REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1194/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju RE, dipl.iur. (Su-248/2023), radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 1.732,00 EUR skupa s zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17.07.2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 968,00 EUR, za isplatom zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos od 3.000,00 EUR te zahtjev za naknadom parničnog troška za iznos od 62,50 EUR, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 580,00 EUR skupa sa zateznim kamatama tekućim od 8.5.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9.1.2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb na stovarištu Bukovac prilikom popisivanja trupaca johe za pripremu licitacije. Tužitelj je stao u rupu od stabilizatora kamionske dizalice koja je bila prekrivena lišćem i pao pri čemu je teško ozlijedio nogu. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i koje posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 17.07.2024., a tuženik mu je 2.8.2024. isplatio na ime naknade štete iznos od 3.000,00 eura, a koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj se javio u Objedinjeni hitni bolnički prijam Opće bolnice Bjelovar gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Distorsio ATC sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer, nakon što je stao u rupu i ozlijedio nogu, više nije mogao stati na nogu, gležanj mu je oteknuo uslijed kojega je pretrpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je noga imobilizirana potkoljeničnom longetom te je morao mirovati i uzimati analgetike. Kako bolovi u gležnju nisu prolazili tužitelj je načinio MR lijevog gležnja na kojem mu je utvrđeno stanje po prijelomu sustentaculum tali kalkaneusa. Tužitelj je sve teže hodao, trpio bolove pa je proveo više ciklusa fizikalne terapije te je morao upotrebljavati stabilizacijsku ortozu za gležanj. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u lijevom gležnju, nemogućnost dužeg stajanja ili hodanja uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Lijevi gležanj tužitelja je ostao zadebljan, a tužitelj povremeno šepa što ga naružuje pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tužbenim zahtjevom konačno specificiranim u podnesku od 10.2.2025. potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 5.700,00 eura, odnosno za pretrpljene bolove 2.500,00 eura, za pretrpljeni strah 2.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 eura, za tuđu pomoć 200,00 eura, a kada se od tog iznosa umanji nesporno plaćeni iznos od 3.000,00 eura, potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade štete od 2.700,00 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 17.7.2024., isplatu zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos od 3.000,00 eura od podnošenja odštetnog zahtjeva 17.7.2024. do dana plaćanja 2.8.2024., uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno da je tuženik s poslodavcem tužitelja Hrvatske šume d.o.o., u vrijeme navodnog štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja] sastavni dio koje su police i Uvjeti za osiguranje od (javne) izvanugovorne odgovornosti u primjeni od 17.12.2019. Tuženik osporava utuženu visinu štete kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim zatraženim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zatezne kamate. Tužitelj se sa zahtjevom za naknadu štete obratio tuženiku tijekom mirnog postupka, te mu je tuženik po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći dana 2.8.2024. isplatio ukupni iznos od 3.000,00 EUR. Tuženik smatra kako je navedenom isplatom tužitelju u cijelosti i pravično naknađena šteta, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Posebno ako se uzme u obzir da je iz medicinske dokumentaciju dostavljene uz tužbu razvidno da je tužitelj zadobio prijelom drugih kostiju nožja (tarzalnih kostiju), dakle lakšu tjelesnu ozljedu, uz propisanu terapiju imobilizacijom te analgeticima po potrebi, dok je na svakom idućem kontrolnom – pregledu nakon obavljene fizikalne terapije kod tužitelja evidentirano poboljšanje, stoga je evidentno da je liječenje tužitelja bilo urednog tijeka te se isti u potpunosti oporavio od zadobivenih ozljeda. Tuženik također osporava i zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog razloga, a iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik također osporava pravo tužitelja na zateznu kamatu od dana primitka odštetnog zahtjeva do isplate nespornog iznosa naknade štete, obzirom je tuženik nesporni iznos isplatio unutar roka od četrnaest dana, slijedom čega nije niti pao u zakašnjenje s isplatom nespornog iznosa. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu i dopunu vještačenja dr. Mladena Miškulina. Tužitelj je odustao od svog saslušanja kao nepotrebnog.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 9.1.2023. kada je tužitelj zadobio ozljedu na radu na način da je stao u rupu od stabilizatora kamionske dizalice.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika. Nije sporno da je tuženik tijekom ovog postupka 2.8.2024. isplatio tužitelju iznos od 3.000,00 eura s osnova neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Nije sporno da je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu kojeg tužitelj potražuje od tuženika.

7. Kako je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna, podredno se na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti.

9. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju od 09.01.2023. zadobio ozljedu lijevog gležnja. Vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužitelja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u manjeg ograničenja pokreta dorzifleksije, lagane nestabilnost nakn istegnuća prednjeg TFl i kroničnih bolova nakon opterećenja Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 5%. Liječenje tužitelja završeno je pregledom ortopeda na dan 28.12.2023. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 21 dana. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju bila je potrebna u periodu od 9. do 16.01.2023. u opsegu od 1 sat dnevno. Kod tužitelja nije zaostalo naruženje.

10. Na nalaz vještaka tuženik nije imao primjedbe, a tužitelj je prigovorio na ocjenu tuđe pomoći. Tužitelj se je liječio gotovo godinu dana, nosio je longetu, te je koristio analgetike, preporučena mu je pošteda noge i proveo je mukotrpne fizikalne terapije. Zbog teškoća sa kretanjem tužitelj je trebao tuđu pomoć u dužem trajanju od 8 dana po 1 sat. Tužitelj prigovara ocjeni trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Vještak je naveo da je tužitelj pretrpio ozljedu: Distorsio ATC sin, ali je tužitelju dijagnosticirana i ozljeda: Fractura sustenacukum tali calcaneu slat sin.

11. Povodom prigovora tužitelja vještak se pisano očitovao navodeći da u medicinskoj dokumentaciji nikada MR i Rtg pretragama nije dokazan prijelom dijela petne kosti koji se zove „sustentakulum tali“; u dokumentaciji je postavljena sumnja na prijelom u području dijagnoze po prvi puta dana 27.3.2023., dakle gotovo 3 mjeseca nakon ozljede. U istom nalazu je postavljena dijagnoza „sindrom sinus tarzi“ i sumnja na prijelom sustentakulum tali. Imobilizaciju je nosio od 9.-16.1.2023. i za to vrijeme mu je bila potrebna tuđa pomoć. Naknadno je longeta maknuta, preporučeno je nošenje elastičnog zavoja i kontrola po potrebi. Tužitelj se je slijedeći puta javio liječniku 23.3.2023. Zaključno, tuđa pomoć tijekom liječenja nije mu bila potrebna nakon 16.1.2023. Zaključno, u potpunosti ostaje pri nalazu i mišljenju iznesenom u vještvu.

12. Nakon pisanog očitovanja vještaka stranke nisu imale daljnjih prigovora na vještačenje niti su tražile da vještak usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje te je sud prihvatio provedeno medicinsko vještačenje kao stručno, razumljivo i objektivno.

13. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Na dosuđenje naknade štete utječe okolnost da stopa inflacije od 2020. godine kada je VSRH povećao orijentacijske kriterije za 50% iznosi 28,4 %.

14. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, trajne posljedice od 5%, dugotrajnost liječenja tužitelja, kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Miškulina, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 4.700,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova od 2.500,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 1.200,00 eura, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 1.000,00 eura.

15. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 8 sati nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 4,00 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 32,00 eura.

16. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade štete 3.000,00 eura, dosuđen mu je daljnji iznos naknade štete od 1.732,00 eura. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev za preostali iznos od 968,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

17. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 17.7.2024., pored činjenice da je liječenje tužitelja završeno prije toga datuma 28.12.2023. (nalaz vještaka), to kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva kako je tužitelj to i tražio.

18. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu uobičajeno zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Međutim, u ovom slučaju kad je tuženik u mirnom postupku isplatio dio naknade štete i na ime tuđe pomoći i njege, i zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu teku od podnošenja tužbe.

19. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku 17.7.2024., a do isplate nespornog iznosa odštete došlo je 2.8.2024. Odredba čl. 943. st. 1. ZOO propisuje da je osiguratelj dužan isplatiti naknadu štete/osigurninu u roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se dogodio osigurani slučaj. Ukoliko je za utvrđivanja postojanja osigurateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan platiti osigurninu u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u navedenom roku obavijestiti da odštetni zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO). Obzirom da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos u roku od 14 dana od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva, tužitelj nema pravo na zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos pa je sa tim zahtjevom odbijen kao neosnovanim.

20. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen za ukupan iznos od 1.732,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen za preostali iznos od 968,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te za isplatu zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos od 3.000,00 eura.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP. Prilikom odmjeravanja troškova koji imaju pripasti tužitelju u ovom sporu sud je utvrdio sljedeće, da je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev sa visinom uspio u omjeru od 64%, dok osnova nije bila sporna. S druge strane, tuženik je u pogledu visine uspio u omjeru od 36%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 28% uspjeha na strani tužitelja.

22. Tužitelju su odmjereni troškovi sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 10.2.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 2.4.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 800,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) sukladno uspjehu od 28% trošak tužitelja sve ukupno iznosi 280,00. Na dosuđeni iznos u cijelosti su mu priznati troškovi vještačenja od 300,00 eura, pa trošak tužitelja sve ukupno iznosi 580,00 eura.

23. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podneska od 6.9.2024. (dostavlja dokaz o plaćanju predujma a to sud utvrđuje iz e-spisa).

24. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

25. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku