Poslovni broj: Gž-121/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. UK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Katarina Jukić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Halbenrain-Tieschen eGen, Republika Austrija, Halbenrain, Halbenrain 125, OIB: 82853512793, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-84/2021-71 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-84/2021-71 od 26. listopada 2023.u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu pod točkom II. izreke koji sadrži odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu u ratama od 11. svibnja 2006., broj računa 1-00.039.677 na iznos od 150.000,00 eura sklopljenog između tužitelja i tuženika i osiguranog Javnobilježničkim očitovanjem o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava-hipoteke u korist tuženika za iznos od 150.000,00 eura na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je odbijen kao neosnovan i zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim Javnobilježničkog očitovanja o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava hipoteke u korist tuženika pod brojem OU- 376/06 od 17. svibnja 2006. sastavljenog po javnom bilježniku Anki Poropat iz Višnjana.

1.1. U istoj točki izreke odbijen je i zahtjev tužitelja za brisanjem upisanih tereta na temelju isprava opisanih u točki 1. presude na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi izgrađeno zemljište , livada veličine 855 m2, , i k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća [adresa], gospodarska zgrada, konoba, dvorište veličine 1243 m2, uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

1.2. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tužiteljima da tuženiku nadoknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.246,96 eura/ 107.343,72 kuna, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2023. pa do isplate (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u cijelosti žale se tužitelji, iako nemaju pravni interes pobijati je u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženika, pa je pobijaju u dijelu pod točkama I. i II., zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno su zatražil i trošak žalbenog postupka.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je neosnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tužitelji jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u ratama, broj računa 1-00.039.677, od 11. svibnja 2006. koji je osiguran Javnobilježničkim očitovanjem o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava u korist tuženika za iznos od 150.000,00 eura na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za brisanjem upisanog prava zaloga na tim nekretninama u zemljišnim knjigama.

.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz stanja spisa proizlazi slijedeće činjenično stanje:

- da je predmetni ugovor o kreditu u ratama, broj računa 1-00.039.677 sklopljen između tužitelja kao zajmoprimaca (korisnika kredita) i tuženika kao zajmodavatelja (davatelja kredita), da je tužiteljima odobren kredit u iznosu od 150.000,00 eura uz aktivnu bankovnu kamatu od 6,5 % godišnje i zateznu kamatu od 5%, uz otplatu u 120 mjesečnih rata u iznosu od 1.750,00 eura mjesečno, svakog 15. u mjesecu, počevši od 15. listopada 2006.

- da je u svrhu osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu određeno osnivanje založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je predmetni ugovor o kreditu potpisan od strane tuženika u Halbenrainu 11. svibnja 2006.,

- da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u [adresa] te da nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na području Republike Hrvatske, dok u Republici Austriji ima koncesiju za obavljanje kreditnih poslova,

- da iz dopisa Hrvatske narodne banke, Sektor bonitetne regulativne i supervizije i Direkcije pravnih poslova proizlazi da banka koja ima sjedište na području Republike Austrije može sklapati pravne poslove u Republici Austriji s hrvatskim državljanima bez odobrenja Hrvatske narodne banke, te da u svezi zasnivanja založnog prava na nekretninama u Republici Hrvatskoj Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije postavio nikakva ograničenja za strane fizičke i pravne osobe, slijedom čega one mogu stjecati založno pravo kao i hrvatski državljani na nekretninama u Republici Hrvatskoj. Nadalje iz dopisa proizlazi da tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj, ali da su se sukladno propisima Republike Hrvatske građani i pravne osobe s sjedištem u [adresa] smjeli zaduživati u inozemstvu, s tim da su do 31. prosinca 2010. bili obvezni prenositi sredstva kredita primljenih u inozemstvu na račune u bankama sa sjedištem u [adresa] i prijaviti kreditni posao sa inozemstvom Hrvatskoj narodnoj banci,

- da je iz Očitovanja sastavljenog po javnom bilježniku Anki Poropat iz Višnjana, broj OU-376/06 od 17. svibnja 2006. razvidno da su tužitelji kao zajmoprimci javnom bilježniku predočili Ugovor o kreditu u ratama, broj računa 1-00.039.677, od 11. svibnja 2006., koji je izdao tuženik kao zajmodavac na njemačkom jeziku, s prijevodom na hrvatski jezik, te izvadak iz zemljišne knjige, te da su tim očitovanjem tužitelji radi osiguranja potraživanja zajmodavca dozvolili upis prava zaloga na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], oranica, kuća, garaža, konoba, dvorište sa ukupno 2014 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i ovlastili založnog vjerovnika da na temelju tog Očitovanja može tražiti neposrednu ovrhu na navedenoj nekretnini.

- da iz iskaza svjedokinje RK proizlazi da javnobilježničko očitovanje pod brojem OU-376/06 od 17. svibnja 2006. predstavlja njen akt, da je prije potpisivanja pročitano strankama, te da je prethodno utvrdila je li zajmoprimac doista i vlasnik nekretnine glede koje treba zasnovati založno pravo, da je ugovor čija se ništetnost traži već bio potpisan po tuženiku - banci, da je aktom potvrdila da su prilikom potpisivanja bili nazočni samo zajmoprimci, te da zajmodavac i nije stranka tog akta. Ugovor da ona nije niti sastavila niti ovjeravala, već da su zajmoprimci svojim potpisom samo potvrdili da će taj ugovor biti osnova za zasnivanje založnog prava, kao i da je svojim aktom potvrdila da je ugovor o kreditu koje su joj stranke - zajmoprimci priložili osnova na temelju koje oni žele zasnovati založno pravo, pri čemu tužiteljima nije tumačila niti čitala ugovor o kreditu,

- da iz iskaza tužitelja DK i UK u bitnom proizlazi da su ih u dva navrata posjetili direktor i zamjenik tuženika i posrednica CK, koji su im prezentirali uvjete kredita i pogledali nekretninu na kojoj je naknadno upisano založno pravo. Ugovor da je naknadno napisan u Austriji i poslan u Republiku Hrvatsku, te da ga je tužitelj pod 1. potpisao u uredu javnog bilježnika u Višnjanu, kojom prilikom ga javni bilježnik nije čitao niti je tužitelja pod 1. upozoravao na pravne posljedice hipoteke, odnosno na mogućnost ovrhe na nekretnini, a novac da je tužitelj pod 1. preuzeo u gotovini u poslovnici tuženika u Austriji, gdje je potpisao i potvrdu o preuzimanju novca. Nadalje su tužitelji u svom iskazu naveli da je kredit iznosio 150.000,00 eura, ali da im je isplaćeno samo 141.000,00 do 143.000,00 eura jer je iz iznosa kredita izdvojen novac za naknadu za posredništvo CK. Zbog dobrog iskustva s tuženikom i predmetnim kreditom da su kod tuženika podigli još jedan manjikredit koji je u cijelosti otplaćen i za koji je izdano brisovno očitovanje,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika PK proizlazi da su se tužitelji tuženiku obratili sa zahtjevom za odobravanje kredita za gradnju apartmana za iznajmljivanje, da su rate uredno otplaćivali do 2013. godine, da su 2013. tužitelji odjednom uplatili iznos od 80.000,00 eura, te da im je za otplatu ostalo još nekih 50.000,00 eura, da su nakon toga tužitelji podigli i drugi kredit u iznosu od nešto više od 30.000,00 eura, koji je naknadno zatvoren, a preostali iznos prvog kredita povećan za taj iznos tako da je preostali dug po predmetnom kreditu iznosio cca 85.000,00 eura. Nadalje iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je nakon pripreme kreditne dokumentacije kredit poslan javnom bilježniku u Hrvatsku kako bi se mogla zasnovati hipoteka na nekretnini i ista upisati u zemljišne knjige, a sam zahtjev za kredit kojeg su potpisali tužitelji da je u Austriju donijela gospođa CK, koja je inače bila i prevoditelj klijentima u pregovorima s tuženikom, te da su tužitelji dali nalog tuženiku da izvrši uplatu gospođi CK na način da je od iznosa kredita odbijena pristojba za obradu kredita i pristojba banke, a iznos od 2.009,04 eura da se odnosio na prvu premiju za zaključeni ugovor o životnom osiguranju, dok je preostali iznos od 141.446,74 eura isplaćen na ruke tužiteljima.

6. Na temelju navedenog prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke 11. svibnja 2006. u Halbenrainu u Republici Austriji, sklopile Ugovor o jednokratnom kreditu broj 1-00.039.677i to na iznos od 150.000,00 eura i da taj ugovor nije ništetan, pritom pravilno navodeći da za isti nije bitno je li sklopljen u Republici Hrvatskoj, kako to tvrde tužitelji ili u Republici Austriji, kako to navodi tuženik i kako je navedeno u samom ugovoru.

7. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud zaključio, u odnosu na solemnizirano javnobilježničko očitovanje kojeg je sastavio javni bilježnik Anka Poropat iz Višnjana pod poslovnim broj OU-376/06 od 17. svibnja 2006., koje je sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu i na temelju kojega je upisano založno pravo na nekretnini tužitelja, a koja nekretnina je bila predmet osiguranja prema tom ugovoru o kreditu, da isto ispunjavana sve zakonom propisane pretpostavke za valjanost iz odredbi članka 59. Zakonom o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16. – u daljnjem tekstu: ZJB)

7.1. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako okolnost da prilikom sastavljanja tog javnobilježničkog akta nije bio prisutan nitko od tuženika, nije od utjecaja na valjanost tog akta, jer se radi o jednostranom pravnom aktu koji sadrži samo izjave volje tužitelja, pri čemu su neodlučni za rješenje ove pravne stvari i žalbeni navodi tužitelja da im predmetne isprave nisu pročitane niti rastumačene, jer je iz potvrde javnog bilježnika razvidno da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje predmetnog pravnog posla, da je javni bilježnik objasnio smisao i posljedice posla i uvjerio se u njihovu pravu volju, te da su tužitelji svojim potpisom i potvrdili da taj akt odgovara njihovoj pravoj volji i da su u cijelosti suglasni s njegovim odredbama.

7.2. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetno očitovanje od 17. svibnja 2006. sastavljeno u skladu s odredbama ZJB-a i da predstavlja javnobilježničku ispravu koja je ujedno i ovršna isprava, to je pravilno taj sud zaključio da su neosnovane tvrdnje tužitelja da je ovaj akt ništetan, zbog čega je pravilno postupio kada je pobijanom odlukom odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se utvrdi njegova ništetnost.

7.3. Kako je dakle, prvostupanjski sud utvrdio da je na temelju tog očitovanja, kao valjane pravne osnove, u skladu s odredbom članka 54. stavka 2. ZJB-a na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], oranica, kuća, garaža, konoba, dvorište sa ukupno 2014 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zakonito zasnovano založno pravo (hipoteka) u korist tuženika, pravilno je taj sud zaključio i da je neosnovan zahtjev tužitelja da se naloži brisanja te hipoteke, a koja posljedica bi u slučaju ništetnosti predmetnog ugovora i očitovanja proizlazila iz odredbe članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i u tome dijelu.

8. Također je točno prvostupanjski sud naveo, u odnosu na tvrdnju tužitelja da bi navedeni Ugovor bio protivan Zakonu o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 153/09., 145/10., 76/13.), da taj Zakon ne sadrži zabranu sklapanja ugovora o kreditu hrvatskim državljanima s prebivalištem u [adresa] s kreditnim institucijama sa sjedištem u nekoj zemlji članici Europske unije i unos deviznih sredstava dobivenih na temelju ugovora o kreditu u Republiku Hrvatsku, dok je u tom slučaju bila obveza tužitelja u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora o jednokratnom kreditu da prema odredbi članka 53. tog zakona obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o tome, pa je tako pravilno zaključio da ako primatelj kredita ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku, to da može imati za posljedicu eventualnu prekršajnu odgovornost, ali da takav propust ne čini ugovor ništetnim, pri čemu za tuženika pružanje financijskih usluga neposredno na području Republike Hrvatske može imati posljedice o kojima može odlučivati Hrvatska narodna banka i koje su propisane Zakonom o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 159/13., 19/15. i 102/15.), ali da upravo na temelju članka 322. stavak 2. ZOO-a navedeno ne povlači ništetnost predmetnog ugovora.

9. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Austriji, to sam ugovor kao takav nije ništetan jer je sklopljen izvan granica Republike Hrvatske, a sama činjenica što tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za zaključivanje predmetnog Ugovora o kreditu, ne čini taj ugovor iz tog razloga ništetnim, s obzirom na to da takva posljedica nije propisana niti Zakonom o bankama („Narodne novine“, broj 84/02., 141/06. i 117/08.), a niti Zakonom o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015., kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15. i 102/15.). pri čemu se napominje da je i odredbom članka 29. stavak 1. Zakona potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine” br. 75/09) propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, osim u slučaju iz stavka 2. tog članka, a o čemu da se u konkretnom slučaju ne radi. Osim toga, u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ br. 72/17.), jer je taj Zakon ukinut Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-l-3678/2017 i dr. od 3. studenoga 2020. i jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da je predmetni kredit sklopljen u Republici Austriji, što se ponovo ističe.

9.1. Dakle, nije sporno da su se građani Republike Hrvatske mogli zaduživati u inozemstvu s time da su do 31.prosinca 2010. bili obvezni prenositi sredstva dobivena kreditom na račune banaka sa sjedištem u [adresa] i prijaviti kreditni posao s inozemstvom Hrvatskoj narodnoj banci, koja za takve kredite nije morala davati odobrenje ako je na temelju takvog pravnog posla u Republici Hrvatskoj sačinjena javnobilježnička isprava kao ovršna isprava temeljem koje se omogućuje neposredno pokretanje ovršnog postupka. Tuženik kao inozemna kreditna institucija posluje na području i prema propisima Republike Austrije za što ima ovlaštenje austrijske regulatorne institucije, a tužitelji nisu dokazali da bi predmetni ugovori bili poništeni prema odredbama Općeg građanskog zakona koji propisuje razloge poništenja ugovora.

10. Stoga, u okolnostima, kada nije ništetan predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu, tada niti predmetno solemnizirano očitovanje od 17. svibnja 2006. . koje je sastavni dio tog ugovora i koje je javnobilježnički akt i koji je u konkretnom slučaju sastavljen u skladu s svim odgovarajućim odredbama ZJB-a, samo po sebi nije ništetno.

11. Ponovo se ukazuje da iz predmetnog ugovora o jednokratnom kreditu jasno proizlazi da su stranke isti sklopile 11. svibnja 2006. u Haldenrainu, dakle u Republici Austriji, pa u takvim okolnostima, to što prvostupanjski sud nije izveo daljnje dokaze na okolnosti gdje je sastavljen i sklopljen taj Ugovor, a o čemu je prvostupanjski u obrazloženju pobijane odluke dao i valjane razloge, pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.

ZPP-a, kako to pogrešno tvrde tužitelji.

12. Posebno se ističe kako su prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji kao razlog ništetnosti isticali isključivo okolnost da je tuženik poslovao na području Republike Hrvatske bez potrebnih odobrenja i suglasnosti, te da su tek naknadno podneskom od 16. studenog 2021. isticali i druge razloge ništetnosti, pa tako i promjenjivu kamatnu stopu, pozivajući se na Zakon o potrošačkom kreditiranju i utvrđenja iz kolektivne tužbe u predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017, koja utvrđenja nisu primjenjiva na konkretan slučaj.

13. Inače, ni ostalim žalbenim navodima tužitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je taj sud odbio tužbene zahtjeve tužitelja, pa se žalitelji, a kako bi se izbjeglo daljnje suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto je odbio njihov tužbeni zahtjev, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), pri čemu se ističe da neosnovano tužitelji u žalbi ističu da je sud trebao utvrditi nižu vrijednost predmeta spora, kod činjenice da su upravo tužitelji već u tužbi, a konačno i u popisu troška zatražili troškove prema tako utvrđenoj visini, i koju visinu nisu osporavali tijekom postupka. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud priznao troškove podnesaka tuženika od 14. prosinca 2021. i od 16. svibnja 2023. pravilno ocijenivši da su isti bili potrebni za vođenje postupka.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku, nemaju pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a.

Split, 8. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić