Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-94/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: (Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, OIB: 19370100881), zastupane po zakonskom zastupniku iz Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, protiv tuženice GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja, tuženice CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku iz Umaga, tuženika EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženice ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Đorđi Radovanoviću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice, tuženice GP i tuženika RP izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj Pn-206/2019-82 od 8. srpnja 2024. i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj Pn-206/2019-90 od 13. kolovoza 2024. kojim je ispravljena presuda broj Pn-206/2019-82 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe tužiteljice i tuženika GP i RP, te se u cijelosti ukidaju - presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama- Buie broj Pn-206/2019-82 od 8. srpnja 2024. i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj Pn-206/2019-90 od 13. kolovoza 2024. kojim je ispravljena presuda broj Pn-206/2019-82 od 8. srpnja 2024., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod toč. I izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženici na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 377.297,76 EUR / 2.842.750,00 kn sa zateznom kamatom od 26. rujna 2015. do isplate, pod toč. II izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici GP trošak parničnog postupka u iznosu od 23.882,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2024. do isplate, pod toč. III izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici CP trošak parničnog postupka u iznosu od 26.535,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2024. do isplate, pod toč. IV izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku EP trošak parničnog postupka u iznosu od 13.265,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2024. do isplate, pod toč. V izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici ZP trošak parničnog postupka u iznosu od 13.265,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2024. do isplate, dok je pod toč. VI izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku RP trošak parničnog postupka u iznosu od 33.170,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se na ovaj predmet primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19.) uz izuzetke iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona i u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.) uz izuzetke iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pravovremeno izjavljenim žalbama navedenu presudu pobijaju i tuženici GP i RP u dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II i VI izreke iz svih žalbenih razloga, navodeći da im je prvostupanjski sud pogrešno obračunao visinu pojedinih parničnih radnji za koje im je dosudio trošak postupka, te predlažu drugostupanjskom sudu prihvatiti njihove žalbe i odluku o troškovima postupka pod toč. II i VI izreke preinačiti u smislu žalbenih navoda. Ujedno predlažu prvostupanjskom sudu donijeti rješenje o ispravku pobijane presude na način da se ista ispravi pod toč. 15. obrazloženja, a to iz razloga što je prilikom pisanja obrazloženja došlo do očite omaške u pisanju na način da je prvostupanjski sud konstatirao da je tužbeni zahtjev „djelomično osnovan“, unatoč tome što je pod toč. I izreke presude prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Tuženica GP ujedno predlaže prvostupanjskom sudu donijeti dopunsku presudu kojom će joj dosuditi i trošak pristupa njezine punomoćnice na ročište za objavu presude.

4. Na žalbe stranaka nije odgovoreno.

5. Žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude i rješenja o ispravku presude su osnovane, a slijedom osnovanosti žalbi tužiteljice ovaj sud je uvažio žalbe tuženika GP i RP.

6. Povodom prijedloga tuženika GP i RP za donošenje dopunske presude, prvostupanjski sud je rješenjem broj Pn-206/2019-90 od 13. kolovoza 2024. ispravio svoju presudu broj Pn-206/2019-82 od 8. srpnja 2024. na način da se pod toč. I izreke naveo da se u obrazloženju pod toč. 15. briše riječ „djelomično“, te se umjesto pogrešno upisane riječi „osnovan“ ispravno navodi riječ „neosnovan“, dok je toč. II izreke naveo da je u preostalom dijelu presuda iz toč. I izreke tog rješenja ostala neizmijenjena. U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski sud je naveo da je prilikom pisanja navedene presude došlo do omaške u pisanju na način da je u obrazloženju iste pod toč. 15. pogrešno upisan tekst koji glasi: „djelomično osnovan“, te se primjenom odredbe čl. 342. ZPP umjesto pogrešno upisane riječi „osnovan“ treba ispravno navesti riječ „neosnovan“, budući da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti.

7. Protiv rješenja prvostupanjskog suda (o ispravku) broj Pn-206/2019-90 od 13. kolovoza 2024. tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga, navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o pogrešci u pisanju, već da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer izreka presude proturječi razlozima presude, a što je tužiteljica isticala ranije tijekom postupka (u izjavljenoj žalbi od 11. srpnja 2024. protiv presude donijete u ovom predmetu broj Pn-206/2019-82 od 8. srpnja 2024.). Ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude na str. 7-12 izričito naglasio svoje stajalište da tužiteljica ima pravo potraživati naknadu štete od svakog tuženika prema njegovom udjelu u šteti utvrđenom u pravomoćnim kaznenim presudama, posljedično čemu tužiteljica zaključuje da se radi o situaciji gdje bi trebalo djelomično usvojiti tužbeni zahtjev, ali prvostupanjski sud tako nije odlučio u izreci pobijane presude. Navodi da prvostupanjski sud nije ovlašten primijeniti odredbu čl. 342. ZPP kada se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, tvrdeći da se u konkretnom slučaju radi o pogrešci u odlučivanju, odnosno suđenju i stajalištu suda, pa da se ispravljanje presude ne može koristiti za otklanjanje posljedica propuštanja suda da u izreci odluke odluči ispravno o svemu o čemu je trebao odlučiti. Stoga tužiteljica predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti njezinu žalbu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje o ispravku.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za solidarnu isplatu naknade štete počinjene od strane tuženika osuđenih presudom (na temelju sporazuma stranaka) Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-5/2016-5 od 6. lipnja 2016. i presudom na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-8/16-4 od 7. listopada 2016. zbog kaznenog dijela protiv javnog reda u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 142/12., u daljnjem tekstu: KZ/11) u vezi kaznenog djela protiv okoliša – teška kaznena djela protiv okoliša iz čl. 214. st. 5. KZ/11 u vezi s kaznenim djelom trgovanja zaštićenim prirodnim vrijednostima iz čl. 202. st. 2. KZ/11, u iznosu od 377.297,76 EUR sa zateznom kamatom od 26. rujna 2015. do isplate.

9. Stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da su presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-5/2016-5 od **.**.2016. GP i ĐP proglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11 u vezi kaznenog djela protiv okoliša – teška kaznena djela protiv okoliša iz čl. 214. st. 5. KZ/11 u vezi kaznenog djela trgovanje zaštićenim prirodnim vrijednostima iz čl. 202. st. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 52. KZ/11, s time da je tužiteljica temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 145/13. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZKP/08) kao oštećenica upućena u parnicu sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 377.297,76 EUR / 2.842.750,00 kn

- da je presudom na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Rijeci broj K-Us- 8/16-4 od **.**.2016. RP proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11 u vezi teškog kaznenog djela protiv okoliša iz čl. 214. st. 5. KZ/11 i kaznenih djela trgovanja zaštićenim prirodnim vrijednostima iz čl. 202. st. 2. KZ/11, dok je tužiteljica primjenom temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 kao oštećenica upućena u parnicu sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 377.297,76 EUR / 2.842.750,00 kn

- da je tužiteljica podnijela tuženicima GP, ĐP i RP zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a st. 8. ZPP kojim je predložila sklapanje nagodbe u odnosu na imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.842.750,00 kn, te je uz zahtjev priložila nacrt tužbe protiv tuženika, time da je u nacrtu tužbe protiv tuženika RP pod toč. IV. navedeno da je tuženik RP uz ostale počinitelje utuženi iznos u obvezi naknaditi tužiteljici solidarno sa zateznom kamatom od dana počinjenja kaznenog djela pri čemu se pozvala na odredbu čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO), dok iz nacrta tužbe protiv tuženika GP i ĐP proizlazi da istom tužiteljica zahtijeva solidarnu isplatu iznosa od 2.842.750,00 kn

- da je u odgovoru na tužbu tuženica GP priznala da je prevezla ukupno 23,25 kg školjkaša, vrste prstaca, za što je spremna naknaditi štetu tužiteljici u visini utvrđenoj Pravilnikom o kriterijima za utvrđivanje naknade štete počinjenih ribama i drugim morskim organizmima, dok je u preostalom dijelu osporila tužbeni zahtjev, a da je u činjeničnom opisu kaznenog dijela izreke presude Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-5/2016-5 od 6. lipnja 2016. navedeno je da je daljnje preuzimanje i prenošenje prstaca u Republiku Sloveniju, nakon što ih je prvookrivljenik LP preuzeo od drugookrivljenika KP na skrovitim šumskim mjestima što sam ili posredstvom trećeokrivljene GP, prvookrivljenik LP organizirao na način da ih je prenosio sam ili dogovorno sa trećeokrivljenom GP, četvrtookrivljenim ĐP i petokrivljenim RP, te da je GP u devet navrata od lipnja do 13. srpnja 2015. u svom osobnom automobilu marke „Mazda 2“ registarske oznake [registarska oznaka] prevezla u Republiku Sloveniju, Kopar, te radi daljnje prodaje predala prvookrivljeniku LP najmanje 120 kg školjkaša vrste prstaca, od čega je 13. srpnja 2015. na graničnom prijelazu Plovanija zatečena u prijevozu ukupno 23,25 kg prstaca, za što je od prvookrivljenika LP primila iznos od najmanje 850,00 EUR

- da je u odgovoru na tužbu tuženik ĐP priznao svoju obvezu plaćanja naknade za 9,05 kg školjkaša (prstaca), s kojom količinom je zatečen na graničnom prijelazu, dok se u preostalom dijelu ne smatra u obvezi naknaditi tužiteljici štetu, da je u odnosu na dostavljeni zahtjev za mirno rješenje spora naveo da pristaje na mirno rješenje spora „samo u odnosu na dio za koji se smatra odgovornim“, dok je u činjeničnom opisu kaznenog djela izreke presude Županijskog suda u Rijeci broj Kov- Us-5/2016-5 od 6. lipnja 2016. navedeno da je ĐP u četrnaest navrata od lipnja do 21. kolovoza 2015. u svom osobnom automobilu „Fiat Marea“ registarske oznake [registarska oznaka] skriveno prevezao u Republiku Sloveniju, u Kopar, te radi daljnje prodaje predao tamo prvookrivljeniku LP najmanje 140 kg prstaca, od čega je dana 21. kolovoza 2015. na graničnom prijelazu Plovanija zatečen u prijevozu ukupno 9,05 kg školjkaša vrste prstac, skrivenih u stražnjem braniku osobnog vozila „Fiat Marea“ registarske oznake [registarska oznaka], za što je od prvookrivljenika LP primio iznos od najmanje 700,00 EUR

- da je u odgovoru na tužbu tuženik RP naveo da je samo jednom prevezao prstace i to 8 kg, s time da mu nije bilo poznato da prevozi prstace zbog čega smatra da se u konkretnom slučaju u odnosu na njega ne može primijeniti čl. 1107. st. 1. ZOO kojim je propisana solidarna odgovornost, ističući da se u ovom predmetu može utvrditi udio svakog ponaosob u nastaloj šteti i na taj način utvrditi i iznos štete koju su tuženici dužni naknaditi tužiteljici, da je tijekom kaznenog postupka uplatio iznos od 60,00 EUR, koji iznos predstavlja njegovu imovinsku korist, te je naveo da je glede štete koju tužiteljica potražuje spreman sklopiti nagodbu s tužiteljicom bez primjene odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO, dok je u činjeničnom opisu kaznenog djela izreke presude na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Rijeci broj K-Us- 8/16-4 od 7. listopada 2016. navedeno da je RP **.**.2015. u dogovoru sa LP prevezao u Portorož, Republika Slovenija teretnim vozilom marke „VW Caddy“ registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu LP najmanje 8 kg prstaca, pa da je stoga znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti u sastavu takvog udruženja trgovao, izvozio i prevozio strogo zaštićenu divlju svojtu životinja, a kojim djelom je prouzročena znatna šteta, te je istom presudom utvrđeno da je RP kaznenim djelom ostvario imovinsku korist u iznosu od 60,00 EUR zbog čega mu je naloženo uplatiti taj iznos u Državni proračun

