Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-189/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Majiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., OIB: 46550671661, iz Zagreba, Zelinska ulica 3, zastupanog po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-4118/2019-36 od 4. prosinca 2023., na sjednici vijeća 8. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 4118/2019 od 4. prosinca 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke utvrđena je ništetna toč. 4.5. predmetnog ugovora-ponude/kalkulacije broj 28114/08 od 2. rujna 2008. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i marža, koja se obračunava i usklađuje prema indexu LIBOR - 3 mjesečni, a naplaćuje u kunama uz primjenu prodajnog tečaja Erste & Steiermärkische banke d.d. na dan plaćanja. Toč. II. izreke iste presude naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime razlike uvećanja leasing obroka uslijed promjene nepoštene i ništetne promjenjive kamatne stope i marže isplati iznos od 1.049,94 EUR/7.910,99 kn uz zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne mjesečne iznose detaljno opisane u toj toč. izreke. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.728,28 EUR/20.556,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbene zahtjeve tužiteljice te tuženiku dosudi troškove postupka, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o operativnom leasingu broj 28114/08 od 2. rujna 2008. u dijelu koji se odnosi na određivanje promjenjive kamatne stope i marže te posljedično vezan kondikcijski zahtjev za isplatu 1.049,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, koji predstavljaju razliku obroka koje je tužiteljica platila tuženiku po osnovi Ugovora na temelju ništetnih ugovornih odredbi i obroka koje bi platila da je tijekom razdoblja otplate promjena kamatne stope bila posljedica promjene tromjesečnog LIBOR-a.

6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

- da su tužiteljica kao primatelj leasinga i tuženik kao davatelj leasinga sklopili Ugovor o operativnom leasingu broj 28114/08 od 2. rujna 2008. (dalje: Ugovor), kojim su ugovorili operativni leasing automobila neto nabavne vrijednosti 35.656,68 CHF, uz ugovorenu valutu u CHF te visinu obroka obračunavanu i usklađivanu prema indeksu Libor 3-mjesečni, uz plaćanje u kunama prema prodajnom tečaju za CHF Erste & Steiermärkische banke d.d. važećem na dan uplate leasinga,

- da je toč. 4.5. Općih uvjeta uz ugovore o operativnom leasingu (dalje: Opći uvjeti), a koji čine sastavni dio Ugovora, propisano da davatelj leasinga ima pravo kod promjena na tržištu novca, u istoj mjeri prilagoditi iznos leasing obroka i drugih naknada za leasing, a predmetno usklađenje ne smatra se izmjenom ili dopunom Ugovora, a istom odredbom određeno je da će davatelj leasinga prilagoditi leasing obrok ukoliko do trenutka isporuke objekta leasinga nastupe promjene i to ako bude izmijenjena nabavna vrijednost ili dodatni troškovi uslijed valutne klauzule ili bilo kojeg drugog razloga ili budu izmijenjeni iznos carine, poreza, premije osiguranja i ostala davanja te uvedeni novi troškovi, administrativna, fiskalna ili druga davanja,

- iz rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA) Klasa:

UP/I-973-06/21-01/02 od 26. siječnja 2022. proizlazi da je tuženik otklonio nezakonitosti i nepravilnosti sukladno rješenju od 22. travnja 2021., a kojim mu je naloženo da s primateljima leasinga sklapa ugovore o leasingu na jasan i razumljiv način tako da u ugovorima o operativnom leasingu koji se sklapaju s promjenjivim leasing obrocima vezanim za određeni promjenjivi parametar bude jasno određen način obračuna leasing obroka te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom,

- da je u predmetnom Ugovoru tužiteljica naznačena kao odvjetnica te je uz potpis otisnut pečat odvjetničkog ureda,

- da je tužiteljica iskazivala da joj je ugovorni odnos s tuženikom sugeriran u auto-kući Tomić kod kojeg je kupovala osobni automobil, bez mogućnosti odabira druge financijske kuće, a ugovor joj je ponuđen na način da nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama vezanu za promjenu kamatne stope i marže,

- da je prema nalazu i mišljenju vještakinje za financije, računarstvo i porez ĆH, pod pretpostavkom da je ugovorena kamatna stopa odgovarala zbroju fiksne marže uvećano za tromjesečni LIBOR CHF, razlika u iznosima koje je tužiteljica platila primjenom jednostrane promjenjive kamatne stope iznosila 1.049,94 EUR,

iz čega zaključuje da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i marži sadržana u toč. 4.5. Općih uvjeta, a kojim je određena činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, što je imalo za posljedicu značajnu neravnotežu na štetu tužiteljice i time je odredba nepoštena i ništetna sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 – dalje: ZZP/07) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) te je primjenom čl. 323. st. 1. ZOO-a ocijenio osnovanim zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove i to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

6.1. U pogledu prigovora tuženika u odnosu na status potrošača tužiteljice, prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 27. st. 1. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) prema kojem status trgovca imaju samo odvjetnička društva pa zaključuje da tužiteljica ima status fizičke osobe odnosno da je u predmetni obvezni odnos stupila radi zadovoljenja uobičajenih potreba potrošača te je sklapanjem predmetnog ugovora koji nije u vezi s obavljanjem odvjetničke djelatnosti imala podređeni položaj u pogledu pregovaranja o konkretnom pravnom poslu i pogledu stupnja informiranosti. Prvostupanjski sud svoj zaključak da tužiteljica u predmetnom ugovoru ima status potrošača potkrepljuje pozivanjem na odredbu čl. 3. ZZP/07 te shvaćanje izraženo u presudi Suda Europske unije broj C-110/14 od 3. rujna 2015.

7. U žalbi tuženik, u pogledu odbijenog prigovora da ne postoji odredba čije utvrđenje ništetnim zahtjeva tužiteljica, navodi da je tužiteljica tijekom postupka tražila utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe Ugovora ili Općih uvjeta s ciljem da zahtjev za isplatu poveže s ništetnošću neke odredbe ugovora. Tuženik tvrdi da je već u odgovoru na tužbu prigovarao na neurednost tužbenog zahtjeva, ali i prigovara da je tužiteljica nakon što je na ročištu održanom 19. siječnja 2023. pozvana na ispravak tužbenog zahtijeva, podneskom od 3. veljače 2023. preinačila tužbu promijenivši istovjetnost tužbenog zahtjeva. Smatra da je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 190. i 191. istog Zakona jer je tužiteljica preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a sud nije odlučio o preinaci donošenjem rješenja te ujedno ocjenjuje da je time ostvarena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da sud tu preinaku tužbe nije obrazložio. Nadalje, ponavlja svoje stajalište da je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva nepodoban za raspravljanje iz razloga što toč. 4.5. nije sadržana ni u Ugovoru, a niti u ponudi za operativni leasing i kalkulaciji ponude te uspoređujući toč. 4.5. Općih uvjeta i tužbeni zahtjev zaključuje da postoje značajne razlike time što u toj točki nije spomenuta promjenjiva kamatna stopa i marža, kao ni to da se obrok usklađuje prema indexu LIBOR – 3 mjesečni, a naplaćuje u kunama uz primjenu prodajnog tečaja Erste & Steiermärkische banke d.d. na dan plaćanja pa smatra da je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a iz razloga što je izreka nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude i postoji proturječnost između samih isprava i onoga što sud navodi da je sadržano u ispravama. Tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe toč. 4.5. Općih uvjeta, kao i da je kondemnatorni zahtjev posljedica ništetnosti te odredbe, navodeći da je reguliranje izmjene leasing obroka s 3-mjesečnim LIBOR- om obvezu činilo odredivom. Naime, tuženik ocjenjuje da je vještak u svom izračunu primjenjujući ugovorene uvjete utvrdio postojanje razlike, ali da ista ne proizlazi iz ništetnosti neke odredbe ugovora ili općih uvjeta već da su prilikom otplate eventualno postojale diskrepancije u izračunu tuženika te takvo stajalište potkrepljuje stajalištem izraženim u odluci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-265/2023. U odnosu na nepravilnosti i nezakonitosti u postupanju tuženika utvrđene rješenjem HANFA-e od 22. travnja 2021., tuženik ističe da je to rješenje regulatora koje nema poveznice s pojedinačnim sudskim postupcima kao ni predmetnim Ugovorom. Stoga tuženik smatra da je pogrešan zaključak suda da je do promjene u visini leasinga došlo primjenom odredbe toč. 4.5. Općih uvjeta, a ne primjenom čl. VI. st. 6. Ugovora pa je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i razlozi presude su proturječni. Ustrajući na svom zaključku da kondemnatorni zahtjev ne proizlazi iz ništetnosti neke odredbe Ugovora ili Općih uvjeta, tuženik posljedično tvrdi da je cjelokupno potraživanje tužiteljice u zastari jer je zahtjevom obuhvaćeno razdoblje od 1. travnja 2009. do 1. rujna 2013., a tužiteljica je konačan tužbeni zahtjev postavila 2. lipnja 2023. Konačno, tuženik ponavlja tijekom postupka istaknuti prigovor o statusu potrošača tužiteljice navodeći da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila za potrebe obavljanja poduzetničke djelatnosti odnosno s namjenom korištenja objekta leasinga za poslovne svrhe pa se ne može smatrati potrošačem.

8. Što se tiče statusa potrošača tužiteljice u predmetnom ugovoru, ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije dovoljno utvrđeno činjenično stanje. Nesporno je utvrđeno da je u predmetnom ugovoru kao primatelj leasinga naznačena tužiteljica kao odvjetnica, s adresom odvjetničkog ureda i isti Ugovor je potpisan od strane tužiteljice s pečatom odvjetničkog ureda. Pozivajući se na ta utvrđenja i to što tužiteljica nije dokazala privatnu namjenu sklapanja Ugovora, tuženik, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ocjenjuje da je tužiteljica objekt leasinga koristila za potrebu obavljanja poduzetničke djelatnosti.

8.1. Odredbom čl. 3. ZZP/07 potrošač je definiran kao fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Slijedom navedenog, u situaciji kada su suprotna stajališta stranaka po pitanju statusa potrošača tužiteljice, sud je bio dužan ocijeniti sve okolnosti konkretnog pravnog odnosa i u tu svrhu u provedenom dokaznom postupku detaljno utvrditi činjenično stanje odlučujuće za donošenje zaključka po tom pitanju.

8.2. Naime, tužiteljica je u postupku saslušana, ali nije u dovoljnoj mjeri razjašnjena njezin status (potrošača) u predmetnom ugovoru obzirom da svrha korištenja predmeta leasinga nije utvrđena, a isto je odlučujuće u ocjeni je li tužiteljica predmet leasinga pretežito koristila u privatne ili profesionalne svrhe odnosno ima li tužiteljica status potrošača ili ne u predmetnom pravnom poslu. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-250/2022-2 od 14. lipnja 2023. također zauzima stajalište prema kojem fizička osoba koja obavlja profesionalnu djelatnost može imati status potrošača ako je sporni pravni posao nije zaključila isključivo u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti.

8.3. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu okolnosti utvrđivanja statusa potrošača tužiteljice.

9. Ispitujući pobijanu presudu iz istaknutog žalbenog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na deklaratorni dio zahtjeva (toč. I. izreke presude), ocjenjeno je da je ista ostvarena. Iako prvostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica jasno osporava odredbu kojom je ugovorna promjenjiva kamatna stopa i marža, sadržana u toč. 4.5. Općih uvjeta, treba reći da izričaj toč. I. izreke pobijane presude odnosno tužbeni zahtjev u tom dijelu nije tako naznačen i sama izreka je nejasna i proturječna sadržaju isprava sadržanih u spisu, a na što tuženik pravilno upire.

9.1. Naime, kao što tuženik pravilno navodi, predmetni Ugovor o operativnom leasingu ne sadrži toč. 4.5. koju prvostupanjski sud pobijanom toč. I. izreke utvrđuje ništetnom, već je toč. 4.5. sadržana u Općim uvjetima uz ugovore o operativnom leasingu tuženika koji Uvjeti u toč. I. izreke pobijane presude nisu spomenuti.

9.2. Razmatranjem sadržaja predmetnog Ugovora razvidno je da je između ostaloga u toč. VI. Ugovora ugovorena valuta u CHF dok se visina obroka obračunava i usklađuje prema indeksu LIBOR 3-mjesečni, a sva plaćanja u korist davatelja leasinga vrše u kunama prema prodajnom tečaju za CHF Erste & Steiermärkische banke d.d. na dan uplate. Dakle, predmetnim Ugovorom na promjenu visine obroka leasinga utječe valuta u CHF prema kojoj se obračunava i 3-mjesečni LIBOR indeks u odnosu na koji se obrok usklađuje.

9.3. Toč. VIII. Ugovora (list 9 spisa) određeno je da su opći uvjeti uz ugovore o operativnom leasingu važeći od 21. lipnja 2007. priloženi Ugovoru i čine njegov sastavni dio, a toč. 4.5. Općih uvjeta pobliže je propisano usklađenje leasing obroka i to na način da davatelj leasinga može prilagoditi leasing obrok ako do trenutka isporuke Objekta leasinga bude izmijenjena nabavna vrijednost ili dodatni troškovi uslijed valutne klauzule ili bilo kojeg drugog razloga ili budu izmijenjeni iznosi carine, poreza, premija osiguranja i ostala davanja te uvedeni novi troškovi, administrativna, fiskalna ili druga davanja, a isto tako kod promjena na tržištu novca ima pravo prilagoditi iznos leasing obroka i drugih naknada za leasing. Slijedom navedenog, usklađenje leasing obroka propisano je toč. 4.5. Općih uvjeta, a ne Ugovora.

9.4. Stoga, imajući u vidu da je toč. I. izreke pobijane presude nejasna i proturječna sadržaju isprava sadržanih u spisu, valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

10. Protivno žalbenim navodima tuženika, tužiteljica podneskom od 3. veljače 2023. nije preinačila tužbu na način da bi promijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva. Naime, da bi se o zahtjevu moglo meritorno odlučivati odnosno da bi isti bio podoban za raspravljanje, zahtjev mora biti dovoljno jasan i određen. Obzirom da u ovom konkretnom slučaju tužbeni zahtjev istaknut u tužbi nije bio jasan i određen, pravilno je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 19. siječnja 2023. pozvao tužiteljicu na ispravak tužbenog zahtjeva, te tužiteljica podneskom od 3. veljače 2023., a kojim je jasno i određeno postavila zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe predmetnog ugovora o kamatnoj stopi, time nije promijenila istovjetnost prvotnog zahtjeva, pa stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 190. i 191. istog Zakona, koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi.

11. Točno tuženik smatra da osnovanost njegovog prigovora zastare u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva ovisi o osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva pa u konkretnom slučaju dok se ne donese odluka o deklaratornom zahtjevu nije moguće ispitivati osnovanost prigovora zastare, zbog čega je na temelju čl. 370. ZPP-a trebalo ukinuti toč. II. izreke presude prvostupanjskog suda i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje.

12. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti predložene dokaze (saslušanje tužiteljice) s ciljem utvrđivanja okolnosti odlučnih za ocjenu statusa tužiteljice kao potrošača odnosno pretežitu svrhu predmetnog pravnog odnosa, a ujedno će pozvati tužiteljicu da ispravi deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a na način da isti bude jasan i razumljiv te podoban za odlučivanje sukladno ranije navedenom. Nakon raspravljanja i provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o glavnoj stvari kao i cjelokupnim troškovima postupka uključujući i troškovima žalbenog postupka.

U Varaždinu, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun