Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2851/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Sokal, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Sari Stjepanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P-1665/2019-21 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća, održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P-1665/2019- 21 od 17. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 9011062792 sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 07.03.2006 kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u čl. 4., u dijelu koji glasi: „…promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.“, te u čl. 7.2. u dijelu koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici, iznos od 8.754,83 EUR /65.963,58 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose od dana dospijeća pa do dana isplate kako slijedi:

na iznos od 73,81 € / 556,12 kn od 16.8.2007 do isplate,

na iznos od 73,77 € / 555,84 kn od 16.9.2007 do isplate,

na iznos od 72,27 € / 544,50 kn od 16.10.2007 do isplate,

na iznos od 74,06 € / 558,02 kn od 16.11.2007 do isplate,

na iznos od 72,64 € / 547,30 kn od 16.12.2007 do isplate,

na iznos od 74,92 € / 564,50 kn od 16.1.2008 do isplate,

na iznos od 136,17 € / 1.025,96 kn od 16.2.2008 do isplate,

na iznos od 140,15 € / 1.055,99 kn od 16.3.2008 do isplate,

na iznos od 139,22 € / 1.048,99 kn od 16.4.2008 do isplate,

na iznos od 134,61 € / 1.014,20 kn od 16.5.2008 do isplate,

na iznos od 136,04 € / 1.025,03 kn od 16.6.2008 do isplate,

na iznos od 130,81 € / 985,58 kn od 16.7.2008 do isplate,

na iznos od 130,14 € / 980,51 kn od 16.8.2008 do isplate,

na iznos od 130,45 € / 982,85 kn od 16.9.2008 do isplate,

na iznos od 134,98 € / 1.017,02 kn od 16.10.2008 do isplate,

na iznos od 138,30 € / 1.042,04 kn od 16.11.2008 do isplate,

na iznos od 133,74 € / 1.007,68 kn od 16.12.2008 do isplate,

na iznos od 145,50 € / 1.096,26 kn od 16.1.2009 do isplate,

na iznos od 145,54 € / 1.096,59 kn od 16.2.2009 do isplate,

na iznos od 142,14 € / 1.070,98 kn od 16.3.2009 do isplate,

na iznos od 142,57 € / 1.074,21 kn od 16.4.2009 do isplate,

na iznos od 142,93 € / 1.076,90 kn od 16.5.2009 do isplate,

na iznos od 140,85 € / 1.061,26 kn od 16.6.2009 do isplate,

na iznos od 141,70 € / 1.067,63 kn od 16.7.2009 do isplate,

na iznos od 135,84 € / 1.023,49 kn od 16.8.2009 do isplate,

na iznos od 137,40 € / 1.035,25 kn od 16.9.2009 do isplate,

na iznos od 135,62 € / 1.021,81 kn od 16.10.2009 do isplate,

na iznos od 136,95 € / 1.031,87 kn od 16.11.2009 do isplate,

na iznos od 136,42 € / 1.027,89 kn od 16.12.2009 do isplate,

na iznos od 139,49 € / 1.050,96 kn od 16.1.2010 do isplate,

na iznos od 145,72 € / 1.097,90 kn od 16.2.2010 do isplate,

na iznos od 145,20 € / 1.094,02 kn od 16.3.2010 do isplate,

na iznos od 147,55 € / 1.111,72 kn od 16.4.2010 do isplate,

na iznos od 151,08 € / 1.138,34 kn od 16.5.2010 do isplate,

na iznos od 151,38 € / 1.140,58 kn od 16.6.2010 do isplate,

na iznos od 156,23 € / 1.177,08 kn od 16.7.2010 do isplate,

na iznos od 156,13 € / 1.176,37 kn od 16.8.2010 do isplate,

na iznos od 164,66 € / 1.240,65 kn od 16.9.2010 do isplate,

na iznos od 159,44 € / 1.201,30 kn od 16.10.2010 do isplate,

na iznos od 160,63 € / 1.210,25 kn od 16.11.2010 do isplate,

na iznos od 131,22 € / 988,65 kn od 16.12.2010 do isplate,

na iznos od 131,54 € / 991,12 kn od 16.1.2011 do isplate,

na iznos od 124,91 € / 941,16 kn od 16.2.2011 do isplate,

na iznos od 125,78 € / 947,66 kn od 16.3.2011 do isplate,

na iznos od 126,15 € / 950,47 kn od 16.4.2011 do isplate,

na iznos od 128,63 € / 969,14 kn od 16.5.2011 do isplate,

na iznos od 107,96 € / 813,40 kn od 16.6.2011 do isplate,

na iznos od 113,02 € / 851,54 kn od 16.7.2011 do isplate,

na iznos od 119,51 € / 900,43 kn od 16.8.2011 do isplate,

na iznos od 82,88 € / 624,49 kn od 16.9.2011 do isplate,

na iznos od 80,39 € / 605,71 kn od 16.10.2011 do isplate,

na iznos od 80,50 € / 606,49 kn od 16.11.2011 do isplate,

na iznos od 80,92 € / 609,70 kn od 16.12.2011 do isplate,

na iznos od 82,79 € / 623,80 kn od 16.1.2012 do isplate,

na iznos od 83,30 € / 627,61 kn od 16.2.2012 do isplate,

na iznos od 82,51 € / 621,69 kn od 16.3.2012 do isplate,

na iznos od 82,41 € / 620,94 kn od 16.4.2012 do isplate,

na iznos od 82,77 € / 623,65 kn od 16.5.2012 do isplate,

na iznos od 83,17 € / 626,65 kn od 16.6.2012 do isplate,

na iznos od 82,42 € / 621,02 kn od 16.7.2012 do isplate,

na iznos od 82,03 € / 618,03 kn od 16.8.2012 do isplate,

na iznos od 80,47 € / 606,28 kn od 16.9.2012 do isplate,

na iznos od 82,00 € / 617,86 kn od 16.10.2012 do isplate,

na iznos od 82,51 € / 621,70 kn od 16.11.2012 do isplate,

na iznos od 81,94 € / 617,40 kn od 16.12.2012 do isplate,

na iznos od 81,21 € / 611,90 kn od 16.1.2013 do isplate,

na iznos od 81,01 € / 610,36 kn od 16.2.2013 do isplate,

na iznos od 80,62 € / 607,41 kn od 16.3.2013 do isplate,

na iznos od 82,02 € / 618,01 kn od 16.4.2013 do isplate,

na iznos od 79,80 € / 601,28 kn od 16.5.2013 do isplate,

na iznos od 79,48 € / 598,86 kn od 16.6.2013 do isplate,

na iznos od 79,50 € / 599,00 kn od 16.7.2013 do isplate,

na iznos od 79,37 € / 598,03 kn od 16.8.2013 do isplate,

na iznos od 80,03 € / 602,98 kn od 16.9.2013 do isplate,

na iznos od 80,52 € / 606,71 kn od 16.10.2013 do isplate,

na iznos od 80,65 € / 607,65 kn od 16.11.2013 do isplate,

na iznos od 81,36 € / 612,97 kn od 16.12.2013 do isplate,

na iznos od 80,48 € / 606,39 kn od 16.1.2014 do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011062792 sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 07.03.2006 kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak tako što je određeno da se kredit i kamata iz točke 4. Ugovora, otplaćuju u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 10.492,72 EUR/79.057,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose od dana dospijeća pa do dana isplate kako slijedi:

na iznos od 2,51 € / 18,92 kn od 16.5.2006

na iznos od 1,66 € / 12,54 kn od 16.6.2006

na iznos od 1,59 € / 12,00 kn od 16.9.2006

na iznos od 6,00 € / 45,23 kn od 16.11.2008

na iznos od 31,94 € / 240,67 kn od 16.1.2009

na iznos od 32,22 € / 242,74 kn od 16.2.2009

na iznos od 20,17 € / 151,99 kn od 16.3.2009

na iznos od 21,85 € / 164,62 kn od 16.4.2009

na iznos od 23,27 € / 175,32 kn od 16.5.2009

na iznos od 15,95 € / 120,16 kn od 16.6.2009

na iznos od 19,11 € / 144,02 kn od 16.7.2009

na iznos od 13,67 € / 102,96 kn od 16.8.2009

na iznos od 19,61 € / 147,78 kn od 16.9.2009

na iznos od 13,12 € / 98,88 kn od 16.10.2009

na iznos od 18,24 € / 137,45 kn od 16.11.2009

na iznos od 16,43 € / 123,77 kn od 16.12.2009

na iznos od 27,96 € / 210,66 kn od 16.1.2010

na iznos od 34,72 € / 261,58 kn od 16.2.2010

na iznos od 33,06 € / 249,11 kn od 16.3.2010

na iznos od 41,68 € / 314,04 kn od 16.4.2010

na iznos od 54,59 € / 411,29 kn od 16.5.2010

na iznos od 55,86 € / 420,91 kn od 16.6.2010

na iznos od 73,49 € / 553,68 kn od 16.7.2010

na iznos od 73,36 € / 552,73 kn od 16.8.2010

na iznos od 104,35 € / 786,24 kn od 16.9.2010

na iznos od 85,72 € / 645,84 kn od 16.10.2010

na iznos od 90,28 € / 680,21 kn od 16.11.2010

na iznos od 112,68 € / 848,95 kn od 16.12.2010

na iznos od 114,49 € / 862,66 kn od 16.1.2011

na iznos od 107,22 € / 807,85 kn od 16.2.2011

na iznos od 111,74 € / 841,93 kn od 16.3.2011

na iznos od 113,86 € / 857,88 kn od 16.4.2011

na iznos od 126,24 € / 951,15 kn od 16.5.2011

na iznos od 156,87 € / 1.181,97 kn od 16.6.2011

na iznos od 188,26 € / 1.418,47 kn od 16.7.2011

na iznos od 228,56 € / 1.722,08 kn od 16.8.2011

na iznos od 171,24 € / 1.290,19 kn od 16.9.2011

na iznos od 151,21 € / 1.139,31 kn od 16.10.2011

na iznos od 152,54 € / 1.149,30 kn od 16.11.2011

na iznos od 156,53 € / 1.179,35 kn od 16.12.2011

na iznos od 172,45 € / 1.299,29 kn od 16.1.2012

na iznos od 177,19 € / 1.335,03 kn od 16.2.2012

na iznos od 171,26 € / 1.290,38 kn od 16.3.2012

na iznos od 170,93 € / 1.287,88 kn od 16.4.2012

na iznos od 174,46 € / 1.314,50 kn od 16.5.2012

na iznos od 178,33 € / 1.343,63 kn od 16.6.2012

na iznos od 172,71 € / 1.301,28 kn od 16.7.2012

na iznos od 169,98 € / 1.280,68 kn od 16.8.2012

na iznos od 157,58 € / 1.187,32 kn od 16.9.2012

na iznos od 170,92 € / 1.287,79 kn od 16.10.2012

na iznos od 175,73 € / 1.324,06 kn od 16.11.2012

na iznos od 171,55 € / 1.292,52 kn od 16.12.2012

na iznos od 166,10 € / 1.251,46 kn od 16.1.2013

na iznos od 164,95 € / 1.242,78 kn od 16.2.2013

na iznos od 162,31 € / 1.222,91 kn od 16.3.2013

na iznos od 174,71 € / 1.316,38 kn od 16.4.2013

na iznos od 156,70 € / 1.180,62 kn od 16.5.2013

na iznos od 154,63 € / 1.165,05 kn od 16.6.2013

na iznos od 155,41 € / 1.170,91 kn od 16.7.2013

na iznos od 154,95 € / 1.167,49 kn od 16.8.2013

na iznos od 161,10 € / 1.213,84 kn od 16.9.2013

na iznos od 165,98 € / 1.250,56 kn od 16.10.2013

na iznos od 167,74 € / 1.263,80 kn od 16.11.2013

na iznos od 174,34 € / 1.313,53 kn od 16.12.2013

na iznos od 167,68 € / 1.263,35 kn od 16.1.2014

na iznos od 166,01 € / 1.250,81 kn od 16.2.2014

na iznos od 171,41 € / 1.291,51 kn od 16.3.2014

na iznos od 167,11 € / 1.259,10 kn od 16.4.2014

na iznos od 161,53 € / 1.217,05 kn od 16.5.2014

na iznos od 162,19 € / 1.222,01 kn od 16.6.2014

na iznos od 166,87 € / 1.257,31 kn od 16.7.2014

na iznos od 168,62 € / 1.270,48 kn od 16.8.2014

na iznos od 170,12 € / 1.281,79 kn od 16.9.2014

na iznos od 173,64 € / 1.308,27 kn od 16.10.2014

na iznos od 178,69 € / 1.346,35 kn od 16.11.2014

na iznos od 179,06 € / 1.349,12 kn od 16.12.2014

na iznos od 179,40 € / 1.351,67 kn od 16.1.2015

na iznos od 179,31 € / 1.351,03 kn od 16.2.2015

na iznos od 179,31 € / 1.351,01 kn od 16.3.2015

na iznos od 179,32 € / 1.351,12 kn od 16.4.2015

na iznos od 179,31 € / 1.351,01 kn od 16.5.2015

na iznos od 179,32 € / 1.351,06 kn od 16.6.2015

na iznos od 179,32 € / 1.351,07 kn od 16.7.2015

na iznos od 179,32 € / 1.351,11 kn od 16.8.2015

na iznos od 179,32 € / 1.351,05 kn od 16.9.2015.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, na ime preostale razlike glavnice isplati tužiteljici iznos od 1.697,26 € / 12.787,97 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 01.10.2015.godine do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za

tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.850,98 EUR/ 29.015,21 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 17. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poenasve u roku od 15 dana."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužiteljice na utvrđenje, da su ništetne odredbe članka 4. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 9011062792, kojeg su 7. ožujka 2006. sklopili tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, a kojim odredbama članaka da je ugovorena valutna klauzula prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita i ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te kondemnatorni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu iz osnova tih ništetnih odredbi.

6. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je, jesu li odredbe osnovnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika nepoštene i posljedično tome ništetne, kao što je i sporno postoji li pravna osnova za isplatom utuženih iznosa s obzirom na sklopljeni Dodatak ugovora o kreditu, koji je sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15).

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je glavnica kredita vezana za valutu CHF i tuženiku naložio da tužiteljici isplati zahtijevani iznos iz osnova ništetnosti tih ugovornih odredbi, na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita, da su 7. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 170.676,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita s rokom otplate od 360 mjeseci;

- kredit da je odobren za kupnju stambenog objekta;

- navedenim Ugovorom o kreditu da je ugovorena redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,35% (odredba članka 4.1.), dok u odredbi dijela članka 4.2 Ugovora o kreditu da je ugovoreno da visinu kamatne stope banka može promijeniti svojom odlukom o kreditiranju građana, a u odredbi članka 7.2. Ugovora o kreditu da je naznačeno, da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, te nadalje da je naznačeno, da se kredit u iznosu od 170.676,00 CHF i kamata iz točke 4 Ugovora o kreditu otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora;

- Ugovor o kreditu da ne sadrži odredbu u kojoj bi bili navedeni parametri od kojih ovisi promjena stope ugovorne kamate, odnosno parametri na temelju kojih se stopa ugovorne

kamate može odrediti ili temeljem kojih bi promjenjivost bila barem odrediva;

- o sadržaju Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene početno ugovoreno kamate stope, da se nije pregovaralo, niti da su tužiteljici pojašnjeni, te prezentirani parametri, kriteriji ili elementi temeljem kojih će se početna kamatna stopa mijenjati;

- tuženik u postupku da nije dokazao, da je tužiteljicu, kao potrošača i slabiju ugovornu stranu, prije i tijekom sklapanja ugovora, obavijestio, te informirao o rizicima vezano uz valutu

CHF;

- iz Ugovora o kreditu da proizlazi, da se radi o standardnom tipskom ugovoru;

- stranke da su 11. prosinca 2015., sukladno odredbama ZID ZPP, sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, te konverzija da je provedena sukladno potpisanom Dodatku Ugovora o kreditu;

- iz provedenog financijskog vještačenja po sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2005., sukladno odredbama ZID ZPK, te tužiteljica da je tijekom razdoblja otplate kredita sklopljenog između stranka 7. ožujka 2006. pa do sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, odnosno do 30. rujna 2015., s osnova povećanja početno ugovorene kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita više uplatila iznos od 8.754,83 EUR-a / 65.963,58 kuna, te tužiteljica da je tijekom razdoblja otplate kredita sklopljenog između stranka 7. ožujka 2006. pa do konverzije s osnova promjene početnog tečaja CHF, tj. tečaja koji da je bio važeći na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj CHF po kojem su vršena plaćanja anuiteta tijekom razdoblja otplate, više uplatila iznos od 10.492,72 EUR-a / 79.057,40 kuna;

