P Ob-256/2020-58

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Gelo, odvjetniku u Vinkovcima, radi bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 25. ožujka 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, koja presuda je objavljena dana 8. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica KB, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u ½ dijela imovine stečene tijekom trajanja braka između nje i tuženika ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to sljedećih pokretnina:

- kupaonski namještaj i oprema u kupaonici;

- kuhinja s uređajima i opremom;

- blagovaonski stol sa 6 stolica;

- dnevna soba – trosjed, dvosjed i fotelja, stolić, vitrina, komoda, tepih;

- 3 dječje sobe – kompletno opremljene (kreveti, ormari, stolovi, tepisi, svjetiljke);

- spavaća soba – 3 ormara za garderobu, bračni krevet, noćni ormarići, tepih, svjetiljke;

- perilica i sušilica rublja, perilica posuđa, TV aparati, glazbena HI-FI linija, velika ledenica, mali i veliki hladnjak, kuhinjska napa, mikrovalna pećnica, ugradbena pećnica i ploča za kuhanje, 2 laptopa;

- cjelokupno posuđe (5 garnitura svih vrsta tanjura, pribor za jelo, posuđe za kuhanje - komplet od 21 kom);

- kompletna posteljina (6 kompleta), 6 deka, 2 jorgana, 6 jastuka;

- 6 kom zavjesa i 6 karnišni.

II. Tužbeni se zahtjev kao neosnovan odbija u preostalom dijelu u kojem tužiteljica KB traži utvrđenje da je suvlasnica u ½ dijela imovine stečene tijekom trajanja braka između nje i tuženika ĆB na sljedećoj imovini: a) nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano kao kuća, dvor i oranica Kolodvorska ulica, ukupne površine 2250 m2,

b) pokretninama:

- vozilo BMW kupljeno 2016. godine za 10.000,00 eura

- kompletna oprema radionice za potrebe obrta [obrt],

- pokretninama opisanim kao: "i dr.", "i drugo posuđe"

c) MEHANIČARSKOM OBRTU [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], kojega se kao vlasnik vodi tuženik, osnovan 29.8.2011. godine, za potrebe kojeg obrta su tijekom braka stranaka kupljene sljedeće pokretnine: 2 velike auto dizalice, sav alat potreban za rad obrta, bušilice, brusilice, računala za dijagnostiku vozila i cjelokupna oprema za servisiranje vozila

te se odbija i u dijelu kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži da joj isplati njezin suvlasnički dio imovine stečene tijekom trajanja njihova braka prema vrijednosti utvrđenoj od strane vještaka koje Sud bude odredio u postupku.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 8.072,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tvrdi kako su stranke bile u braku od 8. lipnja 1996. do 19. rujna 2017. Navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice radom stekle nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća, dvor i oranica Kolodvorska ulica, ukupne površine 2250 m2. Vlasništvo nekretnine stečeno je formalno ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je tuženik sklopio sa svojim bakom i djedom, dok je gotovo isključivo tužiteljica ispunjavala obveze iz ugovora. Pored navedenog, tijekom trajanja braka kuća je nadograđena, renovirana od temelja, uređena i dovršena. Ističe da je u času sklapanja braka nekretnina bila bez priključaka vode i plina, bez kupaonice, bez zidne, podne i stropne izolacije (bila je u blokovima), bez oluka, centralnog grijanja, bez dječjih soba i bez PVC stolarije. Stoga su izvedeni radovi na nadogradnji, dovršetku izgradnje i uređenju kuće (uvedena je voda i plin, napravljena kupaonica, nadograđene dvije dječje sobe, ožbukana je izvana i iznutra, stavljena je izolacija od 10 cm stiropora na vanjske zidove te završni sloj žbuke, stavljene su instalacije vode, struje i centralnog grijanja, uvedeno je centralno grijanje s kombi bojlerom i 10 radijatora, ugrađen je kamin na drva, plafon je izoliran staklenom vunom, ugrađena je PVC stolarija - 6 prozora s komarnicima i roletama i ulazna vrata, postavljen je laminat s izolacijom poda u četiri sobe i dnevnom boravku, spušten je strop u 7 prostorija s rigips pločama i izolacijom od 10 cm, postavljene su keramičke pločice u kuhinji kupaonici te u dva hodnika, unutrašnji zidovi su obrađeni „edelputzom“ i oličeni, u dnevni boravak je ugrađen klima uređaj, betonirana je terasa i stepenice, te je postavljen benkovački kamen oko kuće i stepenica, na cijelu kuću su postavljeni oluci, betonirano je dvorište, napravljena su dva boksa za pse u dvorištu i septička jama, nadograđena je mala garaža i dvije velike garaže koje su sazidane od temelja, pokrivene, ožbukane, uređene, u njih je uvedena struja, te su sve spojene u jednu radionicu koju koristi tuženik za obrt). Pored nekretnine ističe da su stekli pokretnine: vozilo BMW kupljeno 2016. za 10.000,00 eura, kupaonski namještaj i opremu u kupaonici, kuhinju s uređajima i opremom, blagovaonski stol sa 6 stolica, dnevnu sobu – trosjed, dvosjed i fotelja, stolić, vitrina, komoda, tepih i dr., 3 dječje sobe – kompletno opremljene (kreveti, ormari, stolovi, tepisi, svjetiljke i dr.), spavaću soba – 3 ormara za garderobu, bračni krevet, noćni ormarići, tepih, svjetiljke i dr., perilicu i sušilicu rublja, perilicu posuđa, TV aparate, glazbena HI-FI linija, veliku ledenicu, mali i veliki hladnjak, napu, mikrovalnu pećnicu, ugradbenu pećnicu i ploču za kuhanje, 2 laptopa, cjelokupno posuđe (5 garnitura svih vrsta tanjura, pribor za jelo, posuđe za kuhanje – komplet od 21 kom i drugo posuđe), kompletnu posteljinu (6 kompleta), 6 deka, 2 jorgana, 6 jastuka, 6 kom zavjesa i 6 karnišni. Uz nekretninu i pokretnine tuženik vodi mehaničarski obrt osnovan 29. kolovoza 2011. za potrebe kojeg su kupljene dvije velike auto dizalice, sav alat, bušilice, brusilice, računala za dijagnostiku vozila i cjelokupna oprema za servisiranje vozila.

1.1. Pod točkom I. tužbenog zahtjeva tužiteljica traži da se utvrdi kako je suvlasnica u ½ dijela cjelokupne imovine stečene tijekom trajanja braka između nje i tuženika, a posebno: I. a) nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano kao kuća, dvor i oranica Kolodvorska ulica, ukupne površine 2250 m2. Pod točkom I. b) traži da se utvrdi kako je suvlasnica u ½ dijela na gore opisanim pokretninama. Pod točkom I.c) traži da se utvrdi kako je suvlasnica u ½ dijela MEHANIČARSKOG OBRTA [obrt], kojega se kao vlasnik vodi tuženik, osnovanog 29. 8. 2011., za potrebe kojeg obrta su tijekom braka stranaka kupljene pokretnine: 2 velike auto dizalice, sav alat potreban za rad obrta, bušilice, brusilice, računala za dijagnostiku vozila te cjelokupna oprema za servisiranje vozila. Pod točkom II. petita traži da se tuženiku naloži da joj isplati njezin suvlasnički dio imovine stečene tijekom trajanja braka prema vrijednosti utvrđenoj od strane vještaka.

2. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Navodi da su ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopili tuženik i njegova sestra FB s pokojnim bakom i djedom. Djed i baka su se mogli brinuti za sebe, a kada to nisu mogli onda je to činila njihova kći - tuženikova teta časna RB. Ističe kako je sporna nekretnina nakon sklapanja braka stranaka bila useljiva te imala sve nužno za život sukladno tadašnjem standardu, a nadograđivana je godinama sukladno mogućnostima djeda tuženika. Navodi da prilikom izvođenja radova nije bilo stiropora debljine 10 cm te da kuća nema kamin niti terasu koje tužiteljica navodi u tužbi. Pored ovoga, navodi da su se mali hladnjak i velika ledenica već nalazili u kući kada je tužiteljica doselila. Što se tiče mehaničarskog obrta, jedna autodizalica je proizvedena 2011., a druga 2016. kada je bračna zajednica bila prekinuta. Opremu za obavljanje obrta je nabavio od auto trgovine prema ugovoru. Dodaje da je tijekom bračne zajednice realizirao kod Privredne banke Zagreb d.d. kredite od 65.000,00 kuna i 7.860,00 eura koje je isključivo on otplaćivao, a utrošeni su za potrebe bračne zajednice pa bi mu tužiteljica bila dužna pola iznosa otplaćenih kredita.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužiteljica ističe da je tuženik radio u Vibrobetonu od 1998. do 2011. Kada bi došao kući popravljao je vozila i gradio garažu. U tom periodu, tuženikovi baka i djed su živjeli u staroj kući koja se nalazila u dvorištu obiteljske kuće stranaka te je tužiteljica o njima brinula do njihove smrti 2011. i u cijelosti izvršavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tek kad se njihovo zdravstveno stanje pogoršalo u studenom 2010. joj je pomogla kćerka bake i djeda tuženika, časna sestra RB. Tužiteljica je imala sklopljen ugovor o radu s djedom IB kako bi ostvarila pravo na naknadu na ime komplikacija u trudnoći i rodiljnu naknadu, no za skrb o baki i djedu nije bila plaćena. Što se tiče radova na nekretnini, ističe da se promjenom, odnosno povećanjem površine i obujma ranije postojeće građevine stječe pravo vlasništva dijela te nekretnine. Neovisno o gore navedenom, vlasništvo nekretnine stečeno je i sudjelovanjem tužiteljice u doživotnom uzdržavanju ranijih vlasnika nekretnine. Dodaje da je nebitno tko je od supružnika izvršio povrat kredita utrošenih na uvećanje bračne stečevine tijekom trajanja njihovog braka.

4. Tijekom postupka tuženik ističe da je tužiteljica za obavljeni posao koji se odnosio na baku i djeda tuženika bila plaćena temeljem ugovora o radu. On je radio u Vibrobetonu do travnja 2013., a ne do 2011. Smatra da je okolnost da je isplatio kredite u ukupnoj vrijednosti od 124.000,00 kuna važna jer ukoliko tužiteljica polaže prava na ½ svega stečenog u braku, tada odgovara i za sve obveze preuzete tijekom braka. Predlaže da se u slučaju utvrđenja bračne stečevine u ½ dijela odbije iznos koji odgovara polovici svih plaćenih kredita. Ističe da je vlasništvo nekretnine na koju tužiteljica polaže vlasnička prava u konačnosti stekao temeljem ugovora o darovanju od 25. studenog 2015. pa je nekretnina isključivo njegovo vlasništvo. Vezano za vozilo BMW kupljeno 2016., navodi da je kupljeno za 40.000,00 kuna, a ne 10.000,00 eura te je prodano 2020. za 20.000,00 kuna. Namještaj u dječjim sobama je vlasništvo djece. Ističe da pokretnine iz tužbe nisu opisane niti specificirane te je nejasno kako bi se mogle utvrditi vrijednosti svake pojedine stvari slijedom čega je dokaz vještačenjem na ovu okolnost neizvediv. Vezano za obrt koji je u vlasništvu tuženika, navodi da pokretnine predstavljaju imovinu obrta na koju tužiteljica ne polaže nikakva prava, dok tužiteljica nije nikad bila vlasnik obrta niti je radila poslove za obrt. Nadalje ističe da je netočno da bi stranke zajedničkim radom stekle nekretninu jer je nekretnina postojala i bila izgrađena prije početka bračne zajednice stranaka te je pripadala tuženikovom djedu. Što se tiče radova na nadogradnji, dovršetku izgradnje i uređenju nekretnine, navodi da je nekretnina za vrijeme većine radova, odnosno do 2011. bila u vlasništvu pok. IB, a ne tuženika te se tužiteljica koristila poboljšanim uvjetima stanovanja pa nema pravo suvlasništva na istoj. Tek nakon što je nekretnina obnovljena i nadograđena, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju 2011. prešla je u vlasništvo tuženika, koji ju je potom darovao majci, a kasnije temeljem darovnog ugovora 2015. nekretnina je opet darovana tuženiku.

5. Prethodni postupak je zaključen 12. studenog 2021., a tužiteljica kasnije tijekom postupka (podnesak 13. studenog 2023.) navodi da su stranke na obiteljskoj kući izvršile obimna ulaganja koja su dovela do strukturnog povećanja obujma te u bitnom uvećala vrijednost, izgled i korisnu površinu nekretnine pa je potrebno utvrditi u kojem omjeru je uvećana vrijednost izmijenjene i novonastale stvari te s time u skladu utvrditi suvlasništvo tužiteljice na nekretnini temeljem bračne stečevine – ulaganjem u nekretninu. Dodaje da čak i neovisno o tome što je tužiteljica ispunjavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju te je već i time stekla pravo suvlasništva, tužiteljica ima pravo i na imovinskopravni zahtjev u dijelu kojim je vrijednost imovine uvećana ulaganjem. Pojašnjava da imovinskopravni dio tužbenog zahtjeva temelji na dvije osnove pa se suvlasništvo tužiteljice na nekretnini može utvrditi i temeljem izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i temeljem ulaganja. Vezano za točku II. tužbenog zahtjeva navodi da se ista ne odnosi na isplatu suvlasništva utvrđenog točkom I. tužbenog zahtjeva, nego da traži isplatu dijela bračne stečevine koji eventualno ne bi bio obuhvaćen stvarnopravnim dijelom tužbenog zahtjeva iz bilo kojih razloga. Primjerice, neka od imovine koja je postojala u trenutku faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka više ne postoji, iz razloga što je njome raspolagao tuženik (vozilo BMW, pokretnine za koje tuženik tvrdi da su amortizirane i sl...). Nadalje navodi kako su točkom II. tužbenog zahtjeva obuhvaćena i ona ulaganja za koja bi sud eventualno utvrdio da ne dovode do stjecanja suvlasništva, već da predstavljaju osnovu za isplatu tih ulaganja. Dakle, točkom I. tužbenog zahtjeva traži stvarnopravno utvrđenje suvlasništva na nekretnini (po osnovi ispunjenja obveza ugovora o doživotnom uzdržavanju i/ili po osnovi ulaganja), utvrđenje suvlasništva pokretnina koje još postoje te suvlasništvo obrta [obrt] i imovine obrta. Točkom II. tužbenog zahtjeva traži isplatu vrijednosti ulaganja u bračnu stečevinu koja iz bilo kojeg razloga nije pretočena u pravo suvlasništva ili je iz suvlasništva otuđena, a ne traži isplatu suvlasničkog dijela imovine obuhvaćene točkom I. tužbenog zahtjeva.

6. Tuženik s obzirom na navode tužiteljice dane tijekom postupka ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice nepodobni za raspravljanje. Ističe da tužiteljica stvara tezu da je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla ½ nekretnine, a u slučaju da nije stekla na taj način tada je izvršila ulaganja u nekretninu, ali ne u vrijeme dok je djed tuženika bio vlasnik (do 2011.) već nakon što je tuženik postao vlasnik nekretnine, a u slučaju da ni ulaganjem nije stekla suvlasništvo onda zahtijeva isplatu uloženoga, ali za razdoblje dok je djed tuženika bio vlasnik nekretnine, gdje pri tome zahtijeva redom pokretnine kojih se sjeti, a da ih pri tome ne mora označiti, a uz to ukoliko su iste propale onda da joj tuženik isplati pola vrijednosti tih pokretnina. Tvrdi da se radi o obijesnom parničenju te da tužiteljica treba navesti što točno tvrdi i po kojoj pravnoj i činjeničnoj osnovi.

7. Ovaj sud je mjesno nadležan primjenom čl. 54. a Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/0,8, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) te je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti rješenjem na raspravnom zapisniku od 11. prosinca 2020.

8. Prije svega valja napomenuti kako sud primjenom odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Pritom sud analizira sadržaj tužbenog zahtjeva izvan kojega ne može odlučivati te na temelju provedenih dokaza ocjenjuje je li tužbeni zahtjev osnovan tako kako je sadržajno postavljen o čemu će detaljnije biti navedeno dalje u obrazloženju.

9. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: izvadak iz obrtnog registra, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. srpnja 1996. s potvrdom, potvrdu od 3. lipnja 2019., ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između ĆB i DB od 6. studenog 2012., ugovor o darovanju nekretnina od 25. studenog 2015., potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. od 21. prosinca 2020., kupoprodajni ugovor motornog vozila (str. 51 i 52 spisa), ugovor o kupoprodaji vozila (str. 53 spisa), elektronički zapis HZMO od 22. ožujka 2021., ugovor o radu na neodređeno vrijeme za MB, potvrdu HZZO za MB od 7. svibnja 2021., potvrdu HZMO za MB od 7. svibnja 2021., presudu Prekršajnog suda u Vinkovcima od 14. kolovoza 2012., prijedlog radi provođenja postupka prije razvoda braka, rješenje Centra za socijalnu skrb Vinkovci od 6. studenog 2012., službenu zabilješku B.A.B.E. od 3. prosinca 2012., stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb Vinkovci od 19. prosinca 2012., sudsku nagodbu kod Općinskog suda u Vinkovcima br. P Ob-244/19, rješenje Općinskog suda u Vukovaru Kovm-7/21, presudu i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima P Ob-243/19, nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke PB koji je dostavljen nakon očevida te u ostalu dokumentaciju u spisu. Saslušani su svjedoci HB, BB, AB, RB, LB, GB, VB, FB, CB i parnične stranke.

9.1. Na ročištu 25. ožujka 2025. tužiteljica je predložila provođenje novog građevinskog vještačenja. Navodi da osim ovoga ostaje kod prijedloga da se provede gospodarsko vještačenje na okolnost vrijednosti pokretnina iz tužbe te da se provede medicinsko vještačenje na okolnost da je tuženikovim djedu i baki bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz duži period. Navodi kako je to sve što ima od dokaznih prijedloga.

9.2. Nakon što je tužiteljica navela da je to sve što ima od dokaznih prijedloga, a tuženik predložio zaključenje glavne rasprave, sud je ove dokazne prijedloge tužiteljice odbio te zaključio glavnu raspravu ocijenivši činjenično stanje dovoljno utvrđenim.

10. Među strankama je nesporno da je njihov brak razveden presudom Općinskog suda u Vukovaru broj R1 Ob-382/17-3 od 19. rujna 2017.

11. Iz izvatka iz obrtnog registra je utvrđeno kako je tuženik vlasnik mehaničarskog obrta " [obrt]" za popravak strojeva za poljoprivredu i šumarstvo te održavanje motornih vozila s početkom obavljanja obrta od 1. rujna 2011.

12. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno kako je tuženik upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] koju u naravi čine kuća, dvor i oranica Kolodvorska ulica ukupne površine 2250 m2.

13. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je 15. srpnja 1996. sklopio IB kao primatelj uzdržavanja sa svojim unucima i davateljima uzdržavanja ĆB (ovdje tuženikom) i FB. U čl. I. ugovora je navedeno kako IB daje u vlasništvo svojim unucima ĆB i FB nakon svoje smrti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te im dozvoljava uknjižbu i to ĆB na kč. br. [katastarska čestica], a FB na kč. br. [katastarska čestica], a uz protučinidbu da su dužni doživotno uzdržavati njega i suprugu EB na način da im osiguraju hranu, ogrijev, podvorbu i njegu u slučaju bolesti, a u slučaju smrti sahrane prema mjesnim običajima.

14. Potvrdom od 3. lipnja 2019. kućna poglavarica Milosrdnih sestara sv. Križa sestra ZB jamči da je RB boravila zbog bolesti svojih roditelja EB i IB od početka studenog 2010. u obiteljskoj kući u [adresa] i dodvorila svog oca koji je umro **.**.2011. te majku umrlu **.**.2011.

15. Iz ugovora o darovanju slijedi kako je tuženik 6. studenog 2012. darovao DB nekretninu upisanu u zk.ul. k. o. [katastarska općina] – kč. br. [katastarska čestica]., dok mu je ona 5. studenog 2015. predmetnu nekretninu darovala natrag.

16. Iz potvrde Privredne banke Zagreb d.d. od 21. prosinca 2020. (str. 43) je utvrđeno kako tuženik imao realizirana četiri kredita: dva od ukupno 65.000,00 kuna i dva kredita od ukupno 7.860,00 eura. Krediti su otplaćeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (posljednji kredit od 2.860,00 eura je zatvoren 10. siječnja 2017.).

17. Uvidom u kupoprodajni ugovor motornog vozila te potvrdu Porezne uprave Ispostava Vinkovci od 6. listopada 2016. (str. 51 i 52) je utvrđeno kako je tuženik 29. rujna 2016. kupio osobni automobil BMW 525 D, broj šasije: [broj šasije] za 40.000,00 kuna te je na poreznu osnovicu od 40.000,00 kuna utvrđen porez na promet. Nadalje iz kupoprodajnog ugovora od 19. rujna 2020. (str. 53) slijedi da je tuženik ovo vozilo prodao za iznos od 20.000,00 kuna.

18. Iz elektroničkog zapis HZMO od 22. ožujka 2021. (str. 54 do 57) slijedi da je tuženik bio uposlen u Vibrobetonu do 30. travnja 2013. nakon čega mu je osnova osiguranja mehaničarski obrt [obrt].

19. Tuženica je imala zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s IB kao poslodavcem (str. 58 do 59) s početkom rada 10. prosinca 2007. te je navedeno da će raditi u radnom vremenu od osam sati, obavljati kućanske poslove za plaću od 2.300,00 kuna mjesečno.

20. Iz potvrde HZZO za MB od 7. svibnja 2021. slijedi da je primala naknadu ka komplikacije u trudnoći od 3. ožujka 2008. do 9. rujna 2011., dok iz potvrde HZMO od 7. svibnja 2021. slijedi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod IB od 10. prosinca 2007. do 10. svibnja 2011.

21. Presuda Prekršajnog suda u Vinkovcima od 14. kolovoza 2012., prijedlog radi provođenja postupka prije razvoda braka parničnih stranaka, rješenje i stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb Vinkovci iz studenog i prosinca 2012., službena zabilješka B.A.B.E., sudska nagodba kod Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob- 244/19, rješenje Općinskog suda u Vukovaru Kovm-7/21, presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima P Ob-243/19 jest dokumentacija koja nije relevantna za donošenje odluke u ovom postupku. Naime, radi se o dokumentaciji iz koje slijedi da su parnične stranke tijekom 2012. bile razdvojene nakon čega su obnovile svoju bračnu zajednicu, prekršajnoj osuđenosti tuženika koja je brisana iz evidencije te odlukama vezanim za uzdržavanje koje je tužiteljica dužna plaćati za mlt. djecu koja su ostala stanovati s tuženikom nakon razvoda stranaka.

22. Svjedok HB, susjed stranaka, iskazuje kako su u [adresa] tuženikovi djed i baka živjeli u maloj kući u dvorišnom dijelu. Na toj čestici postojala je i novija kuća koja je gledala na ulicu u kojoj su najprije živjeli tuženikovi roditelji, a nakon njih parnične stranke. Stranke su uselile u noviju kuću nakon vjenčanja te živjele s tuženikovom majkom. U kući se moglo stanovati u času useljenja, ali su parnične stranke kasnije kuću renovirale. Od susjeda je čuo da je tuženikov djed njemu darovao tu kuću. Za vrijeme dok su parnične stranke živjele u novijoj kući, u maloj dvorišnoj kući živjeli su i tuženikovi djed i baka za koje ne zna kada su umrli. Tuženikov djed IB i baka EB bili su dobrog zdravstvenog stanja, obrađivali su vrt, a o njima su se po potrebi brinule obje stranke. Također se o djedu i baki brinula i tuženikova teta, časna sestra RB. Tuženikov djed IB imao je mirovinu, a ne zna tko im je kupovao hranu, ogrjev i platio trošak sahrane. U kući u kojoj su stanovale, stranke su uredile tri velike i jednu malu sobu, sredili su kupaonicu, jednu garažu u koju stanu dva vozila, u djedovu kuću su stavili wc školjku i umivaonik, zatvorili su verandu, na vanjski dio stavljali stiropor te preko toga fasadu, mijenjali stolariju i prozore te betonirali dvorište, terasu i stepenice. Misli da su postavljeni oluci i rine na kuću. Ne zna postoji li osim dvije garaže još jedna mala garaža. Ne zna je li u unutrašnjosti ugrađen kamin na drva, je li spuštan strop niti jesu li radili instalacije i tko je financirao radove. Stranke su imale BMW, a nije mu poznato kada je kupljen, za koje novce i tko ga je kupio. Nadalje su kupovali novi namještaj, a ne zna što je od kućanskih aparata i namještaja bilo kada su parnične stranke uselile, niti što su kupovali za potrebe mehaničarskog obrta. Dok su bili u braku, tuženik je imao mehaničarski obrt, prije toga je konobario, a tužiteljica je bila domaćica. Ne zna u kakvom su stanju pokretnine i kuća koju su stranke zajedno renovirale, misli da su u času njihova razilaska ostale sve pokretnine ostale u kući gdje je tuženik ostao živjeti s djecom.

23. Svjedokinja BB je prvi puta bila u kući kod stranaka 1996., a posjećivala ih je jednom mjesečno. Pojašnjava da su živjeli u novoj uličnoj kući, s tim da se u dvorištu nalazila mala kuća u kojoj su živjeli tuženikovi djed i baka. Uočila je da se u kuću ulaže i renovira: promijenjena je stolarija i to prozori do ulice, PVC ulazna vrata, stavljena je žbuka, na donji dio kuće na cokl je stavljen i ukrasni kamen, u okviru gabarita kuće napravljene su dvije dječje sobe, u kuću je uveden plin, stavljene su strujne instalacije i spuštani stropovi, obnovljen je dnevni boravak novim namještajem. Malu garažu preuredili su u veliku halu u kojoj je tuženik imao radionicu, a jesu li rađene kakve garaže nije joj poznato. Ne sjeća se jesu li radili kupaonicu, a u boravku su stavili laminat ili pločice. U sklopu dnevnog boravka napravljena je nova kuhinja. Ne zna jesu li stranke uvodile vodu u kuću. Stranke su imale dva BMW-a, a ne zna tko je bio upisan kao vlasnik, tko ga je kupio i za koje novce. Iskazuje da je kupljen novi namještaj za dnevnu i za dječje sobe. Poznato joj je da je kuća koju su stranke renovirale bila Josipova i da se tužiteljica udala u tu kuću. Nadalje iskazuje da su djed i baka tuženika već 1996. bili boležljivi te je tužiteljica o njima brinula tako da je za njih kuhala, obilazila ih i pomagala im, a pomagao im je i tuženik. Kada su već bili onemoćali, tužiteljici je u brizi o djedu i baki pomogla tuženikova teta, časna sestra RB. Ne zna tko je sahranio djeda i baku te snosio troškove sahrane. Tuženik je za vrijeme trajanja braka otvorio obrt koja radionica je i opremljena. Ne zna tko je financirao opremanje radionice. Koliko pozna parnične stranke tuženik je cijelo vrijeme radio, a tužiteljica je bila domaćica. Tuženik je radio u Vibrobetonu, a kada bi došao kući u fušu je radio mehaničarske radove. Kasnije je otvorio svoj obrt i bavi se isključivo mehaničarskim radovima. Tuženik je pred njom rekao da mu je najvažnije da tužiteljica bude u kući, da se brine o kućanstvu i o njihovo troje djece, te da djeci i djedu i baki bude skuhano. Tuženikovi djed i baka voljeli su tužiteljicu i bili zadovoljni kako brine o njima. Časna sestra RB nije se nikada žalila na tužiteljicu. Nakon razvoda nije bila u kući parničnih stranaka te ne zna u kakvom su stanju pokretnine. Osobno je par puta vidjela da je tužiteljica za tuženikove djedu i baku kuhala i nosila im hranu, a sama tužiteljica joj je rekla da im je prala rublje.

24. Svjedokinja AB pozna stranke preko dvadeset godina, a posjećivala ih je oko pet puta godišnje. Iskazuje da su živjeli su u posebnoj kući koja je gledala na ulicu, dok su u dvorišnoj kući živjeli tuženikov djed i baka. Nekretninu je prvi puta vidjela 2000. te ne zna u kojem stanju je bila prije useljenja. Iskazuje da su za vrijeme trajanja braka stranke na uličnoj kući mijenjale prozore, ulazna vrata, spuštali stropove, lijepili pločice u kuhinji i dva hodnika, nadozidali dvije sobe za djecu, radili plinsko grijanje, betonirali dvorište, stavljali kamen na stepenice koje se nalaze na ulazu u kuću, nisu gradili nikakav kamin, ne zna jesu li radili krov, kompletno su renovirali kupaonicu, napravili garažu odnosno radionicu u kojoj tuženik ima mehaničarski obrt te laminat u dnevnoj sobi. Stranke su žbukale kuću iznutra, a izvana je stavljena fasada ispod koje je izolacija od stiropora. Radili su kuhinju, kupili namještaj i aparate za kuhinju. Što se tiče pokretnina, kupili su namještaj za dnevnu, spavaću i dječje sobe. Kupovali su posteljinu i posuđe pa joj je primjerice tužiteljica pokazala jedan set tanjura. Poznato joj je da su kupili kućanske aparate jer je vidjela perilicu suđa, mikrovalnu, štednjak i perilicu za rublje, a za laptope ne zna. Misli da je tužiteljica sa sobom ponijela samo svoje osobne stvari. Dok su bili u braku, tužitelj je radio u Vibrobetonu, a poslije toga je otvorio obrt te su stranke za trajanja braka kupile dizalicu za obrt, a ostale stvari nije zagledala. Misli da su vlasnici kuće u [adresa] bili djed i baka i da su kuću darovali tuženiku, a obje parnične stranke skrbile su o djedu i baki. Pokojni tuženikovi djed i baka hvalili su tužiteljicu da ona za njih kuha i o njima skrbi. Par puta je vidjela da tužiteljica tuženikovim djedi i baki nosi ručak. Pokojni djed i baka bili su pokretni, a pred kraj njihovog života tužiteljici je oko skrbi pomagala tuženikova teta, časna sestra RB. Časna RB došla je pomoći tužiteljici oko skrbi za djeda i baku, budući da je tužiteljica tada imala malo dijete, a tuženik je radio. Djeda i baku sahranile su parnične stranke. Ima saznanja da je tuženik digao kredit u Vibrobetonu, ne zna u kojem iznosu i da je isti utrošen za renoviranje kupaonice. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica je bila nezaposlena, obrađivala je bašču, vodila je brigu o domaćinstvu i djeci, a tuženik je puno radio.

25. Svjedokinja RB, teta tuženika iskazuje kako je kuća u kojoj su stranke živjele bila useljiva u času njihova useljenja. Stranke su živjele s tuženikovom majkom i sestrom FB. Tijekom trajanja braka stranke su od dvije sobe napravile dnevni boravak te su nadozidali dvije dječje sobe. Voda i plin su uvedeni nakon useljenja parničnih stranaka u kuću, a ne zna tko je snosio troškove. Tužiteljica je bila domaćica i brinula se o kući i djeci, a tuženik je radio. Najprije u Vibrobetonu, a nakon toga je imao svoju mehaničarsku radionicu. Nakon useljenja ožbukana je kuća i stavljen je stiropor. U kući ne postoji kamin, a stranke su kupile željeznu peć. Ne zna u kojem stanju je bila kupaonica kada su stranke uselile. Stranke su ugradile klimu. Nakon useljenja stavljene su pločice u hodnike, parketi su bili u sobama, a u dnevnom boravku stavljen je do pola laminat, a pola pločice. Također su nakon useljenja betonirali dvorište. Rađeni su boksovi za pse, a u biti radi se samo o željeznoj ogradi. Nakon što je tuženik prestao raditi u Vibrobetonu, u dvorištu je od stare šupe i štale napravljena radionica u kojoj je tuženik imao svoj obrt. Na čestici gdje su stranke stanovale nalazila se i dvorišna kuća gdje su živjeli njezini roditelji EB i IB. Svoje roditelje redovito je obilazila nekoliko puta godišnje te iskazuje sa su bili dobrog zdravstvenog stanja. Do 2010. su redovito išli u crkvu i obrađivali bašču. Tužiteljica je njezinim roditeljima pomagala oko cijepanja drva i oko vrta. Tužiteljica bi im prigodno poslala kolače i mlince, no nije za njezine roditelje redovito kuhala, već su oni to radili sami. Što se tiče pranja rublja, iskazuje da tužiteljica nije redovito obavljala te poslove, već po potrebi. Troškove sahrane roditelja snosili su tuženik i njegova sestra K, budući da je tata IB kuću ostavio ĆB, a K je ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostavio njivu. Osim navedenog pokojni otac IB je imao na računu novce ušteđene za sahranu. Roditelji su umrli u ljeto 2011. i osam mjeseci prije njihove smrti ona je cijelo vrijeme bila s njima budući da im je tada trebala cjelodnevna briga. Na upit suda je li se tužiteljica uopće brinula o roditeljima, iskazuje da su oni nju voljeli, da su bili u dobrim odnosima, ali da im nije trebala potpuna briga sve dok ona nije došla. Zadnjih osam mjeseci dok je vodila brigu o svojim roditeljima, rublje je nosila na pranje u dom kod časnih sestara, ali povremeno je rublje oprala i tužiteljica. Roditelje su kod liječnika vozile ponekad časne sestre, ali i tužiteljica. Ne zna koja vozila su stranke kupovale i za koje iznose. Kada je dolazila kod parničnih stranaka, vidjela je da su kupili neki namještaj, zna da su djeci kupili krevete u sobama, bilo je dosta novih stvari, ali koje konkretno stvari su kupovali ne zna. Vidjela je da je u mehaničarskoj radionici kupljen alat i dvije auto dizalice, budući da joj je tuženik popravljao vozilo. Nema saznanja od kojih novaca je bilo što kupljeno, samo zna da je isključivo tuženik radio i zarađivao. Nema saznanja je li netko od stranaka dizao kredite. Iskazuje da se štala i šupa morala srušiti da bi se izgradila radionica. Nakon što su stranke uselile, uvedeni su radijatori odnosno centralno grijanje, mijenjani su prozori i stavljeni PVC prozori. Dodaje kako je njezin brat – tuženikov otac nije bio dobar, napustio je obitelj i nije se za njih brinuo pa su tuženik i njegova sestra FB sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s djedom i bakom da ne bi došlo do situacije da tuženikov otac nakon smrti roditelja polaže pravo na imovinu roditelja. Pokojni brat nakon smrti roditelja nije tražio nasljedstvo.

26. Svjedokinja LB susjeda je parničnih stranaka te ih je svakodnevno posjećivala. Iskazuje da su se stranke vjenčale 1996., a ĆB je već živio s mamom i sestrom u kući u koju je uselila tužiteljica. Nakon vjenčanja su stranke kupovale namještaj, obnovili su kupaonicu, napravili su fasadu na način da su stavili stiropor, u kuću su uveli vodu i plin, izbetonirali su dio dvorišta, nadogradili su dječje sobe, stavljali su pločice u hodnik i kuhinju, uvedeno je centralno grijanje, mijenjana je stolarija i stavljeni su PVC prozori, a tuženik je u dvorištu napravio radionicu. Vidjela je da su te radove radili majstori i tuženik, a tužiteljica u radovima nije sudjelovala. Tuženik je dok su stranke bile u braku imao puno posla po cijele dane u radionici, a tužiteljica je obavljala kućanske poslove, kuhala, čistila i brinula o djeci. Iskazuje kako su u dvorišnoj kući živjeli tuženikovi djed i baka. Oni su zajedno išli u crkvu, djed je radio u dvorištu i bašči, a baka je kuhala. Ne zna koje godine su umrli, ali zna da je bilo ljeto i da se zimu prije toga djed razbolio nakon čega je došla časna RB, njihova kćerka, koja se o njima brinula. Ne zna koliko i je li tužiteljica kuhala i pomagala djedu i baki. Djeda i baku je kod liječnika vozio ĆB, a ne zna je li ih vozila i MB, no nisu se nikada žalili da im MB ne pomaže. Navodi kako je zadnjih dvije do tri godine prije djedove smrti MB obrađivala bašču. Nema saznanja tko i gdje je prao rublje djedu i baki. Parnične stranke su od vozila imale BMW i Golfa, zna da je tuženik kupio BMW, ali ne zna kada i za koji iznos. Nema saznanja iz kojeg razloga je tužiteljica bila nezaposlena. Nakon useljenja stranke su kupile kupaonski namještaj, namještaj u dnevnoj sobi – trosjed, dvosjed, fotelju, regal i stol, namještaj u dječjoj sobi – krevet i ormare. Nije joj poznato koliko setova posuđa i posteljine su stranke imale. Poznato joj je da su kupili perilicu suđa, hladnjak i perilicu rublja, računalo i jedan televizor te nekakve zavjese. Ne zna što se od opreme kupovalo za radionicu u kojoj je radio tuženik. Ne zna što je sve postojalo od pokretnina u trenutku kada su stranke uselile u kuću. Ima saznanja da je samo tuženik snosio troškove sahrane djede IB i bake EB.

27. Svjedok GB, prijatelj parničnih stranaka, iskazuje kako ih je posjećivao tri puta tjedno dok su živjeli zajedno te da je kuća kada su stranke u nju uselile bila osposobljena za stanovanje. On i tuženik su strankama nadograđivali dječje sobe te je stavljao žbuku na vanjske zidove za što nije uzeo novce jer su prijatelji, a materijal je kupio tuženik. Tužiteljica je kuhala i poslužila im ručak dok su radili dječje sobe. Nije mu poznatu jesu li neke radove obavljali majstori. Zna da su stranke stavile grijanje, a ostalo mu nije poznato. Tuženik je vozio djecu u školu, po cijele dane je radio u radionici, a na upit suda što je tužiteljica radila po cijele dane, odgovara da je dugo spavala i kuhala. Na upit suda ako je tuženik po cijele dane radio u radionici, tko je vodio brigu o kućanstvu svjedok odgovara da u taj dio ne ulazi. Poznato mu je da su pokojni djed i baka orali pola bašče i da je tužiteljica dvije do tri godine radila s njima, a nakon toga nije. Ne zna što su stranke kupile od pokretnina u kući, a tuženik je postepeno kupovao alat za radionicu. Navodi da je tuženik pozajmio od njega novce i nije mu sve novce vratio. U jednom navratu posudio je novce tužiteljici i te novce mu je vratila. Ne zna tko je i kada je kupio BMW niti tko je išao djeci na roditeljske sastanke. Poznavao je tuženikove djedu i baku te su oni bili vitalni i redovito išli u crkvu sve do jeseni prije smrti. Kada su bili slabijeg zdravlja došla je njihova kćerka časna RB koja se o njima brinula. On je u nekoliko navrata pomogao časnoj RB oko pokojnog djeda da bi časna mogla presvući posteljinu. Zna da je tužiteljica dolazila kod djede i bake s njima porazgovarati te nisu nikada protiv nje ništa rekli. Pokojni djeda i baka su sebi sami kuhali dokle god su mogli, a nakon toga njima je kuhala časna RB, a je li tužiteljica djedu i baku vozila liječniku nije mu poznato. Tuženik je snosio troškove sahrane djeda i bake, a zna da je pok. djeda tuženiku davao novce u nekoliko navrata. Ne sjeća se kada je tuženik napravio radionicu, ali djeca su bila već rođena, no nakon što je umro djed IB u dvorištu parničnih stranaka ništa nije građeno. Prije nego što je otvorio mehaničarsku radionicu, tuženik je bio zaposlen u Vibrobetonu.

28. Svjedokinja VB je susjeda stranaka, no u njihovoj kući bila je svega u par navrata. Iskazuje da su nakon useljenja stranke radile vanjsku fasadu i PVC stolariju, stavljali laminate u kući i grijanje – radijatore te kupili perilicu za suđe. Ne zna jesu li uvodili vodu. Kada su se stranke vjenčale u kući se moglo živjeti, ali nisu bili idealni uvjeti. Stranke su dozidale dvije sobe za djecu. Ne zna kada je napravljena radionica u dvorištu niti što su kupovali od pokretnina. Zna da je tužiteljica dugo spavala, a nije joj poznato što je ostalo radila. Tuženik je puno radio i popravljao automobile. Ne zna tko se brinuo o djeci dok je tuženik radio. Ne zna tko je brinuo o djeci i išao na roditeljske sastanke. Nadalje iskazuje da se o djedu i baki koji su živjeli u dvorišnoj kući brinula časna RB. Tužiteljica nije radila u bašči, a bašču su obrađivali pokojni djed i baka dokle god su mogli. Pokojni tuženikovi djed i baka su voljeli tužiteljicu. Pokojna tuženikova baka EB je dok je mogla kuhala i prala, a kada to više nije mogla onda je to došla odraditi njihova kćerka časna RB.

29. Svjedokinja FB, sestra tuženika, iskazuje da su stranke živjele zajedno od rujna 1996. do veljače 2017., a ona ih je za vrijeme zajedničkog života posjećivala nekoliko puta tjedno. Nekretnina u [adresa] ima dvije kuće i u dvorišnom dijelu živjeli su djed i baka, a u uličnoj kući najprije su živjeli tuženik, ona i njihova majka. Odselila je 1991., a kada se tužiteljica uselila, kuća je bila funkcionalna i uvjetna za stanovanje. Djed i baka su s tuženikom i s njom sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju jer su željeli da nekretnine u njihovom vlasništvu pređu u njezino i tuženikovo vlasništvo kako ih nakon njihove smrti ne bi stekao njihov otac koji je napustio obitelj i bio problematičnog ponašanja. Taj ugovor o doživotnom uzdržavanju niti brat niti ona kao davatelji uzdržavanja nisu ispunjavali, a ni tužiteljica, budući da za tim nije bilo potrebe, jer je djed imao dobru mirovinu, a djed i baka sami sebe služili sve do otprilike devet mjeseci prije nego li su umrli. Tužiteljica je obrađivala svoj dio bašče na nekretnini, a pokojni djed i baka su obrađivali svoj dio bašče. Devet mjeseci pred smrt djed i baka su trebali pomoć i tada je došla tetka časna sestra RB koja ih je služila, presvlačila, kuhala i prala. Rublje je nosila na pranje u samostan kod časnih. Preglede kod liječnika organizirale su časne koje su djeda i baku vodile liječniku. Ne zna je li tužiteljica u tom periodu pomagala časnoj RB. Tužiteljica je bila u korektnim odnosima s djedom i bakom, znala je za njih prigodno skuhati, međutim nije bilo potrebe da u cijelosti izvršava ugovor o doživotnom uzdržavanju. Djed i baka su si prije smrti kupili i uredili grobnicu te uštedjeli novac za troškove sahrane. Baka EB nije imala mirovinu, a djed je imao mirovinu preko 2.000,00 kuna i nekakav dodatak. Tužiteljica je bila u dobrim odnosima s bakom i djedom. Ukoliko bi časne nekog od bake i djede vozile liječniku, MB je ostala s ovim drugim kod kuće. Dok su se djed i baka mogli brinuti za sebe, tužiteljica je prigodno i povremeno znala skuhati za njih, ali to nije bilo svakodnevno. Koliko joj je poznato, djed i baka su sami vodili brigu o svom kućanstvu dok su to mogli, a nakon toga to je odrađivala časna RB. Na upit je li tužiteljica pomagala časnoj RB, odgovara da je jednom prilikom časna RB zamolila da tužiteljica ili svjedokinja dođu prespavati kod djeda i bake da bi se časna odmorila, ali niti jedna niti druga na to nisu pristale. Navodi da je časna RB riješila papirologiju u svom redu kroz nekoliko dana kada je bilo potrebno doći njegovati djeda i baku. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica je bila nezaposlena, a tuženik je radio u Vibrobetonu, nakon čega je otvorio mehaničarski obrt. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su na uličnoj kući spustili strop, stavljali stiropornu izolaciju na vanjske zidove, uveli su vodu i plin, kupili su peć na drva (kamin na drva ne postoji jer se radi o maloj peći), kupili su četiri do pet prozora i ulazna vrata PVC, stavili su pločice u kuhinji, nadogradili su dvije male sobe koje su koristila djeca, na unutarnje zidove kuće stavili edelpuc te je napravljena kupaonica. Klima se nalazi u kući, a kada je kupljena ne zna. Na nekretnini nema terase, a betonirano je dvorište. U kući postoje garaže, ali ne zna kada su rađene. Ne zna jesu li podizali kredite ili zajmove za renoviranje kuće, a poznato joj je da su tuženiku radove došli odrađivati prijatelji te je tuženik prijateljima pomagao kada je njima nešto trebalo. Kućanske poslove obavljala je tužiteljica u vidu da je kuhala, spremala i vodila brigu o djeci s tim da je tuženik išao na roditeljske sastanke. Ne zna je li tužiteljica željela raditi i zašto nije imala zaposlenje. Za vrijeme trajanja braka stranke su imale BMW, ali kad je kupljen i je li prodan nije joj poznato jer je tuženik stalno imao nekakva vozila. Za vrijeme trajanja braka stranke su kupile kuhinjske elemente. Zamrzivač i veliki hladnjak postojali su od ranije prije nego li su se vjenčali. Stranke nisu kupile blagovaonski stol, već je isti postojao od djede i bake, a kupili su šest stolica. Opremili su dnevnu sobu tako da su nabavili stolić, dvosjed, trosjed, fotelju, vitrinu. Stranke su opremile dvije dječje sobe na način da su kupili krevet i ormar. Djeca danas žive još uvijek s tuženikom i koriste te pokretnine. Nadalje su kupili perilicu posuđa, perilicu rublja, sušilicu rublja, kuhinjsku napu, mikrovalnu pećnicu, pećnice. Djeca su imala računalo (ne laptop), a kada je kupljeno ne zna. Na upit što su još stekli od pokretnina u vidu pribora za jelo, posteljine itd. svjedokinja dogovara da se u kući živjelo, pokretnine su se trošile i razbijale, te su stranke po potrebi kupovale nove stvari, a ne zna točno koje posuđe i koje boje, zna da nisu investirali u skupe stvari. Nema saznanja o opremi i strojevima za obrt jer nije zalazila u radionicu.

30. Svjedok CB, susjed parničnih stranaka, posjetio ih je pet do šest puta dok su zajedno živjeli te nema saznanja o njihovim imovinskim odnosima. Poznato mu je da je kuću u kojoj su stranke živjele sagradio tuženikov otac, a kuća je bila u vlasništvu pokojnog djeda. Ta kuća bila je useljiva kada su stranke u nju uselile. U dvorišnom dijelu postoji kuća u kojoj su živjeli pokojni djeda i baka tuženika. Tuženikovi djeda i baka su živjeli u dvorišnoj kući za vrijeme dok su stranke već bile vjenčane i dok su bili zdravi išli su u crkvu, a obilazila ih je tuženikova teta časna sestra RB. Ne zna koliko dugo su bili zdravi, kada su oboljeli i kada su umrli niti tko je vodio brigu o njima kada im je to bilo potrebno. Što se tiče ulaganja u nekretninu, tuženiku je jednom pomogao stavljati malter na vanjske zidove (ne izolaciju), a što su drugo stranke radile nije mu poznato. Kuća u kojoj su živjeli je renovirana kako bi si stranke stvorile bolje uvjete za život, ali ne zna detalje. Ne zna što su stranke kupovale od pokretnina. Tuženik se bavi mehaničarskim radovima i popravcima vozila pa je imao u vlasništvu više automobila koja je i prodavao, a saznanja o BMW-u nema. Iskazuje da je za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka u dvorišnom dijelu u sklopu kuće sagrađena radionica za potrebe mehaničarskog obrta. Ne zna jesu li kakve sobe nadograđivane u sklopu kuće.

31. Tužiteljica iskazuje kako su ona i tuženik nakon vjenčanja živjeli u [adresa]. Tuženikov pokojni djed rekao je da dođu živjeti u [adresa] gdje su uselili u rujnu 1996. Bračna zajednica prekinuta je u veljači 2017. kada je odselila. Pokojni tuženikov djed je s tuženikom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kako nekretninu ne bi dobio tuženikov otac. Djed i baka željeli su zaštititi tuženika i njegovu sestru od oca koji je bio problematičan, a ne zna zašto i ona nije navedena kao davateljica uzdržavanja u ugovoru. Nadalje iskazuje kako su tuženikovi djed i baka živjeli u dvorišnoj kući, a ona im je po potrebi odlazila u nabavku, oni su sami kuhali budući da su imali posebnu prehranu. Ona im je povremeno znala skuhati nešto što vole. Sami su spremali prostor u kojem stanuju jer nisu voljeli da im netko dolazi pospremati. Ona im je povremeno prala rublje i povremeno ih je vozila k liječniku, a povremeno ih je vozila jedna časna sestra. Tuženik je također vodio brigu o djedu i baki, no iskazuje da je ona to više činila budući da je tuženik puno radio. Otprilike devet mjeseci prije smrti, djed i baka su onemoćali te je časna RB sama odlučila doći da im pomogne, vodeći pri tom računa da ja tužiteljica ima troje djece koji su tada bili stari petnaest, deset i dvije godine. Iskazuje kako je časnoj RB pomagala koliko god je trebalo u brizi oko djeda i bake na način da su zajedno kupale pokojnog djedu i baku, presvlačila ih je te ukoliko bi jedno od njih bilo kod liječnika, ona je pazila na drugo koje je ostalo kod kuće. Obrađivala je bašču te im donosila voće i povrće. Ne zna tko je platio troškove sahrane, a sahranu su organizirali tuženik i njegova sestra FB, s tim da misli da su djed i baka ostavili novce za sahranu i sami kupili svoje grobno mjesto. Nema saznanja je li tuženik davao kakve novce djedu i baku ili oni njemu. S pokojnim tuženikovim djedom IB imala je zaključen ugovor o radu, a to su dogovorili kako bi na treće dijete mogla ostvariti primanja od države, dok joj djeda nije na temelju tog ugovora ništa isplatio niti je to tražila. Za vrijeme trajanja bračne zajednice bila je nezaposlena, a tuženik je puno radio. Ostala je s djecom koja su bila mala, djeca nisu išla u vrtić te je brinula o njima i njihovim školskim obvezama. Tuženik je radio u Vibrobetonu do otprilike 2011., a nakon što bi došao kući radio je u mehaničarskoj radionici. Dobro je zarađivao, no kod kuće gotovo uopće nije bio jer bi nekada radio i do ponoći. S obzirom na navedeno, kućanske poslove obavljala je ona: prala, čistila, peglala, kosila, obrađivala bašču koja doduše nije uvijek bila uredna, vozila je djecu kod liječnika itd. Tuženik je povremeno djecu vozio u školu nakon što je otvorio obrt. Sve što je navedeno u tužbi napravljeno je za vrijeme trajanja bračne zajednice, s tim da pojašnjava da postoje tri dječje sobe, a dvije od toga su kompletno nadograđene. Kupaonica u času useljenja u kuću uopće nije postojala niti je u kući bilo vode, tako da su tuženik i ona napravili kompletnu kupaonicu i uveli vodu u kuću. Prije uvođenja vode postojao je bunar i poljski WC. Tada je kuhala iz bunarske vode i u njoj prala rublje. Na vanjske zidove stavljen je malter, stiropor, te vanjska fasada i benkovački kamen oko kuće od koje je sačinjen i ulaz u kuću. Nakon što su se uselili, na ulazu kuće su betonirali terasu koja je poslije prenamijenjena u hodnik i dvije dječje sobe. Za trajanja bračne zajednice su kupili šest PVC prozora i PVC vrata. Spuštali su strop u dnevnom boravku, kuhinji, hodniku, tri dječje sobe i spavaćoj sobi na način da su stavili staklenu vunu i rigips ploče. Unutar kuće stavili su unutarnju fasadu. U kuhinji su stavili pločice. U svim prostorijama su stavili laminate i pločice jer su podovi bili neravni i loši, pa ih je trebalo izravnati i izolirati. Izbetonirali su cijelo dvorište, napravili septičku jamu i oluke oko kuće. Tuženik je njoj i djeci priuštio sve što su tražili, ali ona nikada od njega nije dobila gotovinu niti je znala visinu njegovih prihoda. Zarađivao je dobro da im ništa nije falilo. Zna da je tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice podizao kredite koji su uloženi za renoviranje kuće, ukoliko je trebao auto i za ostale potrebe bračne zajednice. Radilo se o kratkoročnim kreditima koji su vraćeni za vrijeme trajanja bračne zajednice. Dakle, kuća je obnovljena od sredstava iz kredita, od tuženikovih primanja, a također su na kući radili i njihovi prijatelji s tim da im je tuženik platio na način da bi on kao protuuslugu popravljao prijateljima automobile. Potražuje pola imovine stečene za braka i sve pokretnine koje su pobrojane u tužbenom zahtjevu, budući da je ulagala u bračnu zajednicu svojim radom i misli da zaslužuje polovinu. Kada je odlazila iz kuće ponijela je samo svoje osobne stvari, a u kući su ostale pokretnine koje su stjecane za vrijeme trajanja bračne zajednice. BMW su kupili 2016., a ne zna gdje je sada to vozilo. Za trajanja bračne zajednice kompletno kupili su kupaonski namještaj i opremu u kupaonici: umivaonik, ogledalo, kadu i kombi bojler. Kompletno su kupili kuhinju s aparatima: pećnicu, šporet za kuhanje, napu, mikrovalnu, frižider i perilicu suđa. Kupili su bijeli blagovaonski stol sa šest stolica koji su obojali u žuto-plavu. Opremljene su tri dječje sobe s ormarima, radnim stolovima i krevetima. Opremili su dnevnu sobu: kupili trosjed, dvosjed i fotelju, stolić, televizor. Opremili su kompletno cijelu kuću sa svime što je precizno navedeno u tužbi uključujući zavjese, pribore i setove za jelo, prekrivače, karnišne i ostalo. Tuženik je do 2011. bio zaposlen u Vibrobetonu, a mehaničarske poslove je radio u fušu. Svoj obrt je otvorio 2011. Za potrebe tog obrta u dvorištu kuće su sagrađene dvije garaže za vrijeme trajanja bračne zajednice. Kupljene su dvije velike auto-dizalice oko 2012. godine. Tuženik je za vrijeme trajanja braka kupio potreban alat te računala za dijagnostiku vozila odnosno cjelokupnu opremu za funkcioniranje obrta. Od kojih novaca je to kupljeno nije imala uvid. Nadalje iskazuje da se u uličnoj kući u vrijeme njihovog useljenja moglo živjeti, ali bili su stari prozori, mjestimično je bio istrunut parket te je kuća bila u stanju da zahtijeva renoviranje. Parket je izvađen par godina prije prestanka bračne zajednice. Koliko zna, uvođenje plina u uličnu kuću financirano je iz tuženikovih sredstava, a uvođenje plina u dvorišnu kuću financirao je također tuženik. Poslije djedove smrti kupljen je BMW, a je li nešto drugo rađeno u kući ne može se sjetiti.

32. Tuženik iskazuje da je s tužiteljicom u kuću u [adresa] doselio u listopadu 1996., a bračna zajednica je prekinuta u veljači 2017. Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopio je s pokojnim djedom kako kuću ne bi iza njegove smrti naslijedio njegov otac. Otac je živ i nije osporavao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Njegov djed je tužiteljicu upoznao tek kada je sklapan ugovor o doživotnom uzdržavanju, a nekretninu je želio ostaviti njemu pa stoga nju nije stavio u ugovor. Pokojni djeda i baka voljeli su tužiteljicu i ona je povremeno kada bi kuhala skuhala kako za susjede, tako i za djeda i baku, no oni su se sami brinuli sa sebe i živjeli od djedove mirovine za koju ne zna koliko je iznosila, ali mogli su od nje živjeti. Djed i baka su od djedove mirovine napravili sebi grobnicu, uštedjeli za troškove sahrane, a čak je iza njihove smrti ostalo novaca. Oko devet mjeseci pred smrt, a umrli su u razlici od 43 dana, djed i baka su bili u fazi da se ne mogu brinuti sa sebe. Nakon toga došla je njegova teta, časna RB brinuti o djedu i baki. Na upit suda jesu li on i njegova sestra FB brinuli o djedu i baki s obzirom na sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju, tuženik odgovara da nisu jer je taj ugovor sačinjen s ciljem da on stekne nekretninu. Prvenstveno se o djedu i baki u trenucima nemoći brinula časna RB. Tek u ovom postupku saznao je kako je časna RB nosila rublje od pok. djeda i bake na pranje kod časnih sestara. Pretpostavlja da je tužiteljica malo pomagala časnoj RB u brizi oko djeda i bake, a moguće je da ih je vozila liječniku ukoliko je bio auto kod kuće. Iskazuje da su djed i baka sami obrađivali bašču dok su mogli, a tužiteljica je obrađivala svoj dio bašče zajedno s njima. Na upit suda je li tužiteljica išta radila za pok. djeda i baku, odgovara da ih je ona voljela isto kao i oni nju, a ne zna što je radila. Nadalje iskazuje da je za vrijeme trajanja bračne zajednice radio u Vibrobetonu i u mehaničarskoj radionici, a tužiteljica je vodila brigu o djeci koja su bila uredna, a isto tako i o kućanstvu u smislu da je kuhala, spremala za cijelu obitelj itd. U času kada su uselili u kuću u [adresa] ista je bila uvjetna za stanovanje. Radilo se o kući koja je bila napravljena sedamdesetih godina i bila u potpunosti funkcionalna. Međutim, budući da je to bila želja tužiteljice, u kući su promijenjeni prozori i stavljena PVC stolarija i to osam prozora uključujući i tavan. Stavljena su PVC vrata. 2016. su promijenjeni parketi u jednoj prostoriji, a isti nisu bili truli, već malo oštećeni, no promijenili su ih jer je tužiteljicu volio i ona je to željela. Većina radova navedena u tužbi je doista odrađena, s tim da napominje da nije stavljen stiropor od 10 cm, nego od 3 cm i to stiropor koji je bio polovan odnosno višak u Vibrobetonu gdje ga je dobio. Benkovački kamen stavio je njegov prijatelj kojem kao protuuslugu i dan danas popravlja vozila. Terasa nikada nije postojala. U kuću su stavljeni voda i plin, a rasvjeta u vidu električne instalacije stavljena je samo u nadograđene dvije dječje sobe. Kupaonica je postojala fizički, ali nije bila sređena. Kuća je ožbukana izvana, a unutra je bila ožbukana već kada su uselili s tim da su ožbukavali unutrašnjost dvije sobe koje su radili naknadno (dječje sobe). U cijeloj kući je na unutrašnje zidove stavljen edelpuc. Spušteni su stropovi i plafon je izoliran staklenom vunom, a to je radio njegov prijatelj kojem je kao protuuslugu popravljao automobile. Stavljene su keramičke pločice u kuhinji i hodniku, s tim da su stavljali dva sloja pločica u nekim prostorijama jer tužiteljica nije bila zadovoljna s prvim pločicama. Na cijelu kuću postavljeni su oluci i betonirano je dvorište. Septičku jamu zidao je tata krsne kume njihove kćeri. Boksove u dvorištu su napravili od željeza koje je dobio u Vibrobetonu. Radove u kući financirali su on i pokojni djed te su mu pomagali prijatelji kojima je odradio uslugu. Za renoviranje kupaonice je podigao kredit koji je isplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice. Za vrijeme trajanja bračne zajednice kupljen je crni BMW kojeg je prodao nakon prestanka bračne zajednice za 20.000,00 kuna, a kupio ga je za 40.000,00 kuna. Sve pokretnine osim BMW-a su stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice i sve te pokretnine nalaze se još uvijek kod njega u kući, s tim da neke stvari nisu ispravne zbog proteka vremena, no tužiteljica ih što se njega tiče sve može odnijeti. Što se tiče pokretnina u mehaničarskom obrtu za vrijeme trajanja bračne zajednice stečene su dvije auto-dizalice. Jedna je kupljena polovna i neispravna, a drugu je dobio na ugovor o suradnji od trgovine autodijelovima 2012. Alat potreban za rad obrta darovao mu je otac. Bušilice i brusilice ima po jedan primjerak, nešto je dobio, a nešto kupio. Računala za dijagnostiku vozila dobio je od Vibrobetona. Ne zna što je to cjelokupna oprema za servisiranje vozila i na što tužiteljica misli kada to traži. Tužiteljici daje sve pokretnine koje se odnose na potrebe kućanstva, ali osporava joj pravo suvlasništva na pokretninama iz mehaničarskog obrta, budući da su mu potrebne za poslovanje. Navodi kako je 90 % materijala uloženog za obnovu kuće i radionice dobio bez naknade od Vibrobetona kao višak odnosno otpad materijala. Primjerice stražnji dio dvorišta betoniran je od cementa koji je donio iz Vibrobetona kada je jednom prilikom puknula cijev i cement se rasuo, pa nije bio za upotrebu i radnici su ga pokupili za svoje potrebe. Nadalje govori da jedno vrijeme u Vibrobetonu nije primao plaću te je neke radove na kući financirao njegov djed. 90 % troškova za uvođenje plina financirao je djeda. Tijekom 2012. bračna zajednica je prekinuta na period od oko 6 mjeseci i u tom periodu je nabavljao što više alata za potrebe mehaničarske radionice.

33. U ovom je predmetu provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke PB. Vještak uz nalaz i mišljenje od 24. lipnja 2024. prilaže posjedovni list iz kojeg je razvidno (a čega nema u zemljišnoknjižnom izvatku) da česticu 1305/1 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2250 m2 čine kuća i dvor koji imaju površinu 522 m2 te oranica površine 1728 m2. Vještak navodi kako nekretnina nije upisana u cijelosti u katastar i zemljišne knjige te evidentirano stanje nije sukladno stanju na terenu. Nadalje navodi kako su predmetne nekretnine vidljive u evidenciji Državne geodetske uprave na snimci od 15. veljače 1968. te na karti izrađenoj u 70-tim godinama prošlog stoljeća. Na snimkama izrađenim 2011. vidljive su jasne konture objekata koje su na današnji dan identične. Vlasnici nisu proveli postupak ozakonjenja građevina što sugerira kako nisu ništa bespravno sagradili jer je sve sagrađeno prije 1968. i sve je legalno. Očevidom na terenu prema načinu gradnje vještak utvrđuje kako nije sve na parceli izgrađeno prije 15. veljače 1968. te je očito da su vlasnici izvodili određene građevinske radove na objektima za što nisu imali projektnu dokumentaciju, ovlaštenog izvođača radova niti nadzorne inženjere. Osim očevida na licu mjesta, vještak je proučio spis te navodi da je u nekretninu ulagano i da su građevine određenim dijelom održavane. Uzeo je u obzir navode tužiteljice o ulaganjima u kuću (nadograđivanje soba, uvođenje priključaka i instalacija nužnih za normalan život, uređenje nekretnine...). Pregledom stanja na terenu, dostupne dokumentacije te prema izjavama stranaka u postupku vještak utvrđuje kako su se svi građevinski radovi izvodili na bespravan način što znači da vlasnici nisu imali projektnu dokumentaciju, izvođače radova niti nadzore inženjere što bi bilo neophodno u slučaju da su isti ishodili akte za građenje i/ili rekonstrukciju. Način izvođenja radova nije sukladan struci i pravilima. Jasno je da kad vlasnici sami rade određene radove to ne izvode dovoljno stručno niti sukladno pravilima struke. Sve što je navedeno da je ulagano u građevine, evidentno je nabavljeno, ugrađeno i privedeno svrsi isključivo na način nužnog za normalan život. Sve što je ulagano je kroz protekli vremenski period i amortizirano i sada je stanje nekretnine takvo da nema smisla više ulagati nego je nužno sve potpuno ukloniti i izgraditi novo sukladno projektnoj dokumentaciju te izvođenje povjeriti ovlaštenim izvođačima uz prisustvo nadzornih inženjera kako je propisano Zakonom o gradnji. Stoga je vještak zaključka i mišljenja kako u vremenskom periodu od 1996. godine do veljače 2017. koliko je trajala bračna zajednica stranaka ulaganjima nije promijenjen identitet nekretnine u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Uzimajući u obzir jako malu vrijednost nekvalitetno i nestručno izvedenih radova te veliko proteklo vrijeme, zaključuje da je vrijednost ulaganja nemoguće iskazati.

33.1. Tužiteljica navodi da je nalaz i mišljenje vještaka izrađen suprotno pravilima struke te ustraje kod toga da su stranke ulaganjima promijenile identitet nekretnine kako kvantitativno, tako i kvalitativno. Navodi da vještak nije odredio površinu novosagrađenih dvaju soba i radionice te ju usporedio s površinom kuće kakva je bila prije braka stranaka te nije pobrojao ulaganja u nekretninu i odredio vrijednost istih. Ističe da za najveći dio ulaganja nije potrebna projektna dokumentacija ili legalizacija , a za ono za što je određena „papirologija“ potrebna, ista je očito pribavljena jer inače davatelji usluge ne bi omogućili korištenje istih: uvođenje vode, i plina. Pored navedenog, i radovi kojima je uvećana površina kuće i kojima je dograđena radionica, ako čak i nisu „legalizirani“, sigurno imaju vrijednost. Tužiteljica ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, smatra da isti ima suviše nedostataka koji se ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka pa predlaže provođenje novog građevinskog vještačenja po drugom vještaku.

33.2. Nakon provedenog vještačenja, tuženik navodi kako je nesporno da su radovi napravljeni do 2011. pa tuženik nije pasivno legitimiran jer vlasnik nekretnine do 20. lipnja 2011. bio njegov djed IB. Budući da vještak navodi kako izvršena ulaganja nisu usmjerena na povećanje vrijednosti nekretnine, već prema nužnim potrebama za normalan život, tuženik prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti.

34. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

35. Pravni režim imovine bračnih drugova sudi se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine sukladno čl. 551. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje OBZ) pa je odredbom čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst, 59/90, dalje ZBPO) propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Čl. 278. st. 2. ZBPO kaže da imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem...) različitoj od one iz čl. 277. toga zakona, njegova je posebna imovina. Sukladno čl. 278. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajednički stečenoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine. Odredbom 252. i 253. Obiteljskog zakona iz 1998. (NN 162/1998; dalje: ObZ/1998) je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni su drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici na istoj ako nisu drugačije ugovorili. Sukladno čl. 257. ObZ/1998. imovina koju bračni drug ima u času sklapanja braka je njegova vlastita imovina, a isto tako i imovina koju je stekao tijekom bračne zajednice na temelju drugačijem od onog iz čl. 252. Slično propisuje i odredba 248. Obiteljskog zakona (NN broj: 116/03, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje: ObZ/03) koja kaže da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok njihovu posebnu imovinu, sukladno odredbi čl. 253. ObZ/03 predstavlja imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 248. ObZ/03 (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.). Sukladno odredbi čl. 249.st.1.ObZ-a/03 smatra se da su suvlasnički dijelovi na bračnoj stečevini jednaki, ako bračni drugovi drugačije nisu ugovorili. I konačno, odredbom čl. 36. st. 1. ObZ-a je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je nasuprot tome sukladno čl. 39. st. 2. ObZ-a vlastita imovina imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36.

36. S obzirom na vrijeme trajanja bračne zajednice, ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je za vrijeme trajanja ZBPO, a pretežit dio imovine i ulaganja u nekretninu su stečeni za vrijeme trajanja ObZ/1998., ObZ/03 i ObZ-a (2015).

37. Na temelju dokaznog postupka sud je utvrdio kako su stranke bile u braku od 8. lipnja 1996. do 19. rujna 2017. s tim da je bračna zajednica prekinuta u veljači 2017. U rujnu ili listopadu 1996. doselili su u [adresa] u spornu nekretninu koja je bila u vlasništvu tuženikova djeda IB. Tuženik i njegova sestra FB sklopili su s djedom ugovor o doživotnom uzdržavanju 15. srpnja 1996. temeljem kojeg ugovora djed tuženikovoj sestri iza svoje smrti ostavlja njive, a tuženiku nekretninu opisanu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvor i oranica Kolodvorska ulica, ukupne površine 2250 m2. Radi se o nekretnini koja ima uličnu kuću u kojoj su živjele parnične stranke s tuženikovom majkom i djecom, dok se u dvorišnom dijelu nalazi kuća u kojoj su stanovali pokojni tuženikovi djed IB i baka EB. Djed IB umro je 20. lipnja 2011. nakon čega je kao vlasnik nekretnine upisan tuženik, dok je baka EB umrla u kolovozu 2011. Tužiteljica nije navedena u ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao davateljica uzdržavanja, a sud je na temelju provedenog postupka utvrdio kako ga ona nije niti ispunjavala te ovaj ugovor nije osnova na temelju koje bi tužiteljica stekla pravo suvlasništva na nekretnini. Naime, iz iskaza svjedoka pa i same tužiteljice, slijedi da je pobuda sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila ta da tuženikov otac ne naslijedi nekretnine iza smrti IB. Osim što to iskazuje sama tužiteljica, isto potvrđuju tuženik te svjedokinje FB i RB. Svjedokinja BB, iako ne zna pravnu terminologiju, u svom iskazu navodi kako je sporna kuća bila tuženikova. Svjedoci saslušani u ovom postupku podudarno iskazuju kako su djed i baka bili dobrog zdravlja te vitalni sve do devet mjeseci pred smrt kada im je trebala pomoć, da su obrađivali bašču, da je pokojni djed imao mirovinu od koje su se financirali. Sud nije povjerovao svjedokinji BB da su djed i baka bili boležljivi još 1996. jer suprotno proizlazi iz iskaza drugih svjedoka i stranaka. Pored ovoga, sama tužiteljica u iskazu eksplicitno navodi kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen da nekretninu ne bi dobio tuženikov otac te da su pokojni djed i baka željeli zaštititi tuženika i njegovu sestru od oca koji je bio problematičan. Istina, iz iskaza svjedoka i stranaka slijedi kako su tuženikovi djed i baka tužiteljicu voljeli, da se na nju nisu žalili, da im je ona povremeno skuhala ono što vole te im po potrebi otišla u nabavku i donijela voće iz bašče no sud ocjenjuje da se ovdje radi o povremenoj pomoći i poštovanju, ali ne i takvom opsegu radnji koje bi imale značaj ispunjavanja obveza preuzetih ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Primjerice, i svjedok GB je časnoj RB pomagao oko presvlačenja djeda i bake te su i časne sestre djeda i baku nekada vozile kod liječnika i prale im rublje, no to ne znači da su ispunjavali ugovor o doživotnom uzdržavanju u tolikom opsegu da bi na nekretnini stekli pravo suvlasništva. Ista stvar odnosi se i na tužiteljicu. Naime, predmetnim se ugovorom davatelj obvezuje primateljima osigurati hranu, ogrijev, podvorbu i njegu u slučaju bolesti, a u slučaju smrti sahranu prema mjesnim običajima. Iz provedenog postupka slijedi da su djed i baka bili financijski situirani jer je djed je imao mirovinu, tužiteljica iskazuje da su si sami kuhali i spremali, ona iskazuje da su djeda i baku sahranili upravo tuženik i njegova sestra, dok je djed već za života odvojio novac za sahranu i grobno mjesto. Što se tiče služenja za vrijeme bolesti, iz iskaza stranaka i svjedoka slijedi kako su baka i djed onemoćali devet mjeseci pred smrt kada ih je u studenom 2010. došla njegovati njihova kćerka časna sestra RB. Upravo časna RB odigrala je primarnu brigu u bolesti o svojim pokojnim roditeljima. Iz iskaza svjedokinje FB slijedi kako je nju i tužiteljicu časna sestra RB zamolila da jednom prespavaju kod bake i djeda, što su i svjedokinja i tužiteljica odbile, pa ovaj primjer jasno pokazuje da se o pokojnim djedu i baki brinula upravo njihova kćerka RB, dok to što im je tužiteljica povremeno oprala rublje, pričuvala nekog od njih dok je drugi kod liječnika, nema značaj ispunjavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Štoviše, i tuženik je djeda i baku povremeno vozio liječniku, no niti on niti njegova sestra nisu ispunjavali ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali im taj ugovor nitko nije osporavao. Uzimajući u obzir da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u srpnju 1996., a baka i djed umiru 2011., djed i baka tuženika mogli su kroz cijeli ovaj period kao davateljicu uzdržavanja navesti i tužiteljicu, no ipak to nisu učinili jer je očito namjera bila da nekretnina prijeđe u vlasništvo tuženika. S obzirom da tužiteljica nije ispunjavala ugovor o doživotnom uzdržavanju kao davateljica uzdržavanja niti je u tom pravcu navedena u ugovoru, ona nije stekla suvlasništvo na spornoj nekretnini na temelju ove osnove. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede medicinsko vještačenje na okolnost je li tuženikovim baki i djedu trebala pomoć i njega kroz dulje vremensko razdoblje jer iz provedenog postupka pa i iskaza same tužiteljice slijedi da im je takva pomoć trebala devet mjeseci pred smrt te da je svrha ugovora o doživotnom uzdržavanju bila da tuženik stekne nekretninu pa bi provođenje ovog dokaza uzrokovalo tužiteljici samo dodatne nepotrebne troškove.

37.1. Tužiteljica uz ugovor o doživotnom uzdržavanju navodi i drugu osnovu stjecanja suvlasništva nekretnine, a to je ulaganje u nekretninu tijekom trajanja bračne zajednice. Na temelju iskaza stranaka i svjedoka, koji su uz manja odstupanja načelno jedni drugima podudarni, sud je utvrdio kako je ulična kuća u koju su stranke uselile 1996. bila u stanju pogodnom za stanovanje. Svjedoci HB, RB i CB iskazuju kako je nekretnina bila u useljivom stanju. U toj je kući stanovao prije tuženik sa svojom sestrom i majkom. Iako o samim radovima na nekretnini tužiteljica ne prilaže materijalnu dokumentaciju, iz iskaza stranaka i svjedoka je utvrđeno kako su za trajanja bračne zajednice nadozidali dvije dječje sobe, osposobili kupaonicu, uveli vodu i plin, struju u dječje sobe, promijenili stolariju na način da su stavili PVC stolariju, stavljali žbuku te u unutrašnjosti kuće edelpuc, spuštali stropove i izolirali ih staklenom vunom, stavljali laminat i pločice na podove kuće (prije je postojao parket), betonirali dvorište, postavljali na kuću oluke, sazidana je septička jama, napravljeni su boksovi za pse od željezne ograde, od stare šupe i štale napravili garaže odnosno radionicu u kojoj tuženik ima mehaničarski obrt. Sam tuženik iskazuje da je većina radova iz tužbe doista odrađena, no spori da bi tužiteljica ulaganjima stekla suvlasništvo. Stav je ovog suda kako tužiteljica predmetnim ulaganjima u nekretninu (koja je do 2011. bila u vlasništvu tuženikova djeda i koju je tuženik stekao na temelju ugovora o doživotnom uživanju i koja čini tuženikovu vlastitu imovinu od 2011.), nije stekla pravo suvlasništva na istoj te njezin stvarnopravni zahtjev niti na temelju ove osnove nije osnovan. Naime, radovima koje su stranke postepeno imale na nekretnini one nisu izmijenile izgled nekretnine u mjeri u kojoj tužiteljica tvrdi, već se radilo o ulaganjima u već postojeće objekte. Ukoliko se živi u nekoj nekretnini preko dvadeset godina, a koja je već u času useljenja bila funkcionalna za stanovanje, nemoguće je živjeti bez barem minimalnih ulaganja i prilagođavanja nekretnine svojim potrebama i standardu, no to ne znači da se tim ulaganjima stječe pravo suvlasništva na nekretnini. Predmetna ulaganja nisu dovela do bitne promjene niti u kvalitativnom niti u kvantitativnom identitetu nekretnine. Ovdje valja naglasiti kako čestica koju je tuženik stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ima površinu 2250 m2, od čega kuća i dvorište površine 522 m2 (u koje je ulagano), a pored ovoga postoji na čestici i oranica površine 1728 m2. Po mišljenju vještaka koje sud u cijelosti prihvaća jer je popraćen tlocrtnim snimcima, predmetne nekretnine vidljive su na karti izrađenoj sedamdesetih, dok su na snimkama 2011. vidljive konture objekata koje su identične i danas. I vještak potvrđuje da su na nekretnini izvođeni građevinski radovi i da je u nju je ulagano. Međutim vještak koji ima stručna znanja i iz tog razloga je i angažiran, zaključuje da su građevinski radovi izvedeni na bespravan način odnosno bez projektne dokumentacije, izvođača radova i bez nadzornih inženjera. Vještak stoga jasno pojašnjava kakav je značaj izvedenih radova odnosno da nisu izvedeni po pravilima struke te se radi o ulaganjima onog što je nužno za normalan život. Ovakav zaključak vještaka sud prihvaća u cijelosti jer je podudaran i s iskazima svjedoka koji navode kako je dosta radova tuženik učinio samostalno ili uz pomoć prijatelja, djelomično od materijala koji je dobio od Vibrobetona, te je životno da radovi stoga nisu učinjeni u skladu s pravilima struke. Sud u cijelosti prihvaća mišljenje i zaključak vještaka da ulaganjima nije promijenjen identitet nekretnine u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Naime, i ovo proizlazi iz iskaza svjedoka i stranaka iz kojih slijedi da je kuća u koju su stranke uselile bila uvjetna za stanovanje te ulaganjima stranaka nije nastala nova stvar odnosno identitet nekretnine nije izmijenjen do te mjere da bi se moglo reći da je tužiteljica ulaganjima stekla pravo suvlasništva. Logičan je onda i navod vještaka da se radi o jako maloj vrijednosti nekvalitetno i nestručno izvedenih radova koju je praktički nemoguće iskazati s obzirom na protek vremena. Po mišljenju suda navedenim ulaganjima stranke su zapravo postepeno kroz period preko dvadeset godina nekretninu prilagođavale svojim potrebama i održavale je uvjetnom za stanovanje, no sam identitet nekretnine nisu u bitnom promijenile. Niti dogradnjom dvije dječje sobe te izgradnjom mehaničarske radionice na mjestu gdje je bila šupa i štala stranke nisu izmijenile identitet nekretnine u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Naime, iz nalaza vještaka slijedi da su građevinski radovi izvedeni bespravno, protivno pravilima struke te su do danas i amortizirani. Osim toga, do 2011. nekretnina je bila u vlasništvu tuženikova djeda. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) je propisano da se adaptacijom, nadogradnjom, dogradnjom ili ulaganjem u tuđu nekretninu ne može steći pravo vlasništva pa tužiteljica izvedenim radovima nije stekla pravo suvlasništva na nekretnini. Ovdje je značajno i to da nekretnina ima površinu 2250 m2 koja osim kuće i dvorišta (u koju je ulagano) ima i oranicu površine čak 1728 m2. Budući da je tužiteljica navela kako je nalaz i mišljenje vještaka beskoristan te se njegovi nedostaci ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka na ročištu, sud vještaka nije niti pozvao imajući u vidu da tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Sud je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te da nema potrebe za novim građevinskim vještačenjem, Naime, da ulaganja u nekretninu nisu dovela do strukturne promjene same nekretnine slijedi i iz iskaza svjedoka, a nalaz i mišljenje vještaka samo je dodatni dokaz podudaran s ostalim dokazima u spisu. Iz iskaza tuženika slijedi kako je u nekretninu stavljao polovan stiropor i željezo za bokseve koji je dobio od Vibrobetona, da je neke radove radio sam ili uz pomoć prijatelja, dio radova (kupaonica) je financiran od kredita kojeg je otplatio, dio radova je financirao pokojni djed. Sud je ocijenio da nema potrebe dodatno provoditi vještačenje na okolnost visine ulaganja jer tužbeni zahtjev (točka II.) nije postavljen u tom pravcu. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila utvrđenje suvlasništva na nekretnini koja čini bračnu stečevinu (točka I). Točkom II. tužiteljica je zatražila od tuženika isplatu njezinog suvlasničkog dijela i time zapravo sadržajno predložila diobu suvlasničke stvari na što se primjenjuju odredbe o pravu na razvrgnuće propisane čl. 47. - 56. ZV-a. Kako tužiteljica nije suvlasnica nekretnine, ona ne može potraživati niti isplatu suvlasničkog dijela. Ovdje se posebno naglašava da sud sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tužbeni zahtjev tužiteljice nije na utvrđenje da ulaganja čine bračnu stečevinu niti na isplatu s osnova ulaganja. Naime, točkom I. tužiteljica stvarnopravnim zahtjevom traži utvrđenje bračne stečevine na nekretnini, dok točkom II. petita traži: "isplatu njezinog suvlasničkog dijela imovine stečene tijekom trajanja braka". Kada navodi da traži isplatu suvlasničkog dijela imovine, to se nikako ne može tumačiti da ona traži isplatu ulaganja. Tek u podnesku od 13. studenog 2023. tužiteljica obrazlaže kako točkom II. petita traži "isplatu one vrijednosti ulaganja u bračnu stečevinu koja iz bilo kojeg razloga nije pretočena u pravo suvlasništva ili je iz tog prava otuđena postupanjem tuženika". Ovakvo očitovanje tužiteljice navedeno tri godine nakon podnošenja tužbe je nejasno i neodređeno. Ako je tužiteljica željela da sud utvrdi kako su stranke u jednakim omjerima suvlasnici na nekretnini, a ukoliko sud to ne prihvati da ona tada potražuje isplatu ulaganja u nekretninu, ona je mogla postaviti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (s osnova ulaganja) sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a. Međutim, petit nikada nije bio postavljen s osnova ulaganja, a što slijedi iz čitanja sadržaja i tumačenja tužbenog zahtjeva i na što s pravom tuženik upire tijekom postupka.

37.2. S obzirom na izloženo, a vezano za pravo suvlasništva na nekretnini, taj je dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan odbijen.

37.3. Tuženik je predmetnu nekretninu darovao svojoj majci koja mu je istu darovala natrag 2015., no sud ne prihvaća navod tuženika da ju je stekao darovanjem te ovi navodi nisu od utjecaja na postupak u kojem se utvrđivalo stjecanje prava vlasništva osnovom ugovora o doživotnom uzdržavanju. Isto tako, sud je povjerovao tužiteljici da unatoč tome što je s pokojnim IB imala sklopljen ugovor o radu, da joj ništa s te osnove nije platio. Naime, taj je ugovor sklopljen s pobudom da tužiteljica ostvari prava s porodiljnog, ali ne utječe na činjenicu da ona ugovor o doživotnom uzdržavanju nije izvršavala sukladno njegovim odredbama.

38. Što se tiče suvlasništva stranaka na pokretninama, stranke su doista tijekom trajanja bračne zajednice stjecale pokretnine kojima su opremile nekretninu u kojoj stanuju. Ovo proizlazi iz iskaza svjedoka LB, RB, FB, BB, AB i samih stranaka. Životno je da se svjedoci ne mogu u detalje sjetiti svih pokretnina koje su stranke stjecale. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je prilikom prestanka bračne zajednice iz kuće ponijela samo svoje osobne stvari, a da su u kući su ostale pokretnine koje su stjecane za vrijeme trajanja bračne zajednice te opisuje pokretnine koje su kupljene navodeći da je opremljena kompletno cijela kuća sa svime što je precizno navedeno u tužbi. Sud je ocijenio kako su pokretnine opisane u točki I. izreke presude suvlasništvo parničnih stranaka na jednake dijelove s osnova bračne stečevine koje su stečene za trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima i radom. Pritom je irelevantno što je isključivo tuženik bio zaposlen, jer se radi o imovini koju su bračni drugovi stekli radom (nebitno kojeg bračnog druga ili oboje) za vrijeme trajanja bračne zajednice. Tuženik je u svom iskazu decidirano naveo kako su sve pokretnine osim BMW-a stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice i da se sve te pokretnine nalaze još uvijek kod njega u kući, s tim da neke nisu ispravne zbog proteka vremena, no da ih tužiteljica sve može odnijeti. Osporava joj suvlasništvo na pokretninama koje se odnose na mehaničarski obrt. S obzirom na ovakav iskaz tuženika, sud je utvrdio da pokretnine pobrojane u toč. I izreke presude čine bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove. Tuženik je doduše iskazao da tužiteljica pokretnine može odnijeti no kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, dosudio joj je ½ idealnog dijela na pokretninama. Navod tuženika da u slučaju utvrđenja bračne stečevine u ½ dijela treba odbiti iznos koji odgovara polovici svih plaćenih kredita nije od utjecaja na donošenje odluke jer tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti prigovor radi prebijanja, a osim toga krediti su otplaćeni za vrijeme trajanja bračne zajednice.

38.1. U preostalom je dijelu u odnosu na pokretnine tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke. Naime, vezano za vozilo BMW koje je kupljeno 2016. iz priložene dokumentacije slijedi kako je isto doista kupljeno za 40.000,00 kuna koji iznos je bio i osnovica za obračun poreza o čemu postoji materijalna dokumentacija u spisu. Međutim, tuženik je ovo vozilo prodao 19. rujna 2020. pa je odbijen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje suvlasništva tužiteljice na ovom vozilu budući da tuženik nije vlasnik istog. Tužiteljica je mogla potraživati polovinu iznosa kojeg je tuženik dobio prodajom predmetnog BMW-a no isto nije zatražila, već je ostala kod stvarnopravnog zahtjeva na utvrđenje suvlasništva. U tom je pravcu irelevantno koliko je ovo vozilo vrijedilo na dan prestanka bračne zajednice, a što tužiteljica sugerira tijekom postupka (str. 66 spisa). Također, dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje suvlasništva opisanog kao "kompletna oprema radionice za potrebe obrta [obrt]", sud je odbio kao neosnovan budući da nije dovoljno specificiran. Ovdje je životnim i logičnim ocijenjen dio iskaza tuženika da ne zna što je to cjelokupna oprema za servisiranje vozila i na što tužiteljica misli kada to traži. U istom pravcu odbijen je dio tužbenog zahtjeva s osnova pokretnina ondje gdje se tužiteljica izražava izrazima "i dr, i drugo posuđe," jer također nije specificiran.

39. Pobrojavajući imovinu stečenu tijekom trajanja braka tužiteljica u historijatu tužbe navodi kako su stranke kao imovinu stečenu za trajanja braka stekle i mehaničarski obrt. Tužiteljica pod točkom I. c) petita traži da se utvrdi kako je ona suvlasnica mehaničarskog obrta [obrt] za potrebe kojeg su tijekom braka kupljene pokretnine: 2 velike auto dizalice, sav alat potreban za rad obrta, bušilice, brusilice, računala za dijagnostiku vozila te cjelokupna oprema za servisiranje vozila. Iz sadržaja ovako postavljenog tužbenog zahtjeva slijedi da je tužiteljica u točki I. c) zapravo zatražila utvrđenje suvlasništva obrta u omjeru od ½ dijela, a ne imovine obrta (imovinu obrta zatražila je pod I.b petita kao "kompletnu opremu radionice za potrebe obrta [obrt]"). Nije sporno da je tuženik vlasnik MEHANIČARSKOG OBRTA [obrt]. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu (NN 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 68/07, 79/07, 40/10 - dalje ZO) koji je važio u vrijeme otvaranja obrta je propisano kako je obrt samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s čl. 2. ZO od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Imovina obrta i predmeti koji služe za obavljanje djelatnosti obrta mogu se smatrati bračnom stečevinom u smislu odredbi čl. 248. i 249. st. 1. ObZ/03 te odredbi čl. 35. i 36. ObZ i to tako, da su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima, a time i obveznici obveza proizašlih iz obavljanja obrtničke djelatnosti koje predstavljaju teret bračne stečevine koji teret snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove. Međutim, budući da obrt ne predstavlja pravnu osobu već obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti, tada sam obrt ne može biti predmetnom vlasničkih prava na način kako je to zatraženo točkom I. c) tužbenog zahtjeva jer predmetom bračne stečevine može biti samo imovina ili dugovi obrta. S obzirom na navedeno, ovako postavljeni tužbeni zahtjev koji se zapravo odnosi na utvrđenje da bračnu stečevinu predstavlja obrt (za potrebe kojeg doduše jesu stečene neke pokretnine), jest neosnovan.

40. Što se tiče točke II. tužbenog zahtjeva, opet vraćajući se na odredbu čl. 2. ZPP-a, iz sadržaja iste slijedi kako je tužiteljica zatražila da joj tuženik isplati njezin suvlasnički dio imovine stečene za trajanja braka. Upravo u točki I. navodi tužiteljica što čini tu imovinu (nekretnina, pokretnine, obrt) te se nikako ne može tumačiti da ona točkom II. ne potražuje isplatu suvlasništva utvrđenog točkom I. tužbenog zahtjeva (kako tužiteljica sugerira tek u podnesku od 13. studenog 2023.), već da traži isplatu dijela bračne stečevine koji "eventualno" ne bi bio obuhvaćen stvarnopravnim dijelom tužbenog zahtjeva "iz bilo kojih razloga". Tužiteljica ovdje navodi kao primjer vozilo BMW koje je otuđeno, no ona unatoč tome ipak ustraje kod utvrđenja suvlasništva na tom vozilu kroz cijeli postupak, tako da se nikako ne može tumačiti da ona točkom II. potražuje isplatu s osnova otuđenog vozila. Dakle, tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila utvrđenje suvlasništva na pokretninama koje čine bračnu stečevinu te je također zatražila od tuženika isplatu njezinog suvlasničkog dijela. Sukladno sadržaju tužbenog zahtjeva, tužiteljica je zapravo predložila diobu suvlasničke stvari, na što se primjenjuju odredbe o pravu na razvrgnuće propisane čl. 47. - 56. ZV. Sukladno istima, suvlasnik nije ovlašten tražiti umjesto diobe isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela, odnosno takav zahtjev sud može prihvatiti samo ako se utvrdi da jednom od suvlasnika pripada znatno manji dio stvari što konkretno nije slučaj. Ovdje valja naglasiti da kad se u postupku razvrgnuća utvrdi da fizička dioba nije moguća tada je sud dužan odlučiti da se izvrši civilna dioba prodajom stvari te redovito nije ovlašten provoditi diobu isplatom (ovako i Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž-385/05). Odredbom čl. 51. st. 1. ZV-a propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno propisano zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odredit prema okolnostima. Međutim, tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev u pravcu da njoj pripadnu pokretnine u cijelosti, a da ona isplati tuženika sukladno vrijednosti njegovog dijela pa sud nije mogao niti primjenom ove odredbe provesti diobu isplatom. S obzirom na izloženo, a kako prilikom utvrđenja suvlasništva na bračnoj stečevini, sud nije ovlašten odrediti umjesto diobe, isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela, osim ako se utvrdi da jednom od suvlasnika pripada znatno manji dio stvari, sud je ovaj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan odbio, a iz navedenog razloga je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice da se provede vještačenje na okolnost vrijednosti pokretnina iz tužbe po vještaku gospodarske struke. Nejasno je koja je to imovina koja "eventualno" nije obuhvaćena stvarnopravnim zahtjevom "iz bilo kojih razloga" niti ju tužiteljica navodi pa niti vještak ne može vještačiti vrijednost nečeg "eventualnog" niti sud tako što može dosuđivati upravo stoga jer postupa u granicama tužbenog zahtjeva.

41. Slijedom navedenog, odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim pod I. a) tužiteljica traži utvrđenje suvlasništva na nekretnini jer tužiteljica isto nije stekla na temelju izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju niti ulaganjima. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim pod I.c) tužiteljica traži utvrđenje suvlasništva obrta jer isto ne može biti predmetom suvlasništva. S obzirom na iskaz tuženika djelomično je usvojen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica pod I.b) traži suvlasništvo na pokretninama, dok je u preostalom dijelu isti kao neosnovan odbijen. I konačno, točka II. petita sadržajno nije usmjerena na isplatu ulaganja u nekretninu niti na isplatu onog dijela imovine koji "iz bilo kojeg razloga nije pretočen u točku I", već na isplatu suvlasničkog dijela imovine stečene za trajanja braka (a imovina je pobrojana u toč. I. a, b i c petita) pa je i ovaj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan odbijen.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 138/23 dalje: Tarifa), pored navedenog imajući u vidu i vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila, a sud odredio sukladno čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a. S obzirom da je tužiteljici dosuđeno suvlasništvo na dijelu pokretnina, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva odbijena, sud je ocijenio da je ona uspjela s oko 10% tužbenog zahtjeva pa je samim tim tuženikov uspjeh 90%. Kada se prebiju ovi postotci, tuženikov uspjeh u ovom predmetu je 80%. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 430 bodova (Tbr. 7.toč.1.Tarife) te trošak pristupa na šest ročišta održanih 14. prosinca 2022., 4. travnja 2023., 13. travnja 2023., 22. studenog 2023., 24. ožujka 2024. i 25. ožujka 2025. (Tbr.9.toč.1. Tarife) za svako 430 bodova. Nadalje mu je dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska od 12. siječnja 2021., 28. travnja 2021., 4. listopada 2021. i 21. listopada 2024. (Tbr. 8. st. 1.). Podnesak tuženika od 20. listopada 2021. ocijenjen je nepotrebnim, a podnesci od 25. travnja 2023. i 16. svibnja 2023. gdje tuženik navodi gdje svjedokinja koju je sam predložio prima pozive na ročišta su ocijenjeni neosnovanim te ne mogu ići na teret tužiteljice. Budući da je tuženiku dosuđen sastav četiri obrazložena podneska, sukladno Tbr. 8.toč.1. Tarife ostali obrazloženi podnesci mu nisu dosuđeni (podnesak od 19. studenog 2024.). Nadalje, tuženiku je za pristup ročištima 19. ožujka 2021. i 12. listopada 2021. dosuđeno po 50 bodova jer su odgođena prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za pristup na ročište 12. studenog 2021. mu je dosuđeno 50% odnosno 215 bodova jer se raspravljalo o procesnom pitanju – zaključen je prethodni postupak (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), a trošak ročišta od 11. prosinca 2020. mu nije dosuđen jer je isto odgođeno njegovom krivnjom budući da je na ročištu predao isprave koje je mogao predati i uz odgovor na tužbu. Stoga je tuženiku dosuđeno ukupno 5045 bodova odnosno 10.090,00 eura. Kako je konačan tuženikov omjer uspjeha 80%, istom je dosuđeno ukupno 8.072,00 eura.

43. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 8. svibnja 2025.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika