Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-733/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ana Posavčić, odvjetnici u Kutine, protiv tužene OTP BANKE d.d., OIB: 52508873833 iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-467/2024-49 od 5. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-467/2024-49 od 5. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužiteljici po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 12.919,16 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblja i po stopi navedenoj u točki I. izreke.

1.1. Nadalje odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojom je traženo naložiti tuženoj isplatu iznosa od 2.770,64 EUR a po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i za razdoblja pobliže navedena u točki II. izreke.

1.2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.076,79 EUR.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. i III. izreke žali se tužiteljica te istu odluku pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da su prednik tužiteljice CP kao korisnik kredita i tužena kao kreditor – banka sklopili 20. veljače 2006. Ugovor o kreditu kojim je predniku tužiteljice odobren dugoročni kredit za prijevremenu otplatu kredita broj 020904812950 i dovršenje obiteljske kuće u iznosu od 80.000,00 CHF;

- da tužiteljica ima svojstvo potrošača;

- da je tužiteljica naslijedila u cijelosti pokojnog CP te između ostalog prava i obveze po Ugovoru o stambenom kreditu kod OTP banke a temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ane Podoreški poslovni broj O-185/2019 od 4. ožujka 2019.

6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva odnosno prigovor zastare potraživanja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.

7. U ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice spram tuženika za isplatu iznosa od 12.919,16 EUR sa pripadajućim kamatama na ime preplaćenih iznosa kredita s osnova valutne klauzule odnosno iznosa od 2.770,64 EUR na ime preplaćenih iznosa kredita po osnovni ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. U provedenom postupku odnosno donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 354. stavak 2. ZPP-a po službenoj dužnosti. Također, nije počinjene ni bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 334. stavak 2. i člankom 502. ZPP-a.

9. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je utemeljio na slijedećem činjeničnog utvrđenju:

- da je presudom toga suda poslovni broj P-234/2020 od 3. veljače 2022. usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti te je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 060220432899 od 20. veljače 2006. koji su zaključili prednik tužiteljice ŽP i tužena i to odredba članka 1. toga Ugovora, a kojom odredbom je tužena povrijedila interese i prava tužiteljice što je koristila nepošteno ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF i da je ništetna odredba istog ugovora kojeg su zaključili iste stranke i to odredba članka 3. kojom odredbom tužena je povrijedila interese i prava tužiteljice tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime tečajne razlike i na ime razlike ugovorene promjenjive kamatne stope i plati iznos od tada 118.214,93 kune;

- da je presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-428/2022 od 24. ožujka 2022. potvrđena presuda toga suda poslovni broj P-234/2020 od 3. veljače 2022. dok je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1263/2022 od 14. veljače 2024. prihvaćena revizija tuženika i ukinute su presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-428/2022 od 24. ožujka 2022. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-234/2022 od 3. veljače 2022. u točki III. i IV. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-234/2022 od 3. veljače 2022. u točki III. i IV. izreke;

- da je, dakle, pravomoćno utvrđeno da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da je u razdoblju otplate kredita od 7.4.2006. – 24.11.2011. kada je kredit otplaćen u cijelosti korisnik kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope platio više 4.451,45 CHF ili 20.875,36 kn. Uslijed promjene tečaja za vrijeme otplate kredita korisnik kredita je platio ukupno više 94.021,15 kn. U toj razlici je sadržana i negativna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 3.318,43 kn i pozitivna tečajna razlika od 97.339,57 kn;

- da je nalaz i mišljenje vještakinja dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke mu nisu prigovarale i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

10. Slijedom gore navedenog tužiteljici je po osnovi pretplate zbog tečajne razlike dosuđen iznos od 12.919,16 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate. Tuženik kao kreditor je isključivo odgovoran za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te je tuženik nepošteni stjecatelj koji je kao banka bio svjestan rizika po korisnika kredita kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, a na navedeni rizik nije upozorio potrošača. Prema odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je tuženik nepošteni stjecatelj u obvezi je plaćanja zakonske zatezne kamate od dospjelosti svakog pojedinog anuiteta do isplate.

11. Prigovor zastare potraživanja tužitelja u odnosu na potraživanje tečajne razlike je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 9. listopada 2020., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

12. U odnosu na potraživanje tužiteljice po osnovi pretplate zbog promjenljive kamatne stope, međutim, da je navedeno potraživanje u zastari. Zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika da teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, tj. od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. – izvod iz zapisnika broj: Su-IV- 33/2022). Kako zastara počinje teći od 13. lipnja 2014. kada je presuda donesena u postupku kolektivne zaštite potrošača postala pravomoćna, to je slijedom navedenog do podnošenja tužbe u ovom sporu (9. listopada 2020.) protekao opći zastarni rok u trajanju od 5 godina. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.770,64 EUR.

13. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

14. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog suda, utvrdio činjenično stanje te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice ocijenio djelomično osnovanim u odnosu na zahtjev za isplatom iznosa navedenog u točki I. izreke pobijane presude, a po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno osnovano je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 2.770,64 EUR a po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uslijed zastare.

15. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

16. Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je pod točkom 1. da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO-a.

17. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

19. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

20. Prema odredbi članka 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

21. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredaba preplatila tuženiku iznos od 12.919,16 EUR prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate.

22. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio osnovanim prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatom radi promjenjive kamatne stope, radi čega se žalbeni prigovori tužiteljice koje iznosi u žalbi, a upire na protivno, ukazuju u cijelosti neosnovanim.

23. S obzirom na izneseni žalbeni prigovor posebno je istaći osim onog što je pravilno naveo sud prvog stupnja da s obzirom na to da je tužiteljica tužbu podnijela sudu 9. listopada 2020., dakle, nakon isteka petogodišnjeg roka od pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora poslovni broj P-1401/2012, svi zahtjevi tužiteljice iz tužbe koji se odnose na isplatu iznosa zbog ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope su zastarjeli. Osim toga, kroz sudsku praksu posebice prema dosadašnjem pravnom shvaćanju VSRH izraženog u odluci Rev-2245/2017-2 i u odluci Rev-3142/2018-2 te u Objedinjenom pravnom shvaćanju VSRH o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022. pokretanjem postupka zbog zaštite kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesena u povodu te tužbe.

24. Radi iznesenog, u odnosu na zahtjev za isplatu zbog promjenjive kamate stope nastupila je zastara.

25. Osnovano je, stoga, sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu a osnovana je i odluka o troškovima postupka koje je sud pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a te je pravilno odredio i iznos troška.

26. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te presudu suda prvog stupnja potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odnosno odluku o troškovima postupka sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP- a.

U Splitu, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić