Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-708/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P- 506/2023-7 od 21. siječnja 2025., dana 8. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-506/2023-7 od 21. siječnja 2025.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti koji je istaknula tužena.

2. Protiv toga rješenja žalbu je izjavila tužena zbog svih zakonskih razloga iz čl. čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH; 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114722, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje sudu prvoga stupnja na ponovan postupak ili preinačenje sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je doneseno povodom prigovora mjesne nenadležnosti tužene, istaknutog u odgovoru na tužbu, u kojem je navela da je u ovom slučaju ugovorom o kreditu među strankama ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu banke, slijedom čega je mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

5. Odluka o prigovoru tužene temelji se, u bitnom, na zaključku prvostupanjskog suda da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pregovaralo već je unaprijed formulirana od strane trgovca i koja se prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP 03) smatra nepoštenom, i kao takva ništetnom u smislu odredbe čl. 87. st. 1. toga zakona.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP koji tužena ističe tvrdeći da odluka o ništetnosti ugovorne odredbe nije donesena na temelju kontradiktornog postupka i da joj je uskraćena mogućnost raspravljanja.

7. Očitujući se o prigovoru nenadležnosti tužiteljica je u podnesku od 27. rujna 2023. osporila valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena nadležnost suda, navodeći da se o toj odredbi, kao i ostalim odredbama, nije uopće pregovaralo već joj je ona nametnuta jer je tužena unaprijed formulirala njen sadržaj na koji ona nije mogla utjecati. Odredba o mjesnoj nadležnosti formulirana je isključivo u korist tužene dok bi za nju odlazak do suda u Zagrebu, zbog udaljenosti, izazvao troškove, time je prouzročena neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na njenu štetu.

8. Upoznata s navodima tužiteljice iz ovog podneska, tužena se pisano očitovala podneskom od 19. prosinca 2024. te je imala mogućnost predložiti dokaze da se u konkretnom slučaju o predmetnoj ugovornoj odredbi pregovaralo i da je tužiteljica mogla utjecati na njen sadržaj, međutim, na tu okolnost nije predložila ikakve konkretne relevantne dokaze niti je decidirano tvrdila da se o odredbi pojedinačno pregovaralo. Načelna, općenita tvrdnja o tome da se o nepoštenosti odredbe ne može odlučivati bez saslušanja stranaka nije konkretan dokazni prijedlog, ne definira konkretnu osobu koja ima relevantna neposredna saznanja o postupku i okolnostima sastavljanja predmetnog ugovora, tužena nije niti najavila da će takav prijedlog iznijeti. Dakle, tužena je bila upoznata s navodima tužiteljica te joj je omogućeno iznošene navoda i dokaza kojima bi ih osporila, što je propustila učiniti. Stoga u žalbi neosnovano tvrdi da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom odnosno da odluka nije donesena u kontradiktornom postupku.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju rješenja navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati dok je žalbeni navod u tom pogledu općenit i neodređen.

10. Iz sadržaja priloženog ugovora o kreditu sklopljenog 10. studenoga 2008. proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom obrascu ugovora banke koji je sastavila tužena i temeljem zakonske presumpcije se ima uzeti da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru o kojem stranke nisu pregovarale.

11. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen je kada je na snazi bila odredba čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 - dalje: ZZP/07) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a odredba čl. 102. st. 1. propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12. Iako je prvostupanjski sud primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) odluka je zakonita i pravilna jer su relevantne odredbe identične.

13. Ukazuje se i na presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98) kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koju omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

14. Budući da se u konkretnom slučaju radi o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je sastavni dio tipskog ugovora tužene na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja, ona uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužiteljica bila u obvezi iz mjesta boravišta u [adresa] putovati u Zagreb što bi uzrokovalo ne samo značajnu financijsku neravnotežu već i neravnotežu u procesnopravnom položaju ugovornih strana.

15. Kako iz izloženog proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, na temelju takve nepoštene odredbe ugovora ne može se zasnovati mjesna nadležnost suda u sjedištu tužene u Zagrebu.

16. Tužiteljica je podnijela tužbu 1. lipnja 2023. kada je na snazi bila odredba Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147713, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 - dalje: ZPK) sadržana u čl. 19.l. st. 1. koja glasi: "(1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište."

17. Prema odredbi čl. 1. ZPK koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.

18. U smislu odredbe čl. 15. ZPP sudska nadležnost se ocjenjuje na temelju činjenica utvrđenih u vrijeme podnošenja tužbe, po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

19. Procesna odredba čl. 19.l. st. 1. ZPK kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu je na snazi od 30. rujna 2015. i od tog dana ta odredba se primjenjuje u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti.

20. Zbog izloženih razloga, kako tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, mjesna nadležnost toga suda proizlazi iz citirane odredbe ZPK (tako i Gr1-143/19).

21. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba tužene je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

22. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 164. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 8. svibnja 2025.

Sudac:

Jasenka Grgić