Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-942/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, upravnom sporu tužitelja LUPUS ZAŠTITA d.o.o., OIB 27928056511, Varaždin, Ivanečka ulica 39, kojeg zastupa Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska 73, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, OIB 36162371878, Zagreb, Nehajska 5, radi nadzora nad obavljanjem djelatnosti privatne zaštite - tjelesne zaštite, 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Klasa: UP/l-217-02/23- 14/2, Ur. broj: 511-01-207-23-9 od 5. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/l-217-02/23-14/2, Ur. broj: 511-01- 207-23-9 od 5. prosinca 2023., tužitelju je ponovno privremeno zabranjeno obavljanje djelatnosti privatne zaštite - tjelesne zaštite, do ispunjenja propisanih uvjeta, radi neispunjavanja uvjeta iz članka 15. stavka 1. točke 8. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine broj 16/20, 114/22, dalje Zakon).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da nije bilo pravne ni činjenične osnove za donošenje istog te da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Ističe da tuženik nije uzeo u obzir da su kod tužitelja u vrijeme provođenja sigurnosne provjere te u vrijeme donošenja osporenog akta postojala tri člana uprave, i to: ŽA, KA i MA, od kojih su posljednja dva prošli sigurnosnu provjeru. Nadalje nije uzeto u obzir da je tužitelj, još prije donošenja i primitka osporenog rješenja, obavijestio tužitelja o tome da će poslove direktora obavljati samo MA te da je tužitelj pokrenuo postupak imenovanja nove odgovorne osobe. Smatra da tuženik nije smio izreći navedenu zabranu dok nije riješio zahtjev za imenovanje nove odgovorne osobe. Ističe da je ŽA u ranijim postupcima prošao sigurnosnu provjeru, radi čega tužitelj osporava i istinitost utvrđenja Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA) te ističe da na strani ŽA ne postoje sigurnosne zapreke u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama, a niti je navedeno SOA dokazala bilo kakvim dokazom. Tužitelj ističe da je tuženik i ranije donosio nezakonita i neosnovana rješenja u odnosu na tužitelja. Smatra da su mu povrijeđena stečena prava. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazložio je da priroda djelatnosti privatne zaštite te osobito pojedini poslovi privatne zaštite i ovlasti za njihovo obavljanje nesumnjivo iziskuju od osoba koje ih obavljaju, uz zdravstvenu sposobnost, stručnost i osposobljenost, ispunjavanje sigurnosnih i ostalih uvjeta iz Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine br. 16/2020, 114/2022, dalje Zakon), te visoki stupanj povjerenja i pouzdanosti u njihovom obavljanju. U obavljanju djelatnosti odnosno određenih poslova privatne zaštite dužne su postupati kao osobe javnog povjerenja uz poštovanje digniteta i ugleda djelatnosti koju obavljaju. To je ujedno jedan od preduvjeta da osobe koje ili čiju imovinu štite, mogu imati povjerenje i pouzdati se u njihov rad. Tužitelju je već ranije u dva navrata rješenjima tuženika od 6. travnja 2022. i 14. rujna 2022. bilo privremeno zabranjeno obavljanje djelatnosti privatne zaštite.

Zbog činjenice da je dana 24. travnja 2023. godine istekao rok važenja sigurnosne provjere, temeljem članka 32. Zakona o sigurnosnim provjerama, dana 24. kolovoza 2023. godine od nadležne Sigurnosno - obavještajne agencije zatraženo je obnavljanje sigurnosne provjere za ŽA te je u zaprimljenom izvješću sigurnosne provjere I. stupnja Urbroj: 511-01-134-23-2; Klasa:

POV-208-03/23-02/3979 od 22. studenog 2023. navedeno da je za ŽA, odgovornu osobu u predmetnom trgovačkom društvu, utvrđeno postojanje sigurnosnih zapreka iz članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama, slijedom čega imenovani kao odgovorna osoba za poslove privatne zaštite više ne ispunjava uvjet propisan člankom 15. stavkom 1. točkom 8. Zakona o privatnoj zaštiti.

Istaknuo je da privremena zabrana obavljanja djelatnosti privatne zaštite po svom karakteru ne predstavlja trajnu zabranu obavljanja djelatnosti te tužitelj može ishoditi novo odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite ukoliko se u upravnom postupku utvrdi da ponovno ispunjava sve propisane uvjete za izdavanje odobrenja propisane Zakonom o privatnoj zaštiti.

Naveo je da je pozivanje tužitelja na članak 16. Zakona o privatnoj zaštiti poduzeto isključivo u svrhu očitog izigravanja materijalnih odredbi Zakona o privatnoj zaštiti s ciljem da trgovačko društvo Lupus zaštita d.o.o. nastavi sa obavljanjem djelatnosti privatne zaštite usprkos činjenici da više ne ispunjava zakonske uvjete za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.

Tužitelj se neutemeljeno poziva na članak 16. Zakona s obzirom na to da je člankom 16. stavkom 1. Zakona propisano da ako odgovorna osoba za djelatnost privatne zaštite više ne ispunjava neki od uvjeta propisanih člankom 15. Zakona da je dužna u roku od osam dana od dana prestanka ispunjenja uvjeta za obavljanje poslova privatne zaštite izvijestiti Ministarstvo da trajno prestaje s obavljanjem djelatnosti privatne zaštite ili pokrenuti postupak imenovanja nove odgovorne osobe za djelatnost privatne zaštite. Smisao i svrha ove zakonske odredbe je da samo trgovačko društvo koje ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite, a ima saznanja da odgovorna osoba više ne ispunjava neki od uvjeta iz članka 15. Zakona, pri čemu se misli na uvjete koje ovo Ministarstvo kontinuirano ne provjerava po službenoj dužnosti nakon što trgovačko društvo stekne odobrenje za obavljanje djelatnosti (npr. odgovorna osoba više nema prebivalište u [adresa], odgovorna osoba više nije zaposlena na puno radno vrijeme u trgovačkom društvu, promjene se okolnosti koje utječu na propisanu zdravstvenu sposobnost odgovorne osobe i dr.), da u tim slučajevima može pokrenuti postupak imenovanja nove odgovorne osobe i nastaviti obavljati djelatnost privatne zaštite dok se u postupku ne utvrdi ispunjava li nova odgovorna osoba sve propisane zakonske uvjete. Međutim, postoje uvjeti iz članka 15. Zakona koje Ministarstvo kontinuirano provjerava po službenoj dužnosti za odgovorne osobe trgovačkog društva za privatnu zaštitu, a koji se odnose na podatke o kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti odnosno pokrenutim kaznenim i prekršajnim postupcima o kojima službene evidencije vode druga državna tijela kao i uvjet da za odgovornu osobu ne postoje sigurnosne zapreke koje utvrđuje nadležna Sigurnosno-obavještajna agencija.