- da su presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-7/16-92 od 19. rujna 2019., potvrđenoj u tom dijelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us 61/17-8 od 19. rujna 2017. optuženici LP, DP, ČP, FP, NP i ŽP proglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11 u vezi kaznenog djela protiv okoliša

– teška kaznena djela protiv okoliša iz čl. 214. st. 5. KZ/11 u vezi kaznenog djela trgovanje zaštićenim prirodnim vrijednostima iz čl. 202. st. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 52. KZ/11, time da je tužiteljici temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 kao oštećenici u cijelosti dosuđen imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 2.695.000,00 kn (izmjena optužnice po USKOK-u od 6. prosinca 2016. – prije toga je imovinskopravni zahtjev postavljen za iznos od 2.842.750,00 kn), a što su dužni solidarno podmiriti optuženici

– LP, DP, ČP, FP, NP i ŽP, s time da je u obrazloženju navedene presude u odnosu na tuženika RP pod toč. 25) obrazloženja navedeno da je isti najprije iskazao da je bio u dogovoru sa prvooptuženikom LP i da je prevezao prstace u njegovom vozilu, da bi kasnije naveo da nije vidio prstace, da ne zna da se radilo o prstacima i sl., čemu kazneni sud nije povjerovao

- da je tužiteljica u tužbi zahtijevala da se naloži tuženicima Kseniji Makovac, Mirku Kresiću i Veselinu Anastasijevskom da joj na ime naknade štete isplate iznos od 2.842.750,00 kn sa zateznom kamatom od 26. rujna 2015. do isplate, dok iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da su tuženici uz ostale počinitelje utuženi iznos u obvezi naknaditi joj solidarno sa zateznom kamatom temeljem čl. 1107. st. 1. ZOO

- da je tužiteljica u podnesku od 15. travnja 2019. preinačila tužbu na način da zahtjeva da joj tuženici GP, ĐP i RP na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 2.842.750,00 kn sa zateznom kamatom

- da je rješenjem broj Pn-206/2019-24 od 16. prosinca 2019. prvostupanjski sud odbacio kao nedopuštenu tužbu s obzirom da je tužiteljica podneskom od 15. travnja 2019. preinačila tužbu na način da potražuje od tuženika da joj solidarno naknade štetu u utuženom iznosu, dok u prvotno postavljenom zahtjevu za mirno rješenje spora i nakon toga u podnesenoj tužbi nije tražila solidarnu isplatu, obrazlažući za navedeno da se tuženici nisu protivili preinaci tužbe ali da su na ročištu 3. prosinca 2019. istaknuli prigovor nepostojanja identiteta između zahtjeva za mirno rješenje spora i preinačene tužbe i da tužiteljica nije postupila sukladno čl. 186.a st. 1. i 7. ZPP, pa je sud utvrdio da nema objektivnog identiteta spora između zahtjeva za mirno rješenje spora i „preinačenog tužbenog zahtjeva“, smatrajući da je za preinačenje tužbe tužiteljica bila dužna ponovno podnijeti novi zahtjev za mirno rješenje spora kojim bi tražila solidarnu isplatu naknadu štete, pozivajući se pritom na odluku VSRH broj Revr-698/16-2 u kojoj je izraženo stajalište da je procesna pretpostavka dopustivosti tužbe istovjetan subjektivni i objektivni identitet predmeta spora u tužbi i zahtjevu za mirno rješenje spora, kao i da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Pn-206/2019-31 od 17. veljače 2020., ispravljenog rješenjem istog suda broj Pn-206/2019-32 od 26. veljače 2020., naloženo tužiteljici naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosima navedenim pod toč. I., II. i III. izreke, a da je odlučujući o žalbama tužiteljice izjavljene protiv oba navedena rješenja prvostupanjskog suda Županijski sud u Osijeku rješenjem od 9. ožujka 2022. broj Gž-2460/2020-2 ukinuo rješenja i predmet vratio istom sudu na ponovno odlučivanje

- da je rješenjem broj Pn-206/2019-38 od 4. svibnja 2022. temeljem čl. 212. toč. 1. ZPP utvrđen prekid postupka u odnosu na tuženika ĐP radi smrti (22. svibnja 2021.), te da je rješenjem broj Pn-206/2019-42 od 16. kolovoza 2022. nastavljen postupak u odnosu na tuženike - CP, EP i ZP kao nasljednike iza pok. ĐP

- da je tužiteljica u podnesku od 3. svibnja 2023. navela da su tuženici u konkretnom slučaju počinili štetu djelujući u sastavu zločinačkog udruženja i da za nju kao oštećenicu nije odlučan udio svakog od njih u šteti koja joj je prouzročena, već da isto može biti od značaja samo kod eventualnog ostvarivanja međusobnih regresnih zahtjeva tuženika, da je zahtjeve za mirno rješenje spora postavila na temelju solidarne odgovornosti prema svim tuženicima, kao i da između zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbenog zahtjeva postoji objektivni identitet u pogledu visine štete koju potražuje od tuženika

- da rješenjem suda broj Pn-206/2019-62 od 7. kolovoza 2023. nije prihvaćen prigovor tuženika da ne postoji identitet između zahtjeva za mirno rješenje spora Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu od 5. studenog 2016. i 17. ožujka 2017. i preinačenog tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 15. travnja 2019., te je određeno da se nastavlja s raspravljanjem, a navedeno je obrazloženo činjenicom da je iz nacrta tužbe dostavljenog tuženicima ŠP i ĐP uz zahtjev za mirno rješenje spora tužiteljica zahtijevala solidarnu naknadu štete od 2.842.750,00 kn, ali da u tužbi nije navela solidarnost obveze, dok je podneskom od 15. travnja 2019. preinačila tužbu na način da zahtjeva solidarnu isplatu naknade štete u iznosu od 2.842.750,00 kn, s time da nacrtom tužbe protiv tuženika RP tužiteljica nije zahtijevala solidarnu naknadu štete, već cjelokupnu isplatu štete u iznosu od 2.842.750,00 kn, ali imajući u vidu da je tim zahtjevom bio obuhvaćen samo tuženik RP to je prvostupanjski sud zaključio da prema njemu niti nije mogao biti postavljen zahtjev za solidarnu isplatu jer solidarnost obveze po svojoj pravnoj prirodi pretpostavlja da na jednoj strani obveznog odnosa (vjerovničkoj ili dužničkoj) postoje dva ili više subjekta, pa prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica tek podneskom od 15. travnja 2019. postavila tužbeni zahtjev u skladu sa zahtjevom za mirno rješenje spora i postigla objektivni identitet spora između nacrta tužbe dostavljene uz zahtjeve za mirno rješenje spora u odnosu na sve tuženike, te se s tim u vezi pozvao na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetnu Omerović protiv Hrvatske broj zahtjeva 22980/09, presuda od 5. prosinca 2013. odlomak 39., prema kojem je potrebno izbjeći situaciju kada postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu

- da su rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1583/2023-2 od 19. prosinca 2023. odbačene kao nedopuštene žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja broj Pn- 206/2019-62 od 7. kolovoza 2023. iz razloga što navedeno rješenje prvostupanjskog suda ima značaj rješenja o upravljanju postupkom protiv kojeg nije dopuštena posebna žalbe, pa tuženici tek žalbom protiv odluke o glavnom zahtjevu mogu pobijati to rješenje,

na temelju čega sud zaključuje da se odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari ima prosuđivati u smislu odredbe čl. 1107. st. 3. ZOO, odnosno da svaki od štetnika treba nadoknaditi onaj dio štete koji je sam uzrokovao, s obzirom da iz pravomoćnih kaznenih presuda Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-5/2016-5 od 6. lipnja 2016. i broj K-Us-8/2016-4 od 7. listopada 2016. proizlazi da je svaki od tuženika zasebno posjedovao i prevozio točno određenu količinu prstaca, slijedom čega se udio svakog od tuženika u nastaloj šteti može točno utvrditi u smislu odredbe čl. 1107. st. 3. ZOO, posljedično čemu prvostupanjski sud nije prihvatio kao osnovan navod iz tužbe da su tuženici protuzakonito posjedovali 568,55 kg prstaca jer isto ne proizlazi iz pravomoćnih kaznenih presuda. S tim u vezi prvostupanjski sud je naveo da ga temeljem čl. 12. st. 3. ZPP obvezuju pravomoćne kaznene presude glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, zbog čega nije prihvatio navode tuženika da su prevezli samo određenu, točno navedenu količinu školjkaša, vrste prstaci i da su samo za tu količinu spremni nadoknaditi štetu tužiteljici, te je naveo da u kaznenom spisu ne postoji podatak da je podmiren iznos od 2.842.750,00 kn za koji je tužiteljica oštećena, niti je taj podatak dostavljen u spis do zaključenja glavne rasprave, slijedom čega zaključuje da iznos naknade štete koji tužiteljica potražuje u tom postupku nije nadoknađen od strane ostalih sudionika kaznenog postupka, pa kako tužiteljica nije dokazala da su tuženici solidarno odgovorni za štetu čija visina se u smislu odredbe čl. 10. Pravilnika o kriterijima za utvrđivanje naknade štete počinjenih ribama i drugim morskim organizmima („Narodne novine“ br. 101/02., 96/05., 30/07. i 131/09., u daljnjem tekstu: Pravilnik) utvrđuje u iznosu od 5.000,00 kn za kilogram prstaca, to je temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1107. st. 3. ZOO odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a to sve iz razloga što bi tužiteljica imala pravo potraživati naknadu štete od svakog tuženika prema njegovom udjelu u šteti utvrđenoj u pravomoćnim kaznenim presudama i to od tuženice GP za posjed i prijevoz najmanje 120 kg prstaca u iznosu od 600.000,00 kn, od ranijeg tuženika ĐP za posjed i prijevoz najmanje 140 kg prstaca u iznosu od 700.000,00 kn te od tuženika RP za posjed i prijevoz najmanje 8 kg prstaca iznos od 40.000,00 kn, ali kako tužiteljica takav eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije istaknula to sud o istom nije bio ovlašten niti odlučivati.

10. U žalbi tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i relativno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 3. ZPP koja je bila od utjecaja za donošenje zakonite odluke. Smatra da presuda ima nedostataka jer se ne može ispitati, odnosno da je izreka presude nerazumljiva i da proturječi razlozima presude, a to iz razloga što je pod toč. I izreke sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, dok je u obrazloženju iste na pod toč. 15. naveo da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan. Nadalje, navodi da je pod toč. 18. obrazloženja presude sud našao spornim je li tužiteljica naplatila u cijelosti ili djelomično svoje potraživanje od ostalih sudionika postupka, a ne samo u odnosu na tuženike obuhvaćene predmetnim parničnim postupkom, dok pod toč. 42. obrazloženja navodi da iznos naknade štete koji tužiteljica zahtijeva u ovom parničnom postupku nije nadoknađen od strane ostalih sudionika kaznenog postupka, a što je kontradiktorno ranijoj konstataciji suda prvog stupnja.

11. Osnovani su žalbeni navodi u dijelu kojim tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pod toč. I izreke presude odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je pod toč. 15. obrazloženja navedeno da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a što je prvostupanjski sud kvalificirao kao omašku u pisanju i povodom prijedloga tuženika GP i RP donio rješenje (o ispravku presude) broj:

Pn-206/2019-90 od 13. kolovoza 2024., protiv kojeg je tužiteljica također izjavila žalbu iz istih razloga. Prema odredbi čl. 342. ZPP pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude sa izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Pobijanim rješenjem o ispravku od 13. kolovoza 2024. prvostupanjski sud je u biti ispravio grešku u suđenju, a što nije dopustivo otkloniti ispravkom presude u smislu čl. 342. ZPP jer se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (proturječnost izreke i obrazloženja presude).

12. U pravu je tužiteljica i kada u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 12. st. 3. ZPP, s obzirom da je u obrazloženju presude naveo da iz pravomoćnih kaznenih presuda Županijskog suda u Rijeci od 6. lipnja 2016. i od 7. listopada 2016. proizlazi da između djelovanja tuženika nema zajedništva u uzrokovanju štete, ističući da je svaki od tuženika zasebno posjedovao i prevozio točno određenu količinu prstaca, zbog čega je utvrdio da se udio svakog od tuženika u nastaloj šteti može točno utvrditi i da se može zahtijevati naknada štete po udjelima svakog od njih primjenom čl. 1107. st. 3. ZOO, navodeći pritom da solidarna odgovornost postoji kada je to zakonom određeno, te da se radi o takvoj odgovornosti kod koje svaki od više štetnika odgovara za cjelokupnu štetu bez obzira na svoj udio u njezinu prouzrokovanju, dok se u ovoj pravnoj stvari odgovornost za štetu ima prosuđivati prema čl. 1107. st. 3. ZOO, odnosno da svatko od štetnika treba naknaditi onaj dio štete koji je sam uzrokovao.

13. U vezi navedenog materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda, valja ponoviti da je sud temeljem čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, a što znači da je parnični sud vezan osuđujućom presudom kaznenog suda u odnosu na biće kaznenog djela (sadržaj djela koje mu daje značaj upravo tog djela kao kaznenog) i kaznenu odgovornost počinitelja. Prema tome, pravilno tužiteljica u žalbi ukazuje da je parnični sud vezan za činjenični opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude kao njezinog obvezujućeg dijela koji se odnosi na postojanje kaznenog djela i krivnje, pa stoga sud nije ovlašten u parničnom postupku utvrđivati činjenice koje se odnose na opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude, nego je vezan pravnom kvalifikacijom kaznenog djela iz presude kaznenog suda.

14. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da su presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-5/2016-5 od 6. lipnja 2016. tuženici GP i ĐP (pravni prednik tuženika CP, EP i ZP) proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi kaznenog djela protiv okoliša – teška kaznena djela protiv okoliša iz čl. 214. st. 5. u vezi kaznenog djela trgovanje zaštićenim prirodnim vrijednostima iz čl. 202. st. 2. KZ/11, dok je presudom na temelju sporazuma Županijskog suda u Rijeci broj K-Us- 8/16-4 od 7. listopada 2016. za isto kazneno djelo proglašen krivim tuženik RP, da je kazneni postupak optužnicom USKOK-a bio razdvojen u odnosu na navedene tuženike, dok su i ostali okrivljenici (LP, KP, BP, FP, NP i ŽP) pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-7/16-92 proglašeni krivima zbog istog kaznenog djela (isti činjenični opis i pravna kvalifikacija), te s tim u vezi nije ocijenio tvrdnje tužiteljice da se u pogledu počinjenja kaznenog djela radi o prethodnom dogovoru i zajedničkom postupanju u sastavu zločinačkog udruženja svih osuđenika koji su zajedno prouzročili štetu.