- nakon uzetih iznosa više plaćene kamate, te iznosa više plaćenog iznosa na ime tečajne razlike, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije, preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. da iznosi 20.944,81 EUR-a / 157.808,95 kuna, od čega iznos od 8.754,83 EUR-a / 65.963,58 kuna da predstavlja preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog iznosa pa do isplate, iznos od 10.492,72 EUR-a / 79.057,40 kuna preplate po valutnoj klauzuli na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te iznos od 1.697,26 EUR-a / 12.787,97 kuna preostale razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01. listopada 2015. do isplate;

- nadalje, iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka, tuženik da je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2005., sukladno odredbi članka 19.c i ostalim odredbama sve ZID ZPK;

- odredbom članka 81 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 - dalje ZZP/03), koji propis da je bio u primjeni u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, da je propisano, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 81 stavak 2. ZZP/03);

- odredbom članka 87 stavka 1 ZZP/03 da je propisano, da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (članak 87 stavci 1. i 2. ZZP/03);

- tuženik da nije dokazao da se o odredbama među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je istim ugovorena mogućnost promjene početno ugovorene kamate stope, te odredba o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF, pregovaralo, te da nije dokazao da je tuženik, kao banka tj. trgovac, te jača ugovorna strana, prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao trgovac informirao tužiteljicu kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti;

- sadržaj sporne odredbe Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006., u dijelu kojim je ugovoreno promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke, da je takva odredba koja da predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv, u smislu odredbe članka 84. ZZP/04, pa takva ugovorna odredba da ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu;

- ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako da je to i propisano odredbom članka 81 ZZP/03;

- o odredbi članka 4 Ugovora o kreditu da se nije se pojedinačno pregovaralo, time da sporne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke, predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužiteljice kao potrošača, posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe članka 81. ZZP/03 smatra nepoštenom, te ništetnom, posljedično čemu, tuženik da je u obvezi vratiti tužiteljici sve ono što je primio temeljem takve ništetne odredbe;

- naime, sporna odredba sklopljenog Ugovora o kreditu da nije lako razumljiva, jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,35 % da ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar, niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informiran u vrijeme i prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, te tom ugovornom odredbom da nisu definirani, niti ugovoreni, bilo kakvi parametri, te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,35 %, a o kojima bi korisnik kredita kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran, već da se takvom odredbom ugovora tuženiku, kao drugoj, jačoj ugovornoj strani, ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost korisniku kredita, kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe, te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope;

- tom odredbom Ugovora o kreditu da se prepušta sve isključivo odlukama tuženika kao banke, te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje da su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane, nakon sklapanja Ugovora od 7. ožujka 2006.. a u donošenju kojih tužiteljica, kao korisnik kredita, nije sudjelovala, niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, pa da je nedvojbeno, da je odredba članka 4., u dijelu kojem je ugovorna mogućnost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, ugovorna odredba koja nije lako razumljiva, te odredba koja da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka, zbog čega ista odredba da je nedopuštena, te posljedično tome ništetna;

- da se radi upravo o takvoj ugovornoj odredbi, kojom da se povrjeđuju prava potrošača, da je utvrđeno i u postupku, koji da se vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred

Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013.;

- tuženik kao banka da nije dokazao, da su u pogledu sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, u pogledu ugovaranja valutne klauzule vezano uz valutu CHF, okolnosti bile drugačije, u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, kako u pogledu pregovaranja, tako i u pogledu informiranosti u ovom postupku tužiteljice kao potrošača u pogledu valutne klauzule vezano uz valutu CHF;

- odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača da obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite da ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete, protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača;

- u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, pravomoćno da je utvrđeno, da je u ovom postupku tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju do 6.08.2007., a od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.).

- kako spornim odredbama Ugovora o kreditu valutna klauzula da je sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je u pravomoćnim presudama donesenim u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnim, a kako tuženik u ovome postupku da nije dokazao da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, pregovaralo, to u ovom postupku da ne postoje okolnosti koje da bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije, od onoga utvrđenog u kolektivnom sporu;

- iako da je u konkretnom slučaju između stranka 11. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu, kojim da je izvršena konverzija tužiteljičinog kredita iz CHF u kredit vezan uz valutu EUR, tužiteljici da pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006.;

- unatoč provedenoj konverziji, kojom tužiteljica da je, sukladno odredbama ZID ZPK-a, samo izjednačena s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u EUR, pa tužiteljica samo takvim izjednačavanjem da nije izgubila pravo na potpunu restituciji tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tuženika, temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006., unatoč tome što je tužiteljica s tuženikom sklopila Dodatak Ugovora od 11. prosinca 2015., kojim da je tužiteljica izjednačena s položajem potrošača, u kojem da bi bila da je koristila kredit denominiran u EUR;