U konkretnoj situaciji kada se za odgovornu osobu utvrde sigurnosne zapreke, člankom 15. stavkom 3. Zakona eksplicitno se propisuje obveza Ministarstva da privremeno zabrani obavljanje djelatnosti privatne zaštite te u takvim slučajevima kada se za odgovornu osobu utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka, ne postoji alternativna zakonska mogućnost po kojoj bi trgovačko društvo nastavilo obavljati djelatnost privatne zaštite. Čak i kada bi se članak 16. stavak 1. Zakona tumačio ekstenzivno kako ga vidi tužitelj, pogrešno bi bilo pozivanje na isti iz razloga što niti je ispoštovan rok od osam dana u kome je trebalo izvijestiti ovo Ministarstvo da odgovorna osoba za djelatnost privatne zaštite više ne ispunjava uvjet iz članka 15. stavka 1. točke 8. Zakona, niti je tužitelj imenovao novu odgovornu osobu za djelatnost privatne zaštite. Naime, tužitelj je 6. prosinca 2023. godine podnijelo novi zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti privatne zaštite. Uvidom u dostavljeni Akt društva o imenovanju odgovorne osobe za djelatnost privatne zaštite u pravnoj osobi koji je priložen zahtjevu utvrđeno je da trgovačko društvo Lupus zaštita d.o.o. tim aktom nije imenovalo novu odgovornu osobu za poslove privatne zaštite već je ponovno kao odgovorna osoba za djelatnost privatne zaštite u pravnoj osobi imenovan ŽA te je uz ŽA kao odgovorna osoba za poslove privatne zaštite imenovana i MA, što je po zakonskim odredbama neprovedivo. Naime, zakonski je moguće imati samo jednu odgovornu osobu za poslove privatne zaštite - tjelesne zaštite, a iz dostavljenog Akta je nedvojbeno utvrđeno da je to i nadalje ŽA.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika te podatke Sigurnosno-obavještajne agencije o postojanju sigurnosnih zapreka za ŽA (izvješće broj: 511-01-134-23-2, klasa: POV-208- 03/23-02/3979 od 22. studenog 2023.).

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno da li su na dan donošenja osporenog rješenja na strani tužitelja bili ispunjeni uvjeti za izricanje privremene zabrane obavljanja djelatnosti privatne zaštite – tjelesne zaštite.

8. Odredbom članka 15. stavka 1. točke 8. Zakona propisano je da odgovorna osoba za poslove privatne zaštite u pravnoj osobi i unutarnjoj službi zaštite te vlasnik obrta ili odgovorna osoba u zajedničkom obrtu moraju ispunjavati sljedeće uvjete, između ostalog i uvjet da ne postoje sigurnosne zapreke iz posebnog propisa kojim se uređuju sigurnosne provjere.

Odredbom članka 15. stavka 3. Zakona propisano je da, ako odgovorna osoba u pravnoj osobi, unutarnjoj službi zaštite i obrtnik ili druge osobe upisane u sudski registar i obrtni registar ne pristanu na provedbu sigurnosne provjere ili su provjerom utvrđene sigurnosne zapreke, Ministarstvo će odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja odnosno privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti privatne zaštite pravnoj osobi, unutarnjoj službi zaštite ili obrtniku koji za obavljanje navedene djelatnosti imaju odobrenje Ministarstva.

Dakle, navedenom zakonskom odredbom izrijekom je propisana obveza Ministarstva da privremeno zabrani obavljanje djelatnosti privatne zaštite pravnoj osobi koja ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite, ukoliko se za odgovornu osobu u pravnoj osobi sigurnosnom provjerom utvrde sigurnosne zapreke.

Odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine br. 85/2008, 86/2012, dalje ZSP) propisano je da sigurnosne zapreke kod provođenja temeljne sigurnosne provjere jesu činjenice koje upućuju na zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti, odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju izrečena privremena zabrana obavljanja djelatnosti, jer je prilikom obnavljanja sigurnosne provjere nakon isteka roka od pet godina, za jednog od direktora tužitelja, ŽA, utvrđeno da postoje sigurnosne zapreke iz članka 3. stavka 2. ZSP-a, radi čega on ne ispunjava uvjet propisano odredbom članka 15. stavka 1. točke 8. Zakona.

10. Sud je čitanjem izvatka iz sudskog registra za tužitelja utvrdio da je ŽA bio direktor tužitelja od 15. veljače 2010. do 11. siječnja 2013., kada je opozvan odlukom osnivača. Nadalje je ponvo imenovan direktorom tužitelja 2. svibnja 2022., a prestao je biti direktorom odlukom člana društva od 18. siječnja 2024. (nakon donošenja osporenog rješenja).

11. Budući da je osporeno rješenje doneseno 5. prosinca 2023., a da je ŽA prestao biti direktorom 18. siječnja 2024., razvidno je da je u vrijeme donošenja osporenog akta isti još uvijek bio direktor tužitelja. Slijedom navedenog, nisu od važnosti navodi tužitelja o tome da je on ovlasti direktora prenio samo na MA, jer je svaki od direktora imao ovlaštenje zastupati društvo pojedinačno i samostalno, pa tako i ŽA do prestanka članstva u upravi društva.

12. Sud je sukladno članku 20. stavku 1. Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine broj 79/07., 86/12., dalje ZTP) izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e označene stupnjem tajnosti „povjerljivo“ na temelju kojih je doneseno osporeno rješenje, na temelju čega je utvrdio da je za donošenje osporavane odluke postojao opravdani razlog, odnosno da su u odnosu na ŽA postojale sigurnosne zapreke propisane odredbom članka 3. stavka 2. ZSP-a, te stoga utvrđuje da su citirane zakonske odredbe pravilno primijenjene na konkretan slučaj.

Odredbom čl. 26. ZTP-a je propisano da su dužnosnici dužni čuvati tajnost klasificiranog podatka za vrijeme i nakon prestanka obavljanja dužnosti ili službe, sve dok je podatak utvrđen jednim od stupnjeva tajnosti ili dok se odlukom vlasnika podatka ne oslobode obveze čuvanja tajnosti. Iz istog razloga sud ne smije u obrazloženju ove presude navesti razloge i činjenice koje su bile odlučne za donošenje odluke, a niti ima zakonsku ovlast deklasificirati podatke kojih je vlasnik SOA.

13. Dakle, s obzirom na činjenicu da su u odnosu na tadašnjeg direktora tužitelja (koji je bio direktor u vrijeme donošenja osporenog rješenja) bile utvrđene sigurnosne zapreke, sud utvrđuje da je rješenje tuženika u cijelosti zakonito.

14. Uz navedeno sud prihvaća i obrazloženje tuženika izneseno u odgovoru na tužbu, a vezano za članak 16. Zakona, odnosno da je smisao i svrha ove zakonske odredbe je da samo trgovačko društvo koje ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite, a ima saznanja da odgovorna osoba više ne ispunjava neki od uvjeta iz članka 15. Zakona, pri čemu se misli na uvjete koje ovo Ministarstvo kontinuirano ne provjerava po službenoj dužnosti nakon što trgovačko društvo stekne odobrenje za obavljanje djelatnosti (npr. odgovorna osoba više nema prebivalište u [adresa], odgovorna osoba više nije zaposlena na puno radno vrijeme u trgovačkom društvu, promjene se okolnosti koje utječu na propisanu zdravstvenu sposobnost odgovorne osobe i dr.), da u tim slučajevima može pokrenuti postupak imenovanja nove odgovorne osobe i nastaviti obavljati djelatnost privatne zaštite dok se u postupku ne utvrdi ispunjava li nova odgovorna osoba sve propisane zakonske uvjete. Međutim, postoje uvjeti iz članka 15. Zakona koje Ministarstvo kontinuirano provjerava po službenoj dužnosti za odgovorne osobe trgovačkog društva za privatnu zaštitu, a koji se odnose na podatke o kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti odnosno pokrenutim kaznenim i prekršajnim postupcima o kojima službene evidencije vode druga državna tijela kao i uvjet da za odgovornu osobu ne postoje sigurnosne zapreke koje utvrđuje nadležna Sigurnosno-obavještajna agencija.

15. Vezano za tužbene navode koji se odnose na vođenje drugih upravnih postupaka i donošenje drugih upravnih akata u odnosu na tužitelja, ističe se da drugi upravni postupci nisu predmet ovog upravnog spora, već da je predmet ovog upravnog spora isključivo ocjena zakonitosti ovdje osporenog upravnog akta i provedenog upravnog postupka.

16. Na temelju svega navedenog, sud utvrđuje da osporavanom odlukom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da tužbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis