Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P Ob-190/2017-132

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽH, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika ŠH, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], sa boravištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Špoljariću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne rasprave održane 19. ožujka 2025., 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.1. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime njezinih ulaganja u kuću izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iznos od 31.965,75 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

I.2. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom da joj tuženik na ime ulaganja u nekretninu navedenu u toč.I.1. izreke ove presude isplati iznos veći od 31.965,75 eura, odnosno tužiteljica se odbija sa tužbenim zahtjevom da joj tuženik isplati iznos od 7.834,25 eura.

II. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice ŽH i tuženika ŠH predstavlja cjelina k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad kuća površine 69 m2, dvorište površine 219 m2, što u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja, dva kata i tavana sa okućnicom.

III. Tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

" 1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice ŽH i tuženika ŠH predstavljaju

- 4/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], novosagrađena obiteljska stambena zgrada popisni broj 19289 i dvojna garaža i dvorište na [adresa] površine 965 m2 koja je podijeljena među upisanih zk. suvlasnika tako da 4/10 dijela u naravi predstavlja kuću koja se sastoji dvoetažnog stana, podruma, kotlovnice, tavanskog prostora, garaže i kućice u dvorištu sa pripadajućim zemljištem,

2.Utvrđuje se da je doprinos tužiteljice ŽH u stjecanju imovine koja se odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela, a doprinos u stjecanju imovine u k. o. [katastarska općina] – grad k. č. br. [katastarska čestica] u 9/10 dijela,

IV. Nalaže se tuženiku da izda tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na suvlasničkom dijelu tuženika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad u 4/10 dijela i na suvlasničkom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/3 dijela (2/15 dijela nekretnine kao cjeline) a koju će ispravu za slučaj neizdavanja zamijeniti ova pravomoćna presuda", odbijaju se.

V. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.794,05 € (tritisućesedamstodevedesetčetrieuraipetcenta), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je13. travnja 2017. protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine i izdavanja tabularne isprave sa tužbenim zahtjevima navedenim u toč. II., toč.III. i toč.IV. izreke ove presude.

2. Podneskom od 19. rujna 2018. (list 81 do 81/1) tužiteljica je uz tužbene zahtjeve navedene u toč.II., toč.III. i toč.IV. izreke ove presude postavila i tužbeni zahtjev da joj tuženik na ima njezinih ulaganja u kuću izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isplati iznos od 300.000,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a na ročištu održanom kod ovog suda 18. Veljače 2025. (list 1027) tužiteljica je specificirala taj tužbeni zahtjev na način da je umjesto iznosa od 300.000,00 kn zatražila isplatu iznosa od 39.800,00 eura (tužbeni zahtjev naveden u toč.I.1. i toč.I.2.).

3. Iz navoda tužiteljice proizlazi da su ona i tuženik 28. studenog 1970. zaključili brak u kojem je rođeno dvoje djece, da je njihov brak razveden ali da su nakon razvoda baraka stranke nastavile živjeti u izvanbračnoj zajednici sve do dana podnošenja tužbe.

4. Dalje, iz navoda tužiteljice proizlazi da je tijekom trajanja bračne i izvanbračne zajednice stranaka stečena imovina navedena u toč.II., toč.III. i toč.IV. izreke ove presude.

5. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da je kuću u [adresa] (k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) tuženik stekao darovnim ugovorom od njegovih roditelja 1970., ali da je nakon useljenja stranaka u kuću, na istoj izvršeno niz adaptacija od strane obje stranke, da je među ostalim, izrađena betonska deka, izvršena prenamjena prostora u prizemlju uz rušenje postojećih zidova, zamjenu instalacija, podova, da su dva puta mijenjana vrata za izlaz na dvorišnu stranu, zamijenjene rolete na svim prozorima i balkonskim vratima, uređeno stubište, da su tri puta mijenjane instalacije centralnog grijanja i dva puta promijenjena peć za centralno grijanje, da je izvršena prenamjena tavanskog u samostalni stambeni prostor površne 70 m2, da je kompletno promijenjeno krovište, uveden plinski priključak i sl., čime da je u bitnom promijenjeno sučanstvo stvari i stvorena veća vrijednost iste nekretnine, a da je doprinos tužiteljice u stvaranju nove vrijednosti 1/3 ukupne vrijednosti kuće.

6. Podneskom od 19. rujna 2018., (list 80 do 80/1) tužiteljica je navela da njena ulaganja u nekretninu [adresa] iznose 300.000,00 kn, a koji iznos je na ročištu 18. veljače 2025. (list 1027), obzirom na izmjenu valute, tužiteljica specificirala na 39.800,00 eura.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije osporio navode tužiteljice da su stranke 28. studenog 1970. zaključile brak, naveo je da je taj brak razveden 8. travnja 1981., da je u braku rođeno dvoje djece, da su stranke nakon razvoda braka nastavile živjeti u izvanbračnoj zajednici, te da je zajednica prestala kada je tužiteljica protiv tuženika podnijela tužbu u ovom postupku, a nije osporio ni navode tužiteljice da je nekretnina navedena u toč.II. izreke presude bračna stečeina stranaka.

8. Tuženik nije osporio da su tijekom bračne i izvanbračne zajednice stranaka u nekretninu [adresa] u [adresa] vršena određena ulaganja, adaptacije, ali ne u obimu i na način kako je to navela tužiteljica.

9. Tako tuženik navodi da u sklopu adaptacije nije izrađena nova betonska deka, da je prenamjena prostora u prizemlju kuće izvršena na način da je rušen jedan zid između kupaonice i kuhinje čime da je dobiven jedan veći prostor u kojem se nalaze kuhinja i dnevni boravak, da je zamjena instalacija izvršena u nužnom dijelu za potrebe nove kuhinje, da je pod adaptiran samo u novouređenom dijelu stana, da vrata nisu bila dva puta zamijenjena kako to navodi tužiteljica, već da je prozor prenamijenjen u dvostruka vrata, da je stubište uređeno na način da je obloženo u drvo, da nisu tri puta mijenjane instalacije centralnog grijanja niti da je dva puta mijenjana peć za centralno grijanje, već da je 1984. izvršena zamjena peći u noviju peć sa bojlerom za toplu vodu, da je kasnije kupljena plinska peć sa spremnikom za toplu vodu, da je 1991., u sklopu rekonstrukcije plinovoda u cijeloj ulici, uveden plinski priključak za kuću, da su tek 2016. zamijenjene instalacije centralnog grijanja.

10. Dalje je tuženik naveo da je prenamjena tavanskog prostora u stambeni prostor izvršena na način da je tavan površine 60 m2 , a ne 70 m2 kako navodi tužiteljica, uredio za stanovanje kao jedinstveni otvoreni prostor sa jednom kupaonicom.

11. Tuženik je također u odgovoru na tužbu naveo da je sve radove adaptacije izveo on samostalno, da je izvođenje navedenih radova financirano djelomično kreditima koje da je tuženik dobio od svog poslodavca " Monting Energetika" ( 1. lipnja 1984. - kredit od 500.000,00 dinara, 18. lipnja 1985. - kredit od 800.000,00 dinara).

12. Tuženik je osporio da bi temeljem sudjelovanja u tim ulaganjima i adaptacijama tužiteljica stekla suvlasnički dio iste nekretnine, odnosno osporio je da je tužiteljica doprinijela stvaranju nove vrijednosti kuće u [adresa].

13. U odnosu na nekretninu u [adresa] k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, u naravi kuća u [adresa], tužiteljica je u tužbi navela, da, iako su parnične stranke uknjižene kao suvlasnici te kuće u jednakim suvlasničkim omjerima, da je tu kuću ona kupila vlastitim novčanim sredstvima za 67.500,00 eura, a koja novčana sredstva da je stekla prodajom vlastite imovine u Zagrebu i to prodajom dvaju stanova za iznos od 170.000,00 DEM, te dijelom i ušteđevinom, da je ostatkom sredstava a nakon isplate kupoprodajne cijene za tu kuću, tužiteljica platila porez na promet, da je od preostalih sredstava i kredita realiziranih u Erste banci, izvršena i adaptacija kuće u [adresa].

14. Tužiteljica je u tužbi navela da se doprinos tuženika u stjecanju kuće u [adresa] sastoji samo u tome što je u tu kuću uložio dio otpremnine od cca 20.000,00 eura koju da je ostvario kada je dobio otkaz na radnom mjestu, a da je prije toga bio na burzi rada i ostvarivao vrlo mala primanja.

15. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je njen doprinos u stjecanju nekretnine – kuće u [adresa] dijela, a doprinos tuženik da iznosi 1/10 dijela.

16. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio navode tužiteljice da su dva stana u [adresa] (stan u [adresa] i stan u [adresa]) vlastita imovina tužiteljice, naveo je da su ti stanovi bračna stečevina, da je stan u [adresa] stečen tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka otkupom od strane tužiteljice i tuženika, a da je stan u [adresa] – garsonijera stečen ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između tužiteljice i njene majke MH (Klun), a koju da su stranke zajedno uzdržavale sve do njene smrti 1987.

17. Tuženik je naveo da je stan u [adresa] otkupljen za 10.000,00 DEM, da ga je tuženik kompletno adaptirao na način da je promijenjen raspored prostorija, potpuno izmijenjene sve instalacije, da je za adaptaciju stana koristio materijal koji je preostao od adaptacije kuće [adresa], te da je dodatno za materijal potrošio dio iznosa od 8.000,00 DEM koje da je ishodio kreditom.

18. Tuženik nije osporio da je tužiteljica oba navedena stana prodala, ali je osporio da je tužiteljica isključivo njenim novčanim sredstvima kupila kuću u [adresa], kao što osporava i njene navode da je njegov doprinos u stjecanju kuće u [adresa] samo 1/10 dijela.

19. Iz navoda tuženika iz odgovora na tužbu proizlazi da su stranke zajednički kupile kuću u [adresa] za iznos od 67.500,00 eura, od kojeg iznosa da je tuženik platio 39.000,00 eura, a tužiteljica 28.500,00 eura, da su porez na promet nekretnina stranke platile u jednakim omjerima, da je u obnovu kuće u [adresa] tuženik potrošio 45.000,00 eura dok da je tužiteljica potrošila iznos od 47.500,00 eura.

20. Također, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je adaptaciju kompletne kuće u [adresa] vodio on sam počev od izrade projektne dokumentacije, organizacije i koordinacije svih potrebnih radova, vršenja nadzora nad uređenjem, a čime da je kroz period od 2,5 godine u kojem su izvođeni radovi, za obje stranke ostvario uštedu od 48.000,00 eura.

21. Tuženik tvrdi da je sredstva za kupovinu kuće u [adresa] i adaptaciju iste imao od preostalog iznosa kredita kojeg je dobio od poslodavca (da mu je nakon adaptacije kuće i stana u [adresa] ostalo 40% ukupne vrijednosti ), a što da iznosi 24.000,00 eura, zatim da je imao sredstva ostvarena radom i od dobiti TD Alga d.o.o., sredstva od otpremnine, i to u gotovini od 20.000,00 eura, te u materijalu u novčanoj protuvrijednosti od 33.000,00 eura.

22. Tuženik je osporio da je od poslodavca dobio otkaz, te je naveo da je radni odnosno prestao sporazumnim otkazom 15. lipnja 2003., a da je u mirovinu otišao 8. listopada 2005.

23. U odnosu na ulaganja koja su izvršena u nekretninu [adresa], tuženik je istaknuo prigovor zastare, te naveo da su svi ti radovi vremenom amortizirani.

24. Tuženik je predložio da sud odbije sve tužbene zahtjeve tužitelja.

25. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja , sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 3), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] –grad (list 6),Predugovor zaključen između TH kao prodavatelja i ŠH kao kupca **.**.2002. (list 7 do 8), Ugovor o kupoprodaji nekretnina u [adresa] zaključen između TH kao prodavatelja i ŽH i ŠH kao kupaca **.**.2002. (list 9), odgovor na tužbu (list 12 do 14), podnesak tuženika od 8. lipnja 2017. (list 16 do 20), darovni ugovor sklopljen između ZH Ž kao darovaoca i NH kao daroprimaoca 20. studenog 1972. (list 21 do 22), brisovno očitovanje broj 213/S od 6. ožujka 1990. (list 23 do 24), izvod iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] (list 25), prijepis posjedovnog lista 2255 (list 26), izvadak iz posjedovnog lista (list 27 do 28), kopiju katastarskog plana k.o. [adresa]

– grad (list 29 do 30), posjedovni list 695 (list 31), podnesak tuženika od 16. listopada 2017. (list 32), podnesak tuženika od 7. studenog 2017. (list 36), podnesak tužiteljice od 17. studenog 2017. (list 40 do 42), rješenje ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava mali Lošinj, Klasa: UP/I-335- 03/05-01/38, Urbroj:2170-84-03-02-5-ML od 7. travnja 2005. (list 43), obavijest o kreditu 5101861847 (list 44), Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627- 5101861847 (list 44/1), rukom pisani podnesak tužiteljice s prilozima (list 45 do 64), fotografije (list 65), podnesak tužiteljice od 13. rujna 2018. (list 81), dopis tuženiku prije pokretanja sudskog spora (list 82), rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj Zs- 12892/2 od 27. veljače 2003. (list 83), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-41479/16 od 29. rujna 2016. (list 84), presudu Vrhovnog vojnog suda broj 171/82 od 28. travnja 1982. (list 85 do 86), rješenje o nasljeđivanju broj O- 5536/87 od 8. prosinca 1987. (list 87), ovjerenu izjavu Š i RH (list 88), izvod iz matične knjige vjenčanih (list 89), radnu knjižicu za tužiteljicu (list 90 do 91), rješenje o mirovini od 30. siječnja 2002. za tužiteljicu (list92 93), zahvalnice broj 35 i 30 brodarskog instituta Zagreb (list 94 do 95), podatke o životnom osiguranju GrawenHrvatska d.d. i Prima osiguranja za tužiteljicu i tuženika (list 96 do 109), izvadak broj 11 Zagrebačke banke o mirovini tuženika (list 110 do 111), nacrt zgrade u [adresa] sa zahvatima (list 112 do 121), troškovnik adaptacije obiteljske kuće (list 122), račun za postavu pločica (list 123), liječničku potvrdu iznajmljivača (list 124), priznanje turističke zajednice (list 125), podatke o osnivanju i djelatnosti tvrtke Alga (list 126 do 144), odluku o otkazu ugovora o radu tuženiku (list145), sporazum poslodavca i tuženika o prestanku radnog odnosa i visini otpremnine sa potvrdom o primanjima tuženika (List 146 do 150), preslika radne knjižice tuženika (list 151), analiza prihoda i rashoda i utrška sredstava (list 152 do 162), uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu(List 163), ugovor o kreditu (list 164), rješenje i presudu Prekršajnog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju broj Pp J-2892/17(list 165 do 168), rješenje Službe za gospodarstvo, Ispostava Mali Lošinj broj UP/I-335-03/05-01/39 (list 168 do 170), bankovne izvode (list 171 do 179), rješenje o nasljeđivanju iza pok. BH (list 180), izjavu SH i RH (list 181), elaborat sačinjen po FH (list 182 do 186), troškovnik gradnje obiteljske kuće u Malom [adresa] do 191), prijava u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost (list 192), pregled potraživanja od društva JSASA (list 193), ugovor o angažmanu (list 194), skice ugovora o darovanju (list195 do 200), bankovni izvodi (list 201 do 207), troškovnik (list 208 do 211), podnesak tuženika od 19. rujna 2018. (list 214 do 215). Podnesak tuženika (list 221 do 289), podnesak tuženika od 10.listopada 2018. S prilozima (list 290 do 301), podnesak tužiteljice od 15. listopada 2018. s prilozima (list 302 do 347), podnesak tužitelja od 19. veljače 2018. (list 355 do 358); podnesak tuženika od 6. lipnja 2019. s prilozima (list 359 do 361), podnesak tuženika od 10. listopada 2019. (list 362 do 363), podnesak tuženika od 11. veljače 2020. (list 365 do 366), podnesak tuženika od 27. srpnja 2020. (list 369), medicinska dokumentacije (list 370 do 376), podnesak tuženika od 11. listopada 2020. (list 381), ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između Republike Hrvatske kao prodavatelja i ŽH kao kupca **.**.1996. (list 388 do 391), Anex darovnom ugovoru od 18. srpnja 2001. (list 392), darovni ugovor sklopljen između BH kao darovatelja i ŽH kao daroprimatelja od 30. ožujka 1984. (list 393 do 394), žalba tužiteljice od 7. prosinca 2020. (list 398 do 399), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-115/2021-2 od 26. travnja 2021. (list 404 do 405), podnesak tuženika od 6. Ožujka 2022. (list 406), saslušao stranke (list 408 do 415), dopis Središnjeg Klirinškog depozitarnog društva od 29. travnja 2022. s prilozima (list 422 do 423), saslušao tuženika (list 427 do 432), dopis Ministrastva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Črnomerec Klasa:410-01/22- 01/218, Urbroj:513-07-01-02-22-2 od 16. svibnja 2022. (list 433), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci, Klasa: 140-10/22- 12/419, Urbroj:341-14-05/8-22- od 19. svibnja 2022. (list 434 do 440), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci, Klasa: 140- 01/22-24/419, Urbroj:341-14-08/2-22 od 20. svibnja 2022. (list 443 do 445), dopis InterCapital Asset Management od 20. svibnja 2022. (list 446), podnesak tuženika od 22. rujna 2022. S prilozima (list 577 do 706), proveo očevid na licu mjesta u [adresa] i vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Dušku Obradoviću, proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darinki Cimera, saslušao svjedoke OH (list 724 do 725), DH (list 725 do 726), proveo očevid na licu mjesta u Zagrebu i vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Dušku Obradoviću, podnesak tužiteljice od 2. listopada 2023. s prilozima (list 741 do 750),saslušao svjedoke KH, OH i DH (list 756 do 758), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Duška Obradovića od siječnja 2024. (nekretnina u k. o. [katastarska općina] – grad) (list 771 do 828), nalaz i mišljenje vještaka Duška Obradovića od siječnja 2024. (nekretnina u k. o. [katastarska općina]) (list 829 do 866), račun vještaka broj 01/01/01 od 18. siječnja 2024. (list 867), račun broj 01/01/01 od 18. siječnja 2024. (list 868), podnesak tužiteljice od 28. veljače 2024. (list 871 do 873), podnesak tuženika od 5. ožujka 2024. (list 875), očitovanje vještaka Duška Obradovića od 13. Ožujka 2024. (list 880 do 883), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Darinke Cimera od 13. ožujka 2024. (list 884 do 892), račun vještaka broj 8-1-1 od 12. ožujka 2024. (list 893), podnesak tuženika od 23. ožujka 2024. (list 894 do 897), podnesak tuženika od 24. travnja 2024. (list 906 do 908), očitovanje vještaka Duška Obradovića od 8. svibnja 2024. (list 913 do 917), očitovanje vještaka Darinke Cimera od 20. svibnja 2024. (list 919 do 928), dopis Zagrebačke banke od 11. srpnja 2024. s prilozima (list 934 do 998), podnesak tuženika od 29. srpnja 2024. (list 999), podnesak tuženika od 26. rujna 2024. (list 1010 do 1011), dopuna vještačenja vještaka Darinke Cimera od 23. listopada 2024. (list 1014 do 1017), podnesak tuženika od 5. prosinca 2024. (list 1021 do 1022), podnesak tuženika od 20. siječnja 2025. s prilozima (list 1023 do 1024), saslušao vještaka Duška Obradovića (list 1032 do 1033), troškovnik tužitelja (list 1035), troškovnik tuženika (list 1036).

26. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

27. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje da li nekretnine navedene u toč.I, toč.II. i toč.III.1. izreke ove presude predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, pripada li tužiteljici pravo da joj tuženik na ime njenih ulaganja u nekretninu iz toč.I. i toč.III.1. isplati zatraženi iznos do 39.800,00 eura, da li je doprinos tužiteljice u suvlasništvu nekretnine iz toč.I. i toč.III.1. izreke presude u 1/3 dijela, te u stjecanju nekretnine iz toč.II. i toč.III. izreke u 09/10, te da li je tuženik obvezan tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njenog prava suvlasništva na nekretninama iz toč.IV. izreke ove presude u idealnim dijelovima navedenim u toč.IV.

28. Među strankama nije sporno da su 28. studenog 1970. zaključili brak, da je braku rođeno dvoje, sada već odrasle djece, da je brak stranaka razveden 24. studenog 1981., te da su parnične stranke nakon toga nastavile živjeti u izvanbračnoj zajednici sve do podnošenja tužbe 13. travnja 2017.

U ODNOSU NA NEKRETNINU U [adresa]:

29. Nije sporno, a to je utvrđeno i iz sadržaja zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5) da je tuženik uknjižen kao suvlasnik kuće u 4/10 suvlasničkih dijela, dok su u ostalim suvlasničkim omjerima, kao suvlasnici uknjižene treće osobe.

30. Uvidom u Darovni ugovor (list 21), sud je utvrdio da je 4/10 dijela (ukupno 2/5 dijela cijele stambene zgrade), tuženik stekao 20. studenog 1972. darovanjem od njegovih roditelja DH ZH i Ž.

31. Nije sporno da se predmetna kuća nalazi u Zagrebu na adresi [adresa].

32. Provedenim očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem po vještaku Dušku Obradoviću, sud je utvrdio da je predmetna kuća u naravi zgrada za stanovanje koja se sastoji od prizemlja, prvog kata i potkrovlja, da se na istoj nekretnini kao i kuća (k. č. br. [katastarska čestica] – u nalazu vještaka očito omaškom navedeno k. č. br. [katastarska čestica]) nalazi garaža te pomoćni objekt (spremište + konoba + radiona).

33. Sukladno iskazima parničnih stranaka, te svjedoka DH KH, DH OH i DH, sud je utvrdio da su u predmetu nekretninu u [adresa] tijekom trajanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka, izvršena ulaganja koja u naravi predstavljaju adaptaciju te nekretnine.

34. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su stranke počele kuću adaptirati nakon 1974. kada da je rođen njihov drugi sin OH, da su veće građevinske radove na kući poduzeli 1984., zatim 1986. ili 1987., da su svi radovi bili dovršeni do 1997. ili 1998., osim što da je 2016. ili 2017. promijenjen parket u prizemlju, te stavljene bakrene cijevi centralnog grijanja i najnovija peć – protočni bojler.

35. Prema iskazima tuženika proizlazi da su radovi na adaptaciji kuće u [adresa] vršeni u periodu od 1985. do 1991. ili 1992.

36. Iz iskaza obje stranke, te iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, proizlazi utvrđenim da su sva ulaganja i adaptacija kuće u [adresa] izvršeni za vrijeme dok su parnične stranke živjele u izvanbračnoj zajednici.

37. Naime, nije sporno da je njihov brak razveden 1981., a nema dokaza da je do 1981. bilo značajnijih ulaganja stranaka u prijepornu nekretninu.

38. Osim toga, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je izvanbračna zajednica stranaka nastavljena nakon prekida bračne zajednice 1981., odnosno da je životna zajednica stranaka, neovisno o tome što je njihov brak prekinut, nastavljena u formi izvanbračne zajednice.

39. Iz iskaza tužiteljice te navedenih svjedoka, utvrđeno je da su u vrijeme kada su vršena ulaganja i adaptacija kuće u [adresa], obje parnične stranke bile zaposlene, te da su obje podjednako brinule o zajedničkoj djeci.

40. Tužiteljica je navela u da su primanja parničnih stranaka u to vrijeme bila podjednaka obzirom da su stranke iste struke.

41. Tuženik je iskazao da su njegova primanja u to vrijeme uvijek bila viša, međutim na tu okolnost nije sudu dostavio dokaze, pa je sud, cijeneći da je na tuženiku bio teret dokaza u tom smislu, utvrdio da su stranke u navedenom periodu podjednako zarađivale i podjednako brinule o djeci i obitelji.

42. Naime, za period kada su nesporno vršena ulaganja u kuću [adresa], u spisu ne prileže svi dokazi iz kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi kolika su točno bila primanja – plaće parničnih stranaka u vrijeme kada su vršena ulaganja u kuću u [adresa].

43. Cijeneći iskaze stranaka i svjedoka sud je utvrdio da su ta ulaganja u kuću vršena u periodu između 1984. do 1997. Ili 1998., osim već naprijed navedenih ulaganja izvršenih u kuću 2016. ili 2017.

44. Provedenim građevinskim vještačenjem po vještaku Dušku Obradoviću, a koji nalaz je vještak dao na temelju iskaza stranaka te spisu priležeće dokumentacije, utvrđeno je da su u periodu od 1984. pa do 1997. ili 1998. na nekretnini u Zagrebu izvršeni radovi i to rušenje pregradnog zida u prizemlju između sadašnje blagovaonice i kuhinje u svrhu povezivanja prostora, radovi izvedbe ulaza u podrum, opločenja podova podrumskih prostorija, rušenja parapeta prozora u svrhu stvaranja otvora za vrata, strojarski radovi na montaži radijatora u sklopu povezanih prostora kuhinje u prizemlju, izmjena postojećeg drvenog krovišta na pomoćnom objektu, doprema, ugradnja i montaža predgotovljenog betonskog roštilja, izrada WC-a u prizemlju kuće, zamjena opločenja postojećih podova, izmjena razvoda centralnog grijanja, demontaža postojećih kamenih poklopnica unutarnjih stepenica sa dobavom i ugradnjom drvenih talpi, izvedba terase površine 35 m2, uređenje tavanskog prostora, zamjena dotrajalog pokrova i ugradnja krovnih prozora i rušenje špajze u prizemlju.

45. Vještak je vrijednost svih tih radova procijenio na iznos od 68.556,50 eura.

46. Iz nalaza vještaka (list 881 do 882), proizlazi utvrđenim da je vještak u toč 1. do 15. točno označio koji su sve radovi izvedeni i koje je bilo potrebno izvesti u sklopu tih radova, dok je u svojoj procjeni ulaganja (list 883), vještak točno označio količine i površine izvršenih radova, jedinične cijene radova i ukupnu vrijednost izvedenih radova.

47. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka (list 894 do 896), navodeći da je vještak previsoko utvrdio vrijednost izvedenih radova, da nije primijenio stopu amortizacije prilikom utvrđenja vrijednosti, da nije cijenio da su radovi navedeni pod toč 6. i 7. izvedeni od strane sina stranaka DH i plaćeni njegovim sredstvima.

48. Također je tuženik u prigovoru naveo da je radove navedene u toč.11. izvršio on osobno i da je utrošen materijal koji je on osobno kupio, da iz nalaza vještaka nije jasno o kojoj se terasi radi, a da su radovi iz toč.15. već obračunati u toč.1.

49. Vještak je očitovanju na prigovore tuženika u cijelosti ustrajao kod svog nalaza i mišljenja te kod procjene vrijednosti cijele nekretnine i izvršenih ulaganja.

50. Kako tuženik prigovorima nije doveo u pitanje istinitost nalaza vještaka, kako u dijelu koji se odnosu na procjenu vrijednosti cijele nekretnine, tako i u dijelu koji se odnosi na procjenu izvršenih ulaganja, kako tuženik na tu okolnost nije predložio provođenje novih dokaza niti predložio provođenje novog vještačenja, te kako je vještak nalaz i mišljenje izradio sukladno iskazima stranaka danim na ročištu prije dostavljanja nalaza i mišljenja, to sud smatra da je nalaz vještaka dan u skladu sa pravilima struke, na temelju privedenih dokaza, te da je nalaz točan i istinit jer tuženik koji je nalazu prigovorio, istinitost nalaza nije doveo u pitanje svojim prigovorima.

51. Tuženik je tijekom postupka u više navrata i pored podnesaka koji je pisao njegov punomoćnik – odvjetnik, dostavljao razne podneske - promemorije koje je isključivo on sastavljao i koje nisu utemeljene na nikakovim dokazima iz kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi točnost njegovih navoda, odnosno utvrditi drukčije od onoga što su sam tuženik, tužiteljica i saslušani svjedoci iskazali kako o periodu izvođenja radova na adaptaciji kuće, tako i o količini i sadržaju izvedenih radova.

52. Stoga je sud u cijelosti utvrdio istinitim prihvatio nalaz vještaka Duška Obradovića o radovima izvedenim na adaptaciji kuće u [adresa] i cijeni tih radova.

53. U odnosu na vrijednost ulaganja izvršenih u kuću u [adresa] sud je, iz iskaza stranaka te svjedoka DH utvrdio da su radovi navedeni u toč. 6. I 7. nalaza vještaka (izmjena postojećeg krovišta na pomoćnom objekta sa izvedbom nove konstrukcije krova, te doprema, ugradnja i montaža predgotovljenog betonskog roštilja), izvedeni od strane DH, da su i financirani od strane DH, te stoga ti radovi, po mišljenju suda ne predstavljaju ulaganje stranaka u predmetnu nekretninu.

54. Ukupna vrijednost tih radova sukladno nalazu vještaka iznosi 4.625,00 eura, te je sud od utvrđene cijene radova od 68.556,50 eura, odbio iznos od 4.625,00 eura, te utvrdio da ulaganja stranaka u nekretninu u Zagrebu čine tržišnu protuvrijednost iznosa od 63.931,50 eura.

55. U vrijeme izvršenih ulaganja u nekretninu u Zagrebu, a kako je sud već naprijed naveo, stranke su živjele u izvanbračnoj zajednici.

56. Kako je već naprijed navedeno, doprinos stranaka u ulaganju je podjednak, te sud smatra da je tužiteljica u nekretninu tuženika uložila ½ iznosa od 63.931,50 eura, odnosno da njeno ulaganje u nekretninu tuženika kao njegovu posebnu imovinu iznosi 31.965,75 eura.

57. Naime, u vrijeme kada su stanke izvršile najveći dio ulaganja u predmetnu nekretninu, u primjeni su bile odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje ZBPO, Narodne novine 11/78, 45/89, 59/90), koji je bio na snazi do 1. srpnja 1999.

58. Mada tuženik navodi da je dio radova na adaptaciji kuće on sam izvodio, da su ti radovi financirani djelomično iz kredita koje je dobio od svoje tvrtke 1984. i 1985., iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi koje je točno radove osobno tuženik izvršio na predmetnoj kući, a niti je iz provedenih dokaza sud utvrdio da je tuženik isključivo iz njegovih vlastitih sredstava otplaćivao kredite koje je dobio.

59. Naime, kako je sud već naprijed naveo, utvrđeno je da su stranke u vrijeme ulaganja živjele u izvanbračnoj zajednici, da su njihovi osobni dohoci bili podjednaki, da su podjednako brinuli o djeci i obitelji, te sud smatra da ako je tuženik osobno i izvršio pojedine radove na adaptaciji kuće, za to vrijeme je netko morao brinuti o djeci, kuhanju spremanju i sl., a nema dokaza da je to bila neka treća osoba osim tužiteljice.

60. Stoga sud smatra da su iznosi kredita koje je tuženik ishodio od svoje tvrtke 1984. i 1985., vraćeni u vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka iz njihovih zajedničkih sredstava, te stoga predstavljaju imovinu stečenu radom stranaka za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, odnosno sukladno odredbi čl.271. ZBPO/78 ulaganja stranaka u kuću u [adresa] su njihova zajednička imovina u jednakim dijelovima.

61. Cijeneći utvrđeni iznos ulaganja tužiteljice u nekretninu u Zagrebu u kontekstu sa utvrđenom vrijednosti cijele nekretnine (623.000,00 eura) te cijeneći nalaz građevinskog vještaka u dijelu u kojem on utvrđuje da ulaganjima izvršenim u prijepornu nekretninu nije izmijenjeno sučanstvo stvari, sud smatra da nekretnina navedena u toč. I. izreke ove presude nije bračna stečevina parničnih stranaka, da tužiteljica nije doprinijela vrijednosti iste nekretnine u 1/3 dijela, te da joj stoga ne pripada pravo suvlasništva iste nekretnine u 1/3 dijela, a niti pravo da od tuženika zahtjeva izdavanje tabularne isprave kojom bi stekla mogućnost uknjižbe tog suvlasničkog dijela u zemljišnu knjigu u svoju korist.

62. Stoga su tužbeni zahtjevi tužiteljice koji se odnose na utvrđenje da 4/10 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje da je tužiteljica doprinijela stjecanju te imovine u 1/3 dijela, te tužbeni zahtjev koji se odnosi na obvezu tuženiku da joj izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva iste nekretnine u 1/3 dijela, odnosno u 2/15 dijela nekretnine kao cjeline, utvrđeni neosnovanim i kao takvi odbijeni.

63. Naime, iz ugovora o darovanju od 20. studenog 1972. utvrđeno je da je nekretnina u Zagrebu darovana tuženiku od strane njegovih roditelja.

64. Iz provedenog građevinskog vještačenja utvrđeno je da ulaganjima tužiteljice u predmetnu nekretninu nije došlo do izmjene sučanstva i namjene korištenja predmetne nekretnine, a također tužiteljica nije dokazala da je između nje i tuženika postojao dogovor da će ona ulaganjima u predmetnu nekretninu kao posebnu imovinu tuženika, steći suvlasništvo iste nekretnine.

65. Cijeneći navedeno, te činjenicu da je tužiteljica ulaganjem u posebnu nekretninu tuženika doprinijela povećanju vrijednosti iste nekretnine u novčanoj protuvrijednosti od 31.965,75 eura, sud je utvrdio da taj iznos predstavlja iznos kojeg je tuženik stekao bez osnove, odnosno stekao ga je na temelju osnove koja je otpala nakon što je prestala izvanbračna zajednica i životna zajednica (2017.) i nakon što je tužiteljica iste godine prestala koristiti nekretninu u Zagrebu.

66. Sukladno odredbi čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ) tuženik je dužan tužiteljici naknaditi navedeni iznos kao vrijednost postignute koristi, i to koristi koja se utvrđuje prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske odluke.

67. Stoga nije od utjecaja prigovor tuženika da sudski vještak nije posebno obračunao iznos amortizacije izvršenih radova koja predstavljaju ulaganja tužiteljice, obzirom da je vještak nalaz i mišljenje dostavio cijeneći i vrijeme izvršenih ulaganja, a kako to i navodi (list 883).

68. Neosnovan je prigovor tuženika da je tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu izvršenih ulaganja zastario.

69. Naime, sukladno odredbi čl.235. st.1. t.1. i toč.4. ZOO, zastara ne teče između bračnih drugova, niti između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici dok ta zajednica postoji.

70. Kako je nesporno utvrđeno da je izvanbračna zajednica stranaka prestala 2017., da je tek tada tužiteljica i prestala koristiti nekretninu u Zagrebu, to tek od dana prestanka izvanbračne zajednice teče rok u kojem je tužiteljica mogla postaviti tužbeni zahtjev za isplatu izvršenih ulaganja.

71. Kako je utvrđeno da je tužiteljica ulaganjima u posebnu nekretninu tuženika doprinijela iznosom od 31. 965,75 eura, a tužbenim zahtjevom je zatražila da joj tuženik isplati iznos od 39.800,00 eura, to ju je sud odbio sa dijelom tog tužbenog zahtjeva iznosom od 7.834,25 eura.

U ODNOSU NA NEKRETNINU U [adresa].

72. Tužiteljica u tužbi navodi da je navedenu nekretninu kupila svojim novčanim sredstvima za iznos od 67.500,00 eura, a koja novčana sredstva da je stekla prodajom dvaju stanova u [adresa] za iznos od 170.000,00 DEM te dijelom ušteđevinom.

73. Dalje navodi da je ona platila porez na promet, te da je zajedno sa sredstvima kredita realiziranim u Erste banci, izvršena i adaptacija kuće.

74. Tužiteljica je postavila tužbene zahtjeve da sud utvrdi da ta nekretnina (cjelina k. č. br. [katastarska čestica] upisna u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad), predstavlja bračnu stečevinu, da je njen doprinos u stjecanju te imovine 9/10 dijela , a tuženikov 1/10 dijela, te je postavila i zahtjev da joj tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na toj nekretnina u 4/10 tuženikovog suvlasničkog dijela.

75. Tuženik je u odnosu na nekretninu u [adresa] u odgovoru na tužbu naveo da su stanovi koje je tužiteljica prodala a nalazili su se u Zagrebu na adresi [adresa], te u [adresa] bili bračna stečevina njega i tužiteljice, da je stan u [adresa] stečen otkupom od strane parničnih stranaka za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a stan u [adresa] da je stečen ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između tužiteljice i njene majke, a koje uzdržavanje da je majci zajedno sa tužiteljicom pružao i tuženik.

76. Tuženik osporava da je nekretnina u [adresa] kupljena isključivo sredstvima tužiteljice te osporava da bi njen doprinos u stjecanju te nekretnine iznosio 9/10, a njegov samo 1/10 dijela, dok ne osporava da ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim suvlasničkim dijelovima.

77. Među strankama nije sporno da su kuću u [adresa] na adresi [adresa], a koja kuća je izgrađena na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad kupili za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, a za koju je sud utvrdio da je trajala od razvoda braka 1981. pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 13. travnja 2017.

78. Među strankama nije sporno a to je sud utvrdio i uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina u Malom [adresa] zaključen između TH kao prodavatelja s jedne strane, te ŽH i ŠH kao kupaca sa druge strane, da su parnične stranke nekretninu u [adresa] kupile 4. studenog 2002. (list 9), a među strankama nije sporno da je kupoprodajna cijena za istu nekretninu iznosila 67.500,00 eura.

79. Da je kupoprodajna cijena za predmetu nekretninu iznosila 67.500,00 eura sud je utvrdio i uvidom u predugovor zaključen 27. ožujka 2002. između TH i ŠH (list 7 do 8), te u potvrdu od 5. studenog 2002. (list 8).

80. Iz navedenog predugovora utvrđeno je da je **.**.2002. ŠH koji je u predugovoru naveden kao kupac, isplatio kaparu u iznosu od 5.500,00 eura.

81. Među strankama nije sporno, a to je utvrđeno i uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, da su obje parnične stranke u jednakim suvlasničkim omjerima uknjižene kao suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad.

82. Nekretnina u [adresa] kupljena je 4. studenog 2002. u vrijeme kada su nesporno parnične stranke živjele u izvanbračnoj zajednici.

83. U vrijeme kada su parnične stranke kupile predmetnu nekretninu u primjeni su bile odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine 162/98, dalje OBZ/98).

84. Odredbom čl.252. tog zakona bilo je propisano da je bračne stečevina imovina koji su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i potječe iz te imovine.

85. Člankom 253. istog zakona bilo je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili, dok je člankom 257. bilo propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina.

86. Čl.262 propisivao je da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

87. U članku 363. istog zakona bilo je propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali prije početka primjene ovog zakona, ako zakonom nije drukčije određeno.

88. Tužiteljica je tužbu u ovom parničnom postupku podnijela 13. travnja 2017., dakle cca 15 godina nakon što je kupljena nekretnina u [adresa], i nakon što je izvršena uknjižba parničnih stranaka kao suvlasnika iste nekretnine u jednakim suvlasničkim omjerima.

89. Iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da su stranke u vrijeme zaključenje kupoprodajnog ugovora od 4. studenog 2002. dogovorile da bi uknjižba prava suvlasništva nekretnine u [adresa] u korist tuženik ŠH u ½ dijela bila samo formalna.

90. Po mišljenju ovog suda, tužiteljica je i u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine u [adresa] 4. studenog 2002. a i prije toga, imala ista saznanja u pogledu statusa imovine – stanova u [adresa] u [adresa] i u [adresa].

91. Imajući u vidu njeno saznanje u pogledu statusa tih stanova, tužiteljica je zaključenjem ugovora o kupoprodaji od 4. studenog 2002. iskazala svoju suglasnost da se kao kupac na nekretnini u [adresa] legitimira i tuženik.

92. Tu suglasnost tužiteljica je iskazala i pristankom da se tuženik uknjiži kao suvlasnik navedene nekretnine u ½ dijela.

93. Mada pristanak tužiteljice u tom smislu ne predstavlja ugovor o podjeli bračne stečevine, sud smatra da je tužiteljica u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine i uknjižbe prava suvlasništva na istoj nekretnini u korist tuženika, sa tuženikom tako bila dogovorila.

94. Naime, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme zaključenja ugovora od 4.studenog 2002. bila u zabludi, da joj je tuženik prijetio, i da nije imala saznanje što potpisuje, a niti je utvrđeno da je iskazala svoje protivljenje uknjižbi tuženika kao suvlasnika prijeporne nekretnine u ½ dijela.

95. Tužiteljica je na ročištu održanom 25. travnja 2022. (list 412) iskazala da je kupoprodajni ugovor kojim je kupljena kuća u [adresa] potpisala ali da ga nije čitala, da je za uknjižbu tuženika kao suvlasnika kuće zajedno s njom doznala kada su se i uknjižili u prosincu 2002. te navodi da o tome ranije nije bilo govora, a da izmjenu suvlasništva nije tražila sve do podnošenje ove tužbe jer da nije htjela sramotiti tuženika.

96. Ovakove navode tužiteljice sud nije cijenio istinitim jer nije logično niti životno da tužiteljica nije pročitala kupoprodajni ugovor, tim prije što se nije protivila niti uknjižbi tuženika kao suvlasnika nekretnine, a niti je u tom smislu tužiteljica dostavila dokaze.

97. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom navedenim u toč.IV. izreke ove presude zatražila da sud utvrdi da bračnu stečevinu nje i tuženika predstavlja cjelina nekretnine u [adresa], a što je sud i utvrdio iz provedenih dokaza i navoda tuženika, te je usvojio tužbeni zahtjev naveden u toč.III. izreke presude.

98. Tuženik se nije niti protivio tužbenom zahtjevu kojim se traži da bračnu stečevinu čini cjelina nekretnine u [adresa], upravo to je i tvrdio tijekom trajanja postupka.

99. Tuženik se protivio utvrđenju da je doprinos tužiteljice u stjecanju te nekretnine 9/10 dijela i nalogu da izda tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na 4/10 suvlasničkih dijelova tuženika.

100. Među strankama nije sporno niti da su nakon što je kupljena nekretnina u [adresa], u istu nekretninu i za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka izvršena ulaganja, te da su ta ulaganja dovršena do konca 2004.

101. U vrijeme ulaganja – adaptacije nekretnine u [adresa] u periodu od kupnje kuće 2002. pa do konca 2004. u primjeni su bili Obiteljski zakon/1998 koji se primjenjivao do 21. srpnja 2003. te Obiteljski zakon (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04; dalje OBZ/03).

102. I OBZ /03 je u čl. 248. propisivao da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je čl.249 bilo propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

103. Člankom 253. st.1. bilo je propisano da je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostala njegova vlastita imovina, dok je i u st.2. bilo propisano da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl.248 istog zakona ( nasljeđivanje, darovanje i sl.).

104. Čl.258. je bilo propisano da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz čl.3. zakona stvara imovinsko pravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

105. Među strankama nije sporno da su vrijeme kupnje i adaptacije kuće u [adresa] živjeli u izvanbračnoj zajednici, a nije sporno niti da svoje imovinsko pravne odnose na postojećoj i budućoj imovinu nisu uredili bračnim ugovorom (čl.255. OBZ/03).

106. U smislu odredbi OBZ/98 i OBZ/03 postoji presumpcija da su bračni – izvanbračni drugovi suvlasnici imovine koja predstavlja bračnu stečevinu u jednakim suvlasničkim omjerima.

107. Ova presumpcija odnosi se samo na bračnu stečevinu, dakle na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja zajednice ili imovinu koja potječe iz tog rada.

108. Tužiteljica kao izvanbračni drug tuženika ima pravo pred sudom zahtijevati da se utvrde udjeli stranaka u stjecanju imovine koja predstavlja bračnu stečevinu ukoliko se radi o stjecanju iz imovine koja nije predstavljala bračnu stečevinu ili sredstva koja nisu ostvarena radom u bračnoj /izvanbračnoj zajednici

109. Tužiteljica tvrdi da je kuća u [adresa] kupljena od sredstava ostvarenih prodajom njezine vlastite imovine – stanova u [adresa] i [adresa], od koje prodaje ona da je uprihodovala 170.000,00 tadašnjih DEM. 110. Tuženik osporava navode tužiteljice da bi iste nekretnine - stanovi bili posebna imovina tužiteljice, te tvrdi da su i ti stanovi bračna stečevina.

111. Uvidom u Darovni ugovor (list 393), sud je utvrdio da je stan u [adresa], a na adresi [adresa]., tužiteljica stekla 30. ožujka 1984. darovanjem od njene majke BH.

112. Stoga nisu točni navodi tuženika da je stan u [adresa] stečen temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

113. Ovo tim prije što nema dokaza da je između majke tužiteljice i tužiteljice bio zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a niti da je postojala namjera zaključenja takvog ugovora.

114. Stoga sud utvrđuje da stan u [adresa] u [adresa] predstavlja posebnu imovinu tužiteljice ŽH stečenu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka.

115. Među strankama nije sporno da je taj stan tužiteljica prodala nakon što je kupljena kuća u [adresa].

116. Naime spisu ne prileži kupoprodajni ugovor iz kojeg bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi kada je točno prodan stan u [adresa], a niti za koju kupoprodajnu cijenu.

117. Tuženik navodi da je taj stan prodan cca 1 mjesec nakon što je već bio prodan stan u [adresa], a za kojeg je sud uvidom u kupoprodajni ugovor (list 84) utvrdio da je prodan 21. listopada 2002.

118. Cijeneći da je kuća u [adresa] kupljena 4. studenog 2002. to sud smatra da je stan u [adresa] prodan nakon što je već bila kupljena kuća u [adresa].

119. Tužiteljica tvrdi da je stan u [adresa] prodala za 45.000,00 DEM, a tuženik za 44.000,00 DEM, a koji iznosi predstavljaju protuvrijednost 22.500,00 eura, odnosno 23.010,00 eura.

120. Za stan u [adresa] je utvrđeno da je prodan 21. listopada 2002. za iznos od 125.000,00 DEM , odnosno 63.911,45 €.

121. Slijedom navedenog, utvrđeno je da kupoprodajna cijena koju je tužiteljica polučila od prodaja stana u [adresa], nije bila dio sredstava od kojih je kupljena nekretnina – kuća u [adresa], jer je taj stan prodan nakon što je već kuća u [adresa] bila kupljena.

122. Za stan u [adresa] u [adresa] utvrđeno je da ga je na korištenje 1985. dobila tužiteljica ŽH, a što svojim iskazom potvrđuje i tuženik ŠH (list 413).

123. Mada je tužiteljica iskaza da je u periodu od 1981. pa do 1986. živjela odvojeno od tuženika, odnosno da u to vrijeme nije egzistirala izvanbračna zajednica među strankama, da je ona 1981. pa do 1986. živjela sa majkom dok da su djeca ostala živjeti sa tuženikom, ona navodi i da je bez obzira na tu činjenicu ulagala sredstava u tuženikovu kuću u [adresa], a da je vršila ulaganja potvrđuju i tuženik saslušani svjedoci.

124. S druge strane tuženik iskazuje da je između njega i tužiteljice samo formalno prekinuta životna zajednica i to iz razloga što je tužiteljica imala mogućnost od tvrtke u kojoj je radila, dobiti stan na korištenje, te da je stan i dobila na korištenje.

125. Da je tužiteljica od svoje tvrtke dobila na korištenje stan u [adresa], nije među strankama niti sporno.

126. Međutim, sve dok taj stan nije otkupljen, tužiteljica nije bila vlasnik stana, nego je na stanu postojalo stanarsko pravo koje tužiteljica nije mogla otuđiti niti unovčiti.

127. Također, sud smatra nelogičnim i neživotnim da tužiteljica koja po njenim navodima ne živi u izvanbračnoj zajednici sa tuženikom i pored te činjenice, ulaže u njegovu posebnu imovinu.

128. Neovisno o tome, sud je uvidom u ugovor o kupoprodaji stana (list 388 do 389) utvrdio da je tužiteljica predmetni stan kupila od Republike Hrvatske - Ministarstva obrane 23. svibnja 1996. za iznos od 56.198,38 KN (sada 7.458,80 eura).

129. Među strankama nije sporno da je stan u [adresa] kupljen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka 1996.

130. Iz provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da je taj stan kupljen posebnim novčanim sredstvima tužiteljice.

131. Naime, o visini osobnih dohodaka parničnih stranaka u vrijeme prije nego je i kada je kupljen stan u [adresa], nema kompletnih podataka, a sud je, kako je to već obrazložio uz tužbene zahtjeve tužiteljice vezane za kuću u [adresa], utvrdio da su udjeli, prihodi i briga parničnih stranaka o obitelji u vrijeme prije kupnje kuće u [adresa] bili podjednaki (ZBPO čl.281. st.1.).

132. Stoga sud smatra da je i stan u [adresa] kupljen zajedničkim novčanim sredstvima parničnih stranaka, te je i taj stan predstavljao njihovu zajedničku imovinu stečenu iz njihovih prihoda ostvarenih radom i kreditima za koje nema dokaza da su vraćani iz posebne imovine jednog od izvanbračnih drugova.

133. Stoga i iznos polučen prodajom stana [adresa] od 125.000,00 DEM (63.911,46 eura), predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka u smislu odredbe čl. 252 OBZ/98 koji je bio na snazi u vrijeme kada je prodan stan [adresa] (21. listopad 2002. – list 84).

134. Nije sporno da je kuća u [adresa] kupljena 4. studenog 2002. za iznos od 67.500,00 eura.

135. Računajući da je na ime kupoprodajne cijene kuće u [adresa], još i prije nego što je prodan stan u [adresa], odnosno 27. ožujka 2002., prodavatelju kuće u [adresa] TH bila isplaćena kapara u iznosu od 5.500,00 eura, to je sud utvrdio da je od kupoprodajne cijene stana u [adresa] prodavatelju TH **.**.2002. mogao biti isplaćen ukupni iznos od 58.411,45 eura, dok mu je iznos od 5.500,00 eura bio isplaćen još 27. ožujka 2002.

136. Tuženik tvrdi i da su iznos kapare stranke platile u jednakim dijelovima, a nema dokaza da to ne bi bilo točno, tim prije što je predugovor o kupoprodaji potpisao kao kupac samo tuženik.

137. Nakon kupnje kuće u [adresa], strankama je od prodaje stana u [adresa] ostao iznos od 5.500,00 eura.

138. Kako je već naprijed navedeno, od prodaje stana u [adresa] polučen je iznos između 22.500,00 eura i 23.010,00 eura (stranke o tome različito iskazuju).

139. Kada se iznos od 5.500,00 eura pridoda navedenim iznosima od 22.500,00 eura ili 23.010,00 eura proizlazi utvrđenim da je za adaptaciju kuće u [adresa] od prodaje stanova u [adresa] i [adresa] preostao iznos od 28.000,00 eura, odnosno 28.510,00eura (ŽH navodi da su [adresa] prodaje za 45.000,00 DEM = 23.010,00 eura, a ŠH da je taj stan prodan za 44.000,00 DEM = 22.500,00 eura).

140. Mada tužiteljica iskazuje da je stan u [adresa] iznajmljivala od 1992. do 2002. za iznos od cca 500,00 DEM mjesečno,a da je stan u [adresa] iznajmljivala u periodu od 1987. do 2002. za iznos od 400,00 DEM mjesečno, te mada tuženik to niti ne spori ali osporava iznose mjesečne najamnine, iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je ona iznose ostvarene od najma navedenih stanova stavljala u zajedničku kasu nje i tuženika.

141. Tuženik je iskazao da iznosi ostvareni od najamnine stanova u [adresa] i [adresa] nisu ulagani u nekretninu u [adresa], a niti u kuću na Vrhovcu, te da su od iznosa najamnine stranke bolje živjele i više omogućile njihovoj djeci.

142. I svjedok OH iskazao je da je novac ostvaren iznajmljivanjem stanova [adresa] korišten za život obitelji, da ne zna da li je nešto od tih iznosa ušteđeno.

143. Svjedok DH nema saznanja o financijama njegovih roditelja.

144. Tužiteljica nije dokazala niti sudu na tu okolnost dostavila dokaze iz kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi niti da su novčana sredstva ostvarena iznajmljivanjem stanova u [adresa] i [adresa] korištena za adaptaciju kuće u [adresa], niti je dokazala o kolikim iznosima novca se radilo, te je stoga sud cijenio neistinitim i neosnovanim njene navode o tome da su i sredstva ostvarena iznajmljivanjem navedenih stanova korištena za adaptaciju kuće u [adresa]. 145. Sud je slijedom navedenog utvrdio da je kuća u [adresa] kupljena za iznos do 67.500,00 eura.

146. U tom iznosu sadržan je dio iznosa od 58.411,45 eura ostvaren prodajom stana u [adresa], za koji je stan utvrđeno da predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka u jednakim omjerima jer drukčije stranke nisu dokazale, da je u tom sadržan i iznos kapare od 5.500,00 eura također u jednakim omjerima, dok za porez na promet nekretnine nije utvrđeno niti koliko je on iznosio niti tko ga je platio, niti kada je plaćen.

147. Dalje je utvrđeno da je u adaptaciju kuće u [adresa], a što ni tuženik ne osporava, uložen iznos polučen prodajom stana u [adresa] (22.500,00 – 23.010,000 eura).

148. Mada tužiteljica navodi da je u kuću u [adresa] uložila i ušteđevinu, u tom smislu sudu nije dostavila nikakove dokaze, a pogotovo ne dokaze o tome koliko je iznosila ta ušteđevina i od čega je potjecala.

149. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik prilikom raskida radnog odnosa u tvrtki "Monting" dobio otpremninu, da je od iste tvrtke kao kompenzaciju za lošu plaću dobio na korištenje poslovni prostor u Rementicu, koji poslovni prostor da je iznajmljivao tvrtki "Jasi" nekih 3 godine, a tuženik ŠH tvrdi da je osim otpremnine u iznosu od 20.000,00 eura od tvrtke " Monting" bio plaćen i materijal u vrijednosti 220.000, 00 KN (29.199,01 euro), a koji materijal da je utrošen prilikom adaptacije kuće u [adresa].

150. Svjedok OH je potvrdio da je tuženikova bivša tvrtka "Monting" dio tuženikove otpremnine plaćala na način da je plaćala građevinski materijal za kojeg svjedok vjeruje da je velikim dijelom bio utrošen u kuću u [adresa].

151. Provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darinki Cimera utvrđeno je da je tužiteljica u periodu od 22. prosinca 2001. do rujna 2018. stekla prihod od ukupno 130.453,71 euro, a da je tuženik u periodu od 29. svibnja 2003. (sporazum Monting d.d.) do 1. listopada 2018. uprihodovao ukupno 81.280,08 eura.

152. Međutim, sud nije cijenio prihode stranaka ostvarene nakon dovršetka adaptacije kuće u [adresa], odnosno prihode ostvarene nakon 31. prosinca 2004., jer ti prihodi nisu mogli biti uloženi niti u kupnju a niti u adaptaciju kuće u [adresa] jer su stečeni nakon kupnje i adaptacije, a niti su na kući nakon konca 2004. Vršena kakova ulaganja od obje stranke(to je među strankama nesporno).

153. Sud je kao doprinos stranaka u kupnji kuće u [adresa] i adaptaciji iste cijenio samo njihov doprinos i prihod koji su ostvareni do dovršetka adaptacije kuće 31. prosinca 2004.

154. Kako je već naprijed navedeno utvrđeno je da su u kupnju kuće u [adresa] stranke uložile jednake novčane iznose ostvarene prodajom stana u [adresa] (svaka po ½ iznosa od 67.500,00 eura).

155. Utvrđeno je dalje da je u adaptaciju kuće u [adresa], a što ne spori niti tuženik, uložen iznos ostvaren prodajom stana u [adresa] koji je posebna imovina tužiteljice.

156. Cijeneći nalaz vještaka Darinke Cimera - sadržaj tablice 1 i 2, sud je utvrdio da je tužiteljica ukupno od sredstava njene mirovine u periodu od 22. prosinca 2001. do 31. prosinca 2004. ostvarila novčani iznos do 72. 238,01 KN (9.587,63 eura), da su joj isplaćena sredstva kredita u iznosu od 73.619,16 kn (9.770,94 eura), uplaćena sredstva pasivne kamate u iznosu od 11,25 kn (1,49 eura), te pasivnih kamata u iznosu od 17,61 kn ( 2,34 eura), te premija od Grawe životnog osiguranja u iznosu od 25.820,57 kn (3.426,98 eura).

157. Međutim, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je kredite koje je tužiteljica podigla te uplate premija Grawe životnog osiguranja tužiteljica plaćala iz svoje posebne imovine, a sa sigurnošću je utvrđeno da je u tom periodu između nje i tuženika egzistirala izvanbračna zajednica.

158. Iznosi uplata izvršenih u periodu između 29. lipnja 2004. do 30. studenog 2004. uplaćeni su na račun tužiteljice od strane DH, dok su iznosi evidentirani na računu tužiteljice u periodu od 8. rujna 2005. do rujna 2018. uplate izvršene nakon što je već bila dovršena adaptacija kuće u [adresa].

159. Osim toga, novčana sredstva ostvarena iz kredita, temeljem polica životnog osiguranja i sl. ukoliko ne postoje dokazi da su sredstva kredita i premije polica osiguranja vraćane iz posebne imovine jednog izvanbračnog druga, smatraju se bračnom stečevinom.

160. Za tuženika je iz nalaza vještaka Cimere utvrđeno da je do dovršetka adaptacije kuće u [adresa] 31. prosinca 2004. na njegov račun uplaćen iznos od 10.000,00 eura, a za koje je utvrđeno da predstavljaju otpremninu tuženika.

161. I otpremnina jednog bračnog /izvanbračnog druga se također smatra bračnom stečevinom, obzirom da je ostvarena u svezi sa dugogodišnjim radom u ovom slučaju tuženika u njegovoj firmi, a za vrijeme kojeg rada je i doprinos drugog bračnog/izvanbračnog druga cijenjen kao doprinos kojim je omogućen rad drugog bračnog/izvanbračnog druga.

162. Provedenim građevinskim vještačenjem po vještaku Dušku Obradoviću utvrđeno je da su stranke nakon kupnje kuće u [adresa], na ime adaptacije kuće do 31. prosinca 2004. uložila novčana sredstva u iznosu od 180.000,00 eura.

163. Iznos tih ulaganja vještak je procijenio imajući u vidu cijene radova i materijala u vrijeme davanja svog nalaza.

164. Vještak je tržišnu vrijednost prijeporne nekretnine u vrijeme kupnje iste nekretnine procijenio na 152.900,00 eura, a sadašnju vrijednost na iznos od 497.100,00 eura.

165. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka navodeći da je vrijednost nekretnine iskazana u preniskom iznosu, da vještak nije cijenio da je objekt kupljen u gotovo ruševnom stanju, da je izvorno građen 1846., da je kod rekonstrukcije i adaptacije bilo nužno izvoditi radove rekonstrukcije i adaptacije sukladno smjernicama konzervatorskog odjela, a što da je bitno povećalo troškove rekonstrukcije.

166. Vještak je dao odgovore na sve primjedbe tuženika te naveo da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, da je prilikom procjene vrijednosti nekretnine i ulaganja cijenio troškove rekonstrukcije i adaptacije objekta u skladu sa radovima izvršenim na objektu uključujući sva potrebna konstruktivna pojačanja objekta, te radove koje je bilo potrebno izvesti prema smjernicama konzervatorskog odjela.

167. Vještak je dalje u očitovanju naveo da prilikom rekonstrukcije i adaptacije objekta na istom nisu rađeni nikakovi posebni zahtjevni radovi koji bi mogli povećati vrijednost sveukupnih radova.

168. Vještak je kod svojih navoda ostao i prilikom davanja svog iskaza kod suda na ročištu 19. ožujka 2025.

169. Tuženik nije nikakovim dokazima niti dokaznim prijedlozima doveo u pitanje utvrđenja vještaka Obradovića, a niti je predložio provođenje novog građevinskog vještačenje radi otklanjanja prigovora koje je istaknuo na nalaz vještaka Obradovića.

170. Slijedom toga sud je utvrdio istinitim i stručnim nalaz vještaka Obradovića.

171. Kako je već naprijed navedeno, financijskim vještačenjem po vještaku Cimeri utvrđeni su prihodi tužiteljice i tuženika u periodu od kupnje kuće u [adresa] do dovršetka adaptacije iste 31. prosinca 2004., a za koje prihode u spisu prileže materijalni dokazi.

172. Tužiteljica je (list 411) iskazala da je tuženikova firma Monting isplatila tuženiku na ime otpremnine iznos od 10.000,00 eura u vrijednosti materijala kod tvrtke Feroterm.

173. O ostalim prihodima parničnih stranaka, a koji bi prihodi predstavljali posebnu imovinu jedne od parničnih stranaka spisu ne prileže nikakovi dokazi.

174. Mada tužiteljica iskazuje da je ona osnovala TD Alga d.o.o. te i prihod tog TD smatra svojim posebnim prihodom, sud je utvrdio da su parnične stranke 22. prosinca 1995. (list 138 do 142), uskladile dokumente TD Alga d.o.o. sa Zakonom o trgovačkim društvima, a tužiteljica je sama iskazala da je vođenje poslova tog TD povjerila tuženiku, dok tuženik navodi da je i od tog TD imao prihode.

175. Također, iz iskaza svjedoka OH i DH, proizlazi utvrđenim da je i dio ulaganja izvršenih u kuću u [adresa], financiran i iz polica životnog osiguranja i imovine trećih osoba (DH, njegova supruga), obzirom da stranke nisu imale dovoljno sredstava za adaptaciju kuće u [adresa].

176. Tužiteljica je sama navela da je u kuću od strane tuženika na ime polica životnog osiguranja uloženo 2.900,00 eura, da je uloženo njenih 1.500,00 eura, a sud je uvidom u policu (list 299), utvrdio da je Grawe polica prekinuta 26. svibnja 2004. te tuženiku isplaćeno 2.989,05 eura,

177. O prihodima stranaka prije kupnje nekretnine u [adresa] i do dovršetka adaptacije iste, osim navedenih podataka iz nalaza vještaka Cimera, spisu ne prileže drugi dokazi.

178. Kako iz iskaza tuženika proizlazi da je njegova bivša tvrtka "Monting" uplaćivala vrijednost građevinskog materijala koji je utrošen u adaptaciju kuće u [adresa], te da je to bilo 2003., a te činjenice potvrđuje i svjedok OH i tužiteljica, sud cijeni istinitim navode tuženika da je tvrtka Monting d.d. doista i uplaćivala iznos materijala,a uvidom u Sporazum zaključen između Monting d.d. i tuženika utvrđeno je da se Monting d.d. obvezao da će tuženiku najkasnije do 30. lipnja 2003. isplatiti tuženiku otpremninu u iznosu od 10.000,00 eura te i, kao oblik satisfakcije da će platiti tuženiku račune za isporučenu robu (građevinski materijal i opremu za uređenje i namještanje obiteljske kuće u vlasništvu tuženika u iznosu od 10.000,00 eura).

179. Slijedom toga utvrđeno je da je i tuženik doprinjeo adaptaciji kuće u [adresa] ukupnim iznosom od 20.000,00 eura (otpremnina 10.000,00 eura i građevinski materijal 10.000,00 eura), te od police životnog osiguranja iznosom od 2.989,05 eura.

180. Iz izračuna otpremnine za radnika – tuženika od 20. svibnja 2003. (list 147), izdanog od tvrtke Monting d.d. utvrđeno je da je tuženik za listopada studeni i prosinac na ime osobnog dohotka primio iznos od 9.933,91 kn (1.318,45 eura), dok je iz potvrde o prestanku rada od 4. srpnja 2003. (list 148) utvrđeno da je tuženik na ime osobnog dohotka za travanj, svibanj i lipanj primio iznos od 9.805,86 kn (1.301,46 eura).

181. Kako je vještak Obradović ulaganja na nekretninu utvrdio na iznos od 180.000,00 eura, a iz naprijed navedenih podataka je utvrđeno da su stranke u periodu od početka ulaganja pa do dovršetka istih uprihodvale znatno manje iznose, to je očito da su raspolagale i sredstvima za koje ne postoje dokazi kolika su a niti iz kojih izvora su ostvarena.

182. Dokaz visine tih prihoda i porijeklo prihoda dužne su sudu dostaviti obje parnične stranke, a one to nisu dostavile.

183. Međutim, tužiteljica je sama iskazala (list 411) da se podrazumijevalo da se radovi adaptacije kuće plate iz kase koju su imali, a što sud upućuje na zaključak da su stranke imale i novčana sredstva koja su držali u kući u kasi u neutvrđenom iznosu.

184. Iz nalaza vještaka Cimera Darinke, cijeneći iznos polučen prodajom stana u [adresa], iznos polučen prodajom stana u [adresa], cijeneći prihode tuženika ostvarene iz otpremnine, plaćanja građevinskog materijala od tvrtke Monting, cijeneći novčana sredstva ostvarena prodajom polica životnog osiguranja stranaka, cijeneći angažman stranaka kako na kupnji tako i na adaptaciji nekretnine u [adresa], nije mogao sa sigurnošću utvrditi koliki je bio doprinos svake od stranaka u adaptaciji kuće, pa je cijenio da su parnične stranke u podjednakim iznosima doprinijele kako kupnji nekretnine tako i adaptaciji iste.

185. Na tužiteljici je bio teret dokaza da je u kupnju i adaptaciju nekretnine u [adresa] uložila 9/10 dijela sredstava, a to iz provedenih dokaza nije utvrđeno.

186. Osim toga, a kako je već naprijed navedeno, tužiteljica je prešutno, na način da je dozvolila da stranke u jednakim omjerima kupe prijepornu nekretninu i da se u jednakim omjerima uknjiže kao suvlasnici iste, iskazala svoj stav o učešću tuženika kao suvlasnika nekretnine u [adresa].

187. Kako tužiteljica nije dokazala da je u stjecanju nekretnine u [adresa] i adaptaciji iste sudjelovala svojom posebnom imovinom u 9/10 dijela, to je njen tužbeni zahtjev u tom smislu utvrđen neosnovanim i odbijen, a slijedom toga je odbijen i njen tužbeni zahtjev da joj tuženik izda tabularnu ispravu temeljem koje bi uknjižila suvlasništvo nekretnine u [adresa] sa 4/10 na suvlasničkom dijelu kojim je uknjižen tuženik.

188. Ulaganja koja je vještak Obradović utvrdio na iznos do 8.200,00 eura, a odnose se na zatvaranje vanjske terase, izvršena su od strane tužiteljice nakon prestanka izvanbračne zajednice 2022., a temeljem tih ulaganja, cijeneći da tim ulaganjima nije promijenjeno sučanstvo nekretnine niti namjena, ne može se mijenjati suvlasnički udio tužiteljice na prijepornoj nekretnini (čl. 156.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14).

199. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.2. ZPP cijeneći djelomične uspjehe stanaka u istom, te primjenom odredbe čl. 155. st.1. ZPP.

200. O visini troškova odlučeno je u skladu sa utvrđenom vrijednosti predmeta spora (26.544,56 eura/200.000,00 kn), radnjama punomoćnika stranaka provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te sukladno prouzročenim troškovima potrebnim radi provođenja građevinskog i financijskog vještačenja.

201. U ovom parničnom postupka tužiteljica je postavila ukupno 4. tužbena zahtjeva od kojih je uspjela s jednim tužbenim zahtjevom, dok je tuženik uspio u postupku u pogledu tri postavljena tužbena zahtjeva tužiteljice.

202. Mada je i u tužbenom zahtjevu iz toč.I. izrekle ove presude uspjeh tužiteljice djelomičan i iznosi 80,31% od zatraženog iznosa isplate, dok je uspjeh tuženika u tom dijelu 19,69%, sud je u pogledu tužbenog zahtjeva iz toč.I. izreke presude cijenio da je tužiteljica u cijelosti uspjela s tim zahtjevom kada su troškovi postupka u pitanju, a obzirom da je radi utvrđenja osnovanosti tog tužbenog zahtjeva bilo potrebno provesti dokaze očevidom suda na licu mjesta i građevinskim vještačenjem neovisno o uspjehu stranaka u pogledu tog tužbenog zahtjeva.

203. Sukladno uspjesima parničnih stranaka u postavljenim tužbenim zahtjevima, sud je cijenio da je tužiteljica uspjela sa 25% ukupno postavljenih tužbenih zahtjeva, dok je tuženik uspio sa ukupno 75% svih postavljenih tužbenih zahtjeva.

203. Tužiteljica je troškovnikom zatražila da joj tuženik naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 13.443,32 eura.

204. Sud je osnovanim utvrdio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka na iznos od 10.631,75 eura, dok je neosnovanim utvrdio njen zahtjev za iznos od 2.812,57 eura.

205. Sud je tužiteljici kao osnovan priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 (tbr. 7.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 21. studenog 2017., 19. rujna 2018. i 22. studenog 2018. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak sastava žalbe 22. veljače 2019. u iznosu od 625,00 eura (tbr.10.4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 20. rujna 2018., 26. travnja 2022., 17. svibnja 2022. 18. veljače 2025., 21. rujna 2023., 20. listopada 2023., 19. ožujka 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 7. studenog 2017., 25. travnja 2018., 23. studenog 2020. u iznosima od po 100,00 eura (tbr.9.5. Tarife) umjesto zatraženih po 500,00 eura za svako ročište, a obzirom da su navedena ročišta odgođena prije raspravljanja o glavnoj stvari, te je trošak od po 100,00 eura za svako ročište dosuđen primjenom tbr.9.5. Tarife.

206. Tužiteljici nije kao osnovan dosuđen zatraženi trošak sastava podnesaka od 8. kolovoza 2023., 18. listopada 2017., i 7. studenog 2017. u zatraženim iznosima od po 500,00 eura, jer je sud sastav tih podnesaka utvrdio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

207. Naime, podneskom od 8. kolovoza 2023. tužiteljica izražava suglasnost sa tuženikom za zakazivanje ročišta, podneskom od 18. listopada 2017. sama traži odgodu ročišta, dok podneskom od 7. studenog 2017. traži obavijest o tome da li će sud odgoditi raspravu.

208. Sud je također dosudio tužiteljici zatraženi trošak vještačenja vezano za nekretninu u Zagrebu i to u visini zatraženog troška od 1.500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 325,17 eura, i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 311,90 eura.

209. Kako je sud trošak zastupanja tužiteljice utvrdio osnovanim u iznosu od 6.425,00 eura, to je na taj iznos obračunat PDV u iznosu od 1.606,25 eura.

210. Kako je već naprijed navedeno, tužiteljica je zatražila da joj tuženik naknadi ukupni trošak od 13.443,32 eura, dok je njen zahtjev sud utvrdio osnovanim na iznos od 10.631,75 eura, dok je zahtjev utvrđen neosnovanim u iznosu od 2.811,57 eura.

211. Tuženik je za zastupanje zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 17.215,63 eura.

212. Sud je osnovanim cijenio njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 8.602,65 eura, dok je neosnovanim utvrdio zahtjev u iznosu od 8.612,98 eura.

213. Sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 26.544,56 eura, sud je tuženiku priznao osnovanim trošak sastava odgovora na tužbu u iznos u od 500,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak sastava 4 obrazložena podneska i to podneska od 19. rujna 2018., 15. listopada 2018., 23. ožujka 2024. i 24. travnja 2024. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak sastava jednog obrazloženog podneska sukladno tbr.8.3. Tarife (list 1010) u iznosu od 200,00 eura, trošak odgovora na žalbu tužitelja od 6. lipnja 2019. u iznosu od 500,00 eura (tbr.10.6. Tarife), trošak zastupanja tuženika na ročištima 20. rujna 2018., 25. travnja 2022., 17. svibnja 2022., 20. listopada 2023., 18. veljače 2025. i 19. ožujka 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu 23. studenog 2020. u iznosu od 100,00 eura, a ne u iznosu od zatraženih 500 bodova obzirom da se radilo o ročištu koje je odgođeno prije raspravljanja o glavnoj stvari (ročište u smislu tbr.9.5. Tarife)

214. Slijedom navedenog, sud je kao osnovan i nužan za vođenje ovog postupka tuženiku utvrdio trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 6.300,00 eura umjesto zatraženih 13.000,00 eura, te je na taj iznos obračunao PDV od 1.575,00 eura, umjesto zatraženih 3.250,00 eura.

215. Također, osnovan je zahtjev tuženika za naknadu predujma troškova vještačenja po vještaku Obradoviću za vještačenje kuće u [adresa] u plaćenom iznosu od 350,00 eura, trošak suda radi izlaska na lice mjesta u iznosu od 27,65 eura, te plaćeni trošak predujma financijskog vještaka u iznosu od 350,00 eura.

216. Stoga su troškovi vještačenje utvrđeni iznos od ukupno 727,65 eura, umjesto zatraženih 965,63 eura.

217. Kako je tuženik zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 17.215,63 eura, a sud je osnovanim utvrdio taj zahtjev na iznos od 8.602,65 eura, to je neosnovanim utvrđen zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 8.612,98 eura.

218. Kako je već naprijed navedeno, tužiteljica je uspjela u 25% tužbenih zahtjeva koje je postavila, te joj od iznosa od 10.631,75 eura koje je sud utvrdio osnovanim i nužnim za vođenje postupka, pripada iznos od 2.657,93 eura.

219. Tuženiku su osnovanim i nužnim za provođenje ovog postupka utvrđeni troškovi u iznosu od 8.602,65 eura, a kako je tuženikov uspjeh u postupku utvrđen na 75%, to mu pripada trošak u iznosu od 6.451,98 eura.

220. Cijeneći da je tužiteljica uspjela sa troškovima u visini od 2.657,93 eura, to je taj iznos sud odbio od iznosa troškova tuženika (6.451,98) te je utvrđeno da je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.794,05 eura.

Mali Lošinj, 8. svibanj 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Marija Erdec, odvjetnica

2. Punomoćniku tuženika – Zoran Špoljarić, odvjetnik