Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-35/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Ferenčaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Ulica Antuna Mihanovića 3, Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani protustranke KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], 102/158 Scoubrough Street Southport 4215, Queensland Gold Coast, Australija, zastupanog po punomoćnici Ines Margetić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-696/2021-32 od 17. veljače 2025., dana 8. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-696/2021-32 od 17. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagateljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagateljice radi utvrđenja izvanbračne zajednice.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija predlagateljica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog u cijelosti i dosudi joj troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Protustranka nije odgovorila na žalbu, dok je umješač na strani protustranke osporio žalbene navode predlagateljice i predložio drugostupanjskom sudu da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba predlagateljice nije osnovana.

5. Predmetnim prijedlogom predlagateljica traži utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice sa sada pok. BE (koja da je trajala neprekidno od 2015. pa i ranije do njegove smrti 18. srpnja 2021.), radi ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu, pozivajući se na odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO-a).

6. Nakon provedenog postupka u kojem je saslušao predlagateljicu i svjedoke OE, ŠE, HE, RE, JE, PE i AE, koji su većinom podudarno isticali da se predlagateljica brinula o pok. BE u smislu pribavljanja lijekova, odlazaka kod liječnika, pospremanja i slično, u kojem dijelu je prvostupanjski sud prihvatio njihove iskaze, međutim, istima nije povjerovao da su predlagateljica i pok. BE živjeli „kao muž i žena“ odnosno da je između njih postojala izvanbračna zajednica, ovo imajući u vidu iskaz svjedoka PE (predstavnika stanara u zgradi u kojoj je stanovao pok. BE) iz čijih navoda proizlazi da predlagateljica nije živjela kod Vlade (kako to navode ostali svjedoci), te priloženu dokumentaciju i spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-422/2018, vođen radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti BE, uvidom u koji je utvrđeno da je u više različitih situacija (u bolnici, prilikom utvrđivanja socijalne anamneze, prilikom uviđaja i prilikom vještačenja) te u različitim vremenskim razdobljima utvrđeno da BE živi sam, te nakon što je djelomično lišen poslovne sposobnosti za skrbnika mu je imenovan prvotno nećak njegove pokojne supruge, a nakon što je isti razriješen - imenovan je djelatnik Centra za socijalnu skrb, obzirom na utvrđenje da u krugu obitelji i prijatelja ne postoji osoba koja bi se prihvatila te dužnosti; prvostupanjski sud nije utvrdio da bi između predlagateljice i pok. BE postojala dulja emocionalna i ekonomska zajednica koja bi po svojim učincima odgovarala braku, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 22. st. 1. i 3. ZMO-a, pa je prijedlog predlagateljice odbio kao neosnovan.

7. U žalbi predlagateljica navodi da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni podacima u spisu i sebi samima. Ističe da nije jasno zbog čega je odbijen njezin prijedlog, ovo tim više imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka HE, JE, AE, OE, ŠE i RE, koji su iskazivali objektivno, životno i uvjerljivo, te potvrdili su da su ona i pok. BE živjeli zajedno preko tri godine, u neprekidnoj životnoj zajednici, te je istima trebalo pokloniti vjeru. U svezi toga osporava provedenu ocjenu dokaza i ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, koji se primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona, dalje: ZPP-a), zbog čega da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

8. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima predlagateljice, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. istog Zakona i paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj 45/34 i „Narodne novine“ broj 73/91, dalje: VP-a), koji se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje obzirom na vrijeme pokretanja postupka primjenom odredbe čl. 119. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj: 59/23), ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju sadržajno opisuje predlagateljica, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njegovu pravilnost i zakonitost. Naime, suprotno žalbenim navodima predlagateljice, u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a obzirom da je do svog uvjerenja o bitnim činjenicama došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Konačno, ovaj sud nije utvrdio da bi pobijana odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, iz pobijanog rješenja proizlazi da je na pasivnoj strani - kao protustranka označen Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

10. Odredbom čl. 22. st. 1. ZMO-a propisano je, između ostalog, da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika mirovine, osigurani i članovi njegove obitelji te je naznačeno koji su to točno članovi obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se pod članom obitelji smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine te da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

11. Dakle, odredbom čl. 22. ZMO-a nisu regulirani uvjeti za postojanje izvanbračne zajednice, već je propisano koji su članovi obitelji tuženikovog osiguranika ili korisnika mirovine osigurani. Tako je propisano da se izvanbračni drug smatra članom obitelji ako je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine.

12. Obzirom na navedeno, prema shvaćanju ovog suda iz odredbe čl. 22. st. 3. ZMO- a ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.

13. Odredbom čl. 1. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ-a) propisano je, između ostalog, da se ovim Zakonom uređuje izvanbračna zajednica žene i muškarca, dok je odredbom čl. 11. st. 1. ObZ-a propisano da se odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Stavkom 2. istog članka propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. tog članka, stvara osobne imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi imovinski odnosi bračnih drugova.

14. Valja navesti da je odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/03, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a) samo za potrebe tog Zakona reguliran pojam izvanbračne zajednice, dok je čl. 17. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21, dalje: ZHB-a), regulirano, kada se, izvanbračni drug smatra članom obitelji u smislu ZHB-a.

15. Dakle, ako posebnim zakonom nije nešto drugo regulirano, za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, primjenjuju se odredbe ObZ-a, koji u odredbi čl. 436. propisuje tko su stranke u izvanparničnom postupku, te je i prema toj odredbi jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranka stječe, utvrđuju u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Dakle, radi se o sporu između fizičkih osoba, u kojem postupku se ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (isto pravno shvaćanje izneseno je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022. i Rev-497/2024-2 od 4. travnja 2024.).

16. Obzirom da iz naprijed navedenih razloga HZMO kao protustranka nije pasivno legitimiran u ovom postupku, prijedlog predlagateljice nije osnovan te ga je pravilnom primjenom materijalnog prava već iz tog razloga trebalo odbiti. Kako je prvostupanjski sud prijedlog predlagateljice odbio jer nije utvrdio postojanje izvanbračne zajednice nje i pok. BE, ne upuštajući se u ocjenu daljnjih žalbenih navoda i ispitivanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, koji obzirom na promašenu pasivnu legitimaciju nisu od nikakvog značaja, valjalo je žalbu predlagateljice odbiti, a pobijano rješenje potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. VP-a.

17. Zahtjev predlagateljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 21. VP-a.

Varaždin, 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško