REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1400/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv ovršenika BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 08. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 15. travnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 26. travnja 2007. i ovjerene dana 26. travnja 2007. kod javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod brojem OV- 8438/07.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 15. travnja 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 26. travnja 2007. i ovjerene dana 26. travnja 2007. kod javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod brojem OV-8438/07 u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. i toč. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 26. travnja 2007. i ovjerene dana 26. travnja 2007. kod javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod brojem OV-8438/07 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 15. travnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 26. travnja 2007. i ovjerene dana 26. travnja 2007. kod javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod brojem OV-8438/07.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 25. ožujka 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem gore navedene zadužnice, a radi naplate iznosa od 1.303,38 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Navodi da bi provedbom predmetne ovrhe ovršeniku bio ustegnut značajan iznos novčanih sredstava, a ovrhovoditelj, u slučaju da prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim bude prihvaćen, zasigurno ne bi imao novčanih sredstava iz kojih bi se ovršenik mogao naplatiti, slijedom čega bi ovršeniku nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta. Stoga predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika do pravomoćnog okončanja postupka povodom prijedloga ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Nadalje, ovršenik navodi da je predmetna tražbina ovrhovoditelja u zastari obzirom je gore navedena zadužnica sastavljena dana 26. travnja 2007., prije 18 godina, te nije solemnizirana, već je na istoj potpis ovršenika samo ovjeren kod javnog bilježnika, te se u tom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina. Time je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a. Nastupanjem zastare zadužnica je izgubila svoju djelotvornost, a čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a, protekao je zakonom propisani rok u kojem se može tražiti ovrha temeljem zadužnice, a čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a te ovrhovoditelj uslijed nastupanja zastare nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem zadužnice, a čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Stoga ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 7. i toč. 11. OZ-a.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 16. travnja 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no ovrhovoditelj se nije očitovao.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl.65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od dana 16. travnja 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. toč. 7. i toč. 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5.OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

11. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

13. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

14. Naime, u svom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenik samo navodi da, u slučaju da prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim bude prihvaćen, ovrhovoditelj zasigurno ne bi imao novčanih sredstava iz kojih bi se ovršenik mogao naplatiti, slijedom čega bi ovršeniku nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta. Međutim, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

15. U konkretnoj pravnoj stvari ovrhovoditelj je Grad Zagreb, koji kao glavni grad Republike Hrvatske raspolaže znatnim novčanim sredstvima iz gradskog proračuna, pa ne postoji nikakva opasnost da u slučaju uspjeha ovršenika u postupku pokrenutom radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na pokretanje kojeg je ovršenik upućen zaključkom, ovršenik ne bi uspio naplatiti svoju tražbinu u postupku protuovrhe te tako ovršeniku ne prijeti bilo kakva nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

16. Stoga je sud stava da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete jer osim paušalnih navoda o nastupanju štete, odnosno osim paušalnih navoda o tome da ovrhovoditelj zasigurno ne bi imao novčanih sredstava iz kojih bi se ovršenik mogao naplatiti, nije pružio niti jedan dokaz na okolnost da bi bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja, a što je odlučno prilikom ocjene nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

17. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, čime nije ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ-a, dok ispunjenje uvjeta propisanog čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a nije dostatno za odgodu ovrhe, sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odbio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.

19. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ–a.

20. Ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a budući je nastupanjem zastare zadužnica podnesena na izravnu naplatu izgubila svoju djelotvornost.

21. Međutim, takvim navodima ovršenik nije dokazao postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, već bi razlog iz navedene odredbe bio ostvaren samo ako bi odlukom nadležnog tijela ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu bila ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako bi bilo utvrđeno da ista više nije djelotvorna ili je bez učinka, a ovršenik nije dostavio takvu odluku niti uopće tvrdi da je ista donesena.

22. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

23. U svom prijedlogu ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a budući je protekao zakonom propisani rok u kojem se može tražiti ovrha temeljem zadužnice.

24. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

25. Dakle, navedeni razlog postoji ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Dakle, ako je nastupila prekluzija, a što nije slučaj u ovom postupku jer niti OZ-om niti nekim drugim zakonom nije propisan rok u kojem se mora pokrenuti postupak izravne naplate, odnosno nije propisan rok za pokretanje postupka prisilnog namirenja tražbine koja je predmet ovog postupka izravne naplate. Drugim riječima, razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a u bitnome se odnosi na činjenicu prekluzije, odnosno da se ovrha određenih prava iz određenih ovršnih isprava može ostvariti samo unutar strogih zakonskih rokova, a čije neostvarenje za posljedicu ima gubitak prava zbog njegova neostvarenja u roku koji je zakonom određen (gubi se subjektivno pravo i zahtjev za njegovo prisilno ostvarenje, npr. smetanje posjeda čl. 144. Zakona o parničnom postupku, ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad u vezi čl. 268 OZ-a itd.).

26. Pri tome valja naglasiti kako se rok za pokretanje ovršnog postupka u smislu čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a ne treba poistovjetiti sa zastarnim rokom iz toč. 11. st. 1. čl. 50. OZ-a.

27. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

28. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, tj. navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem zadužnice, te razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ- a, tj. navodi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

29. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

30. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, dana 08. svibnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju

3. spis

Z/ kal.30 dana