Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42.

Poslovni broj: P-48/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Slavici Brekalo, u pravnoj stvari tužitelja Herbea d.o.o., OIB: 61047868674, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, Trg bana Josipa Jelačića 21, protiv tuženika Općina Špišić Bukovica, OIB [osobni identifikacijski broj], Špišić Bukovica, Vinogradska 4, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Šutalo i Miro Glavaš, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš i Šutalo, Vinkovci, Duga ulica 10, radi utvrđenja prava na razvrgnuće suvlasništva isplatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog zastupnika po zakonu i tužiteljevog punomoćnika, tuženikovog zastupnika po zakonu i tuženikovog punomoćnika, s danom objave 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da tužitelj HERBEA d.o.o., OIB: 61047868674, [adresa], kao suvlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.

Špišić Bukovica koje se sastoje od:

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Lendava sa 1217 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Lendava sa 585 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Lendava sa 1 j 579 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Lendava sa 599 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Lendava sa 1 j 29 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Ročišće sa 176 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Ročišće sa 1 j 450 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Ročišće sa 1 j 467 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Lendava sa 830 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Lendava sa 903 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] dio kanala sa 58 čhv

- čkbr. [katastarska čestica] dio kanala sa 53 čhv i

- čkbr. [katastarska čestica] vinograd Brezik sa 505 čhv

ima pravo na njihovo razvrgnuće isplatom tuženoj Općini Špišić Bukovica, OIB: [osobni identifikacijski broj], Špišić Bukovica, Vinogradska 4 tržišne vrijednosti njenih 6/8 suvlasničkog dijela nekretnina tako da cijele nekretnine ostanu u samovlasništvu tužitelja.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana plati trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. "

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 53,09 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Virovitici je pravomoćnim rješenjem poslovni broj R1- 138/2023-8 od 12. veljače 2024. u izvanparničnom postupku koji se vodi po prijedlogu Općine Špišić Bukovica protiv društva Herbea d.o.o. radi razvrgnuća suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odredio prekid postupka i uputio društvo Herbea d.o.o. da u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja, pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pokrene parnicu radi utvrđenja prava tog društva na razvrgnuće suvlasništva isplatom. Tužitelj je 5. travnja 2024. Trgovačkom sudu u Bjelovaru ponio tužbu da zahtjevom za utvrđenje da on kao suvlasnik nekretnine upisane zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ima pravo na razvrgnuće suvlasništva isplatom, te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama. U tužbi u bitnome navodi da je tužitelj suvlasnik nekretnine u 2/8 dijela, a tuženik u 6/8 dijela, te da je tuženik pred Općinskim sudom u Virovitici pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasništva geometrijskom diobom, a podredno civilnom diobom. Tužitelj se u tom postupku istaknuo prigovor da takvo razvrgnuće nije moguće i dopušteno, jer je prijedlog podnesen u nevrijeme, te da je riječ o poljoprivrednom zemljištu koje u cijelosti obrađuje na temelju ugovora o zakupu kojeg je sklopio s prednikom tuženika na razdoblje do 2032. Tužitelj se bavi poljoprivrednom djelatnošću te bi mu zbog civilne diobe, prodajom nekretnine trećoj osobi nastala šteta, što je protivno odredbi čl. 47. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP). Navodi i da bi geometrijska dioba bila protivna odredbi čl. 83. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22, dalje u tekstu: ZPZ), kojom je propisano da nije dozvoljena parcelacija poljoprivrednog zemljišta na površinu manju od 1 ha, odnosno 10.000 m2, a svaka od čestica već ima površinu manju od propisane. Navedene okolnosti predstavljaju ozbiljan razlog u smislu odredbe članka 51. st. 1. ZVDSP zbog kojeg bi se tužitelju trebalo priznati pravo na razvrgnuće suvlasništva isplatom prema tržišnoj vrijednosti nekretnine uz odbitak iznosa duga koji terete tuženikov suvlasnički dio. U prilog tim tvrdnjama tužitelj je predložio izvršiti uvid u spis predmeta Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1-138/2023, priložio je rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj R1-138/2032-8 od 12. veljače 2024., zk. izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i Ugovor o zakupu od 3. siječnja 2022. (list 5 do 21 spisa), te je predložio saslušanje stranaka.

2. U odgovoru na tužbu (list 27 do 29 spisa) tuženik je osporio tužbeni zahtjev tvrdnjom da razvrgnuće civilnom diobom nije na štetu tužitelja, budući da i on ima mogućnost sudjelovati u javnoj dražbi i kupiti tuženikov suvlasnički dio ili za svoj suvlasnički dio ostvariti cijenu višu od procijenjene. Okolnost da se tužitelj bavi poljoprivredom nije od utjecaja na razvrgnuće, a prema odredbi čl. 47. st. 2 ZVDSP sud može odrediti razvrgnuće čak i na štetu suvlasnika, ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. Okolnost da tužitelj ima sklopljen ugovor o zakupu za tuženikov suvlasnički dio također nije od utjecaja na razvrgnuće, jer prema odredbi članka 541. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika. Iz tih razloga smatra da u konkretnom slučaju ne postoji ozbiljan razlog da se tužitelju prizna pravo na razvrgnuće isplatom, osobito imajući u vidu činjenicu da je upravo tuženik suvlasnik nekretnine u 6/8 dijela. U prilog tim tvrdnjama predložio je izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Virovitici poslovni broj R1-138/2023-8.

3. Na pripremnom ročištu od 13. studenog 2024. stranke su u bitnome ustrajale na navodima i dokaznim prijedlozima iz tužbe i odgovora na tužbu, a tuženik je predložio prekinuti postupak do odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske povodom tužiteljeve žalbe protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-45/2024-4 od 2. rujna 2024. (list 98 do 104 spisa). Na prijedlog stranaka ročište je odgođeno radi pokušaja mirnog rješenja spora.

4. Na pripremnom ročištu od 13. siječnja 2025. tužitelj je ustrajao na tvrdnji da ima opravdan razlog da mu se prizna pravo na razvrgnuće suvlasništva isplatom, jer je bavi poljoprivrednom djelatnošću i ima sklopljen ugovor o zakupu tuženikovog suvlasničkog udjela do 2032., slijedom čega procjenjuje da nitko osim njega ne bi imao interesa kupiti tuženikov suvlasnički udio, pa bi se javnom dražbom stvorili nepotrebni troškovi. Tuženik je ustrajao na navodu da bi se javnom dražbom postigla povoljnija cijena zemljišta, jer je riječ o najboljoj i najplodnijoj zemlji na području Općine Špišić Bukovica, a i tužitelj je ovlašten sudjelovati u tom postupku. Tužitelj je osporio tvrdnju da je riječ o najboljoj i najplodnijoj zemlji, tvrdnjom da su ti tuženikovi navodi paušalni, jer je suvlasnički udio stekao nasljeđivanjem ošasne ostavine, te nema neposrednih saznanja o kvaliteti zemlje, a riječ je o česticama koje su međusobno udaljene i po nekoliko kilometara. Tuženik se protivio prekidu postupka do odluke u predmetu P-45/2024 iz razloga što je u tom postupku donesena presuda zbog ogluhe, pa nema uvjeta za prekid ovog postupka. Nakon izjašnjenja stranaka odnesen je plan upravljanja postupkom, te je zaključen prethodni postupak.

5. Na ročištu za glavnu raspravu od 7. travnja 2025. proveden je dokaz uvidom u isprave u spisu te su saslušani zastupnici stranaka po zakonu, direktor Herbea d.o.o. MU i načelnik [adresa] EU. Budući da su izvedeni svi predloženi dokazi, na temelju odredbe čl. 304. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) zaključena je glavna rasprava.

6. U odnosu na tužiteljev prijedlog da se postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka P-45/2024 ističe se da je u tom postupku nepravomoćnom presudom zbog ogluhe i rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P- 45/2024-4 od 2. rujna 2024. odlučeno u tužbenom zahtjevu ovdje tuženika za utvrđenje da je razvrgnuće suvlasništva geometrijskom diobom, odnosno, podredno civilnom diobom, moguće i dopušteno, pa nije riječ o prethodnom pravnom pitanju o kojem bi ovisila odluka o predmetnoj pravnoj stvari. Upravo suprotno, odluka o tužiteljevom pravu na razvrgnuće isplatom je prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 50. st. 1. ZVDSP koje utječe na odluku postupku P-45/2024, o kojem je sud bio ovlašten odlučiti u tom postupku na temelju odredbe čl. 12. st. 1. ZPP. Zbog iznesenog, sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog da se predmetni postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka P-45/2024.

7. Izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1-138/2023-8 od 12. veljače 2024. (list 5-10 spisa), izvadak iz Zemljišnoknjižnog odjela Virovitica, Općinskog suda u Virovitici i to zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] (list 11-12 spisa), Ugovor o zakupu od 3. siječnja 2022. (list 15-16 spisa), preslik spisa Općinskog suda u Virovitici poslovnim broj: R1- 138/2023 (list 36-88 spisa) i u nepravomoćnu presudu zbog ogluhe i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-45/2024-4 od 2. rujna 2024. (list 98- 104 spisa), te su saslušani MU i EU (list 120 do 125 spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je utvrđenje tužiteljevog prava na razvrgnuće suvlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isplatom.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj suvlasnik u 2/8 dijela, a tuženik u 6/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je riječ o poljoprivrednom zemljištu, da se tužitelj bavi poljoprivrednom djelatnošću te da tužitelj na temelju ugovora o zakupu od 1. siječnja 2022. koji je sklopljen između tužitelja i ranijeg suvlasnika ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koristi tuženikov suvlasnički dio nekretnine.

11. Sporno je pravno pitanje da li činjenica da je odredbom čl. 83. st. 4. ZPZ propisao da se poljoprivredno zemljište izvan građevinskog područja ne može geodetskim elaboratima dijeliti na katastarsku česticu površine manje od 1 ha, osim u slučaju izdvajanja poljoprivrednog zemljišta radi izgradnje infrastrukturnih i drugih građevina određenih propisom kojim se uređuje prostorno uređenje i osim u slučaju nasljeđivanja, prema tvrdnji tužitelja čini geometrijsku diobu nedopuštenom, kao i činjenica da se tužitelj bavi poljoprivredom i na temelju ugovora o zakupu koristi i tuženikov suvlasnički dio, slijedom čega bi mu zbog civilne diobe možebitno nastala šteta, predstavljaju osobito ozbiljan razloga da mu na temelju odredbe čl. 51. st. 1.

ZVDSP nekretnina pripadne u cijelosti.

12. Iz sadržaja preslike spisa Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1- 138/2023 proizlazi da je tuženik pred tim sudom protiv ovdje tužitelja pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Budući da je ovdje tužitelj u tom postupku istaknuo prigovor da na njegovoj strani postoje opravdani razlozi da mu se prizna pravo na razvrgnuće isplatom, jer geometrijska dioba nekretnine nije dopuštena u smislu odredbe čl. 84. st. 3. ZPZ, a civilna dioba bi bila na njegovu štetu u smislu odredbe čl. 47. st. 2. ZVDSP, jer se bavi poljoprivrednom djelatnošću, te na temelju ugovora o zakupu ima pravo koristiti tuženikov suvlasnički udio do 2032., što je ovdje tuženik osporio, tužitelj je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1-138/2023-8 od 12. veljače 2024. upućen pokrenuti predmetnu parnicu.

13. Iz iskaza MU u bitnome proizlazi da je društvo HERBEA d.o.o. osnovao prije 15 godina, te je primarna djelatnost društva proizvodnja, prerada i prodaja ljekovitog bilja. Društvo obrađuje oko 180 ha poljoprivrednog zemljišta u te svrhe, pa ima veliki interes otkupiti i predmetno zemljište, osobito imajući u vidu činjenicu da na temelju ugovora o zakupu od 2022. kojeg je sklopio s gospodinom ZU ima pravo obrađivati tuženikov suvlasnički dio do 2032. Osim toga društvo HERBEA d.o.o. zajedno s obrtom [obrt] čiji je MU vlasnik zapošljava preko 30 radnika iz lokalne zajednice, slijedom čega smatra da je u interesu općine i lokalnog stanovništva da se njemu kao lokalnom poduzetniku pruži potpora u nastavku obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Nakon smrti gospodina ZU njegov suvlasnički udio postao je ošasna ostavina i nasljeđivanjem prešao u vlasništvo tuženika. Za tu činjenicu saznao je nakon što ga je netko od lokalnih stanovnika obavijestio o tome da je tuženik 26. rujna 2023. raspisao natječaj za zakup tuženikov suvlasničkog udjela. Nakon toga obavijestio je tuženika da on već ima valjan ugovor o zakupu u odnosu na tuženikov suvlasnički udio na što je tuženik odgovorio otkazom tog ugovora i zahtjevom da mu se suvlasnički udio preda u posjed, te je pokrenuo postupak za razvrgnuće suvlasništva pred Općinskim sudom u Virovitici. Tužitelj nije pristao na otkaz ugovora o zakupu te je odbio predati u posjed tuženikov suvlasnički udio iz razloga što je tužitelj suvlasnik 2/8 dijela nekretnine, pa je potrebno prethodno utvrditi točno koji dio nekretnine se odnosi na tuženikov suvlasnički udio, a koji dio na tužiteljev suvlasnički udio. Smatra da je postupanje tuženika protivno svrsi radi koje postoje jedinice lokalne samouprave, te je nejasan interes tuženika da svoj suvlasnički udio proda putem javnog natječaja umjesto da podrži lokalnog poduzetnika koji financira proračun jedinice lokalne samouprave. Ističe da je kod Porezne uprave ishodio neslužbeni podatak o vrijednosti predmetnog poljoprivrednog zemljišta, te u skladu s tim podacima tuženiku ponudio da otkupi njegov suvlasnički udio po realnoj cijeni što je tuženik odbio. Smatra da prema odredbama ZPZ nije dopuštena i moguća dioba zemljišta na površini manjoj od 1 ha, već upravo suprotno, interes je da se omogući okrupnjavanje tog zemljišta tako da se vlasništvo cijele parcele objedini kod jednog vlasnika. Osim toga ne vidi tko bi na javnom natječaju imao interesa otkupiti tuženikov suvlasnički udio koji je nedostupan za obrađivanje zbog njegovog valjanog ugovora o zakupu i još k tome opterećen založnim pravima.

14. Iz iskaza EU u bitnome proizlazi da je postupanje tuženika u dosadašnjem tijeku postupka kao u postupku razvrgnuća suvlasništva bilo usmjereno ka cilju uređenja imovinsko pravnih odnosa na predmetnoj nekretnini. Nije u interesu tuženika zadržati u vlasništvu predmetno poljoprivredno zemljište, nego prodati ga po što povoljnijoj cijeni i da se ono nastavi obrađivati. Upravo najpovoljnija cijena je u interesu jedinice lokalne samouprave i njezinog stanovništva, pa bi davanje prednosti tužitelju na način kako on to predlaže bilo na štetu ostalih poduzetnika koji posluju na području tuženika i njegovih stanovnika. Ističe da se oko 90% stanovnika tuženika bavi poljoprivredom, a od toga oko 20% proizvodnjom ljekovitog bilja kao i tužitelj. Osim toga tužitelj nije jedini poduzetnik koji se bavi proizvodnjom i preradom ljekovitog bilja, već postoje i drugi s većim opsegom proizvodnje. Ne vidi razloga zašto i tužitelj ne bi mogao sudjelovati ponudom za kupnju tuženikovog suvlasničkog udjela putem javnog natječaja i to prema procijenjenoj tržišnoj vrijednosti nekretnine, osobito imajući uvidu činjenicu da su podaci kojima raspolaže Porezna uprava, uopćeni i izraženi u nižoj vrijednosti u odnosu na stvarnu tržišnu vrijednost konkretne nekretnine, kao i to da na javnom natječaju nitko od sudionika ne ostvaruje prednost pri kupnji, već je jedini uvjet najpovoljnija ponuda. Prema njegovom iskustvu opterećenost nekretnine založnim pravima pravom ponuđaču nije zapreka da nekretninu kupi.

15. Sud je iskaze MU i EU u dijelu koji se odnosi na predmet spora, odnosno, postojanje opravdanih razloga da se tužitelju prizna pravo na razvrgnuće suvlasništva isplatom, u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne, životno logične i uvjerljive. U dijelu iskaza zastupnika po zakonu stranaka koji se odnose na tvrdnje nevezane za predmet spora, vrijednosne sudove o kvaliteti i vrijednosti sporne nekretnine, te pravna shvaćanja o primjeni ZPZ i ZVDSP sud nije posebno cijenio.

16. Odredbom čl. 51. st. 1. ZVDSP propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. Dakle, budući da pravo na razvrgnuće isplatom u konkretnom slučaju nije posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, za odluku o tužbenom zahtjevu bilo je potrebno utvrditi postoji li na strani tužitelja osobito ozbiljan razloga da mu nekretnina pripadne u cijelosti.

17. Prema shvaćanju suda u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio vjerojatnim da na njegovoj strani postoji osobito ozbiljan razlog da mu se prizna pravo na razvrgnuće isplatom. Osobito ozbiljan razlog predstavlja pravni standard koji je sud dužan procijeniti ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja i prije svega treba biti objektivne naravi. Neosnovano je tužiteljevo pravno shvaćanje da možebitna nedopuštenost geometrijske diobe nekretnine zbog odredbe čl. 83. st. 4. ZPZ predstavlja ozbiljan razlog za priznavanje prava na razvrgnuće isplatom, iz razloga što u slučaju nemogućnosti geometrijske diobe, preostaje mogućnost civilne diobe sukladno odredbi čl. 50. st. 4. ZVDSP kojom je jasno propisano da kada geometrijska dioba iz čl. 50. st. 2. ZVDSP nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost nekretnine, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

18. Sud ne prihvaća ni tužiteljevu tvrdnju da bi mu zbog civilnog razvrgnuća nastala šteta, jer navedeno nema uporišta u činjeničnom supstratu tužbe. Naime, protivno odredbi čl. 219. ZPP tužitelj u tužbi ne navodi u čemu se šteta sastoji u smislu odredbe čl. 1046. ZOO, nego samo navodi da mu kao gospodarstveniku čija je osnovna djelatnost poljoprivredna proizvodnja nije u interesu da nekretninu kupi treća osoba. Tim više što se civilno razvrgnuće suvlasništva nekretnine putem suda u skladu s odredbama čl. 50. st. 2. i 4. ZVDSP provodi tek ako geometrijska dioba nije moguća, bez da se znatno umanji vrijednost, a tužitelj svakako ima mogućnost sudjelovati na javnoj dražbi ili tuženikov udio kupiti na drugi prikladan način. U vezi s navedenim, suprotno tužiteljevim navodima na ročištu za glavnu raspravu od 7. travnja 2025., ističe da se da je tuženik jedinica lokalne samouprave, a odredbom čl. 391 st. ZVDSP je jasno propisano da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave tijela nadležna za njihovo raspolaganje mogu otuđiti ili njome na drugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno, uz iznimku (st. 2. čl. 391. ZVDSP) da se ta odredba ne odnosi na slučajeve kad pravo vlasništva na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, stječu Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako je to u interesu i cilju općega gospodarskog i socijalnog napretka njezinih građana, što predmetno nije slučaj jer je tužitelj pravna osoba, te (st. 3. čl. 391. ZVDSP) u slučaju da je zemljište potrebno osobi za formiranje neizgrađene građevne čestice u skladu s lokacijskom dozvolom ili detaljnim planom uređenja, ako taj dio ne prelazi 20 % površine planirane građevne čestice, odnosno, osobi koja je na zemljištu u svom vlasništvu, bez građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta nadležnog tijela državne uprave, izgradila građevinu u skladu s detaljnim planom uređenja ili lokacijskom dozvolom, a nedostaje joj do 20% površine planirane građevne čestice, pod uvjetom da se obveže da će u roku od jedne godine od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora ishoditi građevinsku dozvolu (dakle, do 20% površine za formiranje građevinske, a ne poljoprivredne čestice).

19. Ni činjenica da tužitelj koristi cijelu nekretninu na temelju ugovora o zakupu ne prihvaća se kao osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom, jer je riječ o prenosivom obveznom odnosu u smislu odredbe čl. 541. st.1. ZOO na koji razvrgnuće suvlasništva nema utjecaja. Tim više što prema odredbi čl. 541. st. 2. ZOO pribavitelj, osim u zakonom određenim slučajevima, ne može zahtijevati od zakupnika da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, odnosno, isteka roka za otkaz ugovora. Isto tako, ni činjenica da se tužitelj bavi poljoprivrednom djelatnošću, pored činjenice da je tužitelj suvlasnik 2/8 dijela nekretnine, a tuženik 6/8 dijela i činjenice da tužitelj nije jedini poljoprivrednik na području općine, prema shvaćanju suda nije dovoljno ozbiljan razlog da mu se prizna pravo na razvrgnuće isplatom. Konačno ni činjenica da je tuženikov udio opterećen založnim pravima, te tužiteljeva predviđanja ishoda možebitne javne dražbe nisu od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari.

20. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju tužiteljevo pravo na razvrgnuće isplatom nije posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, te da zbog iznesenih razloga gore navedene okolnosti prema shvaćanju suda ne predstavljaju osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasništva isplatom, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 325. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

22. Tuženik je uspio u sporu, pa mu prema njegovom zahtjevu za naknadu troškova (list 125 spisa) i na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 2. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eur, za zastupanje na ročištima od 13. studenog 2024., 13. siječnja 2025. i 7. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 eur, sve s PDV-om 25% (Tbr. 42), što ukupno iznosi 1.250,00 eur.

23. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 53,09 eur, jer prema odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18 i 51/23), obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Budući da je postupak okončan tuženikovim uspjehom u parnici, tuženiku trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu nije nastao.

24. Stoga je, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, o troškovima postupka odlučeno kao u točkama II i III izreke presude.

U Bjelovaru 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Slavica Brekalo

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, Savska cesta 62, putem Trgovačkog suda u Bjelovaru. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

Žalba se podnosi u tri primjerka.