15. Iz priloženih kaznenih presuda proizlazi da su se tuženici u vremenskom razdoblju od lipnja 2015. do 26. rujna 2015. u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji, po prethodnom dogovoru, protivno Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES) od 3. ožujka 1973., te čl. 151. st. 1. i čl. 153. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti prirode radi protuzakonitog izlova i prodaje na ilegalnom tržištu školjkaša vrste prstac, znajući da su kao ugrožena zavičajna divlja vrsta proglašeni strogo zaštićenom vrstom iz reda Mytiloida, porodice Mytilidae, međunarodne oznake BE2, BA2 i DS4 sukladno Prilogu I. Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama te da je njihov izlov i promet zabranjen, povezali u zajedničko djelovanje, pa da su oštetili tužiteljicu za iznos od najmanje 2.842.750,00 kn – dakle, znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti u sastavu takvog udruženja trgovali, izvozili i prevozili strogo zaštićenu divlju svojtu životinja, a kojim djelom je prouzročena znatna šteta. Isto tako tužiteljica pravilno ukazuje da je iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4965/2017 od 13. travnja 2023. donesene u postupku koji su ustavnim tužbama pokrenuli ostali okrivljenici (osuđeni presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-7/16-92 od 19. rujna 2019.) razvidno da se u konkretnom slučaju radi o zločinačkom udruženju gdje su pripadnici udruženja (između ostalih i tuženici) sudjelovali u protuzakonitom izlovu školjki prstaca na način opisan u kaznenim presudama, dok je na str. 26. pod toč. 14.1. Ustavni sud Republike Hrvatske jasno obrazložio da je solidarnost obveze naknade štete svih okrivljenika u skladu s općim interesom jer je takva mjera neophodna radi borbe protiv kriminalnih aktivnosti ali i naknade štete oštećenima, u ovom slučaju naknade štete Republici Hrvatskoj, koja u tom smislu treba djelovati odvraćajuće na one koji bi se mogli upustiti u kriminalnu aktivnost te im ukazati da se činjenje kaznenih djela ne isplati.

16. Dakle, kako je osnovna značajka solidarne odgovornosti štetnika u smislu čl. 1107. st. 1. ZOO zajednička radnja koja se prije svega odnosi na neposredne počinitelje iste štete, dakle na one koji su zajedno štetno djelovali, a da u konkretnom slučaju iz osuđujuće presude proizlazi da je postojao i zajednički plan djelovanja i zajedničko djelovanje svih tuženika i ĐP (prednika tuženika CP, EP i ZP), to je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je tužiteljica bila dužna dokazati visinu štete koju je svaki od tuženika prouzročio svojim radnjama. O solidarnoj odgovornosti štetnika kada je šteta počinjena u sastavu zločinačkog udruženja je i VSRH izrazio stajalište u odluci Rev 862/2014 od 3. veljače 2021.

17. S obzirom da je zbog pogrešnog pravnog pristupa i opisanih manjkavosti kako u postupanju tako i u odnosu na sadržaj obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i ocijeniti priložene isprave, kao i utvrditi visinu zahtjeva za naknadu štete, to je valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice i primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuti presudu pod toč. I izreke, a posljedično tome i odluku o troškovima postupka pod toč. II. do VI. izreke i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. Povodom ukidanja prvostupanjske presude po žalbi tužiteljice ukinuto je i rješenje kojim je presuda ispravljena, a radi toga su uvažene i žalbe tuženika kojom pobijaju odluku o troškovima postupka (u dijelu nedosuđenih troškova) s obzirom da je sud o cjelokupnim troškovima postupka dužan odlučiti novom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti sve već provedene dokaze, te će ocjenom istih na način na koji mu to nalaže čl. 8. ZPP utvrditi činjenično stanje odlučno za predmet spora kako u pogledu osnova tako i visine naknade štete, uzimajući u obzir izneseno stajalište ovog suda i činjenične navode kojima je tužiteljica odredila predmet spora.

Varaždin, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek