REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Posl.br. P-702/2019

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Petroneli Jakobušić u pravnoj stvari tužitelja SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave, zaključene dana 15. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Antuna Missonia, odvjetnika iz Dubrovnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 08. svibnja 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br.266-264/2005 od 17. kolovoza 2005.g .sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Lucije Carić iz Dubrovnika pod posl. br. OU 651/05 dana 18. kolovoza 2005 .g između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, a koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF, a koja glasi:

„ Banka gospodinu JM iz [adresa], rođenom **.**.1950. (dvadesetdeveti kolovoza tisućudevetstopedesete) u skladu s propisima Republike Hrvatske odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 63.000,00 CHF (šezdesettritisuće švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana."

II. Utvrđuje je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu br.266-264/2005 od 17. kolovoza 2005.g sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Lucije Carić iz Dubrovnika pod posl. br. OU 651/05 dana 18. kolovoza 2005 .g kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a koji glase: „ Ugovorne stranke su suglasne da je Banka od 01. svibnja 2006. (prvog svibnja dvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenata u kojoj pripada Korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. „

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ukupan preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi od 12.747,69 EUR-a skupa sa zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 01. listopada 2015.g., pa do isplate.

riješio je

I Dopušta se preinaka tužbe iz toč. III. podneska tužitelja od 03. travnja 2025. godine.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka 2.398,17 eura sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Dubrovnik, sklopio Ugovor o kreditu broj: 266-264/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziran pred Javnim bilježnikom Lucijom Carić OU 651/05 od 18. kolovoza 2005. godine. Navedenim Ugovorom je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu glavnice od 63.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 6. st. 1 Ugovora je ugovoreno da je tuženik od 01. svibnja 2005. ovlašten izvršiti promjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na tom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća odluku promjene o kamatnim stopama kao i sve njene izmjene i dopune i da je tužitelj prema prvotno ugovorenim uvjetima i danom otplatnom planu uredno vraćao mjesečne obroke kredita sve do 30. travnja 2006.kada je tuženik jednostrano promijenio visinu kamatne stope.Nadalje navodi da je aneksom ugovora o kreditu od 08. ožujka 2016. ovaj kredit denominiran u kredit u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Navodi da predmetni ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja kamatne stope, te da je tuženik koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva jednostrano određuje prema odluci banke čime je banka postupala jednostrano i nepošteno, protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravom prometu. Navodi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o promjeni visine kamatne stope čime su mu povrijeđeni prava i interesi tužitelja kao potrošača. Također ističe da ugovor o kreditu ne sadrži precizan način promjene kamatne stope, niti su tužitelju na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao ni odnosi sa drugim odredbama ugovora o kreditu čime bi mu bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tog ugovora. Stoga čl.6. ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika smatra nepoštenom, suprotnom načelu savjesnosti i poštenja odnosno ništetnom. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz parnice potrošač vođenu pred Trgovačkim sudom u zagrebu P-1401/12. Predlaže sukladno čl. 112. Zakona o zaštiti potrošača, a s obzirom da je u navedenim presudama utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita od strane tuženika, a koje su obvezujuće i za ovaj sud, utvrditi da je tuženik koristeći ništetne ugovorne odredbe postupao protivno odredbama čl. 81,82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine odnosno čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine, dok tužitelja nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, da se o visini stope nije pojedinačno pregovaralo tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj navedenih odredbi. Radi navedenog smatra da ima pravo tražiti utvrđenje ništetnim predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i s te osnove povrat više uplaćenih iznosa od 30. travnja 2006. pa sve do 31. kolovoza 2015. u ukupnom iznosu od 55.261,07 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužba nerazumljiva jer nije jasno što tužitelj potražuje i temeljem čega, da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da tužitelj traži utvrđenje ništetenosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu i vraćanje stečenog bez osnove iako su strane zamijenile kredit drugim kreditom s retroaktivnim učinkom, pa sporne odredbe više niti ne egzistiraju pa je tužitelj ostvario pravo koje potražuje ovim postupkom pa nema pravni interes za vođenje postupka. Smatra da se ne može raspravljati o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu te da je zakonodavac prisiljen propisom uredio način potpune restitucije potrošača. Jedino što smatra da i dalje egzistira među strankama je odnos koji proizlazi iz aneksa ugovora o kreditu, pa predlaže provesti financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo da je u konverziji tuženik umanjio obvezu tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Podneskom tužitelja od 17. travnja 2023. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da pored utvrđenja ništetnosti odredbe vezano za promjenjivu kamatnu stopu iz čl.2. Ugovora i isplatu preplaćenih iznosa s te osnove, sada zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe čl. 6. Ugovora vezane za valutnu klauzulu u CHF i isplatu s te osnove.

4. Tuženik podneskom od 17.travnja 2023. u bitnome predlaže saslušati bivšeg djelatnika tuženika KM na okolnost pregovaranja o spornim odredbama ugovora o kreditu i obaviještenosti tužitelja o značenju spornih ugovornih odredbi prije sklapanja ugovora, saslušanje javnog bilježnika Luce Bronzan na okolnost pojašnjenja tužitelju odredbi ugovora o kreditu prilikom solemnizacije. Navodi da se protivi provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Smatra da bi početna referentna kamatna stopa trebala biti jednaka kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima odnosno da treba odgovarati razumnoj kamatnoj stopi. Također, predlaže da vještak uzme u obzir manjak koji je nastao tuženiku kao posljedica kamatne stope niže od početno ugovorene. Smatra da je konverzija provedena sukladno zakonu i da je među strankama postignut sporazum o raspolaganju pretplatom i da Zakon o zaštiti potrošača ne sadrži odredbe o restituciji potrošača. Konačno smatra da je ugovorom o konverziji tužitelj obeštećen jer je na taj način stavljen u istu činjeničnu i pravnu poziciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu u eurima koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe, pa da nema materijalno pravni interes za vođenje ovog postupka.

5. Tuženik podneskom od 24. travnja 2023. navodi da se protivi preinaci tužbe i da ista nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Sud je rješenjem od 02. listopada 2023. dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 17. travnja 2023 sukladno čl.190. ZPP-a.

7. Sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Stefani Gardašanić iz Mačus d.o.o.

8. Vještakinja je izradila nalaz i mišljenje od 17. lipnja 2024. i utvrdila da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 4.071,70 EUR (tab. 3). Nadalje je utvrdila da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 5.596,40 EUR (tab. 4), Utvrdila je i da preplata u konverziji iznosi 1.400,17 EUR, odnosno 10.695,66 HRK, ili 1.419,56 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6), da rekapitulacija pozitivnih razlika preplate kamate i tečaja u odnosu na konverziju iznosi 8.248,54 EUR (tab. 7.), dok

9. Tuženik podneskom od 29. listopada 2024. navodi da se vještak treba očitovati o okolnosti da su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po kreditu sa valutnom klauzulom u CHF uključujući i ona plaćanja kao posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope sporazumom ugovornih strana iskorištena za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu sa valutnom klauzulom u eurima sve prema aneksu ugovora te da se odredi početna referentna kamatna stopa pa predlaže da ista bude kamatna stopa u visini od 4,6% važeća za "kredite za mlade".

10. Sud je na ročištu od 04. prosinca 2024. saslušao vještakinju Stefani Gardašanić iz MAČUS d.o.o. koja je navela da ustraje u cijelosti kao u svom pisanom nalazu i i mišljenju. U odnosu na podnesak tuženika koji joj je danas uručen navodi da se navodi iz istoga odnose na pravna pitanja pa se nema što očitovati. U odnosu na navod zam. pun. tuženika sa današnjeg ročišta navodi da su sve uplate uzete od strane tužitelja po osnovnom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF uzete u obzir prilikom konverzije tog kredita u valutnoj klauzuli u eurima. Očituje se da je obračunala iznos pretplate iz konverzije u iznosu 1.419,56 EUR prema dokumentacija priložene u spisu na l.s. 58-59, a koji je izradila banka prilikom prijedloga konverzije, da je na tom dokumentu naznačen je iznos 1.417,00 EUR, međutim na dan 30. rujna 2015. kada je vršena konverzija tečaj eura je iznosio nešto više odnosno 1.419, 56 EUR prema fiksnom tečaju.

11. Tužitelj na ročištu od 04. prosinca 2024. godine nije imao primjedbi na izrađeni nalaz i mišljenje, ali je naveo da je potrebno dopuniti nalaz i mišljenje na način da vještakinja prikaže u tablicama i izračuna pretplatu tečaja i kamate, obračuna zatezna kamate pretplate tečaja i kamate do konverzije u pojedinačnom i ukupnom iznosu, te utvrđeni iznos pretplate utvrđenog u konverziji prebije sa utvrđenim iznosima pretplate tečaja i kamate po redu uračunavanja.

12. Rješenjem suda od 04. prosinca 2024. je naloženo vještaku dopuniti Nalaz i mišljenje kako je predložio tužitelj na ročištu od 04. prosinca 2024. godine.

13. Tuženik u podnesku od 11. prosinca 2024. iznosi prigovor da izračun u tablici 3 zbroj "više plaćena kamata" i "manje plaćena kamata" u valuti CHF nije točan, na što se vještakinja podneskom od 27. prosinca 2024. očitovala da je ta primjedba tuženika opravdana jer je pogrešno iskazala više plaćenu i manje plaćenu kamatu u valuti CHF te da ispravni iznosi u valuti CHF je više plaćena kamata: 6.422,73 CHF, manje plaćena kamata 365,10 CHF, neto pretplata kamate 6.057,65 CHF. Nadalje navodi da su iznosi više plaćene kamate i manje plaćene kamate u kunama i eurima ispravni.

14. Tužitelj podneskom od 11. siječnja 2025. u bitnom ponavlja ranije iznesene navode vezano za dopunu vještačenja.

15. Tuženik podneskom od 15. siječnja 2025. u bitnome ponavlja ranije navode, ustraje u prigovoru zastare jer je protekao rok iz čl. 225 ZOO-a i da je neosnovan zahtjev za naplatom zateznih kamata. Navodi da je tuženik u cijelosti postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, da tužitelj nema pravo na zatezne kamate od trenutka plaćanja svakog pretplaćenog iznosa odnosno smatra da bi bilo osnovano priznati zatezna kamate eventualno od podnošenja tužbe.

16. Vještakinja u svojoj Dopuni nalaza i mišljenja od 31.ožujka 2025.godine navodi da preplata kamate 4.132,89 EUR (tab. 3).Manje plaćene kamata nije bilo, da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 5.596,40 EUR (tab. 4), te da ukupno pretplate kamata i tečaja prikazan je u tablici br.5. i iznosi 9.729,29 EUR. Nadalje da zatezne kamate na pretplatu kamata i tečaja od dana plaćanja do 30.09.2015.g. iznose 4.437,96 EUR (tab.6).Preplata u konverziji na dan 30.09.2015. iznosi 1.400,17 EUR, odnosno 10.695,66 HRK, odnosno 1.419,56 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 7). Konačno da ukupna preplata kamate i tečaja, te obračunatih zateznih iznosi 14.167,25 EUR, te umanjeno za utvrđeni iznos preplate u konverziji od 1.419,56 eura iznosi 12.747,69 EUR (tab.8).

17. Tužitelj je podneskom od 03. travnja 2025. uredio tužbeni zahtjev prema Dopuni Nalaza i mišljenja, te specificirao točku III. tužbenog zahtjeva na način da konačno potražuje iznos 12.747,69 eura sa zateznim kamatama koje teku od konverzije 30. rujna 2015. pa do isplate.

18. Tuženik podneskom od 08. travnja 2025. navodi da nema financijskih prigovora vezano za Dopunu Nalaza i mišljenja, ali da osporava pravnu osnovu. Ustraje u navodima da je tužitelj s obzirom na provedenu konverziju doveden u položaj kao da navedenih ništetnih odredbi nikad nije ni bilo pa da je time uklonjena neravnoteža u pravim i obvezama na koje se poziva.

19. Tuženik se upustio u raspravljanje po uređenom tužbenom zahtjevu nakon Dopune Nalaza i mišljenja vještaka. Ovaj sud je dopustio predmetnu preinaku smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1,89/14, 70/19 dalje:ZPP), (tako i Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021. "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.") pa je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

20. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

-Ugovor o kreditu br. 266-264/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. kolovoza 2005. (l.s.9-19)

-aneks uz ugovor o kreditu broj266-264/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. kolovoza 2005 ovjeren pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom iz Dubrovnika broj OV-1719/16 od 14. ožujka 2016. (l.s.20- 25)

-Obavijest o promjeni kamatne stope od 23. svibnja 2006.,od 05. studenog 2010., 09. rujna 2011. (l.s.26-28)

-potvrda o plaćenim kamatama o namjenskom stambenom kreditu od 01.siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. (l.s.29)

-otplatni plan sa prilozima (l.s.30-43)

-popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenim u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (l.s.44-51)

-izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 05. studenog 2015. (l.s.58-59)

-obavijest o provedenoj konverziji od 16. ožujka 2016. s otplatnim planom i specifikacijom uplata (l.s.69-76)

-letak krediti (l.s.77)

-stambeni kredit za mlade do 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu u CHF od 18. travnja 2005. (l.s.78-79)

-metodologija promjene kamatnih stopa (l.s.80-81)

-stručni radovi (l.s.82-96)

-nalaz i mišljenje vještaka od 17.listopada 2024.(l.s.183-212)

-simulacija-realizirani otplatni plan (l.s.225-230)

-očitovanje vještaka od 27. prosinca 2024. (l.s.231-232)

-dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 31.ožujka 2025. (l.s.311-343)

21. Sud je saslušao svjedoka KM i tužitelja JM.

22. Svjedok KM u bitnome iskazuje da mu nije poznat tužitelj i da nema saznanja o njegovom kreditu, da je kod tuženika bio zaposlen od prosinca 2003. do svibnja 2014. i radio sam poslove s klijentima koji su ishodili kredite kod tuženika. Uvjeti kredita su ovisili o tome koja je namjena kredita i koju je iznos kredita. Stambene kredite su u razdoblju 2005 godine klijenti podizali u pravilu s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Nije pri tome od strane djelatnika banke klijentu pojašnjeno ovisno o čemu će se mijenjati kamatna stopa niti ništa vezano uz tečaj CHF i način njegove promjene. Ono što je bilo bitno je da klijent uzme kredit i izađe kroz vrata banke.

23. Tužitelj SM u bitnome iskazuje da je sinu trebalo pomoći da riješi stambeno pitanje koji nije bio kreditno sposoban, da je otišao u banku,a kad tamo dođeš pogleda te bankar koliko ćeš još živjeti pa onda pogleda legitimaciju i po tome odredi vrijeme na koje možeš podignuti kredit i po tome da sve uvjete. Iskazuje da je bankaru rekao da mu treba stambeni kredit i koliki iznos, banka mi je ponudila maksimum koji može za taj stan i dali su mi na potpis tipski ugovor, u sadržaju koji su oni sastavili, pod uvjetom uzmi taj kredit ili pođi kroz vrata bez kredita, da je sve bilo netransparentno. U banci mu je rečeno da je taj kredit njihov proizvod i da je najbolje uzeti upravo ovaj kredit koji je i potpisao, da je to najbolji kredit na tržištu, upravo kredit u CHF. Rekli su mu da to sve plaća u kunama, da je CHF samo ono prema čemu se obračunava, rekli su da je to najstabilnija valuta, da je to Švicarska i da to neće skakati gore dole. Tijekom vremena je rata strašno skočila. Iskazuje da je njemu u trenutku sklapanja ugovora bila bitna rata, da je može platiti i ona koja mu je prilikom sklapanja prezentirana je i odgovarala s obzirom na mogućnost plaćanja, a K AD je ta rata skočila bio je primoran otići u banku i napraviti konverziju u EUR. Kako se već opekao s tim rastom rate, nakon konverzije je od banke tražio da mi kažu koliko moram platiti za zatvoriti kredit, prodao zemljište i platio cijeli dug. Rekao je banci da mu daju potvrdu da im više ne duguje ništa po kreditu, kako ne bi morao prodati još zemljišta. Iskazuje da mu ništa nije pojašnjeno ovisno o čemu će se mijenjati kamatna stopa i tečaj CHF, te da misli da obankari na šalteru to niti ne znaju, niti su mi pokazali ikakve akte gdje bi ja to mogao iščitati. Iskazuje i da je završio višu turističku školu i o tim pitanjima nije znao ništa iz privatnog ili svog poslovnog života. Stan koji je kupljen s ovim kreditom njegov sin koristi za privatne potrebe, živi u njemu.

24. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu, jer se, ovim dokazom ne može dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako u odluci Ustavnog suda broj U-III 4223/2021 od 1. prosinca 2021).

25. Predmet ovog spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka (CHF), te zahtjev za isplatom razlike preplate kamata i preplate s osnove tečajne razlike u iznosu od 12.747,69 eura sa zateznim kamata koje teku od konverzije do isplate.

26. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, te da je sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu.

27. Među strankama je sporno je li odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci ništetna, je li ništetna odredba u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio odnosno je potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj nastupila novacija obveze tuženika.

28. Među strankama nije sporno da su 17. kolovoza 2005. godine zaključile Ugovor o kreditu broj: 266-264/2005 kojim je kreditor (tuženik) odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti od 63,000,00 CHF za kupovinu stana, s rokom otplate 31. kolovoza 2022. godine, s tim da se kredit otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 425,81 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria – bank d.d. na dan dospijeća, a kamate se obračunavaju u postotku od 3,99 % dekurzivno godišnje. Nije sporno da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 08. ožujka 2016. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

29. Iz citiranih sadržaja Ugovora o kreditu i vremenu sklapanja, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 632/2017, te odluci Vrhovnog suda Rev-2221/2018 vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe takvih ugovora ništetne u dijelu u kojem je u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi vezano uz švicarski franak,a u kojoj su banke, između kojih je i tuženik sklapao s potrošačem u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

30. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo na posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

31. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da tuženik može visini kamatne stope određivati jednostrano i to bez ugovaranja bilo kojeg objektivnog kriterija (parametra), uz ugovaranje obveze tužitelja da isto bezuvjetno prihvati, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovala, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj.

32. Tužiteljevo pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi se temelji na čl. 502.c ZPP-a, kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će ta osobe se na njih pozvati.

33. Slijedom iznesenog sud nalazi da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna jer je protivna odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a budući da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da je odredba o valutnoj klauzuli korištena protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula predviđena i time je izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Tako u bitnome proizlazi iz iskaza svjedoka KM nekadašnjeg djelatnika banke tuženika i iskaza samog tužitelja JM.

34. Sudski vještak za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić iz Mačus d.o.o. je u svojem Nalazu i mišljenju, kao i Dopuni Nalaza i mišljenja izračunala iznos pretplate izražene u kunama između iznosa anuiteta naplaćenih po tužitelju u otplatnom razdoblju i iznosa anuiteta koji bi istom bili naplaćeni da je tuženik kamatu u otplatnom razdoblju obračunavao primjenom kamatne stope od 3r,99 % godišnje koji iznosi te da preplata kamate i preplata tečaja u odnosu na HRK da je ostao isti kao na dan korištenja (isplate) kredita ukupno 9.729,29 eura. Nadalje je obračunala i zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svake preplate do konverzije te koja iznosi 4.437,96 eura. Konačno je i utvrdila da iznos preplate u konverziji iznosi 10.695,66 kuna odnosno po fiksnom tečaju konverzije 1.419, 56 eura. Vještakinja je dala tabelarni prikaz razlika s obje osnove, obračun zatezne kamate i prikazala iznos preplate u konverziji, kao i datume isplate. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka kao objektivnog, stručnog i u skladu s pravilima struke.

35. Odredbe Ugovora o kreditu koje su jasne i razumljive te odmah određene i primjenjive u smislu kamatne stope, su po ocjeni ovog suda kamatna stopa od 3,99 % godišnje, kao stopa koja je jedina jasno određena. To su parametri koji su bili jasni i potpuni i o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim parametrima. U odnosu na navode tuženika ističe se da stranke jesu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, ali pri tome nisu na valjani način odredile kriterije promjene iste. Tužitelj kao potrošač uopće nije jasno i potpuno informiran o rasponu kretanja kamatne stope, pa da bi isti pristao na takvu cijenu i način mijenjanja iste. U situaciji kada je jedini ugovoreni parametar, kao jasan i potpun kriterij, ugovorena određena stopa isti predstavlja osnovu potraživanja stranaka, a sud nije ovlašten ugovorni odnos stranaka regulirati na način da sam određuje kriterije i elemente ugovora, a koji nisu ugovoreni između stranaka, što bi predstavljala situacija u kojoj bi sud određivao kamatnu stopu prema kriterijima koji nisu sastavni dio ugovora o kreditu. Stoga sud nije prihvatio ni tuženikov prijedlog da odredi zadatak vještaku da vještači razliku primjenom stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK na dan sklapanja ugovora o kreditu ili da se za razdoblje od 30. travnja 2006. godine primjeni kamatna stopa u visini 4,60 % važeća za "kredite za mlade". Također, sud nije prihvatio ni prijedlog tuženika da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja niže od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene jer je predmet ovog tužbenog zahtjev preplata više plaćenog tih osnova od ugovorenog.

36. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C- 452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK- a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

37. Preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa koje do dana konverzije iznose 4.437,96 eura, time su namirene kamate jer sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Od iznosa od 14.167,25 eura prvo su namirene zatezne kamate za iznos preplate 1.400,17 eura, pa je naloženo tuženiku plaćanje zateznih kamata na dosuđenu svotu od 12.747,69 eura., od 01. listopada 2015. godine do isplate.

38. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23

– u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

39. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota na ime promjeninjive kamatne stope i valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.

40. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

41. Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu,nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

42. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

43. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

44. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

45. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Obzirom se radi o postupku koji je pravomoćno okončan tek 12. lipnja 2014.godine, isti rok je sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, počeo od tada iznova teći za potraživanja isplate po osnovi ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 07. lipnja 2019. godine odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

46. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Vještakinja je u Dopuni Nalaza i mišljenja utvrdila iznos zateznih kamata od 4.437, 96 eura,a koje su tekle na svaki pojedini iznos od plaćanja do konverzije 30. rujna 2015. godine.

47. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT). Sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i vrijednosti predmeta spora osnovani su parnični troškovi tužitelja za:sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT),trošak sastava obrazloženih podneska od 18. travnja 2023., 13. siječnja 2025., 04. travnja 2025. za svako po 100 bodova (Tbr 8/1 OT), trošak pristupa na ročišta 19. travnja 2023., 02. listopada 2023., 04. prosinca 2024., 15. travnja 2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), 800 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 1.600,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 2.000,00 eura.Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, sveukupno 2.398,17 eura.

48. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate (toč. II izreke rješenja).

U Dubrovniku,08. svibnja 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika