REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-153/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, u pravnoj stvari tužiteljice IC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Addiko bank, d.d. OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri, Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon održane i dovršene glavne javne rasprave 28.ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice Ivana Dundovića odvjetnika u Požegi i opunomoćenika tuženika odvjetničke vježbenice TC u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri, 8.svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe sukladno prijedlogu tužiteljice IC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iz podneska od 14.siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2. i 3.t.3. Ugovora o kreditu broj 5140030250-69700016447/2006 od dana 23.10.2006. godine, koji je tužiteljica, IC, [adresa] zaključila sa Addiko bankom d.d.Zagreb, Slavonska avenija 6 koje glase:

„Članak 2.

Banka u skladu sa propisima Republike Hrvatske, te Pravilnika o ovlastima odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 58.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja.

Članak 3.t.3

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku, Addiko banka d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici IC, [adresa], na osnovu stečenog bez osnove, isplati iznos od 3.864,32 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1.kolovoza 2008.godine do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine, do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, sukladno odredbi čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 9,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2008.godine, do isplate

-za iznos od 10,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2009.godine, do isplate

-za iznos od 12,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2009 godine, do isplate

-za iznos od 13,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2009 godine, do isplate

-za iznos od 11,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11,21.2009 godine do isplate-

-za iznos od 10,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2009 godine, do isplate

-za iznos od 7,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2009 godine, do isplate

-za iznos od 5,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2009 godine, do isplate

-za iznos od 8,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2009 godine, do isplate

-za iznos od 5,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2009 godine, do isplate za iznos od 8,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2009 godine, do isplate

-za iznos od 10,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2010 godine, do isplate

-za iznos od 13,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2010 godine, do isplate

-za iznos od 12,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010 godine, do isplate

-za iznos od 16,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2010 godine, do isplate

-za iznos od 17,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2010 godine, do isplate

-za iznos od 24,10 EUR sa z.z kamatom počevši od 10.06.2010 godine, do isplate

-za iznos od 24,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.07.2010 godine, do isplate

-za iznos od 21,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.08.2010 godine, do isplate

-za iznos od 37,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.09.2010 godine, do isplate

-za iznos od 30,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.10.2010 godine, do isplate

-za iznos od 32,89 EUR sa z.z kamatom počevši od 11.11.2010 godine, do isplate

-za iznos od 40,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.12.2010 godine, do isplate

-za iznos od 49,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.01.2011 godine, do isplate

-za iznos od 37,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2011 godine, do isplate

-za iznos od 42,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 37,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.04.2011.godine, do isplate

-za iznos od 46,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.05.2011 godine, do isplate

-za iznos od 54,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2011 godine, do isplate

-za iznos od 56,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.07.2011 godine, do isplate

-za iznos od 91,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2011 godine, do isplate

-za iznos od 59,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.09.2011 godine, do isplate

-za iznos od 54,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.10.2011 godine, do isplate

-za iznos od 52,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.11.2011 godine, do isplate

-za iznos od 53,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2011 godine, do isplate

-za iznos od 59,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.01.2012 godine, do isplate

-za iznos od 61,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.02.2012 godine, do isplate

-za iznos od 62,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.03.2012 godine, do isplate

-za iznos od 60,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2012. godine, do isplate

-za iznos od 61,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2012 godine, do isplate

-za iznos od 62,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.06.2012 godine, do isplate

-za iznos od 61,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.07.2012 godine, do isplate

-za iznos od 61,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2012 godine, do isplate

-za iznos od 57,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.09.2012 godine, do isplate

-za iznos od 58,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2012 godine, do isplate

-za iznos od 60,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2012.godine, do isplate

-za iznos od 60,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.12.2012.godine, do isplate

-za iznos od 61,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.01.2013 godine, do isplate

-za iznos od 58,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.02.2013 godine, do isplate

-za iznos od 57,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.03.2013 godine, do isplate

-za iznos od 61,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04,2013 godine, do isplate

-za iznos od 55,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2013 godine, do isplate,

-za iznos od 54,42 EUR sa z.z kamatom počevši od 24.07.2013 godine, do isplate

-za iznos od 54,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.07.2013 godine, do isplate

-za iznos od 55,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.08.2013 godine, do isplate

-za iznos od 56,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.09.2013 godine, do isplate

-za iznos od 58,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.10.2013 godine, do isplate

-za iznos od 59,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.11.2013 godine, do isplate

-za iznos od 61,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.12.2013 godine, do isplate

-za iznos od 58,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.01.2014 godine, do isplate

-za iznos od 62,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.02.2014 godine, do isplate

-za iznos od 63,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.03.2014 godine, do isplate

-za iznos od 61,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.04.2014.godine, do isplate

-za iznos od 60,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.05.2014.godine, do isplate

-za iznos od 60,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.06.2014.godine, do isplate

-za iznos od 62,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.07.2014.godine, do isplate

-ua iznos od 63,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.08.2014.godine, do isplate

-za iznos od 63,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.09.2014 godine, do isplate

-za iznos od 65,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.10.2014 godine, do isplate

-za iznos od 66,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.11.2014 godine, do isplate

-za iznos od 66,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.12.2014 godine, do isplate

-za iznos od 115,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.01.2015 godine do isplate

-za iznos od 66,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.02.2015 godine do isplate

-za iznos od 66,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.03.2015 godine do isplate

-za iznos od 66,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.04.2015 godine do isplate

-za iznos od 66,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.05.2015 godine do isplate

-za iznos od 66,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.06.2015 godine do isplate

-za iznos od 66,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.07.2015 godine do isplate

-za iznos od 66,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.08.2015 godine do isplate za iznos od 66,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.09.2015 godine do isplate - .

sve to u roku od 15 dana

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.025,00 EUR od presuđenja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica IC (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da je, kao korisnik kredita, zaključila 23.listopada 2006 s tuženikovim prednikom Slavonskom bankom d.d., kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu uz depozit, broj 140030250- 69700016447/2006 te su stranke tako sačinjenu privatnu ispravu podnijeli na potvrdu Javnom bilježniku Nike Bagarića iz [adresa], pod brojem OU-518/2006. Na osnovu tog ugovora, tužiteljica je od tuženika ishodila kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 58.000,00 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, na rok vraćanja od 30 godina. Tužiteljica nije tuženiku otplatila kredit u cijelosti. Tužiteljica također navodi da je sa tuženikom sačinila konverziju.

1.1. Tužiteljica podnosi tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica i redovna kamata – švicarski franak, pa stoga smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Također, takvim postupanjem je tuženik doveo do nerazmjera u pravima i obvezama, tj. da nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao dovede jednu ugovornu stranu do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda. Takvo ponašanje tuženika je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu te načelu savjesnosti i poštenja.

1.2. Tužiteljica se poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine kojom je utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

1.3. Tužiteljica navodi dalje da je dodatak ugovora o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.), ništetan. Isti smatra ništetnim obzirom da su u konverziju ušle odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi na način da se mijenjaju jednostranom odlukom banke, a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa), a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo stvarno stanje.

1.4. Zbog navedenoga, tužiteljica predlaže da se utvrde kao ništetne odredbe članka 2. i 3 t.3. Ugovora o kreditu, kao i da mu tuženik Addiko bank d.d. isplati novčani iznos koji će se odrediti nakon što tuženik dostavi izračun pretplate iz konverzije te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.5. Podneskom od 14.siječnja 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je specificirala konačno postavljeni tužbeni zahtjev te potražuje isplatu 3.864,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose sa datumima dospijeća.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (stranica 23-63 spisa ) protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini.

2.1. Ističe nepostojanje pravnog interesa za podnošenje kondemnatorne tužbe. Tuženik ističe kako načelo pravnog interesa – koje predstavlja jedno od stožernih načela građanskog procesnog prava – nalaže da pružanje pravne zaštite valja reducirati samo na one slučajeve u kojima je angažiranje pravosuđa neophodno. U tom smislu, za takovo angažiranje nema pravnog interesa kada se uz intervenciju suda ne bi mogao postići kvalitativno veći stupanj pravne zaštite od onoga koji je već ostvaren, kao niti kada se određena zaštita ne bi mogla ostvariti jer nije dopuštena. Navedeno iz razloga što je tužiteljica provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvarila pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice. Temeljno načelo konverzije propisano je u članku 19.b ZID ZPK: „Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“ Iz navedenog je nedvojbeno razvidno kako se provedbom konverzije postiže izjednačavanje korisnika kredita u CHF sa korisnicima kredita u EUR odnosno dovođenje potrošača iz ugovora o kreditu u CHF u pravni položaj potrošača iz ugovora o kreditu u EUR.

2.2. Tuženik prvenstveno ističe da se u ovom predmetu radi o kreditu koji je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu: „ZID ZPK“) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine.

2.3. Svrha navedenog Zakona je izjednačiti položaj dužnika iz kredita u CHF s položajem u kojem bi bili da su njihovi krediti od početka bili denominirani u eurima (ili denominirani u HRK s valutnom klauzulom u eurima). Odražavajući ovu osnovnu svrhu, zakon predviđa detaljan mehanizam konverzije. Člankom 19. c. ZID ZPK-a propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: i. Iznos početne glavnice kredita u CHF se konvertira u eure ili kredite denominirane u HRK s valutnom klauzulom u eurima, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita dužnicima. Ovaj tečaj je jednak tečaju koji su vjerovnici primjenjivali na taj datum na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eurima ili vezane uz eure ii. Umjesto početno ugovorene kamatne stope za kredite u CHF, kamatna stopa za konvertirane kredite jednaka je kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite denominirane ili vezane uz euro na datum sklapanja ugovora o kreditu.

2.4. Tuženik naglašava kako je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije. Sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka, tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u navedenom Dodatku.

2.5. Nadalje, tuženik ističe kako je u potpunosti informirao tužiteljicu o svim parametrima konverzije. Naime, za potrebe provjere izračuna konverzije tuženik je sukladno čl. 19d ZID ZPK izradio kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, a koji kalkulator uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije sukladno članku 19.c ZID ZPK, te ga je učinio dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, pa tako i tužiteljici, a kojem kalkulatoru je svaki potrošač mogao pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja. Dakle, u odnos između tužiteljice i tuženika intervenirao je zakonodavac upravo u svrhu restitucije tužiteljice kao potrošača. Intervencija zakonodavca odnosila se i na valutu i na visinu kamatne stope i to za period od samog zaključenja ugovora, a ista je regulirana odredbama čl. 19.b, 19.c ZIDZPK. Tužiteljica nije bila obvezna prihvatiti konverziju i sklopiti Dodatak ugovora o kreditu, nego je imala izbora da li će prihvatiti ponudu za sklapanje Dodatka koji se odnosio na konverziju.

2.6. Stoga da je posve jasno kako su iznosi koje tužitelj potražuje ovom tužbom već obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak. Tuženik je sve uplate tužiteljice evidentirao i preračunao u valutu EUR. Dakle, zatraženi iznosi obuhvaćeni su u novim obračunima i novim otplatnim planovima. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kako ga je postavila tužiteljica izgubila bi se svrha intervencije zakonodavca, a kojoj intervenciji je cilj upravo zaštita potrošača. Ispalo bi da se ZID ZPK zaobilazi odnosno da se uopće ne primjenjuje.

2.7. S obzirom na sve naprijed navedeno, budući se pravomoćne presude VTS RH (43 Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) odnose isključivo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, proizlazi da te presude nemaju nikakav učinak na nove (konvertirane) ugovore u kojima vrijednost obveze u kunama nije vezana uz CHF nego uz EUR.

2.8. Završno, tuženik također ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje. Sukladno članku 226. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima tražbine povremenih davanja za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate (kao što je to bio slučaj kod anuiteta koje je tužitelj otplaćivao prema Osnovnom ugovoru) zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Upravo temeljem ove zakonske odredbe u trenutku podnošenja tužbe već je nastupila zastara svih navodnih tražbina tužiteljice obzirom da je proteklo više od 3 godine od dospjelosti svih anuiteta po Osnovnom ugovoru.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o kreditu uz depozit, broj 140030250-69700016447/2006., u dodatak ugovora o kreditu, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka LC od 24.prosinca 2024., saslušao je tužitelja i sudskog vještaka u svrhu dokazivanja, te u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužiteljica i tuženik dana 23.listopada 2006. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 58.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su sklopile dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

8.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

8.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

8.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 23.listopada 2006. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 58.000,00 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 30 godina.

8.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 1. Ugovora o kreditu).

8.6. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka 8 Poslovni broj: P-125/2023-20 pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

9. U odluci Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno je da tužitelj, kao osoba ovlaštena za pokretanje postupka za zaštitu kolektivnih interesa, ima pravni interes za vođenje spora za zaštitu takvih interesa i prava. Pritom sud posebno naglašava kako takav pravni interes općenito i načelno postoji, unatoč tome što je zakon dopustio konverziju kredita iz CHF-a u odgovarajući kredit u eure. Takvo stajalište VSRH pravda time što ponuđena konverzija, za razliku od toga što je ona bila obveza banke, nije bila obveza korisnika kredita u CHF-u (potrošača) jer su oni mogli prihvatiti tako ponuđenu konverziju ili ju odbiti. Drugim riječima, sud smatra kako postoji mogućnost da nisu svi ugovori o kreditu u CHF-u konvertirani u ugovore o kreditu u eurima, zbog čega i dalje ostaje otvoreno pitanje valjanosti odredbi takvih ugovora o kreditu u CHF-u. Sud potom zaključuje kako „U takvim okolnostima i dalje postoji pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka“. Drugim riječima, u toj je presudi VSRH zapravo kazao da postoji pravni interes za vođenje postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer je jednostavno moguće da ima korisnika kredita koji nisu iskoristili svoje pravo na konverziju. Time VSRH nije zauzeo stajalište suprotno onome što je dosad bilo argumentirano o učincima konverzije.

10. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao istinit i točan, proizlazi da je kredit podigla u stambene svrhe, da nije vlasnica obrta kao da ni nema poslovnih udjela u tvrtki. U vrijeme podizanja kredita ponuđen joj je kredit u CHF prema njezinoj kreditnoj sposobnosti. Može reći da joj nije omogućeno pregovaranje o pojedinom odredbama ugovora. Kada je potpisivala ugovor službenica banke ju je upozorila da može eventualno rasti anuitet, ali nije očekivala da bi mogao rasti u tom iznosu, niti su joj to rekli ( u početku anuitet je iznosio 1.300,00 HRK da bi kasnije čak iznosio 2.400,00 HRK ). Dakle, nesporno je da je tužitelj podigao kredit kao potrošač za osobne potrebe tj. da se radi o potrošačkom kreditu.

11. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu više plaćenih iznosa kao posljedice primjene nepoštene ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita uz valutu švicarski franak.

12.Analizirajući prigovor tuženika glede nedostatka pravnog interesa tužitelja zbog aneksa o konverziji, Sud smatra da tužiteljica ima pravni interes podnijeti ovu tužbu, a što proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., u kojoj Vrhovni sud RH nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita. Sud je stava da obzirom na sam postupak provedbe konverzije, koji je sukladan odredbama ZID ZPK/2015, stranke potpisnice konverzije nisu mogle utjecati niti na obim konverzije niti su mogle odrediti pravne posljedice zaključivanja iste, ali ne postoji razlog da tužitelj ne bi mogao tražiti zaštitu svojih prava, odnosno potpuno obeštećenje zbog preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu, putem suda, a što je u konkretnom slučaju isti i učinio.

13. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

13.1. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13.2. Na temelju naprijed navedenog Sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

14. Sud nalazi da je tuženik prilikom konverzije kredita postupao sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR. Međutim, izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

14.1. Sud nalazi da tužiteljica, iako je izvršena konverzija kredita, ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

14.2. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

15. Budući je tužiteljica sklopila sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) i na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje mu je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

16. Nakon što je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije LC, mag. oec. tužiteljica je podneskom od 14.siječnja 2025. navela kako prihvaća sačinjeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te da na isti nema primjedbi, te je zatim uredila tužbeni zahtjev na način da nadalje potražuje iznos od ukupno 3.864,32 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom za svaki pojedinačni iznos počevši od 02.11.2008. pa do konačne isplate.

16.1. Ovakvu preinaku tužbe sud je dozvolio sukladno odredbi članka 190. stavak 1. i 3. ZPP-a jer tužitelj bez svoje krivnje, a prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem do zaključenja prethodnog postupka nije mogao odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva te sud smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

16.2 Nalaz i mišljenje financijskog vještaka LC Sud ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe u matematičkom dijelu. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita(tečajne razlike), tužitelj više platio iznos od 29.116,17 kunu što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 3.864,32 EUR. Ukupni iznos pretplate anuiteta i zateznih kamata na dan 30.rujna 2015. iznosi 38.059,35 HRK što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 5.051,34 EUR ( 29.116,17 HRK + 8.943,18 HRK iznosi 38.059,35 HRK ).Tužitelj je na dan 30.rujna 2015. manje platio iznos od 994,29 HRK ( tzv. negativne kamate ) što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 13,96 EUR.

17. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

17.1. Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja, sud je primijenio članak 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 u daljem tekstu ZOO-a.) Istim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje je sud primijenio članak 241. ZOO-a koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

17.2. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan budući je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 04. travnja 2012. godine i koji postupak je vođen pod posl. broj: P-1401/12 donesena odluka 04. srpnja 2013. postala pravomoćna danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž- 6632/17-10, 14. lipnja 2018. Podnošenjem kolektivne tužbe zastara je prekinuta i teče iznova i to od pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, uzimajući u obzir da tražbina s naslova povrata stečenog bez osnove zastarijeva sukladno odredbi čl. 225. ZOO u općem zastarnom roku od pet godina (pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi posl.broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.). Kako je s toga osnova tužba u ovome predmetu podnesena 20.svibnja 2023. tužiteljevo potraživanje s osnova preplaćenoga zbog primjene valutne klauzule nije zastarjelo.

18. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu jer tuženik nije određeno naveo koji su to iznosi i kada dospijevaju, a niti istakao prijeboj odnosno protutužbu za manje plaćene iznose.

19. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) naložio da mu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 2.025,00 EUR, a koji troškovi se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR ( Tbr.7/1 Tarife ), trošak zastupanja na ročištima 7.11.2024., 26.02.2025. i 28.03.2025. u ukupnom iznosu od 750,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR ( Tbr.9/3 Tarife ), trošak sastava podneska od 18.09.2023. i 14.01.2025. u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr.8/1 Tarife ) s uključenim porezom na dodanu vrijednost (Tbr. 42 Tarife), dakle 1625, 00 EUR te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00

EUR što sveukupno iznosi 2025,00 EUR

20. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 8.svibnja 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Odvjetničko društvo Knezović i partneri, Zagreb