- da nije osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare nije osnovan;

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske da je donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu, u kojem da je utvrđena povreda prava potrošača od strane tuženika u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, kakav da je bio ugovor sklopljen između ovdje stranaka 7. ožujka 2006., a koja presuda da je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. a u dijelu kojim je odlučeno o ništetnosti valutne klauzule 14. lipnja 2018., to da se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužiteljima pravo na zahtjev za isplatu preplaćene kamate teče od 13. lipnja 2014. a s osnova ništetne valutne klauzule od 13. lipnja 2018.;

- kako presuda u kolektivnom sporu da je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. vezano za nedopuštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a vezano uz valutnu klauzulu u mjesecu lipnju 2018., a kako tužiteljica zahtjev za isplatu prema tuženiku da je postavila u tužbi podnesenoj sudu 7. lipnja 2019., to zahtjev tužiteljice za isplatu da je podnesene unutar zastarnog roka od 5 godina.

8. Osnovom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje, da su odredbe Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je točkama 4. i 7. ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kao i u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke, ništetne, pa, prihvaćajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Tomislava Prpića, dipl. oec. a primjenom odredbi članaka 323., 1111. i odredbe članka 1115. sve ZOO/05, nalaže tuženiku da tužiteljici isplati preplaćene iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I., II., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koje ukazuje žalba, kao niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke, nego što to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

11. Također nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, kao i prigovore tuženika, te je, na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

12. Nadalje, žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i valutnu klauzulu vezano za CHF, kao i neosnovanost prigovora zastare.

13. Imajući u vidu činjenicu da tuženik tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužiteljice kao potrošača, odnosno, da se radi o potrošačkom ugovoru, kao i okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužiteljica sklopila s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika – banke, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, te da tužiteljica nije utjecala, niti je mogla utjecati na sadržaj, kako ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i ugovorenih odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Pravilna je odluka sud prvog stupnja u dijelu u kojem je utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika (članak 4. i članak 7. Ugovora o kreditu). Naime, sud prvog stupnja je, imajući u vidu dokaze koji su izvedeni tijekom postupka i vezanost presudama koje su donijete u postupku kolektivne pravne zaštite, pravilno ocijenio sporne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika i odredbe o valutnoj klauzuli tužiteljici bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge, koje ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

15. Tuženik, s druge strane, u postupku nije dokazao niti da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, a niti da je potrošač bio informiran o posljedicama ugovaranja promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i posljedicama ugovaranja valutne klauzule. Stoga je sud prvog stupnja prihvaćajući deklaratorni dio tužbenog zahtjeva pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno ocijenio izvedene dokaze, slijedom čega nisu ostvareni žalbeni navodi tuženika.

16. Tuženiku je i za navesti, da dopuštenost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ne isključuje primjenu odredbi ZZP/03, te mogućnost da odredbe ugovora budu nepoštene i posljedično tome ništetne. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je utvrdio da se o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, te da iste, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je na temelju takvih utvrđenja pravilno ocijenio da su iste nepoštene, a navedene ocjene suda prvog stupnja su utemeljene na odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03, pa stoga ukazivanje tuženika o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ne može utjecati na pravilnost tog dijela pobijane presude.

17. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika, koji se odnose na nevezanost presudom donesenom u postupku kolektivne pravne zaštite. Naime, odredbom članka 502.c ZPP propisano je, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Međutim, navedenu odredbu ne treba tumačiti strogo gramatički, već teleološki, imajući u vidu svrhu postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Stoga imajući u vidu svrhu podnošenja tužbe u postupku kolektivne pravne zaštite, kao i cjelokupne Glave XXXII-a, ovaj drugostupanjski sud smatra da bi strogo formalističko tumačenje prema kojem bi se vezanost presudom iz kolektivne pravne zaštite odnosila samo na postupke naknade štete bilo neprihvatljivo. To pogotovo kada se ima u vidu činjenica da je odredbom članka 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) predmetna odredba članka 502.c ZPP izmijenjena, na način da je i izričito propisano da se vezanost presudom donesenom u postupku kolektivne pravne zaštite odnosi i na posebne parnice koje su pokrenute radi isplate.

18. Tuženik u žalbi ističe, da je sklapanjem Sporazuma o konverziji prestalo bilo kakvo potraživanje tužiteljice po osnovnom Ugovoru o kreditu, te da tužiteljica nema pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati. Pritom tuženik ukazuje i na tekst prijedloga ZID ZPK, te da je svrha konverzija bila da se u obračun uključe sva plaćanja, pri čemu da je tužiteljica izračun konverzije i prihvatila.

19. Pravilno sud prvog stupnja navodi da sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, odnosno konverzijom, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 - dalje ZID ZPK ) tužiteljica ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

20. Naime, sve odredbe Glave IV.a ZPK-a, pa tako i odredbe članka 19.b i članka 19.c ZPK-a na koje ukazuje tuženik, reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao temeljem ugovora o kreditu, a navedeno proizlazi i iz odredbe članka 19.a ZPK-a, kao i ostalih odredaba Glave IV.a ZPK-a, dok s druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu, odnosno ugovoru (članak 247. u svezi s članka 20. stavka 1. ZOO/05), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (članak 1111., članak 323. stavak 1. i članak 20. stavak 1. ZOO/05 u svezi s člankom 81. stavkom 1. i člankom 87. stavkom 1. sve ZZP/03).

21. Dakle, ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na nepostojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove, koji je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru.

22. Ugovornim odredbama Sporazuma o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, tako da neosnovano tuženik u žalbi ističe, da je sklapanjem Sporazuma o konverziji tužiteljica izgubila pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose, koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

23. Uz navedeno, ovaj drugostupanjski sud smatra da je potrebno naglasiti, da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Stoga ako bi se to osnovno pravo potrošača ukidalo ili ograničavalo, to bi moralo biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona. Ne može se osnovno pravo potrošača (pravo na potpunu restituciju) ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa, čija svrha primarno i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i prava na potpunu restituciju mora, dakle, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog drugostupanjskog suda mora biti restriktivno.

24. Dakle, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK. Zakonodavac to nije učinio, tako da ne postoji bilo kakva pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju.

25. U svezi tumačenja i dosega odredba ZID ZPK potrebno je navesti da je odredbom članka 19.a. ZPK jasno propisano što je predmet uređenja Glave IV.a ZPK.

26. Iz predmetne odredbe, kao i ostalih odredbi ZPK-a, proizlazi, da se Glavom IV.a ZPK-a reguliraju pretpostavke i postupak u kojem se provodi konverzija kredita i da iste ni na koji način ne reguliraju izvanugovorni obvezni odnos koji je u ovom postupku sporan tj. nepoštenost i ništetnost pojedinih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i pravo na restituciju koja je posljedica nepoštenosti i ništetnosti takvih odredbi. Uostalom, tekst odredbi Glave IV. ZPK-a niti ne sadrži pojmove "nepoštene odredbe", "restitucija" i sl, a pogotovo ne sadrži odredbe iz kojih bi proizlazilo da su potrošači konverzijom kredita izgubili pravo na potpunu restituciju.

27. Predmet reguliranja ZID ZPK je konverzija, a ne restitucija, slijedom čega ZID ZPK ne sadrži bilo kakvu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Iz odredbi ZID ZPK jasno proizlazi da svrha njegovog donošenja nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka. Osim toga, ako bi se prihvatilo da potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju, ovaj drugostupanjski sud smatra da ne postoji razlozi koji bi opravdavali različito postupanje prema njima.

28. Naime, potrošač koji je podigao kredit 2006. kao i tužiteljica, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u eurima ili uz valutnu klauzulu u eurima, ima pravo na potpunu restituciju, a neosnovano tuženik sugerira da tužiteljica, koja je kredit konvertirala, to pravo uopće nema ili da joj je isto ograničeno. Pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) ne bi trebala bi slabija od svih ostalih drugih kategorija potrošača.

29. Potrošačima, koji su kredit konvertirali, pravo na potpuno restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužiteljici, koja je izvršila konverziju, prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, onu koja joj ne omogućuje ostvarivanje temeljenog potrošačkog prava, tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači, neovisno o tome jesu li dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu.

30. Posebno treba istaknuti da se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio postupak pod brojem Gos-1/2019. U tom oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje, da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, u ovom postupku tužiteljica uopće ne tvrdi da je Sporazum o konverziji ništetan, već svoj tužbeni zahtjev temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove, pa za ovaj postupak pravno shvaćanje iz oglednog postupka nije pravno relevantno.

31. Potrošač se sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svog prava na potpunu restituciju, jer takvo što nije propisano bilo kojom odredbom zakona, pa tako i odredbama ZID ZPK. Osim toga, u trenutku sklapanja Sporazuma o konverziji bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14), koji je stupio na snagu 8. travnja 2014.

32. Odredbom članka 41. stavkom 1. ZZP/14 propisano je, da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano, da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača. Dakle, sukladno odredbi članka 41. stavcima 1. i 2. ZZP/14, potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju), niti se istih može odreći, a ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno su ništetne.

33. Stoga ne postoji nikakva pravna osnova da se odredbe Sporazuma o konverziji tumače na način kao ih tumači tuženik, tj. da se sklapanjem Sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći, to odricanje moralo bi biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što uostalom proizlazi i iz presude Suda Europske unije C- 452/18, što bi u ovom slučaju značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat novčani iznos kojeg se potrošač sklapanjem Sporazuma o konverziji odriče, odnosno na određeni način "oprašta" banci.

34. Obzirom, da prema odredbama ZID ZPK predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi na koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, to se ni u kom slučaju ne može smatrati da se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji bilo čega odrekao, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te u izračun konverzije nije niti ulazio.

35. ZID ZPK je imao osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR, na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19.a do članka 19.e ZID ZPK).

36. Sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora, a čak kada bi se uzelo da je osnovni Ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)

37. Osim toga, prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 Zsuzsanna Dunai protiv Erste Bank HungaryZrt. od 14. ožujka 2019., sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti, da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

38. Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.

39. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja, nakon što se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu ĆĐ protiv Erste Bank HungaryZrt, zaključio da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

40. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare, jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401712 od 4. srpnja 2013., koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u kojem je predmetu donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt. 249/14 od 9. travnja 2015.), odnosno i u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (u kojem je donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev. 2221/18 od 3. rujna 2019.), a uvažavajući činjenicu da je predmetni postupak pokrenut tužbom koja je kod prvostupanjskog suda zaprimljena 7. lipnja 2019. (tužba – listovi od 1 do 6 spisa).

41. Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 81. stavka 1. ZZP/03 i članka 1111. ZOO/05, kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora i restitucijski zahtjev za isplatom prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. ZPP-a, kojeg u žalbi ističe tužena.

42. U postupku je provedeno financijsko vještačenje, te je utvrđena visina potraživanja tužiteljice u visini preplate umanjene za iznos koji je tužiteljici od strane tuženika priznat po osnovi preplate prilikom konverzije.

43. Odredbom članka 323. stavka 1. ZOO propisano je, da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

44. Dakle, tuženik je dužan vratiti tužiteljici iznose koji su više pretplaćeni po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

45. Pravilno je pri tome sud prvog stupnja visinu tražbine utvrdio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i prema početnom tečaju za CHF, a kako je odredbom članka 1111. ZOO/05 propisano, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa je pravilno sud prvog stupnja postupio, kada je obvezao tuženika da vrati i zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime jednostrano promjenjive redovne kamate i valutne klauzule u CHF, jer je nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe.

46. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, u skladu s člankom 29. stavkom 2., člankom 323. stavkom 1. i člancima 1111. i 1115. sve ZOO/05, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio vraćanje preplaćenog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa.

47. Sud prvog stupnja je pri tome oduzeo preplatu utvrđenu ugovorom o konverziji, pravilnim obračunom prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, zatvaranjem prvo zakonskih zateznih kamata prema pravilima o obračunavanju.

48. Prema tome, visina preplaćenog iznosa, utvrđena po vještaku financijske struke, čiji Nalaz i mišljenje nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

49. Nadalje, tužiteljica nije dovedena u povoljniji položaj od potrošača koji nisu sklopili ugovor o konverziji, jer je vještak oduzeo od ukupnog iznosa, koji je utvrđen po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, onaj dio koji je tuženik ugovorom o konverziji tužiteljici priznao kao preplaćeni iznos, a ukoliko tuženik smatra da je došlo do oštećivanja njega kao vjerovnika, on može koristiti zakonom propisana sredstva da zaštiti svoja prava, ali navedeno nije od utjecaja na izračun preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

50. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

51. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

52. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak ZPP-a).

Split, 8. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac