Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-469/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB:02958272670, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa punomoćnik VM, dipl. iur., protiv tuženice RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženice Poliklinike PERIFERNA VASKULARNA REHABILITACIJA, OIB:66190034071, Zagreb, Kalinovica 3, koju zastupa punomoćnik Jakša Lucarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 14. ožujka 2025. broj P-501/2023-6, u sjednici vijeća 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 14. ožujka 2025. broj P-501/2023-6 pod toč. I. i II. izreke.

II. Nepobijana toč. III. izreke navedene presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je pod toč. I. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ugovor o radu kojeg su sklopili tuženici RM i Poliklinika Periferna vaskularna rehabilitacija ništetan, pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici Poliklinici Periferna vaskularna rehabilitacija trošak postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznom kamatom, dok je pod toč. III. izreke odbijen zahtjev navedene tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 14,00 EUR sa zateznom kamatom.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj radi bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o radu koji su sklopile tuženice, a činjenično se temelji na tvrdnjama da je radni odnos zasnovan 13. siječnja 2023. da bi tuženica RM ostvarila pravo na zdravstvenu zaštitu temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne radi obavljanja poslova iz radnog odnosa, pa da je iz tog razloga ugovor o radu koji je sklopljen između tuženica prividan (fiktivan) pravni posao i kao takav - ništetan.

6. Polazeći od sporne činjenice je li između tuženica sklopljen ugovor o radu, te ukoliko je sklopljen - je li ugovor o radu ništetan pravni posao, prvostupanjski sud utvrđuje na temelju Izjave od 8. svibnja 2023. u kojoj tuženica RM navodi - da je 13. siječnja 2023. otišla kod mamine poznanice koja ima polikliniku jer joj je rekla „da mogu probati“, te je tog dana kopirala medicinsku dokumentaciju i slagala poštu, ali joj se nije svidjelo iz razloga jer joj je bilo teško gledati u bolesne ljude pa više tamo nije željela ići, kao i na temelju prijave i odjave s osiguranja iz kojih proizlazi da je tuženica RM dana 13. siječnja 2023. imala status osigurane osobe s osnova radnog odnosa, ali joj je s istim danom taj status prestao (prema odjavi), prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženice sklopile usmeni ugovor o radu s početkom rada RM u Poliklinici - 13. siječnja 2023. Navedeni ugovor o radu nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti bilo kojem prisilnom propisu s obzirom da se radni odnos zasniva sklapanjem ugovora o radu sukladno čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., u daljnjem tekstu: ZR), a da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora sukladno čl. 14. st. 2. ZR, a niti je protivan moralu društva s obzirom da iz Izjave tuženice RM proizlazi da je ista 13. siječnja 2023. radila u Poliklinici, pa tuženice nisu sklopile ugovor o radu da bi kod drugih izazvale lažni dojam već je volja i namjera tuženica bila uspostava radnog odnosa trajnijeg karaktera, a do kojeg nije došlo radi odustanka tuženice RM. Polazeći od činjeničnih tvrdnji tužitelja da je ugovor o radu prividan jer je sklopljen da bi tuženica RM ostvarila pravo na zdravstvenu zaštitu na teret sredstava tužitelja pa da je iz tog razloga ugovor o radu ništetan pravni posao, te primjenjujući čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, prvostupanjski sud zaključuje da posljedica prividnog ugovora u smislu citirane zakonske odredbe nije njegova ništetnost, već da prividan ugovor nema pravnog učinka iz razloga što se radi o pravno nepostojećem ugovoru, koji iz tog razloga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva kako to zahtijeva čl. 322. st. 1. ZOO-a, pa da je već radi toga zahtjev tužitelja neosnovan, ukazujući da je identično pravno stajalište (da prividni ugovor nije ništetan) izraženo u odluci VSRH od 14. travnja 2021. broj Rev-12/2020. Iako tuženica RM nije dala odgovor na tužbu sud obrazlaže pod toč. 2.1. obrazloženja da nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe samo u odnosu na tu tuženicu u smislu čl. 331.b ZPP.

7. U žalbi tužitelj navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je nerazumljiva, nepotpuna i kontradiktorna. To iz razloga što prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto nije donesena presuda zbog ogluhe u odnosu na tuženicu RM koja nije dala odgovor na tužbu i koja je bila pasivna u postupku, pa je isto rezultiralo nezakonitom presudom. Nastavno ponavlja da je tuženica RM temeljem prijave na osiguranje stekla svojstvo osigurane osobe, a da prijavi nije bio temelj zasnovani radni odnos nego da nakon odjave s osiguranja ostvari prava na osiguranje kao nezaposlena osoba, pa je očito da svrha zasnivanja radnog odnosa nije bila obavljanje rada nego stjecanje prava iz zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja (što je tuženica RM i realizirala), pa se očito radi o prividno sklopljenom ugovoru o radu.

8. Iako tužitelj ne navodi u kojem dijelu pobija presudu, ovaj sud primjenom čl. 365. st. 1. ZPP uzima da pobija presudu pod toč. I. i II. izreke, pa je stoga pod toč. II. izreke ove presude konstatirano da presuda pod toč. III. izreke ostaje neizmijenjana.

9. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se tužitelj sadržajno poziva. Protivno žalbenim navodima tužitelja, izreka prvostupanjske presude je jasna, ne proturječi sama sebi niti razlozima iznesenim u obrazloženju, a obrazloženje sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja i presuda nema nikakvih nedostataka, a nije počinjena niti neka od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9.1. Prvostupanjski sud je pod toč. 2.1. obrazloženja istakao da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na tuženicu RM iz čl. 331.b ZPP, povezujući isto s činjenicom da je tuženica Poliklinika Periferna vaskularna rehabilitacija osporila činjenične navode iz tužbe i tužbeni zahtjev, ali i s činjenicom da se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti na jednak način u odnosu na obje tuženice u smislu čl. 201. ZPP.

10. Uzimajući u obzir da zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o radu tužitelj činjenično temelji na tvrdnji da je fiktivan (prividni) pravni posao, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je već na temelju samo tih činjenica pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev ocijenio neosnovanim.

11. Odredba čl. 285. st. 1. ZOO propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a što znači da kao posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost nego da takav ugovor nema pravnog učinka, s obzirom da sama zakonska odredba propisuje posljedicu jer se radi o pravno nepostojećem pravnom poslu, povezujući isto sa čl. 247. ZOO prema kojem je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a što bi u konkretnom slučaju (prema tvrdnjama tužitelja) značilo da između tuženika kao ugovornih strana ugovora o radu nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o radu jer ugovorne strane nisu htjele takav ugovor nego nešto drugo što sadržaju ugovora o radu ne odgovara, pa stoga takav ugovor ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva", a što kao razloge ništetnosti pravnog posla propisuje čl. 322. st. 1. ZOO. Pravno shvaćanje da prividan ugovor nije ništetan ustaljeno je u sudskoj praksi i izraženo u brojnim odlukama VSRH (npr. Rev-12/2020, Rev-960/2018, Rev-2757/2016).

12. Ne ulazeći u zaključak prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi - da je između stranaka zasnovan radni odnos na način da je sklopljen usmeni ugovor o radu, iako nije jasno tko je i kada ugovorio prava i obveze iz tog radnog odnosa u ime tuženica jer to iz Izjave navedene tuženice na koju se sud poziva ne proizlazi, a ugovor o radu nije sklopljen time što je tuženica RM prijavljena 13. siječnja 2023. s osnova radnog odnosa, pri čemu je prijava očito stornirana na način da je odjavljena s istim danom (13. siječnjem 2023.) uz napomenu da ne postoji osiguranje jer osiguranica nije počela raditi na dan početka osiguranja u smislu čl. 112. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a da sud nije uopće ocijenio tvrdnje tuženice Poliklinike Periferna vaskularna rehabilitacija o načinu na koji je došlo do prijave tuženice na osiguranje, ali isto tako ne ulazeći niti u daljnje žalbene navode u kojima tužitelj ustraje u tvrdnji da je između stranaka sklopljen prividan ugovor o radu, to je po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud iz razloga navedenih pod toč. 9. i 10. ovog obrazloženja pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

13. Kako je odluka o troškovima postupka donesena primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a da tužitelj pobija odluku o troškovima postupka u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari i da ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), to je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. i II. izreke.

U Varaždinu 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek