REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-367/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetnicima u ZOU Golovrški i Darka Samardžija iz Nove Gradiške, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po Sanji Porobija odvjetnici u OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P-733/2019-30 od 2. travnja 2025., dana 8. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika se uvažava te se preinačava rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P-733/2019-30 od 2. travnja 2025. i sudi: "Prihvaća se prigovor tuženika kao osnovan, te se preinačava rješenje o sudskoj pristojbi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P- 733/2019-28 od 21. ožujka 2025, tako da se u stavku I. izreke istog, iznos sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 44,50 eura zamjenjuje iznosom od 36,12 eura, kao i ukupni iznos od 133,51 eura, koji se zamjenjuje iznosom od 125,22 eura. U preostalom dijelu rješenje o sudskoj pristojbi ostaje neizmijenjeno."
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika izjavljen na rješenje o pristojbi broj P-733/2019-28 od 21. ožujka 2025. kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), s prijedlogom da se rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima. Pri tome se sadržajno žalbom pobija samo odluka o visini sudske pristojbe na odgovor na tužbu, dok tuženik ne pobija odluku o visini sudske pristojbe na presudu.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje povodom prigovora tuženika podnesenog protiv rješenja o pristojbi od 21. ožujka 2025., kojim je tuženik pozvan na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 89,01 eura i za odgovor na tužbu u iznosu od 44,50 kn odnosno ukupno 133,51 eura.
4.1. Odlučujući o prigovoru tuženika prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da tuženik u prigovoru neosnovano navodi da je prema vrijednosti predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe i odgovora na tužbu visina sudske pristojbe koju bi on bio u obvezi platiti bila iznos od 36,12 eura za odgovor na tužbu, a prema vrijednosti predmeta spora od 2.578,14 eura prema preračunatoj visini postavljenog tužbenog zahtjeva od 19.425,00 kuna.
4.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenje o pristojbi od 21. ožujka 2025. doneseno nakon pravomoćnog završetka ovog parničnog postupka u kojem je tužitelj u cijelosti uspio, te je primjenom odredbe članka 13. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23 dalje: ZSP) prema kojoj je tuženik koji nije uspio u parnici u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu, koju bi pristojbu inače bio u obvezi platiti tužitelj da nije kao potrošač oslobođen od plaćanja pristojbe, te nadalje i pristojbu na odgovor na tužbu, koja nije bila plaćena prilikom podnošenja odgovora na tužbu. Pri tome je za izračun visine sudske pristojbe sud uzeo vrijednost predmeta spora od 4.255,59 eura za koji navodi da je vrijednost prema dosuđujućoj presudi, do koje je došlo nakon tužiteljevog prethodnog preinačenja tužbenog zahtjeva. Zbog navedenih razloga prvostupanjski sud je prigovor tuženika odbio kao neosnovan.
5. Odlučujući o podnesenoj žalbi tuženika, drugostupanjski sud je zaključio da ista nije osnovana iz zakonskog žalbenog razloga postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, iako obrazloženje pobijane odluke ima nejasnih dijelova, ali se pobijano rješenje i pored toga ipak može ispitati u žalbenom postupku. Ispitujući nadalje pobijano rješenje te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede postupka, drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje se na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema odredbi članka 4. stavak 1. točka 2. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno njenom uspjehu u sporu. Dakle, pošto je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, tuženik je obvezan platiti cjelokupni iznos sudske pristojbe za odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 26. stavak 2. ZSP-a kao vrijednost predmeta spora u slučaju preinačenja tužbenog zahtjeva se uzima vrijednost promijenjenog zahtjeva za sve radnje i podneske u postupku nakon takovog preinačenja. Dakle, visina sudske pristojbe u ovom predmetu se računa prema vrijednosti predmeta spora po smanjenom tužbenom zahtjevu, koji je i prihvaćen i dosuđen tužitelju pravomoćnom prvostupanjskom presudom, a to je iznos od 2.271,96 eura. Vrijednost predmeta spora se utvrđuje prema vrijednosti glavnog zahtjeva, te u istu ne ulaze kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja, a ni parnični troškovi, sve prema odredbi članka 35. ZPP-a. Prema tome prvostupanjski sud je pogrešno izračunao vrijednost predmeta spora za izračun sudske pristojbe na presudu i odgovor na tužbu jer je zbrojio presudom dosuđeni iznos tužbenog zahtjeva i dosuđeni iznos troškova parničnog postupka, što je postupanje suda kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, suprotno izričitoj odredbi članka 35. stavak 2. ZPP-a. Na tako izračunatu vrijednost predmeta spora je u odnosu na sporni iznos sudske pristojbe za odgovor na tužbu, prvostupanjski sud pogrešno naložio tuženiku platež iste u iznosu od 44,50 eura, dok bi pravilnom primjenom naprijed navedenih odredbi ZSP-a i odredbe Tbr. 1. točka 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23 ) kao materijalnog prava, prema vrijednosti predmeta spora od 2.271,96 eura to bio iznos od 34,58 eura, pa se stoga žalba tuženika u dijelu kojim se osporava pravilnost primjene materijalnog prava ukazuje osnovanom.
7. Zbog toga je sud drugog stupnja odlučio prihvatiti žalbu tuženika osnovanom i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje, ali uz napomenu da je i tuženik izvršio pogrešan izračun visine sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer je za mjerodavnu vrijednost predmeta spora uzeo visinu tužbenog zahtjeva od 2.578,14 eura kako je isti postavljen u tužbi, tako da je žalbeni zahtjev tuženika da se pobijano rješenje preinači na način da se sudska pristojba za odgovor na tužbu odredi u visini od 36,12 eura, što je iznos veći od pravilno izračunate visine te sudske pristojbe. Budući je sud kod odlučivanja o žalbi stranke vezan zahtjevom iste, pobijano rješenje o sudskoj pristojbi je preinačeno na način da je tuženik obvezan na platež iznosa za koji je i naznačio u žalbi da je spreman platiti.
8. Slijedom svega iznesenog drugostupanjski sud je primjenom odredbi članka 29. stavak 2. ZSP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.
U Požegi, 8. svibnja 2025.
Sudac
Berislav Devčić
