja je kao perinatolog bila zadužena za trudnice do trenutka rođenja djeteta, a nakon toga, ako bi zdravstveno stanje djeteta to zahtijevalo, dijete su preuzimali neonatolozi koji su ga liječili i pružali potrebnu intenzivnu skrb. Na poseban upit pun. tužiteljice navela je da je tužiteljica, kao i drugi njezine kolege, obavljala poslove intenzivne skrbi u skladu sa preporukama struke tog razdoblja. I nakon tog razdoblja tužiteljica je nastavila obavljati poslove intenzivnog liječenja, međutim, ti poslovi su se mijenjali ovisno o promjenama i dostignućima struke. Neonatologija, kao grana medicine, jako brzo napreduje i mijenja se u skladu s tehnološkim dostignućima. Na poseban upit pun. tužiteljice, svjedokinja je odgovorila da je u spornom razdoblju tužiteljica obavljala druge poslove treće razine intenzivne skrbi. Tuženik nije prigovarao istinitosti iskaza svjedokinje.

11. Sud u cijelosti vjeruje iskazima svjedokinja DT, NT i ĆT te iskazu tužiteljice jer smatra da su isti istiniti, uvjerljivi, životni i logični te su međusobno suglasni u odnosu na spornu okolnost provođenja mjera intenzivne skrbi novorođenčadi kod tuženika. Dodatno se ističe da niti tuženik nije prigovarao istinitosti iskaza svjedokinja. Sud ne vjeruje iskazu svjedoka LT u dijelu u kojem je svjedok iskazivao u suprotnosti s prethodno navedenim svjedokinjama i tužiteljicom, a kojim iskazima sud vjeruje, dok vezano uz spornu okolnost intenzivnog liječenja novorođenčadi svjedok je naveo da zbog svoje specijalizacije ne može preciznije iskazivati vezano uz to.

12. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom periodu radila u jedinici intenzivnog liječenja i to kao liječnik specijalist pedijatar, subspecijalist neonatolog u Zavodu za neonatologiju i intezivno liječenje novorođenčadi. Iz naziva samog Zavoda proizlazi da se u Zavodu obavljali i poslovi intenzivnog liječenja novorođenčadi, a isto slijedi iz iskaza saslušanih svjedokinja DT, NT i ĆT te iskaza tužiteljice, a kojim iskazima sud vjeruje. Svjedokinje DT, NT i ĆT te tužiteljica, u bitnome, su suglasno opisale poslove intenzivne skrbi koji su se, u razdoblju od 2013. do 2016., obavljali u Zavodu. Tako su kod tuženika svjedokinje DT, NT i tužiteljica obavljale poslove druge razine intenzivne skrbi i brinule o novorođenčadi starijoj je 34. tjedna i težoj od 1800 g, koristile inkubator, kisik, neinvazivnu mehaničku ventilaciju, koristile različite lijekove za održavanje tlaka i rada srca, vršile intubiranje te na taj način davali lijekove. Također su obavljale i dio poslova treće razine intenzivne skrbi pa su liječile sepse, koristile rijetke lijekove, liječile respiratorni distres sindrome, plućne hipertenzije intrakranijalna krvarenja. Postavljali su i periforno inserirane venske katetere koji ulaze do pred sam ulaz u srce, a sve navedeno spada u intenzivno liječenje. Navedeno je potvrdila i svjedokinja ĆT koja je u svom radu u rađaonici surađivala i oslanjala se na kolege neonatologe.

13. Također, tijekom postupka je utvrđeno da se manji dio novorođenčadi, zbog potrebe za mehaničkom invazivnom ventilacijom i zbog potrebe za operativnim zahvatima, prebacivao u KBC Zagreb te da tuženik u periodu od 2013. do 2016. nije imao odobrenje nadležnog ministarstva za obavljanje treće razine intenzivne skrbi zbog nedostatka respiratora. Neovisno o tome, sud je mišljenja da činjenica nepostojanja takvih respiratora ne može utjecati na procjenu da li su se kod tuženika obavljali poslovi intenzivnog liječenja. Stoga sud, nakon provedenog postupka, zaključuje da su se kod tuženika obavljali poslovi intenzivnog liječenja u spornom razdoblju neovisno o tome što nisu postojali aparati za invazivnu mehaničku ventilaciju i što nije postojalo odobrenje nadležnog ministarstva za obavljanje treće razine intenzivne skrbi.

Valja još dodati da sukladno odredbi čl. 45. Pravilnika o minimalnim uvjetima prostora radnika za obavljanje medicinske djelatnosti ("Narodne novine" broj 61/11., dalje: Pravilnika) svako rodilište s brojem poroda većim od 1500 mora imati organiziranu jedinicu intenzivnog liječenja, I., II. i III. razine, ovisno o razini perinatalne skrbi sve po naputku Ministarstva zdravstva, temeljem koje odredbe Pravilnika je 2011. i osnovan Zavod za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi tuženika, u kojem je organizirana jedinica intenzivnog liječenja (što uostalom proizlazi iz naziva samog Zavoda), pri čemu su bez uporišta navodi tuženika da bi se pod intenzivnim liječenjem imala smatrati isključivo uporaba invazivne mehaničke ventilacije, za koju je oprema nabavljena 2016., a da se sve ostale mjere liječenja, koje su se nesporno provodile na sve tri razine intenzivnog liječenja, o čemu su detaljno svjedočili saslušani svjedoci i tužiteljica, nisu bile dostatne da bi ih se mogle okvalificirati kao intenzivno liječenje.

14. Slijedom navedenog, tužiteljica osnovano potražuje isplatu navedenog dodatka za utuženo razdoblje kao razliku između isplaćenog dodatka u visini od 16% do propisanih 20%, na ime posebnih uvjeta, za razdoblje do studenog 2013., a u kojem razdoblju je bio na snazi KU/88/13 koji je utvrđivao pravo na dodatak u visini od 20% za radnike koji rade na radnom mjestu na kojem postoje posebni uvjeti rada u jedinicama intenzivnog liječenja, pri čemu je iz popisa radnih mjesta razvidno da liječnik specijalist u jedinici intenzivnog liječenja ima prvo na dodatak od 20%. Od 1. prosinca 2013. pa nadalje, KU/143/13 i Dodatka I istom, propisuje da liječnici i specijalisti u jedinicama intenzivnog liječenja imaju pravo na dodatak u visini 25%, slijedom čega tužiteljici od prosinca 2013. pripada pravo na isplatu razlike između isplaćenog dodatka u visini od 16% do propisanih 25%. Stoga je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.395,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog 16-og u mjesecu u odnosu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 4.395,93 EUR. Isti stav vezano uz osnovanost tužbenog zahtjeva zauzeo je i Županijski sud u Rijeci u presudi od 10. prosinca 2021., posl.br. Gž R-546/2020 te Županijski sud u Zagrebu u presudi od 15. siječnja 2020., posl. br. Gž R-971/2019.

15. Ostali priloženi i izvedeni dokazi te navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

16. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/0.5, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Osnovano tužiteljica ne potražuje zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto razlici plaće i to prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15.).

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 200,00 EUR i 4 obrazložena podneska od 20. siječnja 2020., 12. listopada 2020., 8. rujna 2022. i 24. ožujka 2025. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR (4x200,00 EUR), te trošak zastupanja na ročištima po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR i to: 18. travnja 2019., 21. veljače 2020., 3. svibnja 2022., 9. rujna 2022. i 24. ožujka 2025. (5x200,00 EUR). Dakle, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 2.000,00 EUR, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) iznosi 2.500,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR. Stoga je tužiteljici priznat trošak u sveukupnom iznosu od 2.765,45 EUR.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 2. ožujka 2020. u kojem prihvaća navode tuženika iz podneska od 4. veljače 2020. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Naime, visina dodatka koja pripada tužiteljici u utuženom razdoblju bila je propisana kolektivnim ugovorima važećim u utuženom periodu, a koji kolektivni ugovori su bili objavljeni u Narodnim novinama. Stoga je visina dodatka tužiteljici bila poznata već u trenutku podnošenja tužbe. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

Stoga je odlučeno kao u točki II i III izreke presude.

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku