REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2603/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene ŠE koju brani Odvjetničko društvo Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19,i 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. veljače 2025., broj: Pp-8848/2024, na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenica je oslobođena optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da ponašanje opisano u optužnom aktu nije po propisu prekršaj.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da sud nije uvažio da ima na raspolaganju dokaze iz kojih je očito da je do obiteljskog nasilja došlo, te je donio apsolutno neprihvatljivu odluku, a nije našao svrsishodnim zatražiti od tužitelja nadopunu ili ispravak optužnog akta, čime je počinio niz povreda koje su dovele do olakog oslobađanja za nasilje u obitelji, donijevši preuranjenu presudu i neosnovanog oslobađanja počinitelja, predlažući da se okrivljenicu oglasi krivom i kazni, podredno presuda ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do povreda koje ističe žalitelj. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak.

5.1. Također, napominje se da je prvostupanjski sud odmah po primitku navedenog optužnog prijedloga dužan ispitati ga sukladno obligatornoj zakonskoj odredbi čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, te je obvezan izvršiti kontrolu optužnog akta u smislu je li djelo za koje se okrivljenici optužuju, činjenično opisano u optužnom prijedlogu po propisu prekršaj, a u slučaju da utvrdi da opisano djelo nije prekršaj, obavezan je donijeti oslobađajuću presudu, bez pozivanja tužitelja na ispravak.

6. U odnosu na psihičko nasilje koje je predmet ovog postupka (verbalno nasilje i verbalni napadi), ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da ponašanje okrivljenice kako je opisano u činjeničnom opisu djela ne ispunjava zakonsko biće navedenog prekršaja, te je zadovoljavajuće obrazložio svoju odluku.

Naime, odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisan je i određen pojam nasilja u obitelji, a jedan od oblika nasilja je i psihičko nasilje pod koji oblik nasilja se podvodi verbalno nasilje, ali pod uvjetom da je kod žrtve nasilja prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti (točka 3.).

6.1. Što se tiče dijela optuženja da je „vikala na supruga razne nepovezane i neutvrđene riječi“ (s ciljem da ga probudi), ukazuje se da je kod verbalnog načina počinjenja ovog prekršaja odlučan sadržaj riječi, jer se tek iz konkretnih izraza i riječi može utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

U činjeničnom opisu djela nije naveden sadržaj tih izrečenih riječi, a isti je od značaja kako za samo biće predmetnog djela prekršaja, tako i za odluku o izboru vrste i mjere kazne. Naime, u činjeničnom opisu djela je nužno opisati radnje izvršenja djela s navođenjem činjenica i okolnosti koje čine obilježja prekršaja, dakle u ovom konkretnom slučaju navesti sadržaj okrivljenikovih riječi, da bi se uopće moglo utvrditi o kakvom psihičkom nasilju i uznemiravanju se radi (prijetnje, uvrede…), te da bi se mogla ocijeniti njihova težina i uvredljivost.

6.2. Nadalje, sama činjenica da je okrivljenica postupala u nakani da probudi supruga, nije dovoljna za ispunjenje bića prekršaja obiteljskog nasilja. Što se tiče nastavka događaja, kada okrivljenica suprugu spominje svoje ljubavnike i prošlost te mu govori „…uvijek mogu ići nekome, imam opcija, mene uvijek neko čeka…“, ističe se da se za prekršaj psihičkog nasilja u obitelji inkriminirane riječi ne mogu promatrati izolirano od konteksta u kojem su one izgovorene, a radi ocjene predstavljaju li one uopće nasilje s objektivnog stajališta. Valja naglasiti da svako neprimjereno postupanje između članova obitelji ne mora predstavljati i psihičko nasilje, pa čak i ako žrtva bude uznemirena ili joj bude povrijeđeno dostojanstvo (sa subjektivnog stajališta), budući da je potrebno prvenstveno da neko ponašanje, s objektivnog stajališta, predstavlja psihičko nasilje. Treba navesti da je psihičko nasilje, u biti, svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji je doveo do njene uznemirenosti ili povrede dostojanstva, odnosno to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše obiteljske zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja, koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje. Imajući na umu prethodno navedeno te notornu činjenicu da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom grubo izgovorenom riječi niti baš svakim grubim postupkom, ovaj sud smatra da je postupanje okrivljenice opisano u izreci pobijane presude lišeno suštine koja neko ponašanje definira kao psihičko nasilje.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navedene radnje počinjenja nisu takvog stupnja i intenziteta da bi predstavljale grubo uznemiravanje, odnosno izgovorene riječi nemaju potreban stupanj agresivnosti da bi imale karakter psihičkog nasilja. Iako je primarna zadaća suda u prekršajima obiteljskog nasilja zaštititi obitelj koja je pod osobitom zaštitom države te sankcionirati i suzbiti svaki oblik nasilja u obitelji pružanjem zaštite i pomoći žrtvi, ipak u ovom slučaju okolnosti koje proizlaze iz činjeničnog opisa djela ne daju mogućnost za sankcioniranje.

7. Stoga je ovaj Sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku, nalazeći da je sud prvog stupnja opravdano oslobodio okrivljenicu od optužbe, te za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge.

8. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenicu, oštećenika, branitelja i tužitelja.