Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1301/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2024. poslovni broj P-2976/2018-44, u sjednici vijeća 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2024. poslovni broj P-2976/2018-44 pod toč. IV. i V. izreke.

II. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice, te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2024. poslovni broj P-2976/2018-44:

- potvrđuje pod toč. I. izreke

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:

- na iznos od 20,86 EUR od 6. veljače 2008.

- na iznos od 21,29 EUR od 7. ožujka 2008.

- na iznos od 21,13 EUR od 8. travnja 2008.

- na iznos od 20,58 EUR od 6. svibnja 2008.

- na iznos od 20,69 EUR od 6. lipnja 2008.

- na iznos od 20,67 EUR od 4. srpnja 2008.

- na iznos od 20,35 EUR od 7. kolovoza 2008.

- na iznos od 20,44 EUR od 5. rujna 2008.

- na iznos od 21,03 EUR od 7. listopada 2008.

- na iznos od 21,84 EUR od 5. studenog 2008.

- na iznos od 21,02 EUR od 1. prosinca 2008.

- na iznos od 22,11 EUR od 7. siječnja 2009.

- na iznos od 22,56 EUR od 4. veljače 2009.

- na iznos od 22,65 EUR od 3. ožujka 2009.

- na iznos od 22,29 EUR od 1. travnja 2009.

- na iznos od 36,06 EUR od 4. svibnja 2009.

- na iznos od 35,60 EUR od 5. lipnja 2009.

- na iznos od 34,80 EUR od 1. srpnja 2009.

- na iznos od 34,99 EUR od 1. kolovoza 2009.

- na iznos od 35,27 EUR od 3. rujna 2009.

- na iznos od 34,86 EUR od 1. listopada 2009.

- na iznos od 34,85 EUR od 6. studenog 2009.

- na iznos od 34,87 EUR od 8. prosinca 2009.

- na iznos od 35,46 EUR od 8. siječnja 2010.

- na iznos od 35,78 EUR od 4. veljače 2010.

- na iznos od 35,71 EUR od 6. ožujka 2010.

- na iznos od 36,89 EUR od 2. travnja 2010.

- na iznos od 36,31 EUR od 6. svibnja 2010.

- na iznos od 37,23 EUR od 8. lipnja 2010.

- na iznos od 38,70 EUR od 1. srpnja 2010.

- na iznos od 37,36 EUR od 6. kolovoza 2010.

- na iznos od 39,98 EUR od 2. rujna 2010.

- na iznos od 38,70 EUR od 6. listopada 2010.

- na iznos od 27,84 EUR od 1. studenog 2010.

- na iznos od 29,15 EUR od 7. prosinca 2010.

- na iznos od 30,39 EUR od 1. siječnja 2011.

- na iznos od 29,64 EUR od 1. veljače 2011.

- na iznos od 29,30 EUR od 7. ožujka 2011.

- na iznos od 28,73 EUR od 5. travnja 2011.

- na iznos od 29,10 EUR od 1. svibnja 2011.

- na iznos od 17,74 EUR od 6. lipnja 2011.

- na iznos od 17,42 EUR od 6. srpnja 2011.

- na iznos od 18,90 EUR od 2. kolovoza 2011.

- na iznos od 17,82 EUR od 7. rujna 2011.

- na iznos od 17,33 EUR od 7. listopada 2011.

- na iznos od 2,08 EUR od 1. studenog 2011.

- na iznos od 2,04 EUR od 7. prosinca 2011.

- na iznos od 2,07 EUR od 7. siječnja 2012.

- na iznos od 2,09 EUR od 6. veljače 2012.

- na iznos od 2,09 EUR od 2. ožujka 2012.

- na iznos od 2,05 EUR od 3. travnja 2012.

- na iznos od 2,05 EUR od 4. svibnja 2012.

- na iznos od 2,06 EUR od 8. lipnja 2012.

- na iznos od 2,03 EUR od 7. srpnja 2012.

- na iznos od 2,03 EUR od 8. kolovoza 2012.

- na iznos od 1,98 EUR od 8. rujna 2012.

- na iznos od 1,97 EUR od 6. listopada 2012.

- na iznos od 1,99 EUR od 2. studenoga 2012.

- na iznos od 1,97 EUR od 7. prosinca 2012.

- na iznos od 1,97 EUR od 8. siječnja 2013.

- na iznos od 1,93 EUR od 12. veljače 2013.

- na iznos od 1,92 EUR od 8. ožujka 2013.

- na iznos od 1,94 EUR od 10. travnja 2013.

- na iznos od 1,90 EUR od 10. svibnja 2013.

- na iznos od 1,87 EUR od 10. lipnja 2013.

- na iznos od 1,85 EUR od 16. srpnja 2013.

- na iznos od 1,86 EUR od 21. kolovoza 2013.

- na iznos od 1,84 EUR od 9. rujna 2013.

- na iznos od 1,85 EUR od 14. listopada 2013.

- na iznos od 1,84 EUR od 13. studenoga 2013.

- na iznos od 1,85 EUR od 13. prosinca 2013.

- na iznos od 1,82 EUR od 14. siječnja 2014.

- na iznos od 2,46 EUR od 1. listopada 2004.

- na iznos od 2,69 EUR od 1. studenoga 2004.

- na iznos od 6,91 EUR od 1. prosinca 2004.

- na iznos od 4,98 EUR od 1. siječnja 2005.

- na iznos od 0,16 EUR od 1. veljače 2005.

- na iznos od 2,82 EUR od 22. veljače 2005.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. studenoga 2008.

- na iznos od 1,41 EUR od 7. siječnja 2009.

- na iznos od 9,31 EUR od 4. veljače 2009.

- na iznos od 11,49 EUR od 3. ožujka 2009.

- na iznos od 6,33 EUR od 1. travnja 2009.

- na iznos od 5,92 EUR od 4. svibnja 2009.

- na iznos od 2,11 EUR od 5. lipnja 2009.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. rujna 2009.

- na iznos od 0,87 EUR od 3. rujna 2009.

- na iznos od 5,68 EUR od 8. siječnja 2010.

- na iznos od 0,21 EUR od 1. veljače 2010.

- na iznos od 9,36 EUR od 4. veljače 2010.

- na iznos od 0,02 EUR od 1. ožujka 2010.

- na iznos od 9,61 EUR od 6. ožujka 2010.

- na iznos od 0,02 EUR od 1. travnja 2010.

- na iznos od 22,29 EUR od 2. travnja 2010.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. svibnja 2010.

- na iznos od 17,33 EUR od 6. svibnja 2010.

- na iznos od 27,53 EUR od 8. lipnja 2010.

- na iznos od 43,40 EUR od 1. srpnja 2010.

- na iznos od 30,60 EUR od 6. kolovoza 2010.

- na iznos od 0,05 EUR od 1. rujna 2010.

- na iznos od 58,20 EUR od 2. rujna 2010.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. listopada 2010.

- na iznos od 46,13 EUR od 6. listopada 2010.

- na iznos od 39,98 EUR od 1. studenoga 2010.

- na iznos od 0,04 EUR od 1. prosinca 2010.

- na iznos od 59,59 EUR od 7. prosinca 2010.

- na iznos od 78,27 EUR od 1. siječnja 2011.

- na iznos od 68,61 EUR od 1. veljače 2011.

- na iznos od 0,96 EUR od 1. ožujka 2011.

- na iznos od 64,14 EUR od 7. ožujka 2011.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. travnja 2011.

- na iznos od 57,98 EUR od 5. travnja 2011.

- na iznos od 64,43 EUR od 1. svibnja 2011.

- na iznos od 0,11 EUR od 1. lipnja 2011.

- na iznos od 97,54 EUR od 6. lipnja 2011.

- na iznos od 0,02 EUR od 1. srpnja 2011.

- na iznos od 90,52 EUR od 6. srpnja 2011.

- na iznos od 0,03 EUR od 1. kolovoza 2011.

- na iznos od 130,34 EUR od 2. kolovoza 2011.

- na iznos od 0,05 EUR od 1. rujna 2011.

- na iznos od 103,81 EUR od 7. rujna 2011.

- na iznos od 92,49 EUR od 7. listopada 2011.

- na iznos od 98,43 EUR od 1. studenoga 2011.

- na iznos od 0,02 EUR od 1. prosinca 2011.

- na iznos od 93,46 EUR od 7. prosinca 2011.

- na iznos od 0,03 EUR od 1. siječnja 2012.

- na iznos od 101,79 EUR od 7. siječnja 2012.

- na iznos od 0,03 EUR od 1. veljače 2012.

- na iznos od 109,94 EUR od 6. veljače 2012.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos od 109,78 EUR od 2. ožujka 2012.

- na iznos od 0,30 EUR od 1. travnja 2012.

- na iznos od 104,52 EUR od 3. travnja 2012.

- na iznos od 106,97 EUR od 4. svibnja 2012.

- na iznos od 0,16 EUR od 1. lipnja 2012.

- na iznos od 110,55 EUR od 8. lipnja 2012.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. srpnja 2012.

- na iznos od 106,14 EUR od 7. srpnja 2012.

- na iznos od 0,05 EUR od 1. kolovoza 2012.

- na iznos od 107,44 EUR od 8. kolovoza 2012.

- na iznos od 0,09 EUR od 1. rujna 2012.

- na iznos od 98,50 EUR od 8. rujna 2012.

- na iznos od 101,15 EUR od 6. listopada 2012.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. studenoga 2012.

- na iznos od 105,65 EUR od 2. studenog 2012.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. prosinca 2012.

- na iznos od 105,06 EUR od 7. prosinca 2012.

- na iznos od 0,01 EUR od 21. prosinca 2012.

- na iznos od 107,73 EUR od 8. siječnja 2013.

- na iznos od 100,55 EUR od 12. veljače 2013.

- na iznos od 0,11 EUR od 1. ožujka 2013.

- na iznos od 99,93 EUR od 8. ožujka 2013.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. travnja 2013.

- na iznos od 105,63 EUR od 10. travnja 2013.

- na iznos od 0,02 EUR od 1. svibnja 2013.

- na iznos od 56,82 EUR od 10. svibnja 2013.

- na iznos od 40,87 EUR od 21. svibnja 2013.

- na iznos od 95,77 EUR od 10. lipnja 2013.

- na iznos od 0,01 EUR od 1. srpnja 2013.

- na iznos od 93,84 EUR od 16. srpnja 2013.

- na iznos od 76,77 EUR od 21. kolovoza 2013.

- na iznos od 96,47 EUR od 9. rujna 2013.

- na iznos od 0,39 EUR od 21. rujna 2013.

- na iznos od 49,27 EUR od 14. listopada 2013.

- na iznos od 0,52 EUR od 21. listopada 2013.

- na iznos od 48,78 EUR od 13. studenoga 2013.

- na iznos od 0,89 EUR od 21. studenoga 2013.

- na iznos od 50,25 EUR od 13. prosinca 2013.

- na iznos od 47,69 EUR od 14. siječnja 2014.

- na iznos od 28,86 EUR od 16. siječnja 2014.

- na iznos od 45,84 EUR od 18. veljače 2014.

- na iznos od 4,97 EUR od 24. veljače 2014.

- na iznos od 61,38 EUR od 27. veljače 2014.

- na iznos od 52,37 EUR od 11. ožujka 2014.

- na iznos od 48,95 EUR od 12. ožujka 2014.

- na iznos od 2,92 EUR od 18. ožujka 2014.

- na iznos od 1,91 EUR od 21. ožujka 2014.

- na iznos od 55,57 EUR od 3. travnja 2014.

- na iznos od 48,65 EUR od 14. travnja 2014.

- na iznos od 0,92 EUR od 22. travnja 2014.

- na iznos od 0,20 EUR od 24. travnja 2014.

- na iznos od 45,47 EUR od 12. svibnja 2014.

- na iznos od 47,10 EUR od 13. svibnja 2014.

- na iznos od 6,76 EUR od 21. svibnja 2014.

- na iznos od 90,15 EUR od 22. svibnja 2014.

- na iznos od 51,23 EUR od 6. lipnja 2014.

- na iznos od 47,24 EUR od 12. lipnja 2014.

- na iznos od 51,20 EUR od 8. srpnja 2014.

- na iznos od 48,38 EUR od 14. srpnja 2014.

- na iznos od 9,33 EUR od 21. srpnja 2014.

- na iznos od 85,87 EUR od 24. srpnja 2014.

- na iznos od 48,11 EUR od 13. kolovoza 2014.

- na iznos od 12,87 EUR od 21. kolovoza 2014.

- na iznos od 94,60 EUR od 2. rujna 2014.

- na iznos od 48,94 EUR od 12. rujna 2014.

- na iznos od 0,37 EUR od 1. listopada 2014.

- na iznos od 52,64 EUR od 7. listopada 2014.

- na iznos od 49,73 EUR od 14. listopada 2014.

- na iznos od 55,62 EUR od 6. studenoga 2014.

- na iznos od 51,11 EUR od 12. studenoga 2014.

- na iznos od 0,13 EUR od 1. prosinca 2014.

- na iznos od 58,12 EUR od 8. prosinca 2014.

- na iznos od 49,46 EUR od 12. prosinca 2014.

- na iznos od 1,96 EUR od 1. siječnja 2015.

- na iznos od 54,97 EUR od 9. siječnja 2015.

- na iznos od 51,20 EUR od 13. siječnja 2015.

- na iznos od 1,02 EUR od 1. veljače 2015.

- na iznos od 55,08 EUR od 6. veljače 2015.

- na iznos od 52,19 EUR od 12. veljače 2015.

- na iznos od 0,02 EUR od 1. ožujka 2015.

- na iznos od 52,21 EUR od 12. ožujka 2015.

- na iznos od 4,96 EUR od 21. ožujka 2015.

- na iznos od 51,66 EUR od 14. travnja 2015.

- na iznos od 2,88 EUR od 21. travnja 2015.

- na iznos od 50,93 EUR od 13. svibnja 2015.

- na iznos od 52,43 EUR od 5. lipnja 2015.

- na iznos od 52,21 EUR od 12. lipnja 2015.

- na iznos od 2,82 EUR od 23. lipnja 2015.

- na iznos od 50,34 EUR od 14. srpnja 2015.

- na iznos od 221,00 EUR od 23. srpnja 2015.

- na iznos od 30,61 EUR od 1. kolovoza 2015.

- na iznos od 52,21 EUR od 12. kolovoza 2015.

- na iznos od 25,31 EUR od 31. kolovoza 2015.

- na iznos od 49,05 EUR od 1. rujna 2015.

- na iznos od 52,37 EUR od 14. rujna 2015.

- na iznos od 7,05 EUR od 17. rujna 2015.

pa do 29. rujna 2015. i to po stopi od 14% godišnje za razdoblje do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

- preinačuje pod toč. II. izreke i odbija zahtjev za isplatu iznosa od 1.319,23 EUR i iznosa od 6.140,73 EUR, te za isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate

- potvrđuje pod toč. VI. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se zahtjev tuženice za izuzeće sudaca kao nedopušten.

II. Odbacuje se žalba tužiteljice izjavljena protiv toč. III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2024. poslovni broj P-2976/2018-44.

III. Prihvaća se žalba tuženice, te se preinačuje toč. III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2024. poslovni broj P-2976/2018-44 i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 7. i 8.

Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101970408 sklopljenog između stranaka 5. srpnja 2004., pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici radi nepripadno stečenog iznosa s osnova promjene kamatne stope iznos od 1.319,23 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 6.140,73 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.151,09 EUR sa zateznom kamatom od 17. lipnja 2024. do isplate, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev za utvrđenje ništetnosti u cijelosti Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101970408 sklopljenog između stranaka 5. srpnja 2004. i za isplatu iznosa od 85.698,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose, pod toč. V. izreke odbijen je zahtjev za utvrđenje da su nezakonito donesene odluke tuženice o promjeni kamatnih stopa i da tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenjivim kamatnim stopama i po promijenjenom tečaju CHF, dok je pod toč. VI. izreke odbijen prigovor radi prebijanja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 844,86 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i s osnova razlike u depozitu u iznosu od 13.269,37 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, kao i prijedlog da se donošenjem konstitutivne odluke izvrši prijeboj tražbine tuženice s tražbinom tužiteljice.

2. Navedenu presudu pod toč. III., IV. i V. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti osnovni tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuditi trošak uvećan za troškove žalbenog postupka.

3. Navedenu presudu pod toč. I., II., III. i VI. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica i tuženica nisu podnijele odgovor na žalbu.

5. Žalba tužiteljice djelomično je nedopuštena a djelomično nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

6. Polazeći od predmeta spora koji je determiniran osnovnim zahtjevom tužiteljice za utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101970408 od 5. srpnja 2004. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) ništetan u cijelosti i da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici iznos od 85.698,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose, te eventualno kumuliranim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope iz čl. 8. Ugovora o kreditu i za isplatu po tom osnovu iznosa od 1.319,23 EUR sa zateznom kamatom, te za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz čl. 7. Ugovora o kreditu i za isplatu po tom osnovu iznosa od 6.140,73 EUR sa zateznom kamatom, ocjenu neosnovanosti osnovnog zahtjeva i osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je između stranaka 5. srpnja 2004. sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženica kao kreditor odobrila tužiteljici kao korisnici kredit u iznosu od 85.698,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s ugovorenom redovnom kamatom koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženice (čl. 8.) i ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF (čl. 7.)

- da je između stranaka sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu broj 306-1023/2005 kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15)

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, kao i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF

- da presude iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača imaju direktan obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju primjenom čl. 502.c u vezi čl. 502.a st. 1. ZPP

- da je nalazom vještakinje Goranke Šmer Maraš iz Marimar-Fin d.o.o. utvrđeno da je tužiteljica s osnova promjene kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatu od 4,99% godišnje u razdoblju otplate kredita do konverzije preplatila tuženici iznos od 1.319,23 EUR, a s osnova promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita u razdoblju od isplate kredita do konverzije iznos od 6.140,73 EUR, a da je s osnova tzv. negativne razlike kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja tužiteljica manje platila tuženici iznos od 844,86 EUR

- da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer je jedino sigurno da ona ovisi o odluci banke, dok istodobno nisu određeni uvjeti promjenjivosti niti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope na način da bi tužiteljica bila u mogućnosti na temelju jasnih i razumljivih kriterija predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz Ugovora o kreditu, da se radi o odredbi koju je u ugovor uvrstila tuženica bez mogućnosti pregovaranja i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je stoga tužiteljici bila jasna, uočljiva i razumljiva samo početna ugovorna kamatna stopa određena u visini od 4,99%, dok način daljnje promjene ugovorne kamate bez jasno određenih kriterija tužiteljici nije mogao biti razumljiv

- da tužiteljica nije bila informirana o riziku ugovaranja ispunjenja kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, te iako je tuženica tvrdila da je o istome informirala tužiteljicu na iste okolnosti nije predložila saslušanje svjedoka (svojih djelatnika), odnosno tuženica je odustala od njihovog saslušanja, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je s obzirom na kreditnu sposobnost bila ponuđena samo ta vrsta kredita i da joj ništa nije pojašnjeno u vezi načina promjene kamatne stope i/ili rizika valutne klauzule u CHF

- da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba unatoč provedenoj konverziji, i to radi ostvarivanja daljnjih prava, o čemu je VSRH izrazio pravno shvaćanje u odluci od 12. rujna 2019. broj Rev-2868/2018, a da provedbom konverzije nije prestao postojati raniji ugovorni odnos jer to ne proizlazi iz odredaba ZID ZPK/15 s obzirom da isti ne regulira pravnu sudbinu ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora niti rješava pitanje eventualne ništetnosti i prava na restituciju, pa pravo na restituciju treba sagledati primjenom odredaba ZOO, a na što nije od utjecaja provedena konverzija jer bi odricanje od prava na punu restituciju bilo protivno čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 14.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

- da nije osnovan prigovor zastare jer od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe 5. prosinca 2018. nije protekao petogodišnji zastarni rok

- da nije osnovan prigovor radi prijeboja s osnova tzv. negativne tečajne razlike u iznosu od 844,86 EUR i s osnova tečajne razlike u depozitu u iznosu od 13.269,37 kn jer tuženica nije dokazala da je tužiteljica ostvarila imovinsku korist u navedenim novčanim iznosima za koje ne bi postojala pravna osnova i da bi iz tog razloga tuženica imala pravo na potraživanje s osnove stečenog bez osnove

- da nije osnovan zahtjev za utvrđenje da su odluke tuženice o promjeni kamatnih stopa nezakonito donesene, s obzirom da tuženica nije dokazala (niti činjenično navela) koje su to odluke tuženice i iz kojih razloga nisu zakonito donesene, a nije osnovan niti deklaratorni zahtjev za utvrđenje da tužiteljica nije dužna otplaćivati kredit u skladu s promjenama kamatne stope koje je tuženica odredila i temeljem promjene tečaja CHF jer zahtjev za utvrđenje ne može biti negativan, nego samo pozitivan

- da Ugovor o kreditu može egzistirati bez ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF s obzirom da se iste ne odnose na bitne sastojke ugovora već isključivo na visinu preuzete obveze tužiteljice kao korisnice kredita,

na temelju čega sud zaključuje da su odredbe o načinu promjene kamatne stope iz čl. 8. i valutne klauzule iz čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštene (ništetne) odredbe i da tužiteljica ima pravo na povrat stečenog temeljem ništetnih odredaba primjenom čl. 323. st. 1. i 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO/05) u iznosu od 1.319,23 EUR i 6.140,73 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od dana plaćanja do isplate, pa je usvojen zahtjev tužiteljice pod toč. I. i II. izreke presude. Primjenom čl. 1021. ZOO/05 koji definira pojam ugovora o kreditu prvostupanjski sud zaključuje da zbog ništetnosti načina promjene kamatne stope i ugovaranja valutne klauzule u CHF Ugovor o kreditu nije u cijelosti ništetan, pa je odbijen osnovni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i za isplatu iznosa od 85.698,50 CHF pod toč. IV. izreke, kao i zahtjev za utvrđenje da su nezakonito donesene odluke tuženice o promjenama kamatnih stopa i da tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenjivim kamatama i promijenjenom tečaju CHF pod toč. V. izreke presude, dok je prigovor radi prijeboja tražbine tuženice s osnova tzv. negativne tečajne razlike i tečajne razlike u depozitu odbijen pod toč. VI. izreke.

7. U žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu jer su razlozi izneseni u obrazloženju presude u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu pa se presuda ne može ispitati. To iz razloga što prvostupanjski sud utvrđuje da su ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule, a što znači da su u konkretnom slučaju ništetni bitni sastojci Ugovora o kreditu, bez kojih ugovor ne može opstati uzimajući u obzir čl. 1021. ZOO/05, ujedno ukazujući na presude Suda Europske unije u kojima je izraženo pravno shvaćanje što je obuhvaćeno pod pojmom "glavnog predmeta ugovora" - C-118/17, C-260/18, C-484/08, C-96/14, C-26/13, C-186/16. S tim u vezi tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio osnovni tužbeni zahtjev i da nije imao razloga odbiti zahtjev za utvrđenje pod toč. VI. izreke ukoliko je primijenio utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012.

8. Tuženica u žalbi prije svega podnosi zahtjev za eventualno izuzeće sudaca, navodeći da ukoliko postoji koja od okolnosti koja dovodi do potrebe za ocjenom subjektivne i objektivne nepristranosti suda na način da - a) sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka) ili - b) ukoliko bliska osoba suca (prema čl. 71. st. 1. t. 3. ZPP) zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana) se žalba ima smatrati zahtjevom za izuzeće suca u smislu čl. 73. u vezi čl. 71. st. 7. ZPP. Nadalje, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio tužiteljičin status potrošača isključivo na temelju njezinog iskaza i uvida u Ugovor o kreditu, pa kako se status potrošača ne presumira to je tužiteljica bila dužna predložiti i druge dokaze na tu okolnost. Smatra da je sud propustio uzeti u obzir da su stranke 28. lipnja 2016. zaključile Aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno Glavi IV.a ZID ZPK/15, pa citirajući odredbe čl. 19.b, c i e ZID ZPK/15 ukazuje da su cjelokupno plaćeni iznosi radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u CHF uzeti u obzir prilikom konverzije, što je utvrđeno iz nalaza i dopune nalaza vještaka koji je potvrdio da je konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK/15. S tim u vezi ukazuje na odluku Suda Europske unije u predmetu C-567/2020 kojom je odgovoreno da je aneks ugovora o kreditu isključen od ispitivanja nepoštenosti uzimajući u obzir čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 koji se temelji na pretpostavci da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadrže nepoštene odredbe, već da stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge pa ne mogu biti predmetom ispitivanja nepoštenosti, radi čega je konverzija kredita iz CHF u EUR u konkretnom slučaju kao odraz primjene ZID ZPK/15 isključena od ispitivanja poštenosti, te su učinci konverzije isključeni iz primjene Direktive i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača. Nastavno osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da su ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu, osporava ocjenu prigovora zastare i dosuđenu zateznu kamatu, te razloge na temelju kojih je odbijen prigovor radi prijeboja i s tim u vezi ističe da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer niti jedan propis ne propisuje da je ništetnost ugovorne odredbe ograničena samo u korist potrošača i da pravo na povrat ne ovisi je li stvarno došlo do prijelaza imovine tužiteljice u njezinu imovinu, s obzirom da je teleološkim tumačenjem ratio tih odredaba o vraćanju stranaka na početno ugovorene parametre, ukazujući da je odlukom Županijskog suda u Bjelovaru od 8. srpnja 2021. broj Gž-718/2021 usvojen prigovor radi prijeboja s osnova tzv. negativne razlike, kao i da se VSRH u odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. izjasnio da banka ima pravo na tzv. negativne razlike ukoliko je određeno postavljen zahtjev u obliku procesno pravnog prigovora radi prebijanja ili protutužbe. Ustraje i kod prigovora radi prijeboja s osnova razlike u depozitu tvrdeći da primjenom čl. 323. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora je svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, pa bi u konkretnom slučaju tuženica imala pravo na potraživanje razlike s osnova depozita koji je prema tečaju CHF na dan podmirivanja kredita iznosio više nego je bio tečaj na dan isplate kredita pa je odbijanjem prigovora tužiteljica stekla imovinsku korist na račun tuženice. U odnosu na odluku o troškovima postupka tuženica navodi da je tužiteljici priznat trošak za 5 podnesaka iako Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Tbr. 8. propisuje pravo na nagradu za ukupno 4 podneska.

9. U odnosu na zahtjev za izuzeće sudaca koji će suditi u ovom predmetu valja istači da prema čl. 73. st. 2. toč 1. ZPP nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Prema st. 3. citirane zakonske odredbe zahtjev iz st. 2. tog članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo. Kako tuženica u konkretnom slučaju uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, to zahtjev u smislu citirane odredbe čl. 73. st. 2. toč 1. ZPP nije dopušten, zbog čega je ovaj sud zahtjev odbacio kao nedopušten temeljem čl. 73. st. 3. ZPP pod toč. I. izreke ovog rješenja (tako i VSRH u rješenju broj Rev-348/2024-2).

10. Nisu osnovani žalbeni navodi stranaka kojima ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i određeni, te nisu proturječni sadržaju provedenih dokaza nego su rezultat analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP i presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost. Nije počinjena niti koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

Na žalbu tuženice kojom pobija toč. I., II. i VI. izreke presude.

11. Kako iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopila kao potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a nedvojbeno je proveden i postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji uređuje prava i obveze vjerovnika i potrošača (čl. 19.a st. 1.), pa su i iz tog razloga u potpunosti promašeni razlozi kojima tuženica osporava tužiteljici status potrošača, kao i da je sud pravilno utvrdio da tuženica nije informirala tužiteljicu o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF i načinu promjene kamatne stope, te je pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe iz čl. 7. i 8. formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive i da su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na njezinu štetu, to proizlazi da je postupanje tuženice protivno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i kao takvo ništetno primjenom čl. 87. st. 1. ZZP/03, a što je prvostupanjski sud pravilno zaključio iako se pritom nije pozvao na odredbe ZZP/03.

12. S tim u vezi valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

13. Kako tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka, odnosno tuženica je odustala od saslušanja svojih djelatnika, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba iz čl. 7. i 8. pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužiteljice koja jasno navodi da je u konkretnom slučaju izostala potpuna obavijest (informiranost) o osporenim ugovornim odredbama.

14. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5101970408 od 28. lipnja 2016. (u daljnjem tekstu: Aneks), s time da valja ukazati da je sud u obrazloženju presude pogrešno naveo da je sklopljen „Aneks uz Ugovor o kreditu broj 306-1023/2005“, proizvode ikakav pravni učinak na tužiteljicu kao potrošača.

15. Prije svega valja ukazati da je u oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos- 1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

16. Nakon što je sklopljen Aneks tužiteljicu ne obvezuje ugovorna odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 7. Ugovora o kreditu s obzirom je ta ugovorna odredba izmijenjena na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ispunjenje kreditne obveze ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR, a ne obvezuje je niti ugovorna kamata koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženice iz čl. 8. Ugovora o kreditu s obzirom da je ta nepoštena ugovorna odredba izmijenjena na način da je za svo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

17. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Aneksa stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF, a što je i potvrđeno nalazom vještakinje u kojoj opisuje metodologiju izračuna konverzije primjenom ZID ZPK/15 na konkretan Ugovor o kreditu.

18. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužiteljica platila tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje tužiteljičine obveze koja se sada temelji na valjanom Aneksu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Aneksa postignut restitucijski učinak za tužiteljicu u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za njega imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

19. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužiteljica je restituirana s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da je iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njezinu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom (restitucijsko pravo je de facto konzumirano), pa stoga utuženi iznosi od 1.319,23 EUR i 6.140,73 EUR više nisu u imovini tuženice bez pravne osnove, nego su u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužiteljice koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu navedenih iznosa temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO/05.

20. Vezano uz primjenu Direktive 93/13/EEZ na koju se pozivala tužiteljica tijekom postupka, valja istači da je Sud Europske unije dao tumačenje o primjeni Direktive u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64., u skladu s praksom tog Suda koji je više puta do tada ocjenjivao vremensku primjenjivost Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Europskoj uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od **.**.2014., U, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., O, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.), protumačivši da Direktiva 93/13/EEZ nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive. Kako je u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, te da tumačenje Suda Europske unije izraženo u presudi C- 567/2020 obvezuje sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već protumačio Sud Europske unije u svojoj odluci, to navedeno tumačenje obvezuje sudove koji odlučuju u ovom postupku. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13/EEZ) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021.

21. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO/05 u vezi s čl. 1115. ZOO/05 kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Aneks nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO/05, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO/05 temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljičine obveze ugovorene Aneksom (30. rujna 2015.). VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

22. Vezano uz istaknuti prigovor radi prijeboja s osnova tzv. negativne tečajne razlike koja je nastala u fazi otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži od početnog i s osnova tzv. tečajne razlike u depozitu koji je korišten za namirenje obveza po Ugovoru o kreditu, ovaj sud ističe da su isti neosnovani jer su svi plaćeni iznosi uzeti u obzir za namirenje ugovorne obveze po sklopljenom Aneksu i nalaze se u imovini tuženice po valjanoj pravnoj osnovi, pa ne postoji osnova po kojoj bi ih tužiteljica bila dužna tuženici ponovno platiti, odnosno po kojoj bi te iznose trebalo uzeti u prijeboj s tražbinom tužiteljice.

23. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. i VI. izreke, dok je djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. II. izreke i odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.319,23 EUR i 6.140,73 EUR i zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate, dok je potvrdio presudu u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja pa do 29. rujna 2015. primjenom čl. 368. st. 2. ZPP.

Na žalbu tužiteljice kojom pobija toč. IV. i V. izreke presude.

24. Nastavno je potrebno odgovoriti na pitanje da li ništetnost odredaba iz čl. 7. i 8. ima za posljedicu ništetnost Ugovora o kreditu u cijelosti.

25. Prema čl. 105. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO/91), koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (st. 1.), ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Nadalje, čl. 87. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

26. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1065 ZOO/91), što znači da su bitni sastojci ugovora o kreditu novčani iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

27. U konkretnom slučaju, banka se obvezala (i ispunila obvezu) staviti na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 85.698,50 CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan isplate kredita, dok se tužiteljica obvezala iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Nakon što je sklopljen Aneks tužiteljicu ne obvezuje odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 7. Ugovora o kreditu jer je ista izmijenjena na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ispunjenje kreditne obveze ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR, a ne obvezuje je niti ugovorna kamata koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženice iz čl. 8. Ugovora o kreditu s obzirom da je ista izmijenjena na način da je za svo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Stoga, sklapanjem Aneksa kojim su uklonjene nepoštene ugovorne odredbe i kojim je položaj tužiteljice izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit s valutnom klauzulom u EUR, te kojim je postupak konverzije proveden sukladno odredbama ZID ZPK/15, se upravo postigao učinak opstanka Ugovora o kreditu s valjanim ugovornim odredbama.

28. Vezano uz pozivanje tužiteljice na presude Suda Europske unije valja ukazati da je presudom C-118/17 odlučeno da čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala, a da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

29. Odgovarajući na pravna pitanja, u činjenično istovjetnim sporovima u smislu pravnog pitanja u ovom sporu (ništetnosti cijelog ugovora), VSRH je u odlukama Rev- 886/2024-2 od 8. siječnja 2025. i Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024. izrazio pravno shvaćanje - da ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta.

29.1. Kako je u konkretnom slučaju provedenom konverzijom i uračunavanjem svega što je plaćeno u ispunjenje po Aneksu i isplatom zatezne kamate koja je dosuđena tužiteljici u ovom postupku uspostavljena činjenična i pravna situacija u kojoj bi se tužiteljica nalazila da ništetne odredbe nisu postojale, kao i da je na taj način ostvaren visok stupanj zaštite potrošača, to je po ocjeni ovoga suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da Ugovor o kreditu nije u cijelosti ništetan.

30. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tužiteljica pobija toč. V. izreke presude kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje da su nezakonito donesene odluke tuženice o promjenama kamatnih stopa, kao i da nije dužna otplaćivati kredit po promjenjivim kamatnim stopama i promjenjivom tečaju. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužiteljica činjenično ne opisuje razloge na temelju kojih nalazi da su odluke tuženice „nezakonito donesene“ niti pak isto proizlazi iz utvrđenja u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa kako to neosnovano ističe u žalbi, dok za preostali dio odbijenog zahtjeva tužiteljica sadržajno ne obrazlaže žalbene razloge.

31. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. IV. i V. izreke.

Na žalbe tužiteljice i tuženice kojima pobijaju odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke presude.

32. Kako je toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.151,09 EUR sa zateznom kamatom, a tužiteljica žalbom izričito pobija presudu u tom dijelu i za što nema pravni interes, to je ovaj sud odbacio njezinu žalbu u dijelu pobijane toč. III. izreke presude, pod toč. II. izreke ovog rješenja, primjenom čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. ZPP.

33. S obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude ovaj sud je dužan primjenom čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima postupka.

34. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti (toč. I. izreke) i isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice (toč. II. izreke), a tuženica s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice (toč. II. izreke), dok je tužiteljica uspjela u odnosu na odbijeni prigovor radi prijeboja koji je istakla tuženica (toč. VI. izreke), a tuženica u odnosu na odbijeni zahtjev za utvrđenje tužiteljice (toč. V. izreke). Kada bi sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužiteljica bi trebala naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužiteljica zahtjeva restituciju zbog toga što je tuženica u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosila tužiteljica i one koje bi morala platiti tuženici bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su joj dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje svojeg vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženici predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja joj je dosuđena u ovom postupku.

35. Stoga je u okolnostima ovog predmeta valjalo prihvatiti žalbu tuženice, preinačiti presudu pod toč. III. izreke primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP i temeljem čl. 154. st. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

36. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijedi i za troškove žalbenog postupka tuženice pa je stoga odbijen njezin zahtjev, dok je zahtjev tužiteljice odbijen primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek