REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: BŠ, zbog prekršaja iz čl.17.st.1.t.1. Odluke o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice (Službeni glasnik Grada Velike Gorice br. 5/22), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Zagrebačka Županija, Grad Velika Gorica, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i promet, Odsjek komunalnog i prometnog redarstva, broj: KLASA: 363-04/2024-01/341, URBROJ: 238-31-06/2024-2, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 24.06.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 08.05.2025.g., temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.3. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i L, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju policajac, zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Jedinici specijalne i interventne jedinice Zagreb, primanja 2.000,00 EURA, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac troje maloljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je odbacivao razni otpad – šutu, u okoliš, točnije na parcelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz vozila Volkswagen Crafter 2,5 TDI registarske oznake [registarska oznaka], a što je utvrđeno od strane vodnog redara BŠC **.**.2024. između 12,00 i 13,00 sati,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.17.st.1.t.1. Odluke o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorica, a kažnjiv po čl.17.st.1. iste Odluke.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Zagrebačka Županija, Grad Velika Gorica, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i promet, Odsjek komunalnog i prometnog redarstva, kao ovlašteni tužitelj, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 24.06.2024.g., pod navedenim brojem, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 18.04.2024.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 363-04/2024-01/341, URBROJ: 238-31-06/2024-2, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 2.654,46 eura, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je okrivljenik pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, pa je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

U svojoj obrani okrivljenik je iskazao kako nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iznosi kako je istina da je dana 19.03.2024.g. između 12,00 i 13,00 sati zatečen od strane komunalnog reda u mjestu Kosnica, uz jedan kombi. Nije istina da bi on tom prilikom iz istog kombija izbacivao neki otpad, kako mu se stavlja na teret, nego je iz otpada kojeg je zatekao na tom mjestu skupljao stvari koje je mogao iskoristiti, pretežno metal, za prodaju. Ističe kako ima i potvrdu da je prodao metalni otpad u sekundariji u Velikoj Kosnici, koji je priložio uz prigovor. Predmetne zgode na mjesto događaja došlo je terensko vozilom DVD-a Kosnica u kojem je bio komunalni redar, a pretpostavlja iz razloga što je prethodnog dana netko zapalio to područje. Komunalni redar je po izlasku iz vozila odmah počeo vikati na njega da ću platiti za sve što se dogodilo na tom području, a on mu je pokušavao objasniti da nije odbacivao otpad nego skupljao korisne sirovine, što je istom pokazivao međutim on nije htio gledati u kombi kako bi se u to uvjerio. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka LŠ, komunalnog redara, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća se da je komunalno redarstvo 20. ožujka 2024. zaprimilo predstavku vodnog redara, a kojom je prijavljeno da su 19. ožujka 2024. između 12,00 i 13,00 sati nepoznate osobe odlagale veću količinu otpada između autoceste A3 i vodocrpilišta Kosnica te je dostavljena jedna ili dvije slike samog događaja. Slijedom zaprimljene prijave, izdao je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako se dio obrane okrivljenika odnosi na jedan drugi događaj kada je on postupao prema njemu. Međutim, u predmetnom slučaju on nije postupao prema okrivljeniku nego je samo temeljem prijave vodnog redara, koji je dobio prijavu od treće osobe, sastavio i izdao obavezni prekršajni nalog. Na poseban upit suca odgovara kako nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom događaju za koje je okrivljenik optužen.

Okrivljenik nije imao pitanja za svjedoka, a u cijelosti ostaje kod već iznesene obrane jer predmetne zgode nije odbacivao otpad nego je skupljao korisne sirovine.

5.

Ispitani svjedok AŠ, vodni redar, u svom je iskazu iznio kako se sjeća da je dana 19.03.2024. putem e-maila upućenog od strane jednog savjesnog građanina saznao da su istog dana, između 12,00 i 13,00 sati nepoznate osobe odlagale veću količinu otpada u vrećama između autoceste A3 i Vodocrpilišta Kosnica te je ista osoba dostavila i nekoliko fotografija na kojima se vidi kombi i osobe uz otpad. Budući vodni redari nemaju ovlasti pokretati prekršajni postupak o prijavi je obavijestio nadležnu komunalnu službe Grada Velika Gorica, koji su dalje u svojoj nadležnosti poduzimali odgovarajuće radnje. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako on nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom događaju već je o istom saznao samo temeljem prijave putem e-maila građanina koji je to prijavio.

Okrivljenik nije imao pitanja za svjedoka, a u cijelosti ostaje kod već iznesene obrane jer predmetne zgode nije odbacivao otpad nego je skupljao korisne sirovine.

6.

Sudac je ispitao i svjedoka ČŠ koji je u svom iskazu iznio da je on zaposlen u Hrvatskim autocestama na mjestu pomoćnika voditelja tehničke jedinice Lučko. Sjeća se da je dana 19.03.2024. obavljao svoj posao vezan uz održavanje cesta te je tom prilikom zamijetio između autoceste A3 i vodocrpilišta Kosnica jedan bijeli kombi pored kojeg su bile osobe koje on nije prepoznao, a koje su odlagale neke bijele vreće pored kombija. Nije mu poznato što je bilo u tom vrećama. O uočenom događaju obavijestio je komunalno i vodno redarstvo Grada Velike Gorice. Koliko se može sjetiti, nekoliko dana nakon toga, zaprimio je mail od navedenih redarstava kojim je obaviješten da su povodom njegove dojave zatečene neke osobe na mjestu gdje je on uočio bijeli kombi. Te mailove nije sačuvao jer za to nije imao nikakvih razloga. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema nikakvih posebnih primjedbi niti komentara.

7.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Grada Velike Gorice, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet, Odsjeka komunalnog i prometnog redarstva, KLASA: 363-04/2024-01/341, URBROJ: 238-31-06/2024-2 izdan 18. travnja 2024., prigovor podnesen 11. lipnja 2024., zapisnik o izvršenom pregledu Grada Velike Gorice, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet, Odsjeka komunalnog i prometnog redarstva, KLASA: 363-03/2024-01/341, URBROJ: 238-31-06/2024-1 od 26. ožujka 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za Stjepana Puđa od 12. studenog 2024.

II/

1.

Povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.17.st.1.t.1. Odluke o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice, na način opisan u izreci presude, pa da bi tako počinio prekršaj kažnjiv po istom članku označene Odluke.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja za koji se tereti i osporava svoju prekršajnu odgovornost te je zaključio da je njegova obrana jasna, životno moguća, pa i uvjerljiva, da je okrivljenik činjenice iznosio okolnosno i razumljivo te da je odlučno i ustrajno tvrdio da se nije ponašao na način kako mu se stavlja na teret i da nije počinio prekršaj za koji je optužen.

Sudac je osobito cijenio obranu okrivljenika u dijelu gdje iznosi kako predmetne zgode nije izbacivao neki otpad nego je iz otpada kojeg je zatekao na tom mjestu skupljao stvari koje je mogao iskoristiti za prodaju, pretežno metal, kao i njegovo isticanje kako ima potvrdu da je prodao metalni otpad u „sekundariji“ u Velikoj Kosnici.

Sudac je obranu okrivljenika uzeo s oprezom jer je zaključio kako postoji određena stvarna mogućnost i vjerojatnost da je okrivljenik svoju obranu iznio u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori uvjerenje kako predmetne zgode nije postupio suprotno odredbama Odluke o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice, niti počinio terećeni prekršaj, a s ciljem da bi opravdao svoj mogući nepropisan postupak, te se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za prekršaj koji mu se stavlja na teret Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

3.

Sudac je cijenio ukupni iskaz svjedoka LŠ, komunalnog redara, a osobito u dijelu gdje iznosi kako u predmetnom slučaju nije postupao prema okrivljeniku nego je samo temeljem prijave vodnog redara sastavio i izdao Obavezni prekršajni nalog, kao i u dijelu gdje iznosi kako nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom događaju.

Sudac je zaključio kako je iskaz svjedoka jasan i razumljiv te kako je unatoč okolnosti da je u okviru obavljanja svoje službe prijavio počinjenje prekršaja od strane okrivljenika, pa je na određeni način profesionalno zainteresiran je za ishod ovog postupka, svoja opažanja iznosio objektivno, vjerodostojno i nepristrano.

Zaključio je i kako ispitani svjedok nije neposredno opažao okolnosti važne za utvrđivanje krivnje okrivljenika, pa stoga nije iskazao ništa odlučno o postupanju odnosno propustu okrivljenika predmetne zgode, zbog čega nakon izvođenja ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Obaveznom prekršajnom nalogu kao optužnom aktu.

4.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka EŠ, vodnog redara, pa je zaključio kako niti ovaj svjedok nije bio očevidac predmetnog događaja, odnosno da on nema neposrednih saznanja o dijelu prekršaju koji se stavlja na teret okrivljeniku, već mu je poznato i ima saznanja o događaju samo iz e-mail prijave građana-dojavitelja.

Stoga niti ovaj svjedok nije mogao iskazati ništa odlučno o postupanju i/li propustu okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja tog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u optužnom aktu u odnosu na terećeni prekršaj.

5.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka ČŠ, pa je zaključio kako prema njegovom iskazu jasno proizlazi da zapravo nije neposredni očevidac inkriminiranog događaja, to jest da on nema izravnih ni cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode okrivljenik terećeni prekršaj stvarno počinio, niti da li je uistinu i na koji način zapravo i došlo do počinjenja prekršaja od strane okrivljenika.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanog svjedoka stekao uvjerenje da je njegov iskaz jasan, razumljiv i životan, a usto razložan i uvjerljiv, a pritom je rezimirao da je svjedok prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosio objektivno, vjerodostojno i nepristrano.

Međutim, sudac smatra kako niti ovaj ispitani svjedok nije iskazao ništa odlučno o postupanju i/li propustu okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Obaveznom prekršajnom nalogu u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje okrivljenika.

6.

Sudac je uvidom u Otkupni blok – Potvrda br: 4-2371, a koju je dostavio okrivljenik uz prigovor podnesen protiv izdanog Obaveznog prekršajnog naloga kao optužni akt, utvrdio da je izdana od NOJ PRODUKT d.o.o., Velika Kosnica 73, Velika Gorica, dana 19.02.2024.g., zatim da je predmet otkupa bilo željezo otpadno, bakar otpadni – kablovi, aluminij otpadni, rostfraj otpadni, potom da je BŠ isplaćen iznos od 50,92 eura, te konačno da je potvrda potpisana za NOJ PRODUKT od strane operatera HŠ.

7.

Sudac je uvidom u fotografije dostavljene u sudski spis od strane ovlaštenog tužitelja (listovi 6 do 9 spisa), utvrdio kako je na fotografijama vidljivo, uz ostalo, kombi vozilo bijele boje, reg. oznake [registarska oznaka], zaustavljeno na poljskom putu u predjelu obraslom šikarom, zatim dvije muške osobe uz kombi, kao i neke neraspoznatljive stvari unutar kombija, a također je vidljivo uz kombi nekoliko vreća svijetle boje.

8.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku optužnog akta, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je izdan Obavezni prekršajni nalog i pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenika.

9.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 12.11.2024.g. za BŠ izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije izvodio druge postojeće i moguće dokaze, pa tako niti dokaz suočavanjem okrivljenika sa ispitanim svjedocima, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju za terećeni prekršaj.

Sudac je stekao mišljenje kako neizvedeni dokazi, a osobito suočavanje okrivljenika i svjedoka, zapravo ne bi mogli u potpunosti obesnažiti uvjerljivost obrane okrivljenika, niti bi mogli kod suca stvoriti nesporni i čvrsti zaključak o ne/krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj, već bi isti dokazi mogli eventualno samo dovesti u sumnju istinitost i vjerodostojnost okrivljenikovih obrambenih navoda.

Sudac smatra kako se temeljem iskaza svih ispitanih svjedoka, ipak ne bi mogla sa sigurnošću donijeti odluka da bi okrivljenik bio kriv, ali niti odluka da nije kriv, odnosno pravovaljana odluka da li je okrivljenik predmetne zgode uistinu odbacivao razni otpad – šutu u okoliš i time počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

12.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik počinio prekršaj za koji se optužuje, upravo na način opisan u izreci presude, a kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Obaveznom prekršajnom nalogu.

13.

Odluka o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice, u članku 17. propisuje, pored ostalog, da će se novčanom kaznom u iznosu od 2.654,46 eura kaznit za prekršaj fizička osoba koja je odbacila otpad na javnoj površini ili drugdje u okoliš.

14.

Povodom obrane okrivljenika, a temeljem svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti, da li je okrivljenik predmetne zgode počinio terećeni prekršaj, to jest da li je odbacivao razni otpad – šutu u okoliš, odnosno sudac nije mogao dokazati da li je okrivljenik počinio prekršaj na način kako je to opisano u izreci presude.

15.

Sudac nije mogao nesporno dokazati da li se okrivljenik ponašao na nepropisni i nedopušteni način, pa tako nije mogao utvrditi niti da li je okrivljenik ostvario biće prekršaja koji mu je stavljen na teret.

S jedne strane, sudac je uvjereno zaključio da je okrivljenik na svaki način zainteresiran za ishod ovog postupka, pa je mišljenja kako postoji osnovana vjerojatnost da je svoju obranu iznio pristrano u cilju vlastite koristi, zbog čega je sudac posumnjao u istinitost i vjerodostojnost njegove obrane.

S druge strane, sudac je utvrdio da je okrivljenik u svojoj obrani odlučno i uvjerljivo poricao da bi počinio terećeni prekršaj, a da u svojstvu svjedoka ispitani komunalni redar, vodni redar i građanin-dojavitelj događaja, nisu osobno utvrđivali niti izravno zapažali da bi upravo okrivljenik počinio prekršaj, to jest oni nisu neposredni očevici.

S treće strane, potvrda o otkupu otpadnog metala koja je izdana istog dana kada je okrivljenik optužen da je počinio terećeni prekršaj, jača uvjerljivost obrane okrivljenika i snažno argumentira i vitalizira realnu vjerojatnost da okrivljenik uistinu nije počinio prekršaj na način kako mu je stavljeno na teret.

S četvrte strane, dostavljene fotografije nisu dovoljni niti vjerodostojni materijalni dokazi o važnoj i odlučnoj činjenici, to jest da li je upravo okrivljenik zaista odbacivao otpad u okoliš ili je zapravo sakupljao otpadne korisne sirovine radi prodaje.

16.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci presude, odnosno da bi odbacio otpad na javnoj površini ili drugdje u okoliš, pa da bi tako počinio terećeni prekršaj.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenika, ali je zaključio kako ipak postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da okrivljenik ipak nije odbacivao otpad, odnosno da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret na način činjenično opisan u optužnom aktu.

Obzirom na iznesenu obranu okrivljenika, odnosno njegovo odlučno, ustrajno, pa zapravo i uvjerljivo poricanje počinjenja prekršaja, a budući osim osoba koje su ispitane ili mogle biti ispitane u svojstvu svjedoka, a koje nisu stvarni očevidci počinjenja prekršaja, nije bilo i drugih nezainteresiranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, niti je bilo neposrednih očevidaca događaja, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje krivnje okrivljenika, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i dostupnih dokaza.

17.

Stoga je sudac, cijeneći objektivnu izglednost i realnu izvjesnost postojanja okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, ali osobito uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenog BŠ treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

18.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 8. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.