Pn-164/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Ivani Brdarević, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika Obiteljski dom "Nela", OIB: [osobni identifikacijski broj], Kaštel Lukšić, bartula Matijace 9, zastupan po DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po punomoćniku Marinu Mlačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 19. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, sukladno čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a) 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Obiteljski dom Nela, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kaštel Lukšić, Bartula Matijace 9 dužan je na ime naknade štete isplatiti tužiteljici VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.679,60 EUR sve sa kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. “

II. Tužiteljica VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je tuženiku Obiteljski dom "Nela", OIB: [osobni identifikacijski broj], Kaštel Lukšić, Bartula Matijace 9 naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.481,62 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o smještaju i pružanju usluga kojim je svog pokojnog supruga RČ koji je bolovao od Alzheimerove demencije, prema preporuci liječnika smjestila u prikladnu ustanovu. U ustanovi tuženika suprug tužiteljice boravio je od 01. srpnja 2016. do 2. listopada 2015. kada su tužiteljicu oko 11,30 sati tužiteljicu obavijestili da je suprug otišao iz doma i da će ga tražiti. Dana 08. listopada 2017. u popodnevnim satima policija je tužiteljicu obavijestila da je nađen mrtav u Splitu, na Marijanu. Obdukcijski nalaz pokazao je da je umro vjerojatno dana 06. listopada 2016, a da je po sebi imao ogrebotine te dvije razderotine na glavi iz čega je mrtvozornik zaključio da se radilo o krajnje dezorijentiranoj osobi. Tužiteljica je zbog načina na koji je suprug umro teško duševno stradala, i sada trpi veliku bol, time da je 8 dana trpjela intenzivni strah i neizvjesnost za supruga. Smatra da je tuženik bio dužan voditi brigu i adekvatnu skrb o njenom pok. suprugu, te voditi stalnu kontrolu, što je očito propušteno, te je isti ne samo da je napustio dom nego to osoblje tuženika nije primijetilo, već je bez novca, hrane, vode u kratkim hlačama I majici danima lutao I to čak iz Kaštel Lukšića do Splita. Tužiteljica na ime neimovinske štete poražuje iznos od 88.000,00 kn i to na ime pretpljenog straha iznos od 8.000,00 kn te na ime pravične naknade zbog gubitka supruga iznos od 80.000,00 kn, sve zajedno s kamatama.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da je postupao u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika te vodio savjesnu brigu o pok. RČ, ali bijeg istog te posljedičnu smrt nije mogao spriječiti. Navodi da oko Obiteljskog doma Nela postavljena zaštitna ograda u visini od 120 cm u skladu s čl. 11. Parvinika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, te ukoliko zgrada ima balkon ili terasu, a što je tuženik u cijelosti ispunio. Pok. KČ izašao je preko balkona koji ima postavljenu ogradu s navedenim pravilnikom a takvu radnju tuženik nije mogao predvidjeti I spriječiti. Navodi da je tužiteljici preporučeno da supruga smjesti u socijalnu ustanovu obzirom na njegovo psihofizičko stanje, te joj je preporučeno pokretanje postupka oduzimanja poslovne sposobnosti. Pokojnik je također u listopadu 2016. Već osmi dan po dolasku pobjegao iz prostorija tuženika ali je brzom reakcijom tuženika uspješno pronađen. O brizi uredno je vođen dnevnik o svim poduzetim radnjama. Mjesec dana nakon nemilog događaja odnosno u studenom 2016. kod tuženika je proveden inspekcijski nadzor koji nije utvrdio nikakve manjkavosti ili nedostatake u radu I djelovanju tuženika.

3. Ovaj sud donio je 9. siječnja 2020. presudu posl.br. Pn-194/2017-14 kojom je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev, te je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-296/2020-2 od 22. travnja 2020., a prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbačen je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3176/2020-2 od 4. studenog 2020.

3.1. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-238/2021 od 14. Studenog 2023. usvojena je ustavna tužba tužiteljice te su ukinite presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-296/2020-2 od 22. travnja 2020., te presuda ovog suda broj: Pn-194/2017-14 od 9. siječnja 2020. a predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

4.U ponovnom postupku izvršen je uvid u Ugovor o smještaju i pružanju usluga od 01. srpnja 2016. (list 5-6), medicinsku dokumentaciju (list 7-8), Zapisnik KBC Split od 09. listopada 2016. (list 9-12), službenu bilješku PU Splitsko Dalmatinske od 08. listopada 2016 (list 14), Zapisnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (list 23-24), prijepis Dnevnika/osobnog lista (list 38- 51), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gordana Makarića od 25. Studenog 2024. (list 160-165), saslušani su svjedoci: TČ (list 35) BČ (list 35- 36), ĆČ (list 36Milka V (lsit 53-54), DČ (list 54-55).

5.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Nije sporna činjenica da je pok. RČ bio korisnik Obiteljskog doma “Nela” u periodu od 01. srpnja 2016. do 02. listopada 2016. a što proizlazi iz Ugovora o smještaju i pružanju usluga od dana 01. srpnja 2016. zaključenog između tuženika kao davatelja usluga i tužiteljice kao obveznika plaćanja.

6.1.Nije sporno da je pok. RČ zaprimljen u obiteljski dom pod dijagnozom Alzeheimerova demencija F00.

6.2.Nije sporno da je dana **.**.2016. pok. RČ napustio dom, te je mrtav pronađen 08. listopada 2016.

7.Sporna je odgovornost tuženika za smrt pok. supruga tužitejice, te visina tužbenog zahtjeva.

8.Iz Otpusnog pisma Opće bolnice Šibensko-kninske županije, Psihijatrija, Akutna psihijatrija, od 23. lipnja 2016. (list 8) proizlazi preporuka da pacijentu KČ s dijagnozom Alzeheimerova demencija F00 u kliničkoj slici dominira dezorjentacija, kognitivni deficit i potpuna socijalna disfunkcionalnost, te mu je neophodna stalna socijalna asistencija i nadzor te se preporuča smještaj u socijalnu ustanovu te pokretanje postupka oduzimanja poslovne sposobnosti jer nije sposoban briniti se o svojim pravima i interesima.

8.1. Iz službene zabilješke MUP-a, PU Splitsko Dalmatinske, Sektora kiminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 08. listopada 2016. razvidno je da je mrtvo tijelo muške osobe pronađeno u masliniku na južnoj padini brda Marijan, iznad obiteljske kuće [adresa], te je od strane mrtvozornika tijelo pregledano i utvrđeno da su po nogama, rukama i glavi ozljede-ogrebotine nastale uslijed provlačenja kroz gustu makiju, te dvije rane- razderotine na glavi koju su najvjerojatnije nastale od pada, a da ozljede ukazuju na ponašanje i kretanje dezorijentirane osobe. Dežurni zamjenik ŽDO Split dao je nalog za obdukciju.

8.2.Iz obdukcijskog nalaza Kliničkog bolničnog centra Split i Medicinskog fakulteta u Splitu, Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicine i citologiju, Katedre za sudsku medicine od 09. listopada 2016. proizlazi da je pok. D KČ umro prirodnom smrću uslijed zatajenja rada srca zbog sklerotičnih promjena, da su vanjskim pregledom nađene oguljotine glave i udova, te gnječne rane glave, a koje ozljede svaka za sebe i u svom zbroju predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu i u nastanku smrtnog ishoda nisu imale nikakvog utjecaja.

8.3. Iz navedenog proizlazi da je pok. suprug tužiteljice bio bolesna osoba s dijagnozom Alzeheimerova demencija F00, iako u spisu prileži samo otpusno pismo iz lipnja 2016. iz koje proizlazi da je o navedenoj dijagnozi informaciju dala tužiteljica osobno u anamnezi.

8.3.Iz logičnih i jasnih iskaza, djelatnika obiteljskog doma ĆČ, i to svjedokinja TČ, njegovateljice, BČ, medicinske sestre i IČ (vlasnice doma), više medicinske sestre, suglasno proizlazi da je Obiteljski dom Nela u naravi obiteljska kuća prilagođena za obavljanje djelatnosti pružanja usluge njege i smještja starih osoba, vrata kuće su stalno zatvorena odnosno zaključana, da tamo borave pacijenti s različitim dijagnozama, neki su nepokretni, neki slobodno izlaze u dogovoru s njihovim obiteljima izvan kuče i dvorišta, dok su ostali po sobama, odnosno borave unutar kuće. Suglasno su navele da je štićenik RČ imao Alzeheimerovu bolest o čemu su bile upoznate, imao je svoju sobu, bio je dobro pokretan, samostalno je obavljao osnove fiziološke potrebe (osim u jednom periodu kada je imao urino infekt) a u dvorište je izlazio pod nadzorom njegovateljice ili medicinske sestre. Također su suglasno navele da je u smjeni uvijek jedna njegovateljica i jedna medicinsk sestra te kuharica preko dana, a preko noći brigu vodi jedna njegovateljica ili jedna medicinska sestra. Onog dana kada je KČ nestao bila je nedjelja, u smjeni je radila BČ, pokojnik je s ostalima bio u boravku te se gledala misa na televiziji, a ona je izašla iz boravka na kratko vrijeme a kada se vratila odmah je uočeno da KČ nema.

8.4.Također, i zakonski zastupanik tuženika DČ, navodi da su on i supruga IČ kao voditelji obiteljskog doma ĆČ temeljem, medicinske dokumentacije i postavljene dijagnoze bili upoznati s činjenicom da je KČ sklon lutanju, kao i druge dementne, međutim da su vrata od doma stalno zaključana te su svi pacijenti, pa tako i KČ, bili onemogućeni u odlasku. Potvrdio je navode svjedokinje BČ i IČ da se pretpostavlja da je RČ, koji je prethodno u tri navrata napuštao dom, a treći sa smrtnim ishodom, napustio dom preko balkonskih vratiju i ograde balkona koja je visoka 1,20 metara, pa iako u domu ima i drugih dementnih osoba nikada nitko nije napustio zgradu bez nadzora. Naveo je da nakon što je KČ drugi puta napustio dom djelatnice doma su ga imale pod stalnim nadzorom, te su ga znale uključivati u svakodnevne obveze (postavljanje tanjura za ručak i sl.,) a sve kako bi bio što više s njima, no da uglavnom svi korisnici doma imaju nadzor 24 sata.

8.5.Izjave ovih svjedoka sud prihvaća kao istinite i objektivne jer su u skladu s rezultatima redovnog inspekcijskog nadzora Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i to Zapisnika od 10. studenog 2016.

8.6.Iz Zapisnika od 10. studenog 2016. proizlazi da se u objektu koji je katnica (prizemlje, polukat I dva kata) pružaju usluge starijim i teško bolesnim odraslim osobama, objetk ima uređenu fasadu, priključen na lokalnu komunalnu infrastrukturu, grijanje centralno na pelete, voda priključena na lokalni vodovod, postoji telefonska mreža i internet, pristup obiteljskoj kući omogućen je kroz glavni ulaz, dvorište uređeno, omogućen pristup vozilima hitne pomoći i ostalim javnim službama, objekt ima terasu koja je ograđena ogradom propisane visine, sve prostorije osvijetljene danu prirodnim izvorom svjetlosti, a noću umjetnim izvorom primjerene kvalitete I jačine, osigurano prirodno prozračivanje, na svim prozorima nalazi se zaštita od prirodnog prodiranja sunčevih zraka kojim se sprečava pretjerano zagrijavanje, a u spavaonicama mogućnost zamračenja, cjelokupni proctor zatečen je uredan i održavan, dokumentacija za sve djelatnike je uredna i imaju potrebne položene edukacije,vodi se matična knjiga korisnika, ustrojeni su dosjei korisnika, a isti su pijravljeni uglavnom kod liječnice private ordinacije koja u dom dolazi jednom tjedno te po potrebi, izrađeni osobni listovi korisnika, prehrana osigurana kroz 3 glavna obroka, a za nepokretne i teško pokretne osobe obroci osigurani u sobama, zaposlena je fizioterapeutkinja, vodi se knjiga primopredaje, evidencija kupanja, posteljina se mijenja najmanje jednom tjedno, organizirano je slobodno vrijeme korisnika, zadovoljene vjerske i dr. potrebe, a proveden je razgovor u svim sobama sa svim korisnicima koji su naveli da su zadovoljni uslugama koje im se pružaju, kao i odnosu radnika prema njima, te su uvjeti u kojim je živio pok. suprug tužiteljice u skladu s Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (Narodne novine 40/14) dok nema odluke inspekcijskog nadzora o zabrani pružanja socijalnih usluga.

9. Također u Ugovoru o smještaju i pružanju usluga koji je tužiteljica sklopila s tuženikom ne proizlazi da je tuženik trebao poduzimati posebne ili pojačane mjere u vide brige i nadzora nad suprugom tužiteljice.

10.Obzirom da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je pok. suprug tužiteljice imao potrebnu pomoć i nadzor druge osobe, potrebnu skrb i njegu u vidu popisanog prostora, prehrane, higije, i sl, da su ograde na balkonu i oko dvorišta imale propisanu visinu od 1.20 cm, a što sve proizlazi iz inspekcijskog zapisnika od 10. studenog 2016. nema dokaza da je tuženik nekom svojom štetnom radnjom ili propustom uzrokovao bijeg odnosno posljednično tome smrt supruga tužiteljice.

11.Sukladno odluci Ustavnog suda provedeno je medicinsko vještačenje na okolnost bi li RČ preminuo prirodnom smrću i da nije uspio ponovo pobjeći iz doma i da je nad njim vođen adekvatan nazdor

12.Tako Gordan Makarić, sudski vještak iz područja psihijatrije u nalaz i mišljenju navodi:

"Od psihijatrijski relevantnih podataka, sadržanih u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu Naslova (list 7-12), izdvajam da je pok. RČ bolovao od Demencije u Alzheimerovoj bolesti (F00). Prema nalazu obdukcije opisuje se, između ostaloga, “Opća skleroza krvnih žila srednjeg do jakog stupnja“. Demencija u Alzheimerovoj bolesti je sindrom uzrokovan bolešću mozga. Da bi se navedena dijagnoza definirala, jedan od osnovnih kriterija je i to da simptomatika traje najmanje šest mjeseci. Bolest je karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su: pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik. Navedeno je u pravilu praćeno deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, a što katkad može i prethoditi. Navedenu kliničku sliku dodatno mogu komplicirati i simptomi poput sumanutosti ili obmana osjeta, te osobito, noćnih delirantnih epizoda. Naslov je rješenjem od 18. rujna 2024.g. odredio provađanje medicinskog vještačenja sa zadatkom: brižljivo razmotriti medicinsku dokumentaciju za pok. RČ koja prileži spisu, izvršiti uvid u cjelokupni spis, te se očitovati s psihijatrijskog stajališta:

-koje je tegobe pok. RČ imao u trenutku zaprimanja u Obiteljski dom Nela (1. srpnja 2016.): temeljem analize podataka iz dostupne medicinske dokumentacije razvidno je da je bolovao od Demencije u Alzheimerovoj bolesti.

-u čemu su se iste sastojale: prema podacima iz otpusnog pisma Psihijatrije OB Šibenik, prilikom otpusta: “Na primijenjeno liječenje je psihomotorno mirniji dok u kliničkoj slici dominira dezorijentacija, kognitivni deficit i potpuna socijalna disfunkcionalnost.“, uz preporuke: “pacijentu je neophodna stalna socijalna asistencija i nadzor pa se preporuča smještan u socijalnu ustanovu te pokretanje postupka oduzimanja poslovne sposobnosti jer se nije sposoban brinuti o svojim pravima i interesima“.

-je li prije zaprimanja u Dom imao i koliko su trajale iste ili slične tegobe: prema podacima iz otpusnog pisma: “Prema heteroanamnestičkim podacima od supruge dijagnosticirana mu je Alzheimerova bolest unazad nekoliko godina te da od psihofarmaka uzima risperidon, escitalopram i donepezil“.

-jesu li te tegobe i kako utjecale na njegovo rasuđivanje: temeljem analize podataka iz dostupne medicinske dokumentacije smatram da se radilo o uznapredovalim psihoorganskim promjenama u sklopu Demencije u Alzheimerovoj bolesti. Opisana psihopatološka simptomatike je po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu imala za posljedicu njegovu nesposobnost za rasuđivanje.

-jesu li se u konkretnim okolnostima mogle predvidjeti njegove radnje i postupci (opisati način): smatram da su se eventualno mogle predvidjeti njegova radnje i postupci, obzirom na uznapredovalost demencijskog procesa.

-je li bijeg iz doma svjesna i voljna radnja, ili je posljedica bolesti (tegoba) koje je imao: smatram da je bijeg iz doma posljedica psihopatološke simptomatike u sklopu Demencije u Alzheimerovoj bolesti.

-je li se i kako mogao spriječiti bijeg (GPS narukvica i sl.): bijeg se mogao spriječiti da se radilo o domu zatvorenog tipa, dakle onog gdje postoji mogućnost zaključavanja prostorija, visoke ograde u dvorištu, stalnog video-nadzora i sl. GPS narukvica bi svakako pripomogla bržem pronalaženju.

-je li sam bijeg iz doma imao za posljedicu smrt istoga (odnosno ukoliko je bijeg bio svjesna akcija u kojem trenutku je došlo do pomanjkanja svijesti i prepuštenosti posljedicama bolesti-izgubljenost): temeljem analize svih relevantnih čimbenika smatram da je bijeg iz doma posljedica simptomatike uznapredovale demencije, te je u sklopu navedenog pomanjkanje svjesnosti o posljedicama bilo prisutno i prije bijega."

13. Dakle, analizirajući nalaz i mišljenje vještaka, kojeg sud ocjenjuje kao stručnog, objektivnog i u skladu s dokumentacijom u spisu, valja napomenuti da je očito da je RČ trebao biti smješten u ustanovu zatvorenog tipa, a to bi ograničilo njegovu slobodu. Medicinsko vještačenje provedeno je tek nastupa štetnog događaja, odnosno tiljekom ovog postupka, umjesto za njegovog života, za koji propust je odgovorna upravo sama tužiteljica.

14. Obiteljski dom Nela nije ustanova koja pruža dvadesetčetirisatni nadzor nad štićenicima, niti se pok. KČ mogao staviti pod takav nadzor da se isti zaključa, zaveže i sl,, jer je pretpostavka da štićenici neće "preskakati" ograde niti "skakati s balkona", što se ovdje bio slučaj.

15. Tužiteljica nije navela niti liječniku u bolnici niti prilikom smještaja u dom, je li njen suprug tužiteljice bio sklon lutanju i prije, no obzirom na nalaz i mišljenje simptome bolesti očito je da su se takvi slučajevi događali i prije smještaja u dom.

16. Svakako je tuželjici bilo sugerirano i prije smještaja u dom u Otpustnom pismu od stane liječnika, ali i odmah nakon prvog bijega od strane tuženika da pokrene postupak djelomičnog oduzimanja poslovne sposobnosti te stavi KČ pod skrbništvo, gdje bi posljedično tome skrbnik (pretpostavka je da bi to bila tužiteljica) odlučio o smještaju u adekvatnu ustanovu zatvorenog tipa. Međutim, tužiteljica to nije učinila.

16.1.Dakle, djelatnici doma kako je utvrđeno, imali su u vidu da je KČ već dva puta pobjegao, držali su ga pod povećanim nadzorom, koliko je to bilo moguće obzirom na njihove dužnosti i obveze prema ostalim štićenicima, ali i vrstu smještajne ustanove.

16.2.No s druge strane, RČ iz Doma Nela nije mogao biti premješten čak i da je tuženik otkazao usluge (kako se navodi u odluci Ustavnog suda) nego ga je jedino tužiteljica mogla i morala premjestiti u adekvatnu ustanovu, odnosno poduzeti druge mjere kako bi zaštitila njegov život i zdravlje, ponajprije u vidu stavljanja pod skrbništvo.

17.Iako je prije smještaja u dom ista živjela s njim i jasno u anamnezi navedenoj u Otpusnom pismu navela da je psihičko stanje njenog supruga pogoršano u vidu psihomotonog nemira i povremene agresivnosti, da je sklon abuzusu alkohola, otpužuje ju da ju vara, traži bankovnu karticu, tužiteljici je bilo jasno u kakvom je stanju njezin suprug te ga je stoga stavila u dom. Iako je navela da on godinama boluje od Alzheimerove bolesti, očito ga godinama nije vodila na liječenje niti poduzimala adekvatne postupke radi zaštite njegovih prava i interesa, jer on sam nije to bio u stanju.

18. Iz svega proizlazi da se tužiteljica Općoj bolnici u Šibeniku, odjel psihijatrija javila tek u trenutku kada više i sama nije mogla izdržati posljedice njegove bolesti, no kako je bolest kroz godine uznapredovala, to je upravo tužiteljica povrijedila pravo na život svog supruga, jer je smjestivši ga u dom otklonila odgovornost sa sebe, jedina znajući kakvo je njegovo zdravstveno stanje, no koje uprkos tome nije adekvatno liječila odnosno skrbila za njega.

19. U tom smislu, jedina medicinska dokumentacija koja postoji s dijagnozom Alzheimerove bolesti postoji ona sedam dana prije smještaja u dom (kada ga je odvela na odjel psihijatrije 23. lipnja 2016.), a koja dokumentacija se temelji na izjavi same tužiteljice, jer je KČ bio dezorijentiran.

20. U ovakvim okolnostima, sud ne nalazi odgovornosti na tuženiku. Dapače, isti je tužiteljici i sugerirao (nakon prvog bijega RČ) da pribavi tzv. GPS narukvicu (nije prihvaćen navod tužiteljice koja to negira, obzirom na cjelokupno njeno držanje u konkretom slučaju). Svakako je znala sve okolnosti u kakvom je psihofizičkom stanju njezin suprug bio,a što je i na šibenskoj psihijatriji I navela, no uprkos tome ga je smjestila u ustanovu koja se bavi nepokretnim i teže pokretnim osobama i time na određeni način brigu i skrb o njemu prenijela na treću osobu a da prethodno tome nije provela postupak oduzimanja poslovne sposobnosti u kojem bi se u potpunoj mjeri utvrdilo njegovo pravo psihofizičko stanje.

21.Slijedom svega navedenog, po mišljenju ovog suda, tužiteljica nije dokazala da je temeljem odedbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05. i 41/08 i 78/15, 78/15 dalje u tekstu ZOO) koja propisuje da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) upravo tuženik odgovoran za štetu, te nije dokazala postojanje uzročno posljedične veza između smrti pokojnog supruga tužiteljice i neke radnje tuženika.

22.Temeljem odredbe čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

23.Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Obzirom da je tužiteljici nedvojbeno umro suprug, te je ista logično trpjela duševne bolove, te je nesumnjivo uslijed njegove smrti došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice, međutim takve povrede prava osobnosti nisu uzrokovanje radnjom tuženika.

24. Odredbom čl. 1055. ZOO-a za štetu koju prouzroči osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog suda ili ugovora dužan vodi nadzor nad njom. On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je obavljao nadzor na koji je obvezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

25. Po mišljenju ovog suda tužiteljica je znala da njezin suprug boluje od Alzheimerove bolesti unazad nekoliko godina prije smještaja u dom (otpusno pisno od 23.6.20216., list 8) a koje izjave je u anamnezi dala upravo tužiteljica, no uprkos preporuci liječnika nije pokrenula postupak djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti. Tim njenim postupkom može se smatrati da je ona odgovornost za bolesnog supruga prenijela na tuženika kao dom za starije i nemoćne, obzirom da je taj dom prema svim izjavama svjedoka ali i provedenom inspekcijskom nadzoru imao sve uvjete za siguran boravak, međutim očito ne i za pacijenta kakav je bio pok. KČ, a što je tužiteljici odmah i sugerirano nakon njegovog prvog bijega u srpnju 2016., odnosno da mu je potrebna stalna socijalna asistencija i nadzor jer pok. KČ ne samo preskočio vanjsku ogradu u visini od 1,20 m, nego iz doma izašao preko balkona koji također ima ogradu od 1,20 m, te joj ponovoljeno da pokrene postupak oduzimanja poslove sposobnosti. Međutim, tužiteljica isto nije učinila.

25.1.Dakle, tuženik nikako nije mogao spriječiti sumanute radnje pok. KČ a sve usluge ugovorene ugovorom o smještaju izvršio je u cijelosti.

26.Stoga je temeljem odredbe čl. 1055. st. 2. ZOO-a u svezi s čl. 221.a. ZPP- a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci, točka I.

Kako je tužitelj izgubio parnicu dužan je tuženiku zastupanom po odvjetniku sukladno čl. 154.st.1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 dalje u tekstu: OT), sukladno VPS od 11.679,61 EUR, vrijednosti boda od 2,00 euro, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8 .t .1. OT), zastupanje na ročištima dana 13. veljače 2019., 04. srpnja 2019., 16. listopada 2019, 22. svibnaj 2024.,19. veljače 2025. za svako iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9 .t .1. OT), sastav podnesak od 15. Siječnja 2024. Iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8.t.1. OT), ukupno 1.400,00 EUR, te sudska pristojba na odogor na tužbu u iznosu od 81,62 EUR, sveukupno 1.481,62 EUR, te je odlučeno kao u izreci, točka II.

U Samoboru, 8. svibnja 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave ako je stranka uredno obavještena o ročištu za objavu, a u protivnom od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se predaje ovom sudu u 3 istovjetna primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dna - tužitelj po pun.

-Tuženik po pun.

Kal. 30 dana