Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-50/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Slavku Baotiću, odvjetniku iz Županje, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 2. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika, odlukom objavljenom 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362 da u roku od 15 dana isplati tužiteljici ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na duševni i tjelesni integritet, pravičnu novčanu naknadu u visini od 5.884,68 eura sa zakonskim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 865,00 eura sa zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže setuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362 naknaditi tužiteljici ŠZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.420,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 4.420,00 eura do iznosa od 4.670,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 2. travnja 2020. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnom navodi da je 8. lipnja 2017. na radnom mjestu prodavača u trgovini Kaufland u Osijeku pretrpjela ozljedu za vrijeme uobičajenog rada na blagajni na skeniranju proizvoda s blagajničke trake. Do ozljede je došlo na način da je prilikom stavljanja predmeta na traku kupcu ispao proizvod na ruku tužiteljice, koja je u tom trenutku uzimala robu za skeniranje. Smatra da je tuženik u ovoj parnici pasivno legitimiran temeljem police osiguranja od odgovornosti poslodavca prema svim zaposlenicima broj: 1307- 00034791. Dalje navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede u vidu natučenja lijevog ramena i nadlaktice uz vrlo slabu i ograničenu pokretljivost ramena te trpi i dalje svakodnevne bolove. Zbog ozljede na radu bila je na bolovanju u periodu od 9. lipnja 2017. do 19. svibnja 2019. pod dijagnozom kontuzija ramena i nadlaktice, od 10. listopada 2019. do 13. listopada 2019. pod dijagnozom ozljeda tetive rotatorne manšete ramena... Sljedom navedenog potražuje da joj tuženik na ime naknade pretrpljene imovinske i neimovinske štete, koja se odnosi na povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, isplati sljedeće pravične novčane iznose:

-za pretrpljene i buduće fizičke boli iznos od 20.000,00 kn,

-za pretrpljeni strah iznos od 12.000,00 kn,

-za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 33.000,00 kn,

-za duševne boli zbog naruženosti iznos od 2.000,00 kn,

-za tuđu pomoć i njegu iznos od 7.000,00 kn,

-za trošak odlazaka liječniku ([adresa] – [adresa] i dr.) iznos od 2.000,00 kn,

-za izgubljenu zaradu iznos od 9.600,00 kn, odnosno sveukupno iznos 85.600,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu, jer tužbenim zahtjevom nije obuhvaćen poslodavac. Učinio je nespornim da se štetni događaj dogodio na način da je na tužiteljicu kao blagajnicu poslovnog prostora Kaufland pao ormarić za kupaonicu, uslijed čega je bila dva dana na bolničkom liječenju, gdje je i operirana. Međutim, osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je tužiteljica navela u tužbi i štetnog događaja. To stoga što se u kliničkom statusu navodi da je nadlaktica bez otekline, da je podjednakog opsega kao i druga neozlijeđena ruka, bol na palpaciju je difuzna i kretnje u lijevom ramenu i laktu su očuvane. Do značajnog pogoršanja došlo je nakon operativnog zahvata pa je mišljenja da je isti bio nepotreban i da se je problem ozlijeđene tetive kod tužiteljice mogao uspješno sanirati fizikalnom terapijom. Smatra da je iz priloga dostavljenih uz tužbu razvidno da je tužiteljica i prije štetnog događaja imala zdravstvenih problema s ramenom pa predlaže da sud pribavi zdravstveni karton i kompletnu medicinsku dokumentaciju o liječenju tužiteljice kako bi se razjasnilo koje su bolesti postojale prije štetnog događaja. Osporava tužiteljici pravo na izgubljenu zaradu, jer ista uz tužbu nije dostavila dokaze koji potvrđuju taj dio utužene tražbine. Također smatra da je tužbeni zahtjev postavljen previsoko obzirom da tužiteljica nije imala prijelome i teške ozljede niti postoje trajne posljedice kojima bi uzrok bio nesreća na radu.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja, usuglašavanja nalaza vještaka u podnesku od 7. ožujka 2025. specificirala tužbeni zahtjev (str. 376-377 spisa). Stranke su učinile nespornim da je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja ukupni iznos nematerijalne štete od 3. 915,32 eura, kao i iznos od 1.123,65 eura na ime izgubljene zarade. Stoga tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom više niti ne traži izgubljenu zaradu.

4. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke PZ, ĆZ i TZ, pročitao policu osiguranja od odgovornosti na listu 5, prijavu o ozljedi na radu na listu 6-9, analizu ozljede na radu – reviziju na listu 10-11, ugovor o radu na listu 12-15 spisa, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu na listu 16-39 spisa. Izvršen je uvid u odgovor tuženika tužiteljici na odštetni zahtjev na listu 40, pročitano uvjerenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom na listu 41, u obračune isplaćene plaće tužiteljici na listu 42-48 spisa. Pročitan je odgovor na tužbu tuženika na listu 54-56, podnesak tuženika od 12. svibnja 2020. na listu 57-58 spisa. Izvršen je uvid u presliku osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice na listu 69-191 spisa te u medicinsku dokumentaciju na listu 197 te u dokumentaciju o isplati plaća tužiteljici na listu 199-222 spisa. Provedeno je medicinsko vještačenje te je pročitan nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. HZ na listu 232-235 spisa, podnesak tužitelja od 6. prosinca 2021. na listu 241-242, podnesak tuženika od 28. prosinca 2021. na listu 243-244. Pročitan je podnesak tužitelja od 28. studenog 2022. na listu 249-250, podnesak tuženika od 29. studenog 2022. na listu 251-252, podnesak tuženika od 4. siječnja 2023. na listu 267 i prilog na listu 268, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja izgubljene zarade tužiteljice te je pročitan nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Dajane Vuković na listu 277- 280 spisa, podnesak tuženika od 13. veljače 2023. na listu 287, podnesak tužitelja od

14. veljače 2023. na listu 288-289.

6. Temeljem opisanog dokaznog postupka dana 6. srpnja 2023. ovaj Sud donio je i objavio presudu poslovni broj: Pn-59/2020-53, kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Puli – Pola rješenjem broj:

Gž-995/2023-4 od 3. svibnja 2024. ukinuo je navedenu presudu te je vratio predmet na ponovno suđenje. Iz drugostupanjskog rješenja razvidno je da je presuda ukinuta, jer prvostupanjski sud nije utvrdio sa stupnjem sigurnosti je li predmetna ozljeda na radu prouzročila ozljede tužiteljici za koje ona potražuje naknadu štete.

7. U ponovljenom postupku sud je radi utvrđivanja postoji li ili ne uzročno posljedična veza, između ozljeda koje tužiteljica navodi u tužbi i štetnog događaja, proveo novo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Vjekoslavu Wertheimera, dr. med.. S obzirom da je u međuvremenu došlo do promjene suca zaduženog za rad na predmetu, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedokinje PZ i FZ te tužiteljice sa raspravnog zapisnika od 23. listopada 2020. (str. 192-196 spisa), iskaz vještaka HZ te svjedoka TZ sa raspravnog zapisnika od 01. prosinca 2022. (str. 253-257 spisa), kao i iskaz vještaka Dajane Vuković s raspravnog zapisnika od 24. ožujka 2023. (str. 291 spisa). Na glavnoj raspravi dodatno su saslušani sudski vještaci medicinske struke radi razjašnjenja prigovora na njihove nalaze i usuglašavanja stavova te je na kraju ponovno pročitana dokumentacija koju su stranke tijekom postupka dostavile na sudski spis.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik, kao osiguravatelj njezinog poslodavca, nakon što joj je tuženik na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja već isplatio ukupni iznos od 29.500,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 3.915,32 eura), naknadi preostalu štetu koju trpi iz toga štetnog događaja – ozljede na radu od 8. lipnja 2017., isplatom dodatnog iznosa od 5.884,68 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te isplatom iznosa od 865,00 eura na ime naknade imovinske štete tuđe pomoći i njege.

9. Među strankama nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika i njegova odgovornost za štetu koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužiteljica (obzirom da je nesporno da je tuženikov osiguranik, kao tužiteljičin poslodavac, isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja).

10. Među strankama je sporno, prije svega, je li tužiteljičina ozljeda rotatorne manžete u smislu parcijalne rupture tetive supraspinatusa lijevog ramena u uzročno- posljedičnoj vezi sa predmetnom ozljedom na radu.

11. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud ne smatra potrebnim ponavljati.

12. Iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da su je nakon štetnog događaja odvezli na traumatologiju u KBC Osijek i da je nakon toga bila na bolovanju oko godinu i pol dana. Imala je izljev krvi u bicepsu. Bio joj je natečen biceps u ramenu, a nakon magnetske rezonance, utvrdili su da ima parcijalnu rupturu tetive na lijevoj ruci i morali su joj čistiti ugrušak. Od predmetnog štetnog događaja ostale su joj trajne posljedice, jer više gotovo da nema osjeta u lijevoj ruci. Na poslu kada treba podići teret, ruka ju jako boli i ista otekne do lakta. Zbog svega navedenog više se ne može niti potpisati, jer je ljevakinja. Kod kuće također ne može obavljati poslove koje je prije svakodnevno mogla raditi kao npr. podići zdjelu lijevom rukom, nositi rublje, češljati djecu i slično. Teško joj je raditi na blagajni jer konstanto trpi bolove, tako da stalno koristi lijekove protiv bolova Tramal, Brufen od 600 mg. Prije štetnog događaja nije imala ozljede lijeve ruke niti je bila na nekom dugotrajnom bolovanju. Plaća joj je prije štetnog događaja iznosila oko 3.500,00 kn netto. Tijekom prve godine od štetnog događaja primala je puni iznos plaće odnosno od HZZO-a, a nakon toga su joj priznali samo 50 % za bolovanje, tako da je bila primorana početi raditi, iako još nije bila izliječena. Tih 50 % što je dobivala je iznosilo samo 1.200,00 do 1.300,00 kn netto, što joj je bilo premalo za svakodnevne životne potrebe. Živjela je u Šaptinovcima, koji su 12 km udaljeni od Našica te je nakon operacije morala ići na rehabilitaciju u [adresa], jer u Našicama nije mogla doći na red, budući se jako dugo moralo čekati. Nisu joj u HZZO-u priznali putne troškovi odlazaka na rehabilitaciju, na koju je odlazila u dva navrata po dva do tri tjedna. Te je troškove snosila sama, s tim da u jednom smjeru od njenog mjesta stanovanja do [adresa] ima oko 22 km.

13. Iz iskaza svjedoka TZ i PZ u bitnom proizlazi da tužiteljica prije štetnog događaja nije izbivala s posla zbog bolovanja. PZ je izjavila da joj je ta činjenica osobno poznata jer je zaposlena na mjestu asistenta kadrovskih poslova i da su je zaposlenici dužni obavještavat o bolovanjima. TZ je izjavila da joj je iz razgovora s tužiteljicom i drugom zaposlenicom poznato tek da je tužiteljica ponekad ostajala na bolovanju zbog djeteta jer je samohrana majka.

14. Iskaze tužiteljice i svjedoka PZ i TZ u naprijed navedenom dijelu sud cijeni istinitima jer su isti životni i međusobno suglasni te nisu u suprotnosti s dokumentacijom koja je pročitana u dokaznom postupku.

15. Iskaze svjedoka ĆZ sud nije posebno cijenio jer je isti izjavio da nema neposrednih saznanja, odnosno nije bio prisutan kad se tužiteljica ozlijedila na radu. Isti je samo u okviru svojih poslovnih zadataka odradio prijavu ozljede na radu.

16. Iz Nalaza i zaključka stalnog sudskog vještaka dr. sc. HZ, dr. med. (str. 232-236 spisa), utvrđeno je da je tužiteljica 8. lipnja 2017., dakle istoga dana kad se i zbio štetni događaj, pregledna na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu KBC Osijek. Tad je klinički utvrđena palpatorna bolnost u projekciji lateralnog kraja lijeve ključne kosti i prednje strane lijevog ramena, kontuzijski otisak i sufuzija te palpatorna bolnost medijalne strane srednje trećine nadlaktice, kretnje u ramenom zglobu bolno limitirane, NC status lijeve ruke uredan. Učinjen je RTG lijeve ključne kosti, lijevog ramena i lijeve nadlaktice. Na nalazu je zabilježena sljedeća dijagnoza: Contusio omeris et brachi l.sin. Natučenje lijevog ramena i lijeve nadlaktice. Imobilizirana omčom, preporučeno mirovanje, analgetika po potrebi, kontrola u Traumatološkoj ambulanti za tjedan dana. Iz prikaza tijeka daljnjeg liječenja proizlazi da je tužiteljica 16. lipnja 2017. bila na kontroli kirurga, dana 24. kolovoza 2017. na pregledu fizijatra, 12. rujna 2017. i 15. rujna 2017. na kontroli fizijatra, od 30. studenog do 1. prosinca 2017. hospitalizirana je na Zavodu za ortopediju KBC Osijek zbog parcijalne rupture tetive supraspinatusa lijevog ramena te sindroma Impingement omeris lat. sin. te je 30.11. učinjena OP: Acromioplastica, bursectomia et suturae tendenis musculi supraspinati lat. sin. Nakon toga je 20. prosinca 2017. bila na kontroli fizijatra, 15. listopada 2018. također na kontroli fizijatra, kao i 29. studenog 2018. i 13. prosinca 2018. te 24. veljače 2020. Tijekom liječenja je učinjeno i više pregleda ortopeda u privatnoj ordinaciji. Vještak je tužiteljicu klinički pregledao 28. listopada 2021. na Klinici za ortopediju i traumatologiju KBC Osijek. Od subjektivnih smetnji ista je navela bolove promjenjivog intenziteta u lijevoj polovici vrata i lijevom ramenu. Osjećala je slabost u prstima šake kao i slabost čitave lijeve ruke, što joj predstavlja problem u svakodnevnim životnim aktivnostima. Objektivnim kliničkim pregledom vještak je utvrdio da je tužiteljici zaostao uzdužni operacijski ožiljak s prednje strane lijevog ramena dužine 8 cm. Lijevo rame je diskretno niže položeno u odnosu na desno s laganom hipotrofijom muskulature ramenog obruča. Kretnje u lijevom laktu i lijevom ručnom zglobu su u fiziološkim granicama. Slijedom svega navedenog vještak je ocijenio da je tužiteljica u odnosu na pretrpljene i buduće fizičke bolove trpjela bolove: jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 90 dana, lakog intenziteta 90 dana, a povremene bolove lakog intenziteta trpjet će tijekom života. U odnosu na pretrpljene i buduće duševne bolove tužiteljice zbog smanjenja životne aktivnosti vještak smatra da ozljede tužiteljice s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti od 15%. Anatomsko – funkcijska posljedica nakon pretrpljene ozljede je smanjena pokretljivost lijevog ramena u srednjem stupnju uvjetovana ozljedom ligamentarnih struktura rotatorne manžete lijevog ramena. Ozljede nastale prilikom nezgode kod tužiteljice ostavile su naruženost izgleda i skladnosti tijela u lakom stupnju, ponekad uočljivo trećim osobama. Tužiteljica je zbog štetnog događaja trpjela sekundarni strah srednjeg intenziteta 45 dana, a lakog intenziteta 45 dana. Nakon ozljede tužiteljica je osjećala sekundarni oblik straha različitog intenziteta koji je uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama oko ozljeđivanja. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 30 dana po 6 sati dnevno u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti.

16.1. Vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i tijekom usmenog saslušanja na glavnoj raspravi. Naglasio je da smatra da je nastala ozljeda rotatorne manžete, u smislu parcijalne rupture tetive supraspinatusa lijevog ramena, mogla nastati u predmetnoj nezgodi. Naime, tužiteljica je prilikom prvog pregleda, neposredno nakon ozljede, imala bolove u lijevome ramenu. Bolovi u lijevome ramenu prisutni su i tijekom učinjenih kontrolnih pregleda, što je zahtijevalo i dodatnu dijagnostičku obradu koja je učinjena i koja je ukazala na ozljedu rotatorne manžete. Prilikom prvog pregleda, neposredno nakon ozljede, konstatirano je da postoji bolnost lateralnoga kraja lijeve ključne kosti i prednje strane lijevog ramena sa kontuzijskim otiskom i sufuzijama i bolnošću medijalne strane srednje trećine nadlaktice. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju opisani bolovi povezani s predmetnom ozljedom. Naime, rendgenološkom obradom koja je učinjena neposredno nakon ozljede, isključuje se koštana trauma. Daljnja bolnost koja je prisutna kod tužiteljice ukazivala je na potrebu dodatne dijagnostičke obrade, što je i učinjeno (MR), a ta dijagnostička pretraga dijagnosticira ozljedu mekih tkiva, konkretno, tetiva. Iz priložene medicinske dokumentacije, anamnestičkih podataka i kliničkog pregleda, vještak nije utvrdio da bi tužiteljica i prije štetnog događaja imala problema u vidu ozljede lijevoga ramena. U odnosu na naruženost tužiteljice, vještak je izjavio da se ožiljci nalaze na području lijevog ramena i vidljivi su ponekad, npr. u ljetnim mjesecima kada je tužiteljica obučena u adekvatnoj ljetnoj odjeći (majice bez bretela, kupaći kostim te svakodnevno prilikom presvlačenja), a radi se o ožiljcima od operacije vezane za predmetnu nezgodu na poslu.

17. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. Vjekoslava Wertheimera, dr. med. zaprimljenog kod ovog suda 23. rujna 2024. (str. 348-350 spisa), proizlazi da je vještak prilikom kliničkog pregleda tužiteljice utvrdio da je uredno srastao poslije operacijski ožiljak na lijevom ramenu duljine 8 cm i da postoji blaža hipotrofija deltoidnog mišića lijevog ramena. Što se tiče kretnji u lijevom ramenu utvrdio je da aktivna abdukcija (odmicanje ruke od tijela) iznosi do 60 stupnjeva, a pasivna do 90 stupnjeva. Također je utvrdio da je antefleksija (pomicanje ispružene ruke prema naprijed) lijevog ramena aktivna do 100 stupnjeva, retrofleksija (pomicanje ruke prema straga) do 50 stupnjeva, unutarnja rotacija 45 stupnjeva, kao i da je vanjska rotacija ograničena na 80 stupnjeva. Utvrdio je da postoji i palpatorna bolnost lijeve strane mišića vrata te da su kretnje u lijevom laktu uredne. Nadalje, utvrdio je da je gruba motorna snaga lijeve šake diskretno slabija u odnosu na desnu. Slijedom navedenog smatra da kod tužiteljice postoji umanjenja životne i radne sposobnosti od 15 %, da je tužiteljica zbog ozljede trpila bolove jakog intenziteta koji su trajali 3 dan, srednjeg intenziteta 30 dana, a bolovi blagog intenziteta trajali su još ukupno 120 dana. Naglasio je da će povremeni bolovi slabijeg intenziteta postojati doživotno te je tu činjenicu uzeo u obzir kad je određivao postotak umanjenja životne i radne sposobnosti. Potrebu za tuđom njegom i pomoći tužiteljica je imala tijekom 30 dana u trajanju od 4 sata nestručne pomoći. Primarni strah jakog intenziteta trajao je vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 14 dana, a strah blagog intenziteta trajao je 45 dana. Ovakav strah nije ostavio trajne posljedice. Smatra da kod tužiteljice postoji blaga naruženost uvjetovana ožiljkom na lijevom ramenu, koja je vidljiva drugim osobama u određenim situacijama. Također je naglasio da je pregledom dokumentacije, usporedbom s anamnestičkim podatcima, uvidom u zdravstveni karton, te uvidom u opis operativnog zahvata koji je učinjen na Zavodu za ortopediju KBC Osijek mišljenja da je geneza parcijalne rupture tetive supraspinatusa traumatološke prirode, odnosno da je ista nastala direktnom ozljedom, a ne degenerativnim procesom.

18. Stalni sudski vještaci dr. sc. Ivana Lovrić, dr. med. i doc. dr. sc. Vjekoslav Wertheimera, dr. med. usuglasili su svoje nalaze prilikom saslušanja na ročištu održanom 4. ožujka 2025. te su u dijelu koji se odnosi na trajanje straha kod tužiteljice izjavili da je strah srednjeg intenziteta trajao 30 dana, jakog intenziteta trajao je vrlo kratko, lakog intenziteta 45 dana, a u odnosu na bolove teškog intenziteta dva dana, srednjeg 60 dana i lakog 105 dana. Vještak doc. dr. sc. Vjekoslava Wertheimera, dr. med. u svom iskazu je dodatno pojasnio svoju tvrdnju da je parcijalna rupture tetive supraspinatusa kod tužiteljice traumatološke prirode, odnosno da je ista nastala direktnom ozljedom, a ne degenerativnim procesom. Naglasio je da se zbir simptoma koji uključuju ograničenje pokretljivosti i bolnost naziva sindrom sraza te da sindrom sraza može nastati traumatski ili degenerativno kod bilo kojeg pacijenta. U ovom slučaju kod tužiteljice do sindroma sraza došlo je zbog djelomične rupture, odnosno puknuća tetive supraspinatusa te posljedično tome dolazi do pomaka glave nadlaktične kosti prema kljunastom nastavku lopatice. Zbog toga smatra da je predmetnu ozljedu tužiteljica zadobila upravo traumatskim događajem koji se zbio 8. lipnja 2017.

19. Sud u cijelosti prihvaća Nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke, kao i sva njihova pojašnjenja koja su iznijeli usmeno na glavnoj raspravi. To stoga što su isti dani stručno, jasno i argumentirano, vještaci su obrazložili svoje navode na način koji je razumljiv i laiku, s tim da su oba vještaka svoje Nalaze utemeljili ne samo na zdravstvenoj dokumentaciji u koju su izvršili uvid već i na temelju neposrednog pregleda same tužiteljice. Zbog svega navedenog, a cijeneći činjenicu da su imenovani vještaci iskusni doktori specijalisti, da je dr. sc. Vjekoslav Wertheimer ortoped te ujedno sveučilišni magistar ortopedije i traumatologije, dakle osobe kojima su uže specijalnosti upravo ozljede ovakve prirode, sud nema niti jedan razlog zbog kojeg bi sumnjao u njihove Nalaze.

20. Iz čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO)proizlazi da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Neimovinska šteta regulirana je čl.19. st. 1. i 2. ZOO-aiz kojeg proizlazi da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s tim da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast. Nadalje, iz čl. 1100. ZOO-a proizlazi da će sudu slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, s tim da će pri određivanju visine pravične naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Na kraju iz čl. 1095. st.1. ZOO-a proizlazi da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP-), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

22. Polazeći od izvedenih dokaza sud je na nedvojben način utvrdio da je predmetna ozljeda rotatorne manžete u smislu parcijalne rupture tetive supraspinatusa lijevog ramena kod tužiteljice u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom ozljedom na radu. Naime, oba sudska vještaka medicinske struke na jasan i nedvojben način su otklonili mogućnost da je predmetna ozljeda posljedica degenerativnog stanja. Jasno su naglasili da je ozljeda posljedica neposrednog ozljeđivanja, a budući je nesporno da je upravo 8. lipnja 2017. tužiteljica na lijevu ruku pao ormarić na radnom mjestu i da je isti dan primljena na Objedinjeni hitni bolnički pregled KBC-a Osijeka jasno proizlazi da je upravo pad navedenog ormarića na lijevu ruku tužiteljice u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje su predmet ovog spora.

23. Polazeći od izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u iznosu kako je to naznačeno u točki I. izreke ove presude. To stoga što iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik isplatom nespornog iznosa nije u cijelosti obeštetio tužiteljicu za predmetni štetni događaj.

24. Polazeći od Nalaza sudskih vještaka medicinske struke i njihovih iskaza u kojima su usuglasili svoje stavove, prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir cilj kojemu služi ta naknada (da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom), kao i slijedeće kvalifikatorne okolnosti:

- vrstu i lokalitet ozljeda (ozljeda rotatorne manžete u smislu parcijalne rupture tetive supraspinatusa lijevog ramena),

- životnu dob tužiteljice (rođena 1978.),

- utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli (teškog intenziteta dva dana, srednjeg 60 dana i lakog 105 dana, s tim da će zaostali povremeni bolovi slabijeg intenziteta postojati doživotno),

-utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha (srednjeg intenziteta trajao 30 dana, jakog intenziteta trajao je vrlo kratko, lakog intenziteta 45 dana,)

- stupanj umanjenja životne i radne sposobnosti u opsegu 15%, uz životnu dob tužiteljice (rođena 178.) i trajnost posljedica, kao i oblike u kojima se isti manifestiraju (trajno smanjen snage u lijevoj ruci, s tim da je tužiteljica prema vlastitom iskazu upravo tu ruku upotrebljavala kao dominantnu).

Temeljem navedenih činjenica i okolnosti, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesene 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV- 47/20), u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 5.884,68 eura. Navedeni iznos predstavlja umanjeni iznos jer je tuženik tijekom postupka isplatio kao nesporan iznos od 3.915,32 eura. Pritom valja navesti da je ovaj Sud Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske primijenio kao orijentacijske, a ne kao puku matematičku formulu za izračun naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu određen je temeljem čl. 29. ZOO-a te isti teče od dana donošenja ove presude.

25. Razmatrajući potrebu tužiteljice za tuđu pomoć i njegu, sud se također rukovodio Nalazom sudskih vještaka medicinske struke. Pri tome je uzet broj od 5 sati kroz 30 dana jer je to srednja vrijednost budući u tom djelu vještaci nisu usuglasili broj sati tuđe pomoći i njege. Također tužiteljica ima pravo na naknadu troškova liječenja jer je izjavila da je vlastitim automobilom odlazila na terapije u [adresa] i da joj HZZO nije priznao putne troškove. Slijedom navedenog sud je s obzirom na navedene parametre daljnjom primjenom čl. 1095. st.1. ZOO-a u vezi s čl. 223. ZPP-a utvrdio da tužiteljica za tuđu pomoć i njegi i troškove lječenja ima pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 865,00 eura. Tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu određen je temeljem čl. 29. ZOO-a te isti teče od dana podnošenja tužbe.

26. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Š. Tužiteljica je uspjela u cijelosti u ovom postupku pa su joj stoga i priznati troškovi koji su prema ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: -

- za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 7.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 16. rujan 2020. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 23. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- obrazloženi podnesak od 26. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife,

- podnesak kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka od 06. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife,

- obrazloženi podnesak od 28. studenog 2022. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu 1. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife

- zastupanje na ročištu 14. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- za sastav obrazloženog podnesaka od 14. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 24. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 25. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 14. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 2. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife

- obrazloženi podnesak od 7. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife. Slijedom navedenog troškovi zastupanja ukupno iznose 3.000,00 eura s tim da je na iste dodan PDV po stopi od 25% pa su tužiteljici za zastupanje po punomoćniku priznati ukupni troškovi od 3.750,00 eura. Uz troškove zastupanja tužiteljici su priznati i plaćeni troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 270,00 eura i medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura. Slijedom navedenog ukupno priznati i dosuđeni troškovi postupka iznose 4.420,00 eura.

27. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 2. listopada 2024. jer sadržaj tog podneska po sastavu ovog suda nije od nikakvog utjecaja na konačni uspjeh tužiteljice u ovom postupku. Također treba naglasiti da je tužiteljica u troškovniku str. 381 spisa pogrešno zbrojila i obračunala iznose troškova koje potražuje jer je trošak PDV-a računala kroz bodove pa je ukupni zbroj zatraženih troškova veći od stvarnog troška koji se dobije primjenom Tarife.

28. O troškovima sudskih pristojbi sud nije odlučivao, jer se radi o radnom sporu (naknada štete zbog ozljede na radu) pa je tužiteljica oslobođena od plaćanja istih.

29. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 8. svibnja 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužiteljici po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku