Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Prekršajni odjel

Petrinja, Trg dr. F. Tuđmana 12

Poslovni broj: Pp-705/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Aniti Čalić, uz sudjelovanje Tatjane Kuhar kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog POKA j.d.o.o. i 2. okrivljene TKJ, zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22.; nastavno: ZZP), u povodu optužnog akta Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Sisku, klasa: 336- 02/23-01/2318, urbroj: 443-02-05-19-23-4 od 8. veljače 2023., dana 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13, 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. nastavno: PZ)

1. okrivljeni POKA j.d.o.o. za trgovinu i usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 28905152659, kao pravna osoba

2. okrivljena TKJ, rođena **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao odgovorna osoba u pravnoj osobi

o s l o b a đ a j u s e  o d  o p t u ž b e

da bi:

II. u razdoblju od 2. siječnja 2023. do 8. veljače 2023. prilikom pružanja ugostiteljskih usluga u prostorijama 1. okrivljenog POKA j.d.o.o. u caffe baru "Oaza" u Sisku, Nikole Tesle 10, u odnosu prema potrošačima koristili nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35., članka 38. i članka 39. stavak 3. ZZP na način da su za proizvode zatečene u prodaji na dan 31. prosinca 2022. kao što su:

- gazirani sokovi 0,25 litara 13,00 kuna/1,73 eura, na dan 2. siječnja do 6. veljače 2023. 1,80 eura/13,56 kuna, što je povećanje za 0,56 kuna i 4,31%

- pivo ožujsko (0,5 litara) na dan 31. prosinca 2022. 14,00 kuna/1,86 eura, cijena na dan 2. siječnja 2023. do 6. veljače 2023. 2,10 eura/15,82 kuna, što je poskupljenje za 1,82 kuna i 13%

- kava cijena na dan 31. prosinca 2022. 8,00 kuna/1,06 eura, na dan 2. siječnja 2023. do 6. veljače 2023. 1,20 eura/9,04 kuna, što je poskupljenje od 1,04 kuna i 13%

- mineralna voda (0,1 litra) na dan 31. prosinca 2022. 2,00 kune/0,27 eura, na dan 2. siječnja 2023. do 6. veljače 2023. 0,40 eura/3,01 kuna, što je poskupljenje 1,01 kuna i 50,50%

- rakije domaće razne (0,03 litre) na dan 31. prosinca 2022. 7,53 kune/1,00 euro, na dan 2. siječnja 2023. do 6. veljače 2023. 1,05 eura/7,91 kuna, što je poskupljenje za 0,38 kuna i 5,05 %

neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda i usluga

dakle, da bi se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. u vezi članka 35. stavak 2. točka 4. ZZP, kažnjivo po članku 149. stavak 1. točka 49. ZZP za pravnu osobu i članku 149. stavak 2. ZZP za odgovornu osobu u pravnoj osobi

III. Na temelju članka 140. stavak 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u [adresa], klasa: 336-02/23- 01/2318, urbroj: 443-02-05-19-23-4 od 8. veljače 2023. izdao je prekršajni nalog protiv 1. okrivljenog POKA j.d.o.o. i 2. okrivljene TKJ zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. ZZP. Protiv prekršajnog naloga 1. okrivljeni POKA j.d.o.o. i 2. okrivljena TKJ pravodobno su podnijeli prigovore zbog poricanja prekršaja, povodom čega je tužitelj sudu dostavio prekršajni nalog kao optužni akt (prekršajni nalog tužitelja po pravodobno izjavljenom prigovoru postaje optužni prijedlog) uz spis predmeta radi donošenja odluke o prekršaju.

2. Odredbom članka 160. stavak 2. točka 5. i 6. PZ propisano je da optužni prijedlog (prekršajni nalog tužitelja po pravodobno izjavljenom prigovoru postaje optužni prijedlog) sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim je počinjen prekršaj, te ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja.

3. Ispitujući optužni prijedlog sud je utvrdio da inkriminirano djelo za koje se okrivljenici optužuju na način kako je opisano u činjeničnom opisu djela po propisu nije prekršaj.

4. Okrivljenicima se stavlja na teret da su u inkriminiranom vremenskom periodu od 2. siječnja 2023. do 6. veljače 2023. prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35., članka 38. i članka 39. ZZP u odnosu prema potrošačima pri čemu su potrošače doveli u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute, te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda i usluga. Dakle, prema sadržaju činjeničnog i zakonskog opisa djela iz optuženja tužitelj okrivljenike tereti da su koristili poslovnu praksu koja je zabranjena u odredbama članka 33., članka 34., članka 35. i članka 38. ZZP, a koje odredbe se odnose i na zavaravajuću poslovnu praksu i na agresivnu poslovnu praksu.

5. Odredbom članka 33. ZZP propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena. Odredbom članka 34. ZZP propisano je da je poslovna praksa nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača. Navedeno ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno. Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa. Odredbom članka 35. ZZP propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Ove okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi su postojanje ili priroda proizvoda, osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu, opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda, cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu, potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka, priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja, prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke, te rizici kojima potrošač može biti izložen. Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu, nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja i svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima. Prema članku 6. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (nastavno: Direktiva) poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

6. Dakle, sukladno navedenim propisima poslovna praksa smatrat će se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući i njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak i ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti iz članka 35. stavak 2. ZZP, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Imajući u vidu ove odredbe ZZP i Direktive, prema stajalištu suda u činjeničnom opisu djela u konkretnom slučaju nisu opisana bitna obilježja zavaravajuće poslovne prakse.

7. Agresivna poslovna praksa propisana je odredbom članka 38. ZZP u kojoj se navodi da se poslovna praksa smatra agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Odredbom članka 39. stavak 1. točka 3. ZZP propisano je da se prilikom odlučivanja o tome da li je u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodi računa o tome da li je trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod. Prema članku 8. Direktive poslovna praksa smatra se agresivnom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem osjetno narušava ili je vjerojatno da će narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom, te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio. Prema članku 9. stavak c) Direktive pri utvrđivanju koristi li se u poslovnoj praksi uznemiravanje, prisila, uključujući uporabu fizičke sile, ili nedopušteni utjecaj, u obzir se uzima slučaj kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušava potrošačevo prosuđivanje, čega je trgovac svjestan, kako bi utjecao na potrošačevu odluku vezanu uz proizvod. Prema tome, iz navedenih odredbi ZZP i Direktive nedvojbeno proizlazi da je u konkretnoj situaciji za postojanje agresivne poslovne prakse potrebno da je trgovac uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile, te nedopuštenim utjecajem (iskorištavajući specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koje narušavaju potrošačevo prosuđivanje na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio.

8. Prema odredbi članka 5. stavak 2. Direktive poslovna praksa je nepoštena ako je u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje i ako bitno narušava ili je vjerojatno da će bitno narušiti gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača. Odredbama članaka 6., 7. i 8. Direktive zabranjuje se zavaravajuća ili agresivna poslovna praksa ako navodi ili je vjerojatno da će prosječnog potrošača navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio. Odredbom članka 5. stavak 2. Direktive mora se dovesti u vezi sa člankom 2. točka e) Direktive kojom je određeno da bitno narušavanje gospodarskog ponašanja potrošača znači korištenje poslovne prakse s ciljem bitnog narušavanja potrošačeve sposobnosti da donese informiranu odluku što potrošača navodi na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.

9. Poslovna praksa može se smatrati agresivnom ako u određenom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile, te nedopuštenim utjecajem, u znatnoj mjeri narušava ili je vjerojatno da će u znatnoj mjeri narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača, odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom, te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio. Prilikom utvrđivanja činjenice da li se u poslovnoj praksi koristi uznemiravanje, prisila, uključujući uporabu fizičke sile ili nedopušteni utjecaj, valja uzeti u obzir slučaj kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koje narušavaju potrošačevo prosuđivanje kako bi utjecao na potrošačevu odluku vezanu za određeni proizvod, a čega je trgovac svjestan. Direktiva zapravo osigurava jedinstvenu definiciju agresivne poslovne prakse koja se može primjenjivati na području Europske unije i njome se zapravo trgovce sprječava da prakticiraju prodajne tehnike kojima se ograničava sloboda izbora ili postupanja potrošača s obzirom na proizvod i tako narušava njihovo gospodarsko ponašanje. Pritom države članice Europske unije ne mogu usvajati strože mjere od onih koje su predviđene Direktivom, pa čak ni radi osiguranja više razine zaštite potrošača jer je svrha Direktive usklađivanje pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi.

10. Vezano za element nepoštenosti koji je naznačen u optužnom aktu, prema stajalištu suda, povećanje cijena uslijed promjene valute, samo po sebi ne predstavlja nedopušten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi dobio. Isto tako, uvođenje valute eura nije "nesretna ili druga okolnost" propisana odredbom članka 39. točka 3. ZZP, a koja bi bila od tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Promjena službene valute, uz sve pripremne radnje koje su prethodile uvođenju nove valute, a osobito obvezu dvojnog iskazivanja cijena prije i nakon uvođenja eura 1. siječnja 2023., nije takva okolnost koja bi mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da može primijetiti povećanje cijene.

11. Da li je određena poslovna praksa nepoštena sud mora utvrđivati i presuđivati u granicama onoga što je u činjeničnom opisu prekršaja naveo i opisao ovlašteni tužitelj pri čemu sud ne može samoinicijativno dodavati ili mijenjati bitna obilježja i elemente prekršaja koje je naveo tužitelj jer bi u tom slučaju sud prekoračio svoja ovlaštenja i preuzeo ulogu progona i time riskirao prekoračenje optužbe. Zaključno, valja istaknuti da eventualno neopravdano povećanje cijena zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj doista predstavlja kršenje načela iz članka 7. i 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ali isto ovim zakonom nije propisano kao prekršaj.

12. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, sud je stajališta da u činjeničnom opisu djela za koje se okrivljenike u ovom predmetu tereti nisu navedene odlučne činjenice koje bi činile činjenični supstrat zavaravajuće, odnosno agresivne poslovne prakse opisane u ZZP i Direktivi, pa inkriminirano djelo na način kako je opisano u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom aktu po propisu nije prekršaj, niti se može podvesti pod prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavka 2., a niti neki drugi prekršaj, pa su na temelju članka 161. stavak 6. PZ 1. okrivljeni POKA j.d.o.o. i 2. okrivljena TKJ oslobođeni od optužbe.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 140. stavak 1. i 2. PZ.

U Petrinji, 8. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Tatjana Kuhar, v.r.

Anita Čalić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 (osam) dana po primitku presude, putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju

2. 1. okrivljeniku

3. 2. okrivljenici