Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića 27
Pn-75/2024-134
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić iz Križevaca, protiv tuženika Udruga Nogomet Plus, Split, Put Skalica 3, OIB: 61120755375, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima FZ & Marijo Granić iz Splita, radi naknade štete, nakon dana 16. travnja 2025. godine održane i zaključene usmene glavne rasprave u nazočnosti tužitelja SZ osobno te punomoćnika tužitelja odv. SZT, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335 Zakona o parničnom postupku, dana 8. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se da tuženik Udruga Nogomet Plus, Put Skalica 3, 21000 Split, OIB: 61120755375 tužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 1.990,84 EUR (slovima: tisuću devet stotina devedeset eura osamdeset četiri centa) s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava na čast, ugled i dostojanstvo zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče od dana podnošenja tužbe 21. srpnja 2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka
Obrazloženje
1. Kod ovog suda tužitelj ZZ iz [adresa] protiv tuženika Udruga Nogomet Plus Split, podnesao je tužbu radi naknade štete.
2. U tužbi tužitelj navodi da je dana 3. svibnja 2015. godine na internetskom portalu www.nogometplus.net objavljen članak pod nazivom "Nazovi M(arića) radi …". U predmetnom članku se za tužitelja navodi kako je tužitelj najkontroverzniji hrvatski nogometni djelitelj (ne)pravde…. Na spomen samog imena SZ, mnogim se Hajdukovim, a odnedavno i Rijekinim navijačima, doslovce diže kosa na glavi. Nadalje, navodi se otkako je (ZZ) postao šef daruvarskog HDZ-a promijenio je i posao. Napustio je mjesto tajnika Županijskog nogometnog saveza, te prešao u uspješne i financijski zanimljivije Daruvarske toplice. Dobri poznavatelji tamošnjih prilika kažu da je mjesto voditelja investicija zapravo iskorištene upravo da bi se on tamo "Uhljebio". Politički background itekako mu je pomogao u karijeri nogometnog suca, posebno kada znamo koja politička strana drma hrvatskim nogometom. Također, navodi se da se mnogima u pamćenje urezao sa suđenjem finalne kup utakmice između Dinama i Hajduka. Svojim suđenjem u toj utakmici ostavio je Hajduk u minusu od 3 gola, kojeg su Bili uspjeli anulirati u uzvratnu na Poljudu, ali su ipak izgubili na jedanaesterce. Marićevo suđenje izazvalo je mnoge komentare, pa tako i optužbe da je utakmica lažirana i da je upravo ZZ dirigirao cijelom predstavom. Zbog toga je podigao tužbu protiv UFEA-e, koja se upravo ovih dana završila povoljno za ZZ. Bez obzira na presudu, ostaje činjenica da je ZZ imao dva različita kriterija. Jedan za Bijele, jedan za Plave. Navodi se kako neće proći dugo a ZZ će se ponovno naći u još većoj aferi koja je rezultirala hapšenjem dvojice sudačkih bossova ČZ i S. Nadalje se navodi da je najveća afera u povijesti HNL-a ipak ostala nerazjašnjenja do kraja. Glavni glumci su završili iza rešetaka, no mnogi sporedni poput, na suđenju prozvanog ZZ, čije se suđenje po mišljenju sutkinje koristilo kao "reket" Hajduku, i dalje ostaje na površini hrvatske nogometne močvare. Naravno, kada iz takve afere izađete neokrnjeni, dozvoljavate si sve pa tako i da se družite s nogometašima Dinama po privatnim zabavama. Njegov performans s F i Z postao je hit na društvenim mrežama. U normalnim ligama ZZ bi bio "zamoljen" da se povuče, u Hrvatskoj ga nagrađuju sa suđenjem najvažnijih utakmica. Nadalje, za tužitelja se navodi kako je, nakon utakmice Zadra i Osijeka u kojoj je teško oštetio Osječane, završio na listi 2. HNL. Ipak, koliko je jak i dobro pliva u ovoj močvari pokazuje činjenica da su zbog sličnih grešaka njegove kolege Č i Š, skinuti s liste Prve HNL do kraja sezone. ZZ se, nakon samo jedne utakmice u drugoj ligi, vratio na listu Prve HNL i ponovno dobiva utakmice od velike važnosti, kao nedavno polufinale kupa između Dinama i Rijeke. Tada ništa novo nismo vidjeli na Maksimiru, tek reprizu suđenja finalne utakmice kupa iz 2009. i snažan poguranac u leđa bio je ZZ Dinamovoj pobjedi, dvostrukim kriterijima u prosuđivanju prekršaja, gdje L jednostavno nije dao igrati ponovno je ZZ postao hit na društvenim mrežama. Kompilacija s njegovim odlukama uveseljava ljude širom svijeta. I tako smo došli do nedjeljne utakmice gdje probuđeni Zadar, ovog proljeća izdašno darivan od strane ljudi u crnom, dočekuje izmučeni Hajduk. Sudi ZZ. Pročitajte ponovno članak. Nazovi M radi…. Nakon objave predmetnog članka tužitelj se dana 18. svibnja 2015. godine temeljem članka 40 Zakona o medijima u vezi sa člankom stavak 3 Zakona o elektroničkim medijima obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak objavljene informacije, ali tuženik traženi ispravak nije objavio iako se na to obvezao u svom dopisu od 30. svibnja 2015. godine iz čega proizlazi da tuženik nije niti pokušao umanjiti štetu koja je nastala tužitelju. U svom dopisu tuženik je izričito naveo da će objaviti demantij kako bi čitatelji mogli sami procijeniti točnost navoda, a sve temeljem činjenice da tuženik potiče pluralnost mišljenja. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da nadležnost suda temelji na odredbama članka 52 Zakona o parničnom postupku budući da se ovdje radi o potraživanju naknade štete koja je tužitelju nastala objavom članka na internetu koji je kao takav dostupan na području cijele Hrvatske. Uzimajući u obzir da tužitelj živi u [adresa], da mu tamo živi i obitelj, u [adresa] je i zaposlen te ga tamo najviše ljudi i poznaje, nedvojbeno je da je upravo na području [adresa] nastupila štetna posljedica za tužitelja iz čega proizlazi i nadležnost naslovnog suda. Tužitelj zbog objavljenog uvredljivog sadržaja članka trpi ogromnu nematerijalnu štetu budući da ovakvi navodi tuženika uvelike narušavaju mirni obiteljski život tužitelja i njegove obitelji, te mu se nanosi trajna šteta na način da su povrijeđena njegova Ustavom zajamčena prava na čast, ugled i dostojanstvo. Objava ovog članka kod javnosti stvara izniman prijekor i prijezir što posebno teško pogađa tužitelja s obzirom na malu sredinu u kojoj tužitelj sa svojom obitelji živi. Isto tako, budući da se ovdje radi o povredi tužiteljevih Ustavom zajamčenih prava putem interneta jasno je da su ove izjave postale dostupne praktično svim ljudima na području Republike Hrvatske (pa i šire) budući da elektronički medij nije ograničen nekim geografskim područjem na kojem se taj medij distribuira već je područje distribucije neograničeno. S obzirom na navode tuženika, tužitelj je primoran braniti se pred javnošću iako za to nema nikakve potrebe budući da se on svoje zadatke kao nogometni sudac uvijek trudi obavljati u skladu sa pravilima struke i zahtjevima pravednosti. Predmetnim člankom tužitelja se prikazuje kao potkupljivu i nemoralnu osobu, političkog oportunista i uhljeba, te kao osobu koja svoj posao obavlja protivno ne samo pravilima struke, nego i protivno zakonskim propisima Republike Hrvatske tvrdeći da je on osoba koja će u nogometnim utakmicama uvijek suditi u korist jednog kluba (NK Dinamo), a na štetu drugog kluba (NK Hajduk). Usprkos činjenici da se u članku navodi kako je tužitelj dobio spor protiv UEFA-e vezano za njihove izjave o tome da je tužitelj sudjelovao u namještanju nogometne utakmice između Dinama i Hajduka 2009. godine, u članku se tužitelj opet proziva za namještanje te ali i drugih nogometnih utakmica usprkos činjenici da postoji pravomoćna sudska odluka kojom je utvrđeno da su izjave koje se odnose na sudjelovanje tužitelja u namještanju utakmice lažne i klevetničke. Dakle, navedenim člankom negira se činjenica postojanja pravomoćne sudske odluke protiv UEFA-e a što je vidljivo iz toga da se u članku, neovisno o toj presudi, kao činjenična tvrdnja navodi da je postojao dvostruki kriterij suđenja na navedenoj utakmici čime se tužitelja jasno i nedvosmisleno proziva da je on ipak "plaćenik" kojeg se po zadatku šalje na utakmice, a sve sa ciljem da dvostrukim kriterijima pomogne jednom nogometnom klubu na štetu drugog. Iz navedenog proizlazi da se tužitelja bez ikakve osnove i protivno utvrđenjima u pravomoćnoj sudskoj odluci proziva na nezakonite i nemoralne radnje budući da ga se naziva kontroverznim djeliteljem (ne)pravde te uhljebom, a sve sa isključivim ciljem da se povrijedi njegovo pravo na čast, ugled i dostojanstvo. Navedeno je vidljivo i iz činjenice da se u članku navodi kako je tužitelj namjerno ostavio Hajduk na tri gola minusa što znači da se tužitelja proziva ne samo da ima dvostruka mjerila već i da takva mjerila primjenjuje isključivo sa namjerom da se ošteti Hajduk. Za ovakve navode ne postoji apsolutno nikakva podloga niti dokaz budući da je tužitelj za suđenje na navedenoj utakmici, od strane nadležnih tijela, ocijenjen sa vrlo dobrom ocjenom iako je sama utakmica bila vrlo teška za suđenje. Imajući u vidu Izvješće o kontroli suđenja, kao i pravomoćnu presudu protiv UEFA-e jasno je da su navodi u članku o različitosti kriterija u suđenju usmjereni isključivo na ocrnjivanje tužitelja i povredu njegovog prava na dostojanstvo, čast i ugled. Naime, u situaciji kada se nekoga u javnosti bez ikakve osnove proziva za nezakonite radnje neizbježno se stvara stav o tome da je tužitelj zaista osoba koja takve radnje stvarno i čini pri čemu svakako treba imati u vidu utjecaj koji mediji imaju na stvaranje javnog mnijenja. Dodatni napor da se tužitelju povrijede njegova prava osobnosti proizlazi i iz toga da se u članku tužitelja proziva za sudjelovanje u nogometnoj aferi povezanoj sa ČZ i S iznoseći pri tome tvrdnju da je jasno da je i tužitelj sudjelovao u radnjama koje su ČZ i S stavljeni na teret pri čemu je tužitelj u takvim radnjama imao sporednu ulogu. Usprkos činjenici da za ovakve navode ne postoje nikakvi dokazi, u članku se ipak tvrdi da je tužitelj imao ulogu u nogometnoj aferi u kojoj su sudjelovale neke druge osobe čime se u javnosti tužitelj prikazuje kao osoba koja sudjeluje u, očito, svim nogometnim aferama. Uz ranije navedeno, predmetnim člankom tužitelja se prikazuje kao političkog oportunista i kao osobu koja svoj posao obavlja i u njemu napreduje samo zbog navodnih i nedokazanih političkih veza čime se tužitelja u javnosti prikazuje kao nesposobnu osobu koja može raditi nešto samo ako je politički poslušnik. Sve da je i istina da tužitelj poznaje pojedine osobe iz kruga politike, činjenica međusobnog poznanstva nikako nije dovoljna za izvođenje zaključka o tome da politika omogućuje tužitelju napredovanje. Osim što se neosnovano i javno tužitelja prikazuje kao osobu koja svoj profesionalni napredak duguje isključivo članstvu u određenoj stranci također se navodi da mu to i omogućava da se iz svake afere izvuče neokrznut. U situaciji kada za sudjelovanje tužitelja u bilo kakvim aferama koje se tiču suđenja nema nikakvih dokaza (presuda u postupku protiv UEFA-e, izvješće o kontroli suđenja od 14. svibnja 2009. godine) apsolutno ne postoji nikakav opravdani razlog da se tužitelja povezuje sa aferom u kojoj su sudjelovali ČZ i S. S obzirom na ovakvo stanje stvari kao logičan zaključak se nameće da tužitelj zaista sa nikakvim aferama nema ništa, a ne zaključak kakav se navodi u predmetnom članku – da tužitelj u aferama sudjeluje ali mu politički background omogućava da prođe nekažnjeno. Da bi se pojačao dojam u javnosti kako je tužitelj nedodirljiv i da smije postupati nezakonito kad god mu se tako prohtje, u članku se spominje i situacija u kojoj se tužitelj u svoje privatno vrijeme družio sa dva igrača nogometnog kluba Dinamo što je, prema sadržaju članka, razlog da se tužitelj povuče sa posla nogometnog suca. Tužitelj ovdje želi skrenuti pozornost da u ovakvom njegovom ponašanju nema ničeg sporno što proizlazi iz Odluke disciplinske komisije Hrvatskog nogometnog saveza broj: 2079/14 od 16. svibnja 2014. godine. Predmetni članak se također referira i na suđenje tužitelja u utakmici polufinala kupa između Rijeke i Dinama pri čemu se u članku poziva na činjenicu da je suđenje u toj utakmici bilo kao na utakmici finala kupa između Dinama i Hajduka 2009. godine. Kako se u članku kao činjenična tvrdnja navodi da je nesporno da je u utakmici 2009. godine između Dinama i Hajduka postojao dvostruki kriterij (suđenje u korist Dinama, a na štetu Hajduka) iako navedeno ne proizlazi niti iz presude protiv UEFA-e niti iz ocjene suđenja na toj utakmici, jasno je vidljiva namjera da se tužitelja u članku, usprkos svim dokazima koji govore suprotno, prikaže kao plaćenika, političkog uhljeba, osobu koja nema "kičmu" i kojeg je samo potrebno nazvati radi obavljanja "prljavog posla" – da svojim radnjama na nogometnom terenu pomaže isključivo Dinamu. Iz sadržaja navedenog članka se jasno može zaključiti da se u njemu prenose činjenične tvrdnje za tužitelja koje nisu ničim potkrijepljene niti dokazane. Isto tako, prije objave navedenog članka nitko se tužitelju nije obratio niti ga tražio komentar, a sve sa ciljem kako bi javnost bila upoznata sa potpunim i točnim činjenicama. Iz takvog postupanja tuženika proizlazi da je isključivi cilj predmetnog članka senzacionalizam i privlačenje čitatelja pri čemu sami navodi kojima se želi privući čitatelja i kojima se tužitelju nanosi šteta nemaju nikakve osnove niti podloge u stvarnosti. Predmetnim člankom nedvojbeno je došlo do vrijeđanja tužiteljevih osobnih svojstava i posebnosti u odnosu prema okolini i njegovim javnim, gospodarskim i službenim djelovanjima. Uzimajući u obzir da se ovdje radi o tužitelju koji je nogometni sudac (i djelitelj pravde na nogometnim terenima) navodi iz ovog članka su još teži budući da je dužnost nogometnog suca vrlo teško obavljati kada mu se u javnosti želi uništiti svaki kredibilitet na način da se u javnosti stvara dojam da je svaka utakmica u kojoj tužitelj sudi namještena, odnosno da na takvoj utakmici klubovi neće imati pošteno suđenje. Tužitelj posebno želi istaknuti da se u državi s vladavinom prava ne mogu ljudska prava potirati i negirati pozivanjem na slobodu mišljenja i izražavanja jer slobodu medija nije neograničeno i apsolutno pravo nego je to pravo koje je ograničeno konvencijskim, ustavnim i zakonskim pravima drugih osoba. Predmetnim člankom trajno su povrijeđena prava osobnosti tužitelja budući da se ozbiljno narušava društvena, profesionalna i moralna vrijednost tužitelja. Zbog predmetno članka tužitelju je uništen obiteljski mir, čast, dostojanstvo i ugled na način da je on primoran konstantno se braniti od difamirajućih napada, sumnjičavih pogleda, pogleda prijezira te upiranja prstom i javnog prijekora društva. Zbog predmetnog članka tužitelj trpi duševne boli čija jakost i trajanje opravdava dosudu pravične novčane naknade budući da ga se javno prikazuje u izričito negativnom kontekstu. Da kod tužitelja postoji izričita duševna bol proizlazi iz činjenice da tužitelj ima problema sa spavanje, utučen je i osjeća povučenost od svijeta, pa i njemu najbližih osoba. Sve navedeno utječe na iskazivanje velikog stupnja nepovjerenja prema osobama iz privatnih i poslovnih krugova te osjeća konstantni strah i nelagodu u većem društvu što je dovelo i do pojave osjećaja manje vrijednosti tužitelja spram drugih ljudi. Uz navedeno, prilikom odlučivanja u ovom postupku sud je dužan uzeti u obzir i činjenicu da se radi o tužitelju koji je, kao nogometni sudac, javna ličnost i koji je većinu svog života posvetio sportu pa je mnogo puta u javnosti bio i označen kao jedan od najboljih sudaca HNL-a. Navedeno nesporno dovodi do toga da je tužitelj usko povezan sa vrlo velikim brojem ljudi iz javnog i sportskog života (a također i putem svoje funkcije koju obavlja u Daruvarskim toplicama) dok ga još veći broj ljudi prepoznaje što mu sve mnogostruko uvećava pretrpljenu nematerijalnu štetu. Tužitelj je u ovakvu situaciju došao isključivo postupanjem tuženika protivno članku 80 u svezi s člankom 26 ZEM-a kojima je propisano da u elektroničkim publikacijama nije dopušteno objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka. Objavom navedenog članka tuženik je postupio protivno navedenoj obvezi te je zbog toga odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala. Uzimajući u obzir da su u predmetnom članku objavljene netočne, neutemeljene i neprovjerene informacije zbog kojih tužitelj trpi povredu prava na ugled, čast i dostojanstvo zbog čega trpi i znatne duševne boli tužitelj podnosi ovu tužbu.
3. Tuženik putem punomoćnika u odgovoru na tužbu navodi da se tužitelj tuženiku, u zakonskom roku, obratio sa zahtjevom za ispravak objavljene informacije, ali da tuženik ispravak nije objavio iako se na to obvezao u svom dopisu od 30. svibnja 2015. godine pa da iz toga proizlazi da tuženik nije niti pokušao umanjiti štetu koja je nastala tužitelju. Istina je da se tužitelj tuženiku obratio dopisom od 15. svibnja 2015. godine sa zahtjevom za ispravkom objavljene informacije te da je tuženik na predmetni dopis odgovorio pismenom od 30. svibnja 2015. godine. Smisao demantija kao instituta iz Zakona o medijima je ispravak netočnih informacija sadržanih u određenom novinskom članku. U dopisu od 15. svibnja 2015. godine tužitelj i njegov punomoćnik izričito navode da pojedinačno demantiranje objeda i laži drže infantilnom formom i dodatnim poniženjem žrtve te da su to namjerno izbjegli. Obzirom na tu činjenicu, tuženiku nije bilo jasno što točno tužitelju smeta te koje su navodne neistine o njemu napisane, a što je smisao demantija. Tuženik je u svom dopisu zaista kazao da će demantij objaviti, ali do odustanka od objave došlo je na isključivi zahtjev/molbu tužitelja i njegova punomoćnika. Naime, problem je bio u tekstu zahtjeva za objavu ispravka koji je bio neistinit, klevetnički i pretjerano oštar te protivan Zakonu o medijima i Kodeksu odvjetničke etike. Prilikom zastupanja vlastite stranke, bez obzira na osobne stavove, odvjetnik i prema protivnoj strani treba postupati obzirno i objektivno nastojeći stvoriti uvjete da se spor što prije riješi u obostranu interesu te odvjetnik ne smije ostvarivati zahtjeve neprimjerenom, neuobičajeno oštrom uporabom inače zakonom dopuštenih sredstava. Posebno odvjetnik ne smije dolaziti ni u kakav dodir s protivnom strankom bez znanja njezina zastupnika. Punomoćnik tužitelja telefonski je kontaktirao glavnog urednika portala gospodina ŠZ te ga je tom prigodom vrijeđao, a takvo ponašanje zasigurno ne spada u okvire profesionalnog i uobičajenog ponašanja jednog uglednog odvjetnika. Nepristojno i neprofesionalno je koristiti se retorikom koja je korištena u tekstu ispravka te imputiranje tuženiku odnosno autoru teksta da je plaćenik koji piše u nečijem interesu, a sve na štetu tužitelja. Vrhunac neprofesionalnosti je uspoređivanje fizičke likvidacije s pisanjem i objavom novinskih članaka jer to graniči sa zdravim razumom, a osim toga je neprimjereno, neprofesionalno i protivno Kodeksu odvjetničke etike zbog čega je tuženik imao sasvim legitimnu mogućnost prijave cijelog slučaja Hrvatskoj odvjetničkoj komori, s jedne strane, a s druge strane Zakonom o medijima propisano je da nema obveze objavljivanja demantija kada je sam demantij sročen na uvredljiv i klevetnički način. Konačno, objavom demantija klevete iznesene u tom pismenu postale bi dostupne većem broju ljudi što je zakonska podloga za podizanje kaznene prijave protiv autora demantija. Nakon primitka demantija punomoćnik tužitelja kontaktirao je gospodina ŠZ i punomoćnika tuženika te je dogovoreno da se sporni demantij ne objavljuje zbog ranije iznesenih razloga. Štoviše, tužitelju je ponuđeno da, u formi intervjua, da svoje viđenje događaja na što je isti pristao, ali se nikada više nije javio. Dakle, netočan je navod da je tuženik jednostrano odbio objaviti demantij. Nogomet plus portal je koji prati nogomet i sve vezano uz nogomet pa tako prati i analizira nogometne suce i njihov rad. ZZ javna je osoba te je široj javnosti prvenstveno poznat kao nogometni sudac, ali je isto tako dugi ni godina šef daruvarskog HDZ-a, a stalno je zaposlen u Daruvarskim toplicama. Nije sporno da je ZZ javna osoba koju prate brojne kontroverze, prije svega vezane uz njegovu karijeru nogometnog suca (kontroverzan, prijeporan, sporan, diskutabilan – Izvor: "Rječnik stranih riječi", Školska knjiga Zagreb, 2007). Kod postavljenih premisa (teme koje obrađuje portal Nogomet plus te tužiteljeva karijera nogometnog suca pod kapom HNS-a) onda je logičan zaključak da je pisanje o tužitelju te analiziranje njegova rada i karijere nogometnog suca sasvim legitimno budući je fokus stavljen na tužiteljevu profesionalnu karijeru, a ne na privatni i obiteljski život. Zakon o medijima (članak 7) ističe kako "svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti". Ta se odredba podjednako odnosi i na javne i privatne osobe "osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja". Istim se člankom ističe kako "osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani". Obzirom da mainstream mediji izbjegavaju detaljnije istražiti uzročno – posljedičnu vezu između katastrofalnog stanja nogometnog sporta u Republici Hrvatskoj i djelovanja odgovornih osoba koje tim sportom upravljaju, portal Nogomet plus upravo je osnovan s ciljem analize rada nogometnih djelatnika, detaljnog informiranja čitateljstva te analize njihova rada i postupaka u svezi sa stanjem u nogometu. Prema tome, nije i ne bi trebalo biti sporno da se radi o sasvim dopuštenom interesu o tužiteljevoj karijeri profesionalnog nogometnog sudac. Uostalom, jednostavnim "guglanjem" tužiteljeva imena pretraživač izbaci na desetke tekstova koji se bave tužiteljem i njegovom ulogom u HNS-u. U odnosu na tužbene navode: "Predmetnim člankom tužitelja se prikazuje kao potkupljivu i nemoralnu osobu, političkog oportunista i uhljeba, te kao osobu koja svoj posao obavlja protivno ne samo pravilima struke nego i protivno zakonskim propisima RH tvrdeći da je on osoba koja će u nogometnim utakmicama sudi u korist jednog kluba (NK Dinamo), a na štetu drugog kluba (NK Hajduk)…. u članku se tužitelj opet proziva za namještanje te ali i drugih utakmica…" Tužitelj je, očito, čitajući tekst sam sebe shvatio kao "potkupljivu i nemoralnu osobu, političkog oportunista i uhljeba, te kao osobu koja svoj posao obavlja protivno ne samo pravilima struke nego i protivno zakonskim propisima RH tvrdeći da je on osoba koja će u nogometnim utakmicama sudi u korist jednog kluba (NK Dinamo), a na štetu drugog kluba (NK Hajduk)", budući u tekstu nešto tako nije napisano kao činjenična tvrdnja. "… kao činjenična tvrdnja navodi da je postojao dvostruki kriterij suđenja na navedenoj utakmici čime se tužitelja jasno i nedvosmisleno proziva da je on ipak "plaćenik" kojeg se po zadatku šalje na utakmice a sve sa ciljem da dvostrukim kriterijima pomogne jednom klubu na štetu drugog… proziva ga se kontroverznom osobom te uhljebom, a sve s isključivim ciljem da se povrijedi njegovo dostojanstvo…" Istina je da se u članku navodi da je na utakmici Dinama i Hajduka 2009. godine postojao dvostruki kriterij, što je stav i medija svih onih koji su tu utakmicu gledali. U tadašnjem tisku po odigranoj utakmici objavljene su brojne analize susreta, a jednoglasan je zaključak svih analiza da je HNK Hajduk grubo oštećen te da je postojao dvostruki kriterij glavnog suca susreta. Nema ništa spornog u tome da se tvrdi da je postojao dvostruki kriterij, a da li je tužitelj to radio s namjerom ili bez nje autor teksta nije naveo niti se upuštao u takve procjene. Dvostruki kriterij nije sporan i tuženik ga zbog pozivanja na njega ne optužuje za ništa već samo navodi kao činjenicu da ga je imao. Dakle, činjenica jest da je tužitelj imao dvostruke kriterije u navedenom susretu Dinama i Hajduka jer je u priloženom dokaznom materijalu i video izjava tužitelja gdje priznaje počinjene greške na štetu Hajduka. U članku se nigdje ne navodi niti proziva tužitelja da je plaćenik sa zadatkom da ošteti jedan, a favorizira drugi klub. Iz teksta članka ne vidi se nikakva namjera da se tužitelja okleveta niti vrijeđa već se iznose činjenice i medijski napisi iz vremena odigravanja utakmica. Tužitelj jest kontroverzna osoba što se da zaključiti jednostavnim pregledom internetskih članaka vezanih uz lik i djelo tužitelja, a kazati za nekoga da je kontroverzan niti je uvredljivo niti klevetnički osobito kada je činjenica da se brojne kontroverze vežu uz tužitelja. Kao predsjednik Gradskog vijeća pojedinačno najjače stranke u zemlji može ga se označiti kao utjecajnu osobu što ne znači ništa loše već predstavlja također činjenicu. Također su fakti da je tužitelj ušao u HDZ, da je prestao biti tajnik i da je prešao u Daruvarske toplice, a koje informacije su prenesene iz teksta http://www.vecernji.hr/sjeverozapadna-hrvatska/direktor-slavena-belupa-hnl-postao- hrvatska-nogometna-lakrdija-934638. "… čast, ugled i dostojanstvo. Navedeno je vidljivo iz činjenice da se u članku navodi kako je tužitelj namjerno ostavio Hajduk na tri gola minusa što znači da se tužitelja proziva ne samo da ima dvostruka mjerila već i da takva mjerila primjenjuje isključivo s namjerom da se ošteti Hajduk…" U članku se navodi postojanje dvostrukih kriterija, a nigdje nije navedeno da je tužitelj htio oštetiti Hajduk kao što nije navedeno niti da je to radio s namjerom oštećivanja NK Hajduka. I u analizi utakmice u dnevnom listu Jutarnji list te brojnim drugim tiskovinama i elektronskim medijima, navedeno je da je tužitelj u spornoj utakmici ima dvostruki kriterij. "Za ovakve navode ne postoji apsolutno nikakva podloga niti dokaz, da je tužitelj za suđenje na navedenoj utakmici, od strane nadležnih tijela, ocijenjen sa vrlo dobrom ocjenom iako je sama utakmica bila vrlo teška za suđenje." Za ovu tvrdnju tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz pa se postavlja pitanje zbog čega tužitelj ne prilaže dokaz na navedenu okolnost odnosno o ocjenama s predmetne utakmice? "… tužitelja se proziva za sudjelovanje u nogometnoj aferi povezanoj sa ČZ i S iznoseći pri tome tvrdnju da je jasno da je i tužitelj sudjelovao u radnjama koje su ČZ i S stavljeni na teret pri čemu je tužitelj u takvim radnjama imao sporednu ulogu…" Tuženik ne proziva tužitelja za sudjelovanje u kriminalnim radnjama, a pažljivim čitanjem teksta vidljivo je da nigdje nema činjeničnih navoda o sudjelovanju tužitelja u bilo kakvim kriminalnim radnjama. U tekstu je ispravno navedeno da se ime tužitelja pojavilo u gore spomenutoj aferi što proizlazi pregledom novinskih članaka iz tog doba, a prilikom izricanja presude ČZ uredujuća sutkinja spomenula je ime ZZ u kontekstu izvršitelja naloga. Što je inkriminirajuće u navodu da je tužitelj sudionik brojnih afera, koji navod je činjenično točan? Naime, nesporno je da je tužitelj višekratno prozivan u medijima i u spornom članku je samo to i navedeno kao fakat. Naglašeno je da je iz svih afera tužitelja izašao neokrznut, što je također činjenica, pa se opravdano postavlja pitanje zbog čega tužitelj smatra da se to ne smije pisati? Afera znači neugodan, nezgodan događaj, a spominjanje bilo čijeg imena u kontekstu namještanja utakmica znači i biti sudionik afere. Dakle, čim se ime tužitelja pojavilo u navedenom kontekstu, on je postao sudionik afere i to je također činjenica, a u članku je lijepo navedeno da je iz svega tužitelj izašao neokrznut pa takvim pisanjem tužitelju nije nanesena nikakva šteta. Upravo suprotno, konstatirano je da protiv tužitelja nikada nije vođen sudski postupak u svezi s aferama koje su potresale hrvatski nogomet. Kako bi onda, obzirom na izneseno, sporni članak mogao povezati tužitelja s aferom namještanja utakmica kada je to već učinjeno znatno prije objave spornog članka? "… predmetnim člankom tužitelja se prikazuje kao političkog oportunista i kao osobu koja svoj posao obavlja i u njemu napreduje samo zbog navodnih i nedokazanih političkih veza čime se tužitelja u javnosti prikazuje kao nesposobnu osobu koja može raditi što hoće." Ovaj tužbeni navod nije točan. U spornom članku uvodnom je predstavljen tužitelj, a pri tome je korišten tekst drugog članka objavljenog u drugom mediju i to je doslovno prepisan, a zaključak koji iz toga izvlači tužitelj je samo njegov zaključak koji nema veze s tekstom spornog članka. "kako bi se pojačao dojam u javnosti kako je tužitelj nedodirljiv i da smije postupati nezakonito kad god mu se prohtje, u članku se spominje situacija u kojoj se tužitelj u svoje privatno vrijeme družio sa dva igrača NK Dinamo što je, prema sadržaju članka, razlog da se tužitelj povuče s posla nogometnog suca." U članku je doslovno napisano: "Naravno, kad iz takve afere izađete neokrnjeni, dozvoljavate si sve pa tako i da se družite s nogometašima Dinama po privatnim zabavama. Njegov performans s F i Z postaje hit na društvenim mrežama." Tuženik ne vidi ništa sporno u tome da autor članka iznese svoj vrijednosni sud o tome da druženje s igračima kluba NK Dinamo nije uputno u situaciji kada Vas svi mediji koji prate nogometni sport prozivaju da taj isti klub protežirate. Osoba koja drži do sebe i svoje profesionalne karijere nikada sebi ne bi dopustila druženje s igračima kluba kojemu sudi i na taj način sama pridonijela vlastitom lošem imidžu u javnosti. Osim toga, tužitelj takvim ponašanjem i postupcima privlači medijsku pozornost i pozornost javnosti te slijedom navedenog ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani. "Predmetni članak također se referira i na suđenje tužitelja u utakmici polufinala kupa između Rijeke i Dinama pri čemu se u članku poziva na činjenicu da je suđenje u toj utakmici bilo kao i na utakmici finala kupa između Dinama i Hajduka 2009. godine. Kako se u članku kao činjenična tvrdnja navodi da je nesporno da je u utakmici 2009. godine između Dinama i Hajduka postojao dvostruki kriterij (suđenje u korist Dinama, a na štetu Hajduka) iako navedeno ne proizlazi niti iz presude protiv UEFA-e niti iz ocjene suđenja na toj utakmici, jasno je vidljiva namjera da se tužitelja u članku, usprkos svim dokazima koji govore suprotno, prikaže kao plaćenika, političkog uhljeba, osobu koja nema kičmu i kojeg je samo potrebno nazvati radi odrađivanja prljavog posla – da svojim radnjama na nogometnom terenu pomaže isključivo Dinamu." U konkretnom slučaju riječ je o vrijednosnom stavku autora članka, a da je tužitelj u utakmicama finala kupa 2009. godine i finala kupa između Rijeke i Dinama oštetio protivnike NK Dinamo. Nigdje u tekstu nije navedeno da je tužitelj plaćenik, politički oportunist i slično, kao što nigdje nije navedeno da tužitelj postupa s namjerom oštećivanja bilo koje nogometne momčadi. Sloboda medija jedna je od temeljnih sloboda u demokratskim društvima, zaštita koje se jamči ustavima, zakonima i međunarodnim deklaracijama. Usko je povezana sa slobodom izražavanja i slobodom tiska. Sloboda medija obuhvaća: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost i pluralizam medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i širenja informacija radi informiranja javnosti, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i sadržaje, dostupnost javnim informacijama, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, autonomnost rednika i novinara. Niz međunarodnih deklaracija također jamči pravo na slobodu medija posebno Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine i Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1941. godine. Sloboda medija jamči se i u mnogim ustavima, pa tako i Ustav RH u članku 38 jamči slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja te zabranjuje cenzuru. Zakon o medijima potvrđuje načelo slobode medija, kao i prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvještavanja i pristup informacijama. Sloboda se može ograničiti (ali ne i ukinuti) samo u posebnim slučajevima: zaštite nacionalne sigurnosti, javnog reda i mira, sprječavanje poticanja i veličanja govora mržnje, zaštita autonomije sudbene vlasti i sl. Člankom 7 Zakona o medijima propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Također je citiranom odredbom propisano da osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u svezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja. Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani. Odredbom članka 8 Zakona o medijima propisano je da nema prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani interes javnosti nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili informaciju. Tužitelj je javna osoba što nije sporno. Također, tužitelj obavlja funkciju nogometnog suca te je javnost u Republici Hrvatskoj iznimno zainteresirana za stanje u Hrvatskom nogometnom savezu što također nije i ne može biti sporno. Čitanjem spornog članka jasno proizlazi da je tekst članka isključivo usmjeren na analizu rada tužitelja kao nogometnog suca (dakle piše se isključivo o njegovoj profesionalnoj karijeri) te o stanju u hrvatskom nogometu i aferama koje ga potresaju kako HNS tako i samu sudačku organizaciju čiji je tužitelj član što je relevantno zbog prikazivanja u kakvim okolnostima tužitelj radi. Niti jednim slovom nije spomenut obiteljski život tužitelja, a privatni samo u kontekstu objavljene fotografije druženja s prijateljima iz GNK Dinamo u kontekstu kako sam tužitelj pridonosi vlastitom lošem imidžu u javnosti i nepotrebnog privlačenja interesa medija. Pregledom novinskih članaka koji se uz ovaj odgovor na tužbu dostavljaju vidljivo je da većina relevantnih medija smatra tužitelja kontroverznom osobom (što i jest kada se uzme u obzir značenje same riječi), a sami nogometni djelatnici i to ne samo iz HNK Hajduk Split su više puta prozivali tužitelja. Autor teksta niti jednom riječju nije optužio tužitelja zbog, primjerice, političkog oportunizma, mediokritetstva (uhljeb) i sl., već su to isključivo tužiteljeve riječi iz demantija. Isto tako, kada se uzme u obzir značenje riječi "afera" nije i ne može biti sporno da je tužitelj bio sudionik mnogobrojnih afera, a autor članka jasno je naznačio da je tužitelj iz svega izišao "neokrznut", što je jednostavno činjenica. Ako je sporna riječ neokrznut onda je valjda jasno da se radi o stilskoj figuri što upućuje na slobodu interpretacije i izražavanja što je u svezi s novinarskim slobodama. Pro time, argument tužitelja da je presudom protiv UEFA-e dokazano da on nije sudionik "afera" i da tuženik pisanjem o toj temi iskazuje namjeru da našteti ugledu i časti tužitelja je potpuno promašen. Naime, tužitelj je bio sudionik "afere" jer je to postao čim se njegovo ime pojavilo u iznimno nezgodnom kontekstu namještanja utakmica. Autor je samo to i istakao: da je tužitelj bio povezan s tim nečasnim radnjama ali isto tako i naglasio da je iz tih afera izašao bez ikakvih pravnih ili drugih posljedica (neokrznut). Jednako tako, vrijednosni je stav autora da, kada se iz afere takvih razmjera izvučete bez bilo kakvih konzekvenci, onda je krajnje nepromišljeno privatno se družiti s igračima kluba, a prozivani ste za pogodovanje tom istom klubu. To znači da ili tužitelja nije briga za mišljenje javnosti (a očito jest kada pokreće ovaj spor) ili nedostatak promišljenosti o tome kakve će reakcije takvo ponašanje izazvati u javnosti. Ali, bez obzira na vrijednosni stav autora da tužitelj sam kreira vlastiti loš imidž u javnosti, sigurno je to da tužitelj svojim ponašanjem i postupcima privlači interes javnosti. Konačno i najbitnije, autor članka bavio se isključivo djelatnošću koju tužitelj obavlja bez bilo kakve namjere da se tužitelja okleveta (nisu ni iznošene činjenične tvrdnje, kako to pogrešno tužitelj navodi) ili mu se na bilo koji drugi način našteti povredom časti i ugleda. Pri tome se služio svim do sada objavljenim člancima na istu ili sličnu temu te su već dostupne informacije prezentirane javnosti s ciljem utvrđivanja i analize postupaka i djelovanja tužitelja kao nogometnog suca i člana sudačke organizacije. Ponašanje tužitelja odnosno njegova punomoćnika koje je prethodilo ovoj tužbi (nazivanje glavnog urednika ŠZ na telefon) te isticanje tužbenog zahtjeva od 100.000,00 kuna ima cilj zastrašiti tuženika i njegove novinare da se više ne usude pisati o ZZ kao nogometnom sucu. Usvajanjem tužbe izravno bi se pogodovalo upravo takvim relacijama u hrvatskom društvu u kojima bi nestalo (bilo zabranjeno na posredan način) pravo promišljati i analizirati nečiji rad koji je javan jednostavno zbog činjenice da je nogomet najpopularniji sport na svijetu. Radi toga i svega prethodno navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane te osudi tužitelja na plaćanje troškova postupka.
4. Na glavnoj raspravi kod ovog suda dana 5. veljače 2019. godine u svezi novčanog iznosa od 70.000,00 kn uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe pa do isplate od strane zamjenika punomoćnika tužitelja tužba je povučena, sa istim se suglasio zamjenik punomoćnika tuženika, te je stoga sukladno članku 193 stavak 2 Zakona o parničnom postupku odlučeno o djelomičnom povlačenju tužbe odlukom ovog suda broj Pn-256/2015-71 od 13. veljače 2019. godine.
5. Prethodno navedenom odlukom ovog suda broj Pn-256/2015-71 od 13. veljače 2019. godine (list 323-339) tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen u svezi novčanog iznosa od 15.000,00 kn uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu (točka I odluke), tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan u svezi daljnjeg novčanog iznosa od 15.000,00 kn uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu (točka II odluke), te je tužitelj ZZ obvezan da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 10.462,94 kn (točka III odluke). Navedena odluka potvrđena je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1833/2019-6 od 17. svibnja 2022. godine u točki I, dok je u pogledu točke III odluke prvostupanjska odluka preinačena na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (list 427- 432).
6. Povodom revizije tuženika rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-486/2023-2 od 1. veljače 2024. godine (list 611-617) ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1833/2019-6 od 17. svibnja 2022. godine prihvaćanjem revizije, a u daljnjem tijeku postupka Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud svojim rješenjem broj Gž-1704/2024-4 od 16. travnja 2024. godine ukinuo je presudu Općinskog suda u Bjelovaru - Stalne službe u Daruvaru broj Pn-256/2015-71 od 13. veljače 2019. godine u dijelu pod točkom I izreke i predmet je vraćen prvom stupnju na ponovno suđenje (list 621-625).
7. Sukladno prethodno izloženom daljnji tijek postupka je nastavljen u svezi preostalog dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj u odnosu na tuženika traži isplatu novčanog iznosa od 15.000,00 kn odnosno 1.990,84 EUR uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.
8. Glavna rasprava u ovom predmetu zakazana je za dan 16. travnja 2025. godine, a 15. travnja 2025. godine punomoćnik tuženika dostavio je podnesak (list 688) kojim navodi da zbog neodgodivih obveza u Splitu ne može pristupiti na zakazano ročište. Pri tome predlaže odgodu ročišta i saslušanje tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika uz korištenje odgovarajućih audio-vizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju za daljinu, a sve na način da se tuženiku omogući prisustvovanje istom putem zamolbenog suda (Općinskog suda u Splitu). Prijedlog tuženika za odgodu rasprave sud je odbio iz razloga što je ocijenio da isti prijedlog nije osnovan, te da je isti usmjeren isključivo na odugovlačenje ovog parničnog postupka. Naime, punomoćnik tuženika nije dostavio nikakve dokaze o neodgodivim obvezama koje bi ga spriječile da pristupi na raspravu 16. travnja 2025. godine, a uz to je podnesak o spriječenosti dostavio dan prije rasprave i na taj način nije omogućio da se eventualno protivna stranka obavijesti o odgodi rasprave. Uz prethodno navedeno sud je uzeo u obzir da nakon ukidnih odluka u ovom postupku tuženik niti nije predložio dodatno saslušanje zakonskog zastupnika tuženika u daljnjem tijeku postupka, uz to bio je uredno obavješten da će se na zakazanoj raspravi saslušati tužitelj, te stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za odgodu rasprave 16. travnja 2025. godine i ista je održana u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika. Također je uzeto u obzir da je i prethodna rasprava koja je bila zakazana za dan 4. veljače 2025. godine odgođena na zahtjev punomoćnika tuženika, a isti također nije pristupio niti na zakazano pripremno ročište koje je održano 5. studenog 2024. godine.
9. Tijekom dokaznog postupka dodatno je saslušan tužitelj ZZ, te je izvršen uvid u presliku članka s portala tuženika od 3. svibnja 2015. godine (list 8-11), dopis upućen od strane punomoćnika tužitelja tuženiku od 15. svibnja 2015. godine sa zahtjevom za objavom teksta ispravka (list 12-14), dopis punomoćnika tuženika od 30. svibnja 2015. godine (list 15-16), izvješće kontrole suđenja (list 17-22), statističke podatke u svezi otvaranja spornog članka (list 41-55), presliku tekstova novinskih članaka (list 62-140), izvješće o kontroli suđenja (list 140-152), statističke podatke o čitanosti spornog članka s prilozima (list 160-172 i 186-193), sudsku praksu (list 449- 485, 565-601, 640-669), dopis Hrvatskog nogometnog saveza (list 674-678), pročitani su iskazi tužitelja SZ (list 211-213), svjedoka LZ (list 232-233), zastupnika tuženika ĆZ (list 232-233), punomoćnika tužitelja ĐZ (list 240-241), punomoćnika tuženika FZ (list 242), pročitana je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2015. godine s prilozima (list 248-263), pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Krunoslava Hrnjak s prilozima (list 279-287), te je izvršen uvid u priklopljeni spis ovoga suda broj Pn- 305/2015.
10. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:
11. Na temelju uvida u presliku članka s portala tuženika Udruge Nogomet Plus (list 8-11) utvrđeno je da je na istom portalu dana 3. svibnja 2015. godine objavljen tekst koji se odnosi na tužitelja SZ kao nogometnog suca, te se u istom članku iznose određeni detalji koji se odnose na tužitelja i u svezi preostalih segmenata njegovog života, posebno zaposlenja i njegove političke angažiranosti. U navedenom tekstu između ostalog je navedeno da će najkontroverzniji hrvatski nogometni djelitelj (ne)pravde ZZ ponovno tijekom vikenda biti u žiži zanimanja hrvatske nogometne javnosti kao glavni sudac dalmatinskog derbija između Zadra i Hajduka. Također je navedeno da se na spomen samog imena ZZ, mnogim Hajdukovim, a odnedavno i Rijekinim navijačima, doslovce diže kosa na glavi. U tekstu se dalje navodi da je ZZ vrlo utjecajna osoba u svojoj domicilnoj Bjelovarsko- bilogorskoj županiji kao predsjednik gradskog odbora HDZ-a [adresa], na lokalnim izborima 2009. bio je kandidat za gradonačelnika, ali nije prošao. U tekstu se navodi da je tužitelj napustio mjesto tajnika županijskog nogometnog saveza, te prešao u uspješnije i financijski zanimljivije Daruvarske toplice, te da dobri poznavatelji tamošnjih prilika kažu da je mjesto voditelja investicija zapravo iskorišteno upravo da bi se on tamo "uhljebio". Politički background itekako mu je pomogao i u karijeri nogometnog suca, posebno kada se zna koja politička stranka drma hrvatskim nogometom. Marićevo suđenje u finalnoj utakmici kupa između Dinama i Hajduka izazvalo je mnoge komentare, pa tako i optužbe da je utakmica lažirana i da je upravo ZZ dirigirao cijelom tom predstavom. Zbog toga je podignuta tužba protiv UEFA-e koja je završila povoljno za ZZ, a bez obzira na presudu ostaje činjenica da je ZZ imao dva različita kriterija, jedan za Bijele, a jedan za Plave. U spornom tekstu se također navodi da se ZZ našao u aferi koja je rezultirala hapšenjem dvojce sudačkih bossova ČZ i S, da su tom prilikom glavni glumci završili iza rešetaka, no mnogi sporedni, poput na suđenje prozvanog ZZ, čije se suđenje po mišljenju sutkinje koristilo kao "reket " Hajduku, ostaju na površini hrvatske nogometne močvare. U svezi tužitelja se također navodi da je njegovo druženje s nogometašima Dinama po privatnim zabavama i njegov performans s F i Ć postao hit na društvenim mrežama, a dok bi u normalnim ligama ZZ bio "zamoljen" da se povuče u Hrvatskoj ga se nagrađuje za suđenje najvažnijih utakmica. U spornom tekstu se također objavljuju detalji pojedinih utakmica koje je tužitelj sudio kao nogometni sudac te se zaključno navodi da će tužitelj suditi i utakmicu u kojoj probuđeni Zadar dočekuje izmučeni Hajduk.
12. U svezi prethodno navedenog članka od 3. svibnja 2015. godine tužitelj ZZ putem punomoćnika odvjetnika ĐZ od tuženika zatražio je objavu teksta ispravka i odgovor u svezi objavljenog članka podneskom od 15. svibnja 2015. godine (list 12-14) za koji nije sporno da je dostavljen tuženiku.
13. Povodom zahtjeva za ispravak i odgovor od 15. svibnja 2015. godine tuženik putem punomoćnika dostavio je očitovanje punomoćniku tužitelja od 30. svibnja 2015. godine (list 15-16), te u istom očitovanju punomoćnik tuženika analizira zahtjev za ispravak i odgovor tužitelja, te smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za ispravak, već o vrijeđanju tuženika.
14. U pogledu daljnjih radnji koje su stranke poduzele u svezi objave spornog teksta proizlazi da između stranaka nije bilo daljnje pismene korespondencije, te je radi utvrđivanja činjeničnog stanja u pogledu daljnjeg tijeka događaja izveden dokaz saslušanjem tužitelja SZ (list 212-213 i 693), svjedoka EZ (list 232), zastupnika tuženika ĆZ (list 232-233), punomoćnika tužitelja odvjetnika ĐZ (list 240) i punomoćnika tuženika odvjetnika FZ.
15. Tužitelj ZZ (list 212, 693) u svom iskazu navodi da je za objavu spornog članka saznao na način da ga je nekoliko prijatelja o istom obavijestilo, te je stoga svog odvjetnika ĐZ opunomoćio da poduzme odgovarajuće radnje u svezi navedenog, te je bio upoznat s time da je njegov odvjetnik poslao zahtjev za ispravak i odgovor na sporni članak tuženika. U pogledu cjelokupne komunikacije između njegovog odvjetnika i tuženika navodi da je istu vodio isključivo odvjetnik, njemu se nije nitko posebno obraćao, a koliko je njemu poznato u svezi objave spornog teksta na portalu tuženika nije nikada izvršena objava demanta. Napominje da mu je njegov odvjetnik prenesao informaciju da je tuženik ponudio da sa njim obavi intervju u kojem bi prenesao svoje viđenje situacije, no koliko je njemu poznato nakon toga se tuženik više nije niti na koji način obraćao njemu ili njegovom punomoćniku, te stoga intervju nikada nije bio realiziran. Također je naveo da je upoznat s izvješćem o kontroli suđenja koje se odnosi na utakmicu finala kupa koja je odigrana 13. svibnja 2009. godine između Dinama i Hajduka i poznato mu je da je na istoj utakmici ocjenjen s ocjenom vrlo dobar. Uz to je napomenu da je 2015. godine proglašen najboljim sucem u državi, te niti u pogledu drugih utakmica nije bilo primjedbi na njegovo suđenje.
16. Svjedok MZ (list 232) u svom iskazu navodi da je bio vanjski suradnik tuženika kao novinar, navodi da nije sudjelovao u pripremi spornog članka, niti o istom ima detaljnih saznanja, već je samo bio sa zastupnikom tuženika ĆZ u vrijeme kada je isti vodio dva telefonska razgovora sa punomoćnikom tužitelja odvjetnikom ĐZ. Poznato mu je da u prvom razgovoru odvjetnik ĐZ vikao, ĆZ mu je odgovorio da se tako ne može razgovarati i da se može obratiti njegom odvjetnicima, te mu je spustio slušalicu, dok se drugi razgovor odvijao u mirnijem tonu, te je tom prilikom bilo dogovoreno da tuženik neće izvršiti objavu demantija iz razloga što je isti bio klevetnički i usmjeren protiv tuženika, već su dogovorili da će tužitelj s DZ kao suradnikom tuženika pripremiti veći intervju u kojem će obrazložiti svoje stavove u pogledu spornog članka. Nakon 5 minuta u odnosu na taj drugi razgovor odvjetnik ĐZ je nazvao ĆZ i rekao da je ZZ pristupio na objavu takvog intervjua no koliko je njemu poznato tuženik se više nije javio tužitelju, te iz tog razloga taj intervju nije nikada napravljen i objavljen.
17. Zastupnik tuženika ŠZ (list 232-233) u svom iskazu navodi da je u izradi spornog članka sudjelovalo više osoba koje su koristili pseudonim Đ, te se ne može izjasniti o osobama koje su pripremile isti članak, a za isti članak nije sporno da je objavljen na portalu tuženika. Što se tiče kontakta s odvjetnikom ĐZ kao punomoćnikom tužitelja navodi da ga je isti telefonski nazvao i počeo vrijeđati, te mu je stoga odgovoreno da može svoja prava ostvariti objavom demanta i spuštena mu je slušalica. U drugom telefonskom razgovoru dogovoreno je da se u pogledu tužitelja pripremi intervju koji je trebao pripremiti suradnik tuženika DZ, te je bilo dogovoreno da se demanti neće objavljivati. Prema njegovim saznanjima tužitelj se više nije javljao i stoga dogovoreni intervju nije nikada bio obavljen.
18. Svjedok NZ (list 240) u svom iskazu navodi da je nakon objave spornog članka uputio zahtjev za ispravak informacije, te je telefonskim putem kontaktirao glavnog urednika tuženika radi pokušaja mirnog rješenja spora između stranaka. U prvom telefonskom razgovoru sa zastupnikom tuženika bilo je dogovoreno da će tuženik demantirati ono što je uvredljivo za njegovu stranku, a prilikom drugog telefonskog razgovora sukladno prijedlogu urednika tuženika dogovoreno je da će se umjesto demantija obaviti intervju s tužiteljem, ali taj intervju nikada nije realiziran, pa je iz tog razloga podnesena tužba u ovom predmetu.
19. Svjedok FZ (list 240-241) u svom iskazu navodi da zastupa tuženika kao punomoćnik u više predmeta, te je u svezi spornog članka tužitelj putem punomoćnika podnio zahtjev za ispravak od 15. svibnja 2015. godine, no kako isti po svom sadržaju nije bio zahtjev za ispravak, već je bio uvredljiv i napadački, kao punomoćnik tuženika reagirao je na način da je tužitelju poslao dopis od 30. svibnja 2015. godine u kojem su upozorili da bi takvom objavom nastupila šteta i postojala mogućnost kaznene odgovornosti za onog koji je sastavio takav ispravak uz mogućnosti prijave Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Prema njegovim saznanjima glavni urednik tuženika i punomoćnik tužitelja naknadno su dogovorili putem telefonskog kontakta intervju koji bi tužitelj ZZ dao za portal tuženika, no taj intervju nikada nije bio realiziran.
20. Uzimajući u obzir prethodno navedene iskaze tužitelja SZ, zakonskog zastupnika tuženika ĆZ, te svjedoka EZ, ĐZ i FZ, proizlazi da su nakon dostave zahtjeva za ispravak i odgovor punomoćnika tužitelja od 15. svibnja 2015. godine (list 12-14) i očitovanja punomoćnika tuženika od 30. svibnja 2015. godine (list 15 i 16), u dva navrata telefonski kontaktirali odvjetnik NZ kao punomoćnik tužitelja i ŠZ kao zastupnik tuženika, prilikom tih kontakata dogovoreno je da će se umjesto objave ispravka realizirati intervju tužitelja s vanjskim suradnikom tuženika, no pri tome nije posebno dogovoreno kada će se i na koji način realizirati isti intervju, te isti intervju nikada nije niti realiziran, a nakon toga je 21. srpnja 2015. godine podnesena tužba u ovom predmetu u kojem se od strane tužitelja u odnosu na tuženika traži naknada štete zbog objave spornog članka.
21. U svezi prava, obveza i odgovornosti tuženika kao pravne osobe koja obavlja djelatnost pružanja usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža člankom 2 Zakona o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13) određeno je što se smatra elektroničkom publikacijom, člankom 7 istog Zakona određeno je da pružatelji medijskih usluga snose odgovornost za objavljivanje programa, a člankom 80 u svezi s člankom 26 istog Zakona određeno je da u obavljanju radnji koji se odnose na elektroničku publikaciju nije dopušteno objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka.
22. U pogledu tuženika i njegovih prava obveza i odgovornosti također se primjenjuju i odgovarajuće odredbe Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13) s obzirom da je člankom 2 istog zakona određeno da se i elektroničke publikacije smatraju medijima, člankom 21 stavak 1 istog zakona određena je obveza naknade štete koja se prouzroče drugome u svezi informacije objavljene u mediju, člankom 22 stavak 2 istog zakona određeno je da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, a člankom 23 istog zakona određeno je da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacija kojem je šteta prouzročena.
23. Uzimajući u obzir prethodno utvrđeno činjenično stanje i citirane zakonske odredbe proizlazi da je tužitelj u pogledu objave spornog članka u odnosu na tuženika postupio sukladno odredbi članka 22 stavak 2 Zakona o medijima s obzirom da je zatražio objavljivanje ispravka sporne informacije, te je nakon toga u smislu članka 23 Zakona o medijima u roku od 3 mjeseca podnio tužbu za naknadu štete, te su sukladno prethodno navedenom ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovom predmetu.
24. U pogledu spornog članka od 3. svibnja 2015. godine sud cijeni da se radi o članku koji predstavlja povredu prava na čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, a zbog čega je i podnesena tužba u ovom predmetu. Naime, u istom članku se između ostalog navodi da je tužitelj najkontroverzniji hrvatski nogometni djelitelj (ne)pravde, da se od njegovog suđenja navijačima doslovce diže kosa na glavi, da je mjesto voditelja investicija u tvrtki u kojoj je tužitelj zaposlen iskorišteno da bi se on tamo "uhljebio", da je tužitelju politički background pomogao u karijeri nogometnog suca, da je tužitelj dirigirao predstavom u kojoj je utakmica lažirana, da se suđenje tužitelja koristi kao "reket" Hajduku, te da on i dalje ostaje na površini hrvatske nogometne močvare. Prikazivanjem tužitelja na prethodno navedeni način svakako je povrijeđeno njegovo pravo na čast, ugled i dostojanstvo, a sve uzimajući u obzir da u pogledu svih prethodnih navoda tuženik nije dostavio nikakve dokaze koji bi ukazivali na istinitost navoda tuženika odnosno ne ukazuju na to da je tuženik imao osnovani razlog povjerovati da su točni navodi koji se tiču tužitelja, te da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. U svezi prethodno navedenog nije sporno da nitko od osoba koje su pripremile sporni članak na portalu tuženika nije kontaktirao tužitelja kako bi se isti očitovao o spornim navodima, nisu vršene nikakve provjere od strane tuženika u pogledu istinitosti tih navoda, niti su na bilo koji drugi način sporni navodi obrazloženi ili dokazani. U pogledu navoda tuženika o tome da sporni članak predstavlja kompilaciju raznih tekstova koji su prije toga objavljeni o tuženiku, sud cijeni da isto ne opravdava postupanje tuženika iz razloga što je isti i u pogledu eventualnih preuzetih izvora morao poduzeti radnje kako bi utvrdio istinitost činjenica, a što nesporno od strane tuženika nije učinjeno.
25. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja sud je uzeo u obzir da prilikom odlučivanja o utjecaju objavljenog članka na čast, ugled i dostojanstvo tužitelja mora uzeti u obzir dvije zaštićene vrijednosti i to s jedne strane pravo na slobodu izražavanja i s druge strane pravo na poštovanje osobnog života drugih jer je riječ o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu, te je zadatak suda postići pravičnu ravnotežu tih prava. Vodeći računa o kriterijima za postizanje pravične ravnoteže o ova dva sukobljena prava, posebno doprinosu raspravi u javnom interesu, u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava, prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost, sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije, sud smatra da je tužitelj trpio duševne boli koji opravdavaju dosudu pravične naknade. Tužitelj kao nogometni sudaca poznat javnosti odnosno kao javna osoba mora imati viši stupanj tolerantnosti javnog mijenja, te mora biti spreman očekivati kritike svog rada i prihvatiti ih u određenoj mjeri. Međutim, s obzirom da tuženik nije kontaktirao tužitelja kako bi se isti očitovao o spornim navodima, niti je na bilo koji drugi način dokazao ili obrazložio sporne navode, te uzimajući u obzir da je iz dostupne dokumentacije Hrvatskog nogometnog saveza utvrđeno da je tužitelj vrlo dobro vršio suđenje u jednoj od utakmica koje su bile predmet spornog članka (675-678), niti je dostavljena druga dokumentacija koja bi govorila o suprotnom, proizlazi da tuženik nije dokazao da je njegov vrijednosti stav o tužitelju bio u javnom interesu i da je iskazivao u dobroj vjeri, a upravo je na tuženiku teret dokaza navedenih činjenica. Kako se uz prethodno navedeno uzme u obzir da je tuženik odbio objaviti ispravak u svezi spornog članka, uz to nije niti realiziran intervju tužitelja s tuženikom koji bi se eventualno tužitelj mogao očitovati o spornim navodima, onda sve navedeno upućuje na zaključak da je objavljenim člankom tuženik povrijedio pravo tužitelja na čast, ugled i dostojanstvo, te stoga tužitelju pripada pravo na naknadu štete po toj osnovi. Pri tome nema mjesta primjeni odredbe članka 21 stavak 4 Zakona o medijima iz razloga što tuženik kao autor spornog članka svoj tekst nije temeljio na spornim činjenicama, niti na činjenicama za koje je imao osnovan razlog povjerovati da su točne uz poduzimanje svih mjera za provjeru njihove točnosti.
26. U pogledu visine štete koja je tuženiku nastala, te u pogledu same visine tužbenog zahtjeva, tijekom postupka sukladno rješenju ovog suda broj Pn-256/2015- 41 od 14. veljače 2018. godine određeno je informatičko-telekomunikacijsko vještačenje koje je povjereno sudskom vještaku Krunoslavu Hrnjak, a sve kako bi se utvrdilo koliko je ljudi otvorilo sporni članak, na kojem području Hrvatske, a sve za period od podnošenja tužbe 21. srpnja 2015. godine pa nadalje.
27. Iz nalaza i mišljenja vještaka Krunoslava Hrnjak (list 279-287) proizlazi da je isti izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju kojom je raspolagao, izvršio je odgovarajuće provjere u svezi internetskog portala tuženika i njegove čitanosti, te je na osnovu provedenih izvida utvrdio da je u periodu do 3. svibnja 2015. godine do 21. srpnja 2015. godine korištenjem alata Google Analytics (ga) iz Bjelovarsko-bilogorske županije evidentiran 41 korisnik što čini udio od 0,04% od svih evidentiranih korisnika iz cijelog svijeta, dok ukupni broj evidentiranih korisnika u pogledu spornog članka iznosi 118.170. U pogledu nalaza i mišljenja vještaka Krunoslava Hrnjak sud je isti u cijelosti prihvatio s obzirom da se isti detaljno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, očitovao svim spornim okolnostima, te na njegov nalaz i mišljenje stranke nisu imale nikakve primjedbe, niti su zahtijevale njegovo neposredno saslušanje.
28. U pogledu prethodno navedenog vještačenja sud je uzeo u obzir da je broj evidentiranih korisnika portala tuženika iz Bjelovarsko-bilogorske županije bio relativno mali, no pri tome je uzeo u obzir i ukupan broj korisnika portala tuženika koji su čitali sporni članak od 118.170, a sve uzimajući u obzir da u pogledu tužitelja nije sporno da se radi o osobi koja je kao hrvatski nogometni sudac poznata većem dijelu hrvatske javnosti, osobito sportske, te je stoga za odlučivanje o visini štete mjerodavna čitanost spornog članka ne samo na području županije u kojoj tužitelj živi, već na području čitave države i šireg područja koje prati hrvatska nogometna zbivanja.
29. U pogledu visine štete također sud je saslušao i tužitelja koji u svom iskazu navodi da je zbog objave spornog članka dobivao niz upita od svojih prijatelja, imao je problema s nesanicom, za istu je koristio lijekove, problemi su se manifestirali u pogledu njegove obitelji kao i na poslu s obzirom na mnogobrojna propitkivanja, a uz to je imao i niz neugodnosti zbog objavljenog članka kao nogometni sudac koje su se manifestirale u dovikivanju i vrijeđanju na sportskim manifestacijama na kojima je sudjelovao kao sudac. Sud cijeni da se u cijelosti mogu prihvatiti ovakvi navodi tužitelja s obzirom na sadržaj navoda iz spornog članka koji su se odnosili na njega i u pogledu obavljanja poslova nogometnog suca, kao i u pogledu ostalih segmenata njegovog života, posebno poslovnog statusa i njegove političke angažiranosti.
30. Temeljem članka 19 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu toga zakona, razumijevaju se između ostalih i pravo na ugled, čast i dostojanstvo. Sukladno članku 1100 Zakona o obveznim odnosima u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju o povredu izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj u kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi dio društvenom srži.
31. Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju i citiranim zakonskim odredbama sud cijeni da tužitelju pripada pravična naknada u iznosu od 1.990,84 EUR (ranije utužen iznos od 15.000,00 kn) na koji se primjenom odredbe članka 1103 Zakona o obveznim odnosima ima pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate. Uzimajući u obzir prethodno navedeno tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti usvojen na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude,
32. U odnosu na troškove postupka sud je o istima odlučio temeljem članka 154 stavak 2 i 4 Zakona o parničnom postupku.
33. Tužbom je zatražen novčani iznos od 100.000,00 kn, na glavnoj raspravi kod ovog suda 5. veljače 2019. godine tužbeni zahtjev je smanjen na 30.000,00 kn odnosno tužba je povučena za novčani iznos od 70.000,00 kn, a u daljnjem tijeku postupka tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.000,00 kn, dok je tužbeni zahtjev usvojen u pogledu novčanog iznosa od 15.000,00 kn odnosno 1.990,84 EUR. S obzirom da su svi provedeni dokazi u ovom postupku istovremeno i prvenstveno bili usmjereni na utvrđivanje osnove odgovornosti tuženika kao odlučne činjenice u ovoj parnici omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se ne samo u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji je usvojen, već se uzima u obzir uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva u smislu odredbe članka 154 stavak 2 Zakona o parničnom postupku. Uvažavajući prethodno navedeno, a u kom pogledu je izražen i stav drugostupanjskog suda (odluka Županijskog suda u Zagrebu brojGž-1833/2019-6 od 17. svibnja 2022. godine (list 427-432)), odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a sve na način naveden u točki II izreke ove presude.
34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Daruvaru 8. svibnja 2025. godine
S U D A C:
Damir Palatinuš
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1.Z.O.U. SZT i ŽZ, [adresa]
2.Odvjetnici Marijo Granić i FZ, [adresa]
