Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2709/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lani Humljak Gugić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1116/2021-34 od 25. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1116/2021-34 od 25. lipnja 2024., u dijelu pod točkom I. izreke presude.

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1116/2021-34 od 25. lipnja 2024., i to baš u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke presude te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke presudio da su ništetni dijelovi odredbi članaka 1. i 9. Ugovora o kreditu broj: 028-50-3951347 od 6. ožujka 2007. kojeg su zaključili tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženica, kao davatelj kredita, a koji dijelovi odredbi se odnose na valutnu klauzulu CHF. U točki II. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženici isplatu 8.779,04 eura više plaćenog zbog promjene tečaja sa zateznim kamatama. Nadalje, u točki III. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.462,03 eura s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Konačno, u točki IV. izreke prvostupanjski je sud presudio da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju u iznosu od 20.241,12 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u tom dijelu, odnosno podredno da ju ukine u tom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF te zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 8.779,04 eura sa zateznim kamatama s osnova više plaćenog na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF, kao i prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženice.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženicom, kao davateljicom kredita, sklopio 6. ožujka 2007. ugovor o kreditu br. 028-50-3951347, u iznosu od 101.890,00

CHF (švicarskih franaka), u protuvrijednosti kuna,

- da je ugovor sklopljen na standardiziranom obrascu kojeg je sastavila banka tako da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja oko pojedinih ugovornih odredbi, te nije bio upozoren na rizik kredita s valutnom klauzulom CHF,

- da je predmetni kredit konvertiran.

7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude koja se odnosi na tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Tužitelji se tijekom postupka pozivao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog suda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, (i tuženica u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, za tuženu od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Navedeni pravni stav da je odredba o valutnoj klauzuli uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara za donošenje valjane odluke, sve bez mogućnosti posebnog ugovaranja i pregovora, a što je za posljedicu imalo nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača (tužitelja), nepoštena, a time i ništetna, potvrđen je u odlukama Vrhovnog sdua Republike Hrvatske Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i Ustavnog suda RH U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III- 4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019, U-III-4532/2019 od 3. veljače 2021.

10. Neosnovano tuženica u žalbi problematizira činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule vezane za CHF, jer je prvostupanjski sud svoja utvrđenja o nepoštenosti navedenih ugovornih odredbi, a što za posljedicu ima njihovu ništetnost, temeljio na odlukama sudova donesenih u postupku kolektivne tužbe, na koje se tužitelj pozivao i to iz razloga koje je i sama tužena navela, a što kao potpuno pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene, a s time i ništetne u smislu odredaba članka 87. stavak 1. ZZP-a/03 i članka 102. ZZP/07 te ZOO-a (članci 322. do 329.).

12. Kod utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF, prvostupanjski je sud pravilno, a suprotno žalbenim navodima tuženice, imao u vidu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 88. ZZP/03 (članka 103. stavak. ZZP/07) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, a u smislu, odredbe članka 502.c ZPP-a, kojom je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa. U navedenoj odredbi propisano je, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., u kojoj navodi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači nije nužno provoditi poseban dokazni postupak jer bi to bilo, s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, neekonomično i previše tegobno za potrošača, te suprotno odredbama ZPP-a i ZZP-a.

Nadalje, tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala da je u konkretnom slučaju tužitelja upozorila na rizike valutne klauzule CHF, niti usmeno, niti pisano u ugovoru ili općim aktima.

13. Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti (članak 328. ZOO-a).

14. U odlukama broj: Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske istakao je kako su sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu nije postojao, jer je vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru o kreditu i proveli konverziju. Čak i kad bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

15. Glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se u rješenju broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

16. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke presude, a ovo u suglasju s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

17. Pravilno tuženik prigovora kako je nalaz i mišljenje vještaka izrađen kao da konverzija uopće nije provedena.

18. U rješenju Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi kako sklapanje dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. – dalje: ZIDZPK/15) ne gubi se pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

19. Međutim, prvostupanjski sud u dokaznom postupku knjigovodstveno- financijskim vještačenjem nije utvrdio razliku između više plaćenog po osnovu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF i iznosa pretplate priznatog u konverziji. U dopisu banke o provedenoj konverziji proizlazi da je iznos pretplate priznat u konverziji 18.196,80 kuna (sada 2.414,97 eura)[1] – str. 159. spisa, dok se u podnesku tuženice od 15. travnja 2022. navodi iznos pretplate priznat u konverziji 16.262,22 kuna (sada 2.158,36 eura) – str. 204. spisa. U nalazu i mišljenju knjigovodstveno- financijskog vještaka Petra Blaškovića – Centar za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb uopće ne utvrđuje iznos pretplate priznat u konverziji, niti je utvrđen iznos razlike preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu i iznosa pretplate priznatog u konverziji.

20.1. U pogledu žalbenih navoda koji se odnose na prigovor radi prebijanja za navesti je slijedeće. Kad je prigovor radi prebijanja istaknut u parnici, dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u trenutku kad su se stekle ostale pretpostavke za prijeboj, odnosno kad je nastupila kompenzabilnost. Jednak pravni stav zauzima i sudska praksa (VS, Rev-923/81 od 8. prosinca 1981., odluka objavljena u Zakon o parničnom postupku sa sudskom praksom bilješkama, napomenama, prilozima i abecednim kazalom, CM, Organizator, Zagreb, 2006., str. 297.).

20.2. Međutim, kako tužitelj ima pravo potraživati samo razliku više plaćenog po osnovu ništetnih odredbi i pretplate priznate u konverziji postavlja se pitanje osnovanosti istaknutog prigovora radi prebijanja. Naime, dosuđivanjem iznosa više plaćenog po osnovu ništetnih odredbi bez umanjenja za iznos pretplate priznatog u konverziji tužitelj bi bio dvostruko obeštećen, dakle i u konverziji, i u parničnom postupku pa upravo zato tužitelj može potraživati samo razliku koja nije priznata u konverziji.

20.3. Nadalje, odredbom članka 19.c ZIDZPK/15 proizlazi da se konverzija vrši po strogom postupku. Odredba članka 19.c stavak 1. točka 1. ZIDZPK/15 propisuje da se iznos početno odobrene glavnice kredita s valutnom klauzulom CHF i iznos početne glavnice kredita s valutnom klauzulom EUR izračunava po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a ne na dan konverzije. Odredba čl. 19.c stavak 1. točka 4. ZIDZPK/15 propisuje da se mjesečni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF pretvaraju u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Odredbom članka 19. c. stavak 1. točka 8. ZIDZPK/15 propisano je da se stanje neotplaćene glavnice u valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunava u kunama s valutnom klauzulom u EUR po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015.

20.4. S druge pak strane, povratom razlike više plaćenog po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, kao i zateznih kamata na više plaćene anuitete do konverzije, uspostavlja se ravnoteža u odnosu banke kao trgovca i tužitelja kao potrošača, jer se time tužitelj kao potrošač dovodi u poziciju kao da ništenta ugovorna odredba nije ni bila ugovorena.

21. Slijedom svega navedenog prvostupanjska preuda u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je prvostupanjski sud u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

22. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu o kojem nije pravomoćno presuđeno kao i o parničnom trošku.

U Splitu 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović