Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-118/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Rošca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. rujna 2024., poslovni broj K-745/2018-92, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ŽN, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog poslovni broj K-745/2018 od 30. travnja 2018. protiv opt. ŽN, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

1.1. Istom presudom proglašen je krivim opt. ŽN zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. t. 6. i 7. ZKP/08 opt. ŽN je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, te trošak branitelja po službenoj dužnosti koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se opt. ŽN po branitelju Tomi Ljubiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba nije osnovana.

6. Opt. ŽN u uvodu žalbe po branitelju navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali prema sadržaju žalbe u kojoj navodi da je prvostupanjska presuda "nerazumljiva i proturječna sama sebi i iznesenim razlozima, ... da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni", i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Međutim, u odnosu na navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka osim što se parafrazira zakonski tekst ne konkretizira se u žalbi u čemu bi se očitovala navedena povreda odredaba kaznenog postupka. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a o ovom potonjem će i nastavno biti riječi.

7. Opt. ŽN se žali zbog povrede kaznenog zakona, time da prema sadržaju žalbe predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, navodeći u žalbi da je "u konkretnom slučaju riječ o građanskopravnom odnosu". Takav žalbeni navod opt. ŽN predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi prvostupanjski sud a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

8. Opt. ŽN se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. ŽN ustraje u navodu iz obrane da se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu, da je on (opt. ŽN) nakon sklapanja ugovorenog posla sa ošt. DN "bio u kontaktu vezano za izvršenje ugovorenog posla ali da isto nisu uspjeli dogovoriti, ... da se u konkretnom slučaju nije radilo o adaptaciji već o rekonstrukciji krovišta, a oštećenik da nije predao potrebnu suglasnost i dozvole nadležnih tijela ... da je oštećeniku vratio primljeni iznos novca, zbog čega je oštećenik odustao od imovinskopravnog zahtjeva". Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pozorno cijenio obranu opt. ŽN koji ne osporava da je sa ošt. DN ugovorio radove na krovištu obiteljske kuće ošt. DN, za cijenu od 30.000,00 kuna[1] , koje radove da će obaviti u roku od deset dana, da je 28. lipnja 2016. od oštećenika primio "predujam" u iznosu od 1.000,00 eura, za nabavku potrebnog materijala i započinjanja ugovorenih radova. Opt. EN ne osporava da nije izvršio ugovorene radove niti kupio materijal, pravdajući se da iako je ugovorena adaptacija krova da se radilo u suštini o rekonstrukciji pa da je ošt. DN za takvu vrstu radova trebao ishoditi odgovarajuće dozvole. Opt. ŽN u obrani navodi da je na istoj kući gdje je trebao izvršiti radove na krovištu za ošt. DN obavljao i završio radove na dijelu krovišta te kuće za BN, a kada je te radove završio da je otišao raditi u SR Njemačku nakon čega je izgubio kontakt sa ošt. DN. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenivši iskaz svjedoka ošt. DN, BN i VN, te uvidom u troškovnik radova za adaptaciju krovišta na kući ošt. DN, dopis oštećenika upućen opt. ŽN **.**.2017., te dovodeći u vezu te izvedene dokaze sa obranom opt. ŽN utvrdio da su opt. ŽN i ošt. DN dogovorili adaptaciju krovišta na kući oštećenika, cijenu radova sa materijalom, rok izvršenja radova, te da je oštećenik optuženiku predujmio iznos od 1.000,00 eura za kupnju materijala i započinjanja radova. Međutim, opt. ŽN nakon što je na istoj kući završio adaptaciju krovišta za dio kuće BN, da nije niti kupio materijal a niti započeo bilo kakve radove na krovištu za dio kuće ošt. DN. Opt. ŽN da je u kontaktu sa ošt. DN obećavao da će radove izvršiti, ali da radove nije izvršio niti je na poziv ošt. DN vratio predujmljeni iznos od 1.000,00 eura. Uvidom u račune obrta "[obrt]" vlasnika opt. ŽN u Zagrebačkoj banci i Erste&Steiermarkische Bank prvostupanjski sud je utvrdio da se obrt vlasništvo opt. ŽN nalazi u blokadi žiro računa od 1. siječnja 2011. pa nadalje. Stoga prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je opt. ŽN sa ošt. CN ugovorio adaptaciju krovišta za dogovorenu novčanu naknadu, predočavajući da će te radove obaviti u roku deset dana, da je za kupnju materijala i početak radova oštećenik optuženiku predujmio iznos od 1.000,00 eura, ali da je pri tome optuženik znao da radove neće izvršiti u ugovorenom roku i za navedeni iznos cijene, kako je to neistinito prikazao oštećeniku, dovodeći na taj način u zabludu oštećenika da mu (opt. ŽN) predujmi dio cijene radova i materijala u iznosu od 1.000,00 eura, koji iznos nova je zadržao za sebe i za taj iznos oštetio oštećenika. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.

9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. ŽN proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. ŽN neistinito prikazao ošt. DN da će mu za ugovoreni novčani iznos od 30.000,00 kuna[1] , izvršiti adaptaciju krovišta kuće, zahtijevajući da oštećenik predujmi za materijal 1.000,00 eura, znajući da ugovorene radove neće izvršiti te na taj način doveo u zabludu oštećenika, koji je u uvjerenju da će optuženik izvršiti ugovorene radove predujmio za materijal 1.000,00 eura, koji iznos novca je optuženik zadržao za sebe, a prema naprijed stvorenoj namjeri radove nije izvršio, te je na taj način oštetio oštećenika za navedeni predujmljeni iznos novca.

10. Žalba opt. ŽN zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tome dijelu.

10.1. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. ŽN za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

10.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom, dakle, osudom na kaznu zatvora za koju je ocijenjeno da i bez njenog izvršenja optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, će se u odnosu na konkretnog optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Rožac