Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-49/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Alenke Lešić predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku u Novom Marofu, protiv tuženika Doma za odrasle osobe Jalžabet, OIB 40551161324, Kolodvorska 1, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Pavliček Ergarac Medved j.t.d., u Varaždinu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-28/2024-15 od 24. veljače 2025. u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice EE i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-28/2024-15 od 24. veljače 2025. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.000,00 eura na ime naknade štete (dio točke III. izreke prvostupanjske presude).

II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice i preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je tužiteljici nije priznat trošak postupka (točka IV. izreke prvostupanjske presude) i sudi:

Nalaže se tuženiku Dom za odrasle osobe Jalžabet da tužiteljici EE naknadi troškove postupka i u iznosu od 1.164,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice EE za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika KLASA: 112-02/22-02/1 URBROJ: 185- 01/01-22-3 od 9. prosinca 2022. i da je radni odnos tužiteljici prestao 5. travnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade bruto plaće 2.350,38 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu naknade bruto plaće u iznosu od 47,31 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 16. travnja 2024., kao i sa zahtjevom za isplatu na ime naknade štete iznosa od 2.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 193,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. veljače 2025. do isplate, u roku od 15 dana.«

2. Protiv dijela navedene presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.000,00 eura na ime naknade štete (dio točke III. izreke) i dijelu kojim joj nije priznat trošak postupka (dio točke IV. izreke) tužiteljica je izjavila pravovremenu žalbu zbog žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu usvoji i preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženika obveže na naknadu troškova postupka kako je troškovnikom zatražen. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u dijelu koji tužiteljica žalbom pobija, kao i postupka koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tužiteljica ukazuje. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu je jasna i razumljiva, ne proturječi razlozima koje je za svoju odluku dao prvostupanjski sud i ne nalaze se razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda u tom dijelu ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 9. prosinca 2022. i da je radni odnos prestao 5. travnja 2023., da se tuženiku naloži da tužiteljici na ime naknade bruto plaće isplati iznos od 2.350,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče od 16. travnja 2024., kao da tuženik tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 2.000,00 eura s kamatom od dana podnošenja tužbe.

7. Napominje se da tuženik žalbom ne osporava prvostupanjsku presudu, dakle ni u dijelu kojim je utvrđeno da je njegova Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika Klasa:112-02/22-02/1 Urbroj:

185-01/01-22-3 od 9. prosinca 2022. nedopuštena i da je radni odnos tužiteljici prestao 5. travnja 2023. i dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati na ime naknade plaće iznos od 2.350,38 eura.

8. Tužiteljica žalbom ne osporava prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće za iznos od 47,31 euro, već prvostupanjsku presudu osporava u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.000,00 eura i kojim joj nije dosuđen trošak postupka u traženom iznosu.

9. Nesporno je među strankama da je tužiteljica kod tuženika radila temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu pomoćnog kuhara i to na određeno vrijeme kao zamjena za djelatnike na dugotrajnom bolovanju i to od 3. travnja 2019. do 31. svibnja 2019., od 15. listopada 2019. do 20. listopada 2019. te od 21. siječnja 2020. do 7. siječnja 2023., kada je radni odnos prestao istekom otkaznog roka.

10. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud navedenom prvostupanjskom presudom (točka I. izreke) utvrdio da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 9. prosinca 2022. nedopuštena, a u tom dijelu prvostupanjska presuda je pravomoćna.

11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).

11.1. Naime, člankom 111. stavak 1. ZR propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a stavkom 2. je propisano da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

12. Iako je donošenjem nezakonite odluke o otkazu doista tužiteljici povrijeđeno pravo na rad, dakle pravo iz radnog odnosa, stav je i ovog drugostupanjskog suda da činjenica da je ta Odluka utvrđena nedopuštenom, odnosno da je nezakonita, sama po sebi ne dovodi i do odštetne odgovornosti poslodavca za neimovinsku štetu radniku, u konkretnom slučaju neimovinsku štetu tužiteljici. To stoga što se odštetna odgovornost poslodavca ispituje primjenom općih propisa obveznog prava, dakle odredbi ZOO, a što znači da je tužiteljica trebala dokazati postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost). Obzirom na provedene dokaze i činjenice koje je tijekom postupka prvostupanjski sud utvrdio, a napominje se da tužiteljica pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalbom i ne osporava, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da tužiteljica sve navedene pretpostavke nije dokazala, odnosno da nije dokazala kakvu je neimovinsku štetu zapravo pretrpjela time što je tuženik donio odluku o otkazu koja je potom utvrđena nedopuštenom, odnosno nezakonitom. Sve to i bez obzira što u tužbi tužiteljica navodi da joj je nezakonitim otkazom povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na duševno zdravlje, dostojanstvo, ugled i čast, zbog čega je bila "duboko uznemirena i osjećala se poniženo i u vlastitim očima i očima svojih najbližih", međutim na te okolnosti, odnosno na okolnosti na koji se način navodno pretrpljena šteta manifestirala, tužiteljica nije predložila provođenje dokaza, a ni sama o tim činjenicama nije iskazivala kada ju je sud saslušavao kao stranku, niti joj je na te okolnosti postavljao pitanja njezin punomoćnik koji je bio prisutan na tom ročištu. Tek u žalbi tužiteljica iznosi navode kako joj je otkazom povrijeđeno pravo na rad, na duševno zdravlje zbog ugrožene egzistencije, da je nakon prvotnog šoka neko vrijeme trpjela intenzivan strah jer joj je prije svega oduzeta ekonomska sigurnost u vidu redovitog primanja plaće, što je doživljavala kao ugrožavanje svoje materijalne egzistencije i kao neizvjesnost glede budućnosti obitelji, da je zbog svega toga strah prešao u stanje intenzivnog stresa, zabrinutosti, značajno sniženog raspoloženja zbog kojih tužiteljica nije mogla uredno funkcionirati u svakodnevnom životu, zbog čega je za izvršavanje banalnih svakodnevnih zadataka morala ulagati dodatne napore, trpjela je osjećaj poniženosti i srozano joj je i ljudsko dostojanstvo, a zbog toga što su se razlozi otkaza proširili u sredini u kojoj živi doživjela je neugodno propitivanje pojedinaca. Dakle, tek u žalbi iznosi navode kojima objašnjava kako se šteta koju je dobivanjem otkaza ugovora o radu pretrpjela, odnosno kako se ta šteta manifestirala. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ti navodi su nove činjenice koje se sukladno članku 352. stavak 2. ZPP u žalbi i ne mogu po prvi puta iznositi.

12.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je notorno (opće poznato) da kod svake prosječno emotivno i duševno osjetljive osobe svaka nepravda, osobito institucionalna, uzrokuje narušavanje duševnog mira i subjektivnog osjećaja dostojanstva, a i ugleda, kao i navodi da se intenzitet povrede navedenih prava nužno povećava kada se radi o otkazu na poslu, jer da se to ne može drugačije doživjeti nego kao nepravdu. Naime, člankom 1100. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1. ) da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.), da za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 3.). Dakle, da li je nekome povrijeđeno pravo osobnosti i da li posljedično tome isti ima pravo na naknadu štete, ocjenjuje se ovisno o okolnostima konkretnog slučaja jer se ne radi o opće poznatim činjenicama, a povreda prava osobnosti odnosno šteta mora biti takvog intenziteta da opravdava dosuđivanje novčane naknade. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je povreda prava osobnosti odnosno šteta koju je pretrpjela zbog nedopuštenog otkazivanja ugovora o radu bila takvog intenziteta da bi opravdavala dosuđivanje novčane naknade.

13. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete odbio.

14. Ispitujući odluku o troškovima postupka stav je ovog drugostupanjskog suda da su osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer (postotak) uspjeha stranaka u ovom postupku, odnosno da je potpuno zanemario točku I. izreke presude.

15. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica postavila tri zahtjeva, prvi je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, drugi zahtjev je zahtjev za isplatu naknade bruto plaće u iznosu od 2.397,69 eura, a treći je zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 eura.

15.1. Nadalje proizlazi da je tužiteljica s prvim zahtjevom koji nije procjenjiv, uspjela sa 100%.

15.2. Druga dva zahtjeva tužiteljice su procjenjiva i njihova ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 4.297,69 eura, a tužiteljica je s ta dva zahtjeva u postupku uspjela s 51,72%. Naime, uzimajući u obzir osnove ta dva zahtjeva kao i činjenicu da je zahtjev za naknadu plaće prihvaćen, a zahtjev za naknadu štete odbijen, tužiteljica je s osnovom uspjela s 50%, a uzimajući u obzir visinu zahtjeva, tužiteljica je uspjela s 53,44% (50% + 53,44% = 103,44% : 2 = 51,72%).

16. Tuženik je u odnosu na prvi zahtjev za poništenje odluke o otkazu izgubio spor u cijelosti, a u odnosu na dva zahtjeva za isplatu tuženik je uspio s 48,28%, odnosno uzimajući u obzir osnovu uspio je s 50%, a uzimajući u obzir visinu uspio je s 46,56% (50% + 46,56% = 96,56% : 2 = 48,28%). Dakle, u ovom postupku tuženik je uspio s ukupno 27,58% (u odnosu na zahtjev za poništenje odluke o otkazu 0% + 48,28% = 48,28% : 2 = 27,58%).

17. U povezanosti s navedenim tužiteljica je u ovom postupku uspjela s ukupno 75,86%, a tuženik je uspio ukupno s 27,58%, pa kada se od postotka uspjeha tužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u visinu 48,28%, a ne 6,88% kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud uzimajući u obzir samo uspjeh sa zahtjevima za isplatu, a ne uzimajući u obzir 100%-tni uspjeh tužiteljice sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti otkaza.

18. Visinu troškova rada i zastupanja odvjetnika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u iznosu od 2.812,50 eura, a uzimajući u obzir postotak uspjeha tužiteljice u ovom postupku (48,28%), tužiteljici pripada naknada troškova u iznosu od 1.357,87 eura. obzirom je tužiteljici prvostupanjskom presudom dosuđen trošak u iznosu od 193,50 eura, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova još u iznosu od 1.164,37 eura, a koji iznos je tuženik tužiteljici dužan naknaditi.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kako joj neosnovano nije priznat trošak sastava podneska od 20. siječnja 2023., sastav podneska - požurnica od 13. travnja 2023., odgovora na žalbu i podneska - zahtjeva za trošak od 3. siječnja 2025. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je zahtjev tužiteljice za naknadu i tih troškova odbio, jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda isti nisu bili potrebni za vođenje postupka. Naime, iz spisa proizlazi da je tužiteljica uz podnesak od 20. siječnja 2023. dostavila obračunsku listu plaće i izvod iz radne knjižice, a predložila je i saslušanje svjedoka, što je trebala dostaviti i predložiti uz tužbu. Tužiteljici ne pripada pravo ni na trošak sastava požurnice jer isti nije bio nužan za vođenje postupka, kao ni trošak sastava odgovora na žalbu jer je člankom 359. stavak 1. ZPP propisano da stranka može podnijeti odgovor na žalbu, odnosno nije propisana obveza stranke da podnose odgovor na žalbu, pa je ispravno prvostupanjski sud ocijenio isti kao nepotreban za vođenje postupka, sve to i bez obzira što je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisano pravo odvjetnika na nagradu za sastav odgovora na žalbu. To se odnosi na pravo odvjetnika da isto naplati od svoje stranke, a da li je protivna strana dužna taj trošak naknaditi procjenjuje se isključivo temeljem članka 155. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud odbio i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava podneska – troškovnika od 3. siječnja 2025. kao nepotreban, jer iz spisa proizlazi da je ročište na kojem je glavna rasprava zaključena održano 9. siječnja 2025., na kojem je tužiteljica mogla postaviti zahtjev za naknadu troškova i predati troškovnik, a tužiteljica je na tom ročištu bila zastupana po punomoćniku. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud odbio i njezin zahtjev za naknadu troškova pribavljanja dokumentacije uz tužbu i naredni podnesak. Naime, uz tužbu je priložena odluka o otkazu i presuda Općinskog suda u Varaždinu iz prekršajnog postupka koji se protiv tužiteljice vodio, koje odluke je tužiteljica morala imati, a prijava o prestanku osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i nije bila nužna. Nadalje, isplatna lista za prosinca 2022. kada je i donesena odluka o otkazu nije bila relevantna, pa ni potrebna kao ni izvod iz radne knjižice. Osim toga iz spisa ne proizlazi da je navedene isprave pribavio punomoćnik tužiteljice.

20. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je djelomično kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.000,00 eura na ime naknade štete.

20.1. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke odnosno dijelu kojim tužiteljici nije priznat trošak postupka preinačiti na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom II. izreke.

21. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

22. Ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao zakonitost prvostupanjske presude u točki I. izreke, dijelu točke II. izreke kojim je zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 47,31 euro, jer u tom dijelu stranke presudu nisu pobijale žalbom.

U Sisku 8. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić