REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: Povrv-262/2024-14.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CČ, vl. " [obrt]" obrt za trgovinu, prijevoz i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, S. Radića 14, protiv tužene LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 25. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu i tuženu osobno, temeljem čl. 335. ZPP-a, dana 8. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po Javnom bilježniku Marku Bilandžija iz Garešnice, pod poslovnim brojem OVRV-10445/2024 od 25. listopada 2024. godine, djelomično se održava se na snazi i to u dijelu kojem je naloženo tuženoj kao ovršeniku LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju CČ, vl. " [obrt]" obrt za trgovinu, prijevoz i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju vjerodostojne isprave i to: Računa-otpremnice 2067/4/1, namiri tražbinu u iznosu od 495,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 04.08.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 3166-2067-11, u roku od osam dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po Javnom bilježniku Marku Bilandžija iz Garešnice, pod poslovnim brojem OVRV-10445/2024 od 25. listopada 2024. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženoj kao ovršeniku LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju CČ, vl. " [obrt]" obrt za trgovinu, prijevoz i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 14353619135, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

III Nalaže se da tužena LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelju CČ, vl. " [obrt]" obrt za trgovinu, prijevoz i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi troškove postupka u iznosu od 551,54 eura, u roku od 8 dana, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 8. svibnja 2025. godine, pa do isplate.

IV O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude, sud će odlučiti posebnim rješenjem nakon održanog ročišta.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tužene kao ovršenika Javnom bilježniku Marku Bilandžija podnio prijedlog za ovrhu dana 2. listopada 2024. godine, a koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem OVRV-10445/2024 dana 25. listopada 2024. godine, radi isplate iznosa od 495,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. kolovoza 2024. godine, do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 150,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Svoje potraživanje temelji na računu-otpremnici 2067/4/1 od 24. srpnja 2024. godine, na ime isporučene a neplaćene robe.

3. Javni bilježnik Marko Bilandžija donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem OVRV-10445/2024 od 25. listopada 2025. godine, kojim je prihvatio prijedlog za ovrhu predlagatelja, te mu priznao troškove ovrhe u iznosu od 150,00 eura, a koje rješenje je dostavljeno ovrhovoditelju kao i ovršeniku koji je pravovremeno protiv navedenog rješenja podnio prigovor.

4. U prigovoru navodi da je dana 18. svibnja 2024. godine došla u trgovinu tvrtke Jaković i dala narudžbu za materijal po poruci koju joj je njen građevinar poslao. Djelatniku koji se te subote nalazio u trgovini dala je njen mobitel u njegove ruke kako bi si on doslovce prepisao tu narudžbu. Zamolila ga je isto tako, da taj materijal ako je moguće isti dan isporuče na adresu [adresa], gdje se nalazi njeno gradilište. On joj je rekao da je subota ali da će se potruditi da joj to isporuče pošto je već često naručivala kod njih materijal i u međuvremenu stekla povjerenje, postala jedan vrijedan kupac. Obično su tražili gotovinu bez računa koje je većinom ispoštovala ali ovaj puta je rekla da joj pošalju račun kako bi platila bankarstvom a kao razlog im je navela, da svaki puta kada uzima novac sa bankomata, plaća velike naknade. Rekli su da nema problema. Narudžba je stigla u subotu oko 15 sati na [adresa]. Vozač je djelovao neiskusno i nevješto i rekao joj je da nisu nikoga našli sada u subotu pa su njega zamolili da to odveze. Ona nije kontrolirala otpremnicu, da li je suglasna narudžbi, jer je vjerovala da ju CČ neće prevariti. Potpisala je otpremnicu i otišla kući u C.

Međutim, kada su njeni radnici negdje oko 17 sati stigli na gradilište, odmah ju je njen građevinar nazvao i pitao, zašto je uzela toliko dasaka. Rekla mu je da je dala onako narudžbu kako je napisao. Pogledali su tek tada otpremnicu i vidjeli da na njoj stoji dva kubika dasaka umjesto pola kubika kako je u poruci stajalo.

Odmah u ponedjeljak je nazvala u tvrtku i obavijestila ih da su isporučili previše dasaka, te također izjavila reklamaciju koju joj je njen građevinar naredio da prenese, da su daske loše kvalitete, da se savijaju i da nisu za šalovanje.

Rekli su joj u tvrtki da nema problema, da će doći po povrat i poslati novi račun. Nakon nekoliko mjeseci, nazvala ju je tvrtka Jaković da upravo idu po taj povrat i ona im je rekla da su daske pokrivene da ne bi kisnule. Nakon što su oni vidjeli i slikali daske, nazvali su je i rekli da su daske korištene i da taj povrat neće uzeti. Isto tako, rekli su da je potpisala otpremnicu i da treba platiti kompletnu narudžbu na što se potužila i rekla da će platiti samo ono što je naručila, a što je i učinila i naručeni materijal iz poruke je platila. Daske se još uvijek nalaze na Vukovijama 51, 6,5 km udaljeno od [adresa], 1,5 kubika neupotrijebljenih i nekorištenih dasaka. Majstori su iz te hrpe od dva kubika izvlačili samo pola kubika dasaka koje su mogli upotrijebiti za šalovanje. Samo pola kubika je naručila i pola kubika je i platila, te je sve potrebne dokaze u slučaju sudskog spora sačuvala.

5. Nakon što je Javni bilježnik dostavio spis Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalnoj službi u Grubišnom Polju na daljnje postupanje, sud je donio rješenje pod poslovnim brojem Povrv-262/2024-2. od 2. prosinca 2024. godine, kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Marka Bilandžija iz Garešnice, pod poslovnim brojem OVRV-10445/2024 od 25. listopada 2024. godine, u dijelu kojim je određena ovrha, te je ukinuo sve provedene ovršne radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda po poslovnim brojem Povrv-262/2024, tj. uvid u račun-otpremnicu broj 2067/4/1 od 24. srpnja 2024. godine (list 7, 28), u otpremnicu broj 026956 od 18. svibnja 2024. godine (list 27), u fotografije (list 29-30, 39), u ispis poruka i poziva (list 40-41).

Izveo dokaz saslušanjem svjedoka OČ (list 53), stranaka (list 53-55).

7. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu čl. 8 ZPP-a.

8. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu te da je tužena kupovala robu od tužitelja.

Također, nije sporno da je prema utuženom računu tužitelj fakturirao tuženoj za robu i to: šipku čbr. fi 12mm 4 kg na iznos 22,40€, agregat 0-16 mm 2m u iznosu od 64,00€, jelove daske ¼ 2 kubika za iznos od 528,00€, grede 18x15 8 komada 64,00€, cement 25/1 16 komada u iznosu od 70,00€, armaturna mreža Q335 Fi-86 m 1 komad u iznosu od 72,00€ i palete-materijal 1 komad 24,00€ ili u ukupnom iznosu od 1.056,00€ u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a.

Isto tako, iz računa-otpremnice broj 2067/4/1 od 24. srpnja 2024. godine proizlazi da je plaćeno 561,00€ a da je ostao neplaćen iznos 495,00€, te da je istu robu isporučio tuženoj a što se utvrđuje i uvidom u otpremnicu broj 026956 od 18. svibnja 2024. godine a koju otpremnicu su potpisali prijevoznik OČ kao i primatelj LČ, a ovdje tužena i na čije ime i glasi otpremnica.

9. Među strankama je sporno da li je tužena dužna podmiriti preostali iznos od 495,00€ koliko i tužitelj potražuje, a što se odnosi na 1,5 m jelove daske.

10. Naime, iz dokumentacije – računa i otpremnice, utvrđuje se da je tužitelj isporučio tuženoj, između ostalog, i jelove daske ¼ 2m čija cijena iznosi 528,00€ a tužena nije u cijelosti platila isporučenu jelovu dasku već je platila sam 0,5 m tvrdeći da je toliko i naručila i da nije dužna platiti tražbinu koju tužitelj potražuje u ovom postupku a što se odnosi na 1,5m jelove daske.

11. Sukladno članku 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

12. Sukladno članku 389. ZOO-a prodavatelj je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom, a prodavatelj je ispunio obvezu predaje kupcu, u pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može preuzeti.

13. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj kao prodavatelj isporučio robu tuženoj kao kupcu na mjesto gdje je kupac i odredio tj. u [adresa], na mjesto isporuke gdje je tužena i odredila da se preda roba, te da je prodavatelj predao ispravu – otpremnicu o isporučenoj robi tuženoj, koju ispravu je ista i potpisala.

14. Dakle, među strankama je sporno da li je tužena dužna platiti preostali iznos koji se odnosi na isporučenu jelovu dasku 1,5 m za koje tvrdi da ih nije niti naručila.

15. Uvidom u ispis SMS poruka koje je dostavila tužena utvrđuje se da je tužena dobila SMS poruku 18. svibnja 2025. godine od svog građevinara koju robu treba naručiti a koja joj je potrebna za obavljanje građevinskih radova na njezinom gradilištu [adresa], te tako proizlazi da je potrebno 4 šipke fi 12mm, 2 m šljunka, pola kubika daske, 8 greda 10x10, 40 kg cementa i jedna mreža Q8.

16. Iz iskaza svjedoka OČ proizlazi da je zaposlenik u [obrt] u [adresa] gdje radi kao vozač. Prošle godine u petom mjesecu, ne zna točno kojeg datuma, ga je nazvao dispečer SČ i rekao da se treba odvesti roba u [adresa], a bila je subota. Otišao je u [adresa] u firmu gdje je trgovina i kada je došao SČ je natovario robu na temelju narudžbe koju je imao. Kada je SČ natovario robu vozio je daske, mreže, cement, šipke, europaletu na kojoj je bio cement, kamionom u [adresa]. Dasaka je bilo dva kubika, jedna europaleta je bila na kojoj je bio cement a mreže i šipke se ne sjeća. Nakon što je utovareno odvezao je robu u [adresa] i zatekao je tamo tuženu i radnike koji su tamo radili. Istovario je robu i tužena je pregledala i potpisala otpremnicu i otišao je nakon toga kući. Nikakvih prigovora nije bilo već su odmah majstori uzeli daske šalovati. Robu je istovarao gdje mu je tužena rekla da ju ostavi. Daske su bile jelove i sve su bile iste dužine. U vezi toga događaja ne zna više ništa i više nije dolazio u [adresa] kod tužene. Isti svjedok se očitovao da je upravo otpremnica koju je on predao tuženoj i koju je tužena potpisala upravo otpremnica koja se nalazi u spisu na listu 27.

Dakle iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je robu dovezao na mjesto koje je bilo naznačeno na otpremnici, da je tužena otpremnicu pregledala i potpisala i da je on nakon toga ostavio robu i napustio gradilište tužene.

17. Iz iskaza tužitelja CČ proizlazi da je vlasnik [obrt] obrta za trgovinu, prijevoz i usluge ima i trgovinu i prodaje građevinski materijal u [adresa]. Tako je tužena kupovala više puta građevinski materijal u njegovoj trgovini a u konkretnom slučaju narudžbu ne zna, nije sudjelovao osobno u tome ali je čuo jer se radilo o isporuci robe u subotu popodne van radnog vremena jer je upravo tužena molila da je to hitno i da joj se tako isporuči roba u to vrijeme van radnog vremena. SČ koji radi u toj trgovini je zvao njega i pitao ga da li se može isporučiti roba van radnog vremena, što je on odobrio i rekao da zove radnika OČ da odveze robu i tuženoj izađe u susret. On je to odvezao i roba je ostavljena na adresi gdje je tužena rekla. Nakon što je isporučena roba sačinjena je otpremnica koju je potpisala tužena i na temelju otpremnice napravljena je faktura a nakon što je čekalo se neko vrijeme da tužena dođe platiti preuzetu robu i kako ona to nije došla platiti onda je i napravljena faktura. Nakon što je ispostavljena faktura tužena je platila jedan dio tako da je ostao ovaj dug koji je sada predmet ovog postupka. Nakon nekog vremena, nakon što je isporučena roba, tužena je zvala da bi vratila kubik i pol dasaka i onda je on rekao da može da će doći po daske za koje je tužena rekla da su joj višak, i bio je vozač po te daske, a to je bilo prije nego je ispostavljena faktura, i kada je vozač tamo došao vidio je da su daske korištene, složene na hrpu – nabacane, i te daske nisu bile iste dužine jer tuženoj su isporučene daske sve iste dužine od 4 metra i onda je vozač kada je došao tamo poslikao i poslao njemu da vidi i što da radi, te mu je on rekao da to ne uzima jer da su daske korištene. Tužena je prigovarala da je ona prevarena, međutim, nije, budući da je u otpremnici navedeno dva kubika koju otpremnicu je tužena i potpisala, ali s obzirom da su daske korištene onda nisu niti preuzete. Ostatak duga koji tužena nije platila nije on računao da li se to odnosi na vrijednost kubika i pol dasaka s obzirom da je tužena sama to umanjila. Daske koje je tužena htjela vratiti bile su korištene, skraćene, različitih dužina i na njima je bilo ostataka materijala. Smatra da tužena treba platiti ostatak duga s obzirom da su daske ostale i dalje kod nje a s obzirom da je ona to naručila i potpisala otpremnicu a daske koje je htjela vratiti bile su korištene.

Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da je isporučena roba tuženoj prema otpremnici i da tužena nije platila robu u cijelosti kako je navedeno u otpremnici te da je, nakon što nije platila robu, ispostavljena faktura i pokrenut je postupak radi namirenja. Tužena je prigovorila da joj je isporučeno više kubika dasaka nego je naručila i tražila je povrat dasaka i to 1,5 kubika, na što su oni pristali poslali kamion kako bi se izvršio povrat više otpremljenih kubika dasaka prema prigovoru tužene. Međutim, kako je utvrđeno da su daske korištene i da nisu pogodne za daljnju prodaju, onda iste nisu niti preuzete već je tužena dužna platiti iste.

18. Iz iskaza tužene proizlazi da je često naručivala građevinski materijal od SČ iz [adresa] jer je ona kupila malu kućicu u [adresa] i koju adaptira i uređuje, angažirala je građevinske radnike i njima je nedostajalo određenog materijala jer su oni kod nje mogli raditi upravo u subotu jer su završili prethodni posao gdje su bili, i građevinar koji je to radio poslao je poruku sa narudžbom materijala na mobitel. Pogledala je materijal što im nedostaje za balkon i otišla u trgovinu Jaković u [adresa] i dala je mobitel direkt u ruke tom djelatniku koji je radio u trgovinu tako da naruči taj materijal koji je bio naveden i on je direktno prepisivao iz te poruke iz njezinog mobitela. To je bilo prijepodne oko 11 sati i zamolila je da odmah isti dan joj isporuče robu s obzirom da će radnici raditi tek od 17,00 sati jer su do tada radili na Diošu. Djelatnik Jakovića je rekao da nema problema, ali kasnije ju je nazvao i rekao da ne zna da li će moći udovoljiti u pogledu dasaka jer imaju određenih problema, a nakon što je rekla da su joj daske najvažnije rekao je da će se javiti, i onda se javio i rekao da li je ona tamo u [adresa] da će roba biti isporučena a to je sve bilo prije 15,00 sati i onda su oni došli nešto prije 15,00 sati i dovezao je robu upravo ovaj djelatnik koji je danas saslušan OČ. On je istovario robu, ona je bila sama prisutna i istovario je i daske, i uočila je da je vozač dosta neiskusan kod istovara robe i rekao je da su njega poslali jer nisu našli drugog vozača. Roba je istovarena gdje je ona pokazala u dvorište. Nije pregledala otpremnicu ali je potpisala jer je vjerovala da je to narudžba isporuke. Ona uopće nije znala koliko treba dasaka i koju količinu bilo koje robe, jer poruku je poslao njezin građevinski radnik i onda je ona to dala radniku tužitelja u trgovini. Nakon što su došli radnici tu subotu nakon 17,00 sati i pitao ju je što je uzela toliko dasaka, a ona mu je odgovorila da je uzela onoliko koliko je on napisao, i on je rekao da je napisao u poruci samo pola kubika ali da ima dva kubika, i on je to zaključio a nije gledao otpremnicu. Sve se to događalo da rasprava između nje i njezinog građevinskog majstora dok je ona bila u [adresa] a radnik je bio u [adresa], to je sve popričala telefonom, i onda je došla sa otpremnicom u [adresa] i vidjela da na otpremnici nije identično sa porukom i da piše dva kubika. Građevinara je rekao da zove u ponedjeljak da su jako loše kvalitete daske i da ih ne može upotrijebiti za šalovanje, da se savijaju. odmah u ponedjeljak je zvala da je isporučeno previše dasaka da je naručila samo pola kubika a da je radnik pogrešno prepisao dva kubika a ona je naručila jedan kubik u poruci i da su daske loše kvalitete. Oni su rekli da nema problema da će doći po daske. Radnici su šalovali odmah tu subotu kada su daske dovezene pa su iz te hrpe radnici izvlačili daske koje su mogli upotrijebiti, a sve daske su bile iste dužine. U ponedjeljak kada je otišla u trgovinu kod tužitelja kako bi dogovorila s njima da dođu po povrat tih dasaka, a one daske koje su iskorištene još su bile u betonu jer je šalovan balkon i stupci. Ona je zamolila kada dođu po povrat da joj izdaju novi račun, međutim, oni su došli tek nakon dva mjeseca. Međutim, u međuvremenu što su radili radnici nije joj poznato, tj. da li su vraćali iskorištene daske na tu hrpu i da li su ih i susjedi koristili, jer je otvoreno dvorište i ne može to zaključati. Trebali su odmah taj ponedjeljak doći a ne dva mjeseca kasnije kada je radnik tužitelja nazvao i rekao da idu po povrat i da li je ona tamo, međutim, bila je u [adresa] i rekla je da će doći, ali nije stigla doći u [adresa] te su je nazvali da su oni u [adresa] ali da oni povrat ne mogu uzeti jer su daske korištene i da ona treba platiti i osobno ju je nazvao tužitelj i rekao da ne može uzeti te daske nazad da su korištene i da treba to platiti, a rekla je dobro, ja ću platiti jer nije imala uvid kakve su to daske. Međutim, njezina kćerka joj je rekla da ne plaća, da ne može s njom raditi tko što hoće, da će ići u trgovinu da se potuže i nakon toga se otišla žaliti u trgovinu, međutim svi su na nju skočili da je ona potpisala otpremnicu i da treba platiti, još račun nije bio niti ispostavljen, i kada su rekli da neće uzeti povrat, izdali su joj račun. Kada je račun dobila poštom, izračunala je koliko košta pola kubika i sve drugo je platila, a razliku 1,5 kubika koji je sama izračunala da je to cijena, nije platila i taj iznos je predmet ovoga postupka. Kod preuzimanja robe nije rečeno u kojem roku mora platiti robu i rekli su joj da će platiti kada joj ispostave račun i tako je onda platila koliko smatra da treba nakon što je račun ispostavljen a to je bilo sve dva mjeseca nakon što je roba isporučena. Daske su još uvijek tamo, a ne zna koliko ima nekorištenih a na njima su te korištene daske i ona je iste prekrila folijom kako bi iste zaštitila od propadanja i od kiše. Smatra da nije dužna platiti, a daske su i dalje u njezinom dvorištu i prekrivene su folijom s tim da su u donjem dijelu daske koje su nekorištene a gore su korištene.

Isto tako, proizlazi da je tužena potpisala otpremnicu koja se nalazi na listu 27 te da iako je rekla radnicima da odvoje kubik i pol dasaka kako bi tužitelj mogao izvršiti povrat tih dasaka koje nije naručila, međutim to radnici nisu učinili tako da su sve daske ostavljene na jednoj hrpi i da su korištene daske stavljene nazad na one daske koje nisu korištene. Smatra da je to namjerno napravljeno da bi nju primorali da plati cijeli račun, zašto bi tek dva mjeseca kasnije izdavali račun. Nije osobno organizirala povrat dasaka za koje smatra da nije naručila s obzirom da je tužitelj rekao da će doći po povrat. Tužitelj joj rekao da neće preuzeti daske nazad 15. srpnja 2024. godine, dva mjeseca nakon što je isporučena roba.

Dakle, iz iskaza tužene proizlazi da joj je tužitelj isporučio više dasaka nego što je ona naručila, i to kubik i pol više, te da je prigovorila na količinu isporučene robe te da je potpisala otpremnicu i preuzela robu te da je preostali iznos za ostalu isporučenu robu platila, a kako tužitelj nije došao po robu koju je više isporučio, smatra da nije niti dužna platiti.

19. Međutim, cijeneći izvedene dokaze sud smatra da je tužena dužna platiti cjelokupno preuzetu robu, pa uključujući i kubik i pol dasaka.

20. Člankom 415. st. 1. ZOO-a, propisano je da trgovačkim ugovorom o kupoprodaji kad je prodavatelj stvari određenih po rodu dao kupcu veću količinu nego što je ugovoreno a kupac u razumnom roku ne izjavi da višak odbija smatra se da je primio i taj višak te je dužan platiti ga po istoj cijeni.

Naime, u postupku je utvrđeno da je tužena prigovorila da joj je tužitelj isporučio veću količinu robe – jelovih dasaka, a nakon što je potpisala otpremnicu – ispravu o isporučenoj robi, sud smatra da je tužena trebala odvojiti višak robe – jelovih dasaka od ostalih dasaka za koje smatra da nije naručila i to kao dokaz da odbija primitak više isporučene robe, a što ista nije učinila pa tužena nije dokazala da je dala izjavu da odbija primitak viška robe.

21. Isto tako, člankom 417. st. 1. ZOO-a propisano je da kupac gubi pravo da raskine ugovor zbog nedostatka stvari kad mu je nemoguće vratiti stvar ili je vratiti u stanju u kojem ju je primio.

22. U postupku je utvrđeno da je tužitelj, unatoč toga što je tužena potpisala otpremnicu o preuzimanju robe i na kojoj je bila navedena količina dasaka, bio voljan preuzeti 1,5 kubik dasaka za koje je tužena tvrdila da je višak i da nije iste naručila, tvrdeći da je zaposlenik tužitelja pogrešno prepisao sa njezine SMS poruke količinu jelovih dasaka, međutim, kako tužena nije učinila sve da bi se mogao izvršiti povrat višak isporučenih jelovih dasaka, to onda s pravom tužitelj nije niti mogao preuzeti daske za koje je tužena iskazala da su višak.

23. Naime, u postupku je utvrđeno iz iskaza tužitelja kao i uvidom u dokumentaciju - fotografije, pa čak i iskaza tužene, da su radnici koje je angažirala tužena koristili daske i da su i one daske koje su iskorištene bile stavljene sve na istu hrpu tako da tužitelj, kada je došao po daske kako bi izvršio povrat za koje je tužena tvrdila da su višak, iste nije mogao preuzeti jer su daske bile korištene, prerezane odnosno skraćene i na istima je bio građevinski materijal, pa se onda svakako ne može očekivati od tužitelja da preuzme takvu robu s obzirom da je za istoga ona neupotrebljiva i s obzirom da do predaje stvari kupcu rizik propasti i oštećenja stvari snosi prodavatelj predajom stvari rizik prelazi na kupca.

Dakle, kako je tužitelj isporučio robu tuženoj onako kako je bilo navedeno u otpremnici a koju otpremnicu je tužena pregledala i potpisala, onda rizik zbog oštećenja stvari snosi kupac, a ne tužitelj kao prodavatelj.

Stoga se tužena ne može pozivati na činjenicu da su daske koristili njezini građevinski radnici, da su oni stavili sve na istu hrpu, s obzirom da tužena odgovara za radnike koji su radili na njezinom gradilištu i s obzirom da je ona naručila robu od tužitelja.

24. Stoga, kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj isporučio robu tuženoj, a da tužena nije u cijelosti platila svu isporučenu robu, onda je i dužna istu platiti pa je onda sud prihvatio tužbu i tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti i odlučio kao u izreci pod točkom I.

25. Isto tako, sud je u izreci pod točkom II stavio izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na troškove ovršnog postupka priznate po javnom bilježniku u iznosu od 150,00€, s obzirom da će se i o troškovima ovršnog postupka kao i o troškovima parničnog postupka odlučiti jednom odlukom sukladno odluci- zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. godine.

26. O troškovima postupka sud je odlučio jednom odlukom, budući da se postupak koji se je vodio kod Javnog bilježnika i koji je kasnije nastavljen kod suda smatra jedinstvenim postupkom.

Sud je tužitelju kao ovrhovoditelju priznao troškove koji su nastali kod Javnog bilježnika kao opravdane i potrebne u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, te članka 14. st. 4. Ovršnog zakona, i to trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 125,00 eura, trošak javnog bilježnika 25,00 eura ili ukupno 150,00 eura u koji iznos je uključen PDV.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1.

ZPP-a i čl. 164. ZPP-a.

O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u postupku, to je onda sud naložio tuženoj da mu nadoknadi troškove u cijelosti a koje sud smatra opravdanim i potrebnim. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tužitelju, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

Sud je tužitelju priznao trošak za sastav podneska od 17. prosinca 2024. godine 100,00€, za sastav podneska od 18. veljače 2025. godine 100,00€, za zastupanje na raspravi 25. ožujka 2025. godine 100,00 eura, ili ukupno 300,00 eura a sukladno vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, trošak PDV-a u iznosu od 75,00 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54€ umjesto traženih 30,00€ ili ukupno 401,54 eura. Stoga, kada se trošak priznat, a koji sud smatra opravdanim i potrebnim iz ovršnog postupka nastalog kod javnog bilježnika u iznosu od 150,00 eura, pribroji trošku koji je nastao kod suda u iznosu od 401,54 onda je tužena dužna ukupni trošak u iznosu od 551,54 eura, platiti tužitelju u roku od 8 dana.

28. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude, sud će odlučiti posebnim rješenjem nakon održanog ročišta.

U Grubišnom Polju, 8. svibnja 2025. godine

S u t k i n j a

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana i to od dana objave presude tj. od 8. svibnja 2025. godine. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom sudu drugog stupnja putem ovog suda. Žalba se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2, 4.,5.,6., 8., 9. 10. i 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članka 467. ZPP- a).