REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-283/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice VĆ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika RĆ, Su-274/2024, dana 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice iz Zagreba Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, isplatiti tužiteljici DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.354,20 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-za siječanj 2019., na iznos od 431,54 eura od 16.02.2019.,

-za veljaču 2019., na iznos od 212,69 eura od 16.03.2019,

-za ožujak 2019., na iznos od 236,31 eura od 16.04.2019.,

-za travanj 2019., na iznos od 187,81 eura od 16.05.2019.,

-za svibanj 2019., na iznos od 280,37 eura od 16.06.2019.,

-za lipanj 2019., na iznos od 188,76 eura od 16.07.2019.,

-za srpanj 2019., na iznos od 310,98 eura od 16.08.2019.,

-za kolovoz 2019., na iznos od 311,56 eura od 16.09.2019.,

-za rujan 2019., na iznos od 300,80 eura od 16.10.2019.,

-za listopad 2019., na iznos od 225,31 eura, od 16.11.2019.,

-za studeni 2019., na iznos od 258,09 eura od 16.12.2019.,

-za prosinac 2019., na iznos od 353,36 eura od 16.01.2020.,

-za siječanj 2020., na iznos od 497,96 eura od 16.02.2020.,

-za veljaču 2020., na iznos od 308,36 eura od 16.03.2020.,

-za ožujak 2020., na iznos od 250,30 eura od 16.04.2020., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zatezne kamate koje teku na pojedine dosuđene iznose glavnice od 15.-tog u mjesecu za protekli mjesec do 16.- tog u mjesecu za protekli mjesec.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.515,45 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se između istih stranaka, u identičnoj pravnoj stvari pred ovim sudom vodio postupak pod poslovnim brojem: Pr-4177/18, koji je obuhvatio potraživanje tužitelja za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018., te da je u navedenom postupku donesena pravomoćna presuda u korist tužitelja pod poslovnim brojem Gž R-1345/19. Nadalje, da je u razdoblju od 01.01.2019. do dana podnošenje tužbe, bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalista na Odjelu anesteziologije i intenzivnog liječenja, te mu je rad bio organiziran u 24-satnim dežurstvima, radi čega je ostvarivao prekovremeni rad. Nadalje, da je u utuženom razdoblju na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), a u istom je plaća regulirana u članku 47. koji glasi: "Plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća." U spornom razdoblju bio je na snazi i Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) koji se također primjenjuje na tužitelja i u kojem je plaća radnika u članku 51. definirana na isti način kako je navedeno u članku 47. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. U odredbama članaka 51., 57. i 59. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te odredbi članka 54. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno navedenim odredbama, tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40 %, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25 %, za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata za 10 % ili 12 %, itd. Tužitelj nadalje ističe da je u razdoblju od 01.01.2019. do podizanja tužbe, obavljajući poslove liječnika specijalista, radio u otežanim uvjetima rada, stoga mu prema članku 86., tj. članku 94. Zakona o radu pripada pravo na povećanu plaću, a u to vrijeme je bio na snazi Kolektivni ugovor koji je u članku 57. propisivao da se liječniku specijalistu osnovna plaća uvećava za 25 %, potom i 28%. Međutim, u spornom razdoblju tuženik tužitelju ovaj dodatak zbog otežanih uvjeta rada nije plaćao na sve sate koje je odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada. Nadalje tužitelj navodi da je čl. 59. KU-a koji je bio na snazi do 30.09.2015. bilo propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10%, potom 12% i 16% od osnovne plaće. Ističe da je radeći neprekidno na radnom mjestu doktora medicine imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to u redovnom i prekovremenom radu, a da mu u spornom razdoblju tuženik nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve sate koje je odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je za svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na navedenim poslovima i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Posljedično tome, smatra da su mu pogrešno obračunate i isplaćene sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno, naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, odredbom čl. 36. st. 2. KU-a je propisano: "Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije." Odredbom članka 59.st.1. TKU-a je propisano: "Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje." Stoga smatra da mu je tuženik pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju, a naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice, a ne kao prosječnu vrijednost plaće. Tužitelj je podneskom od 18.03.2025. uredio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu ukupnog iznosa od 4.354,20 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće teče od 15.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Nadalje ističe da je naknadu plaće za prekovremeni rad tužitelja obračunao na način kako je to regulirano odredbama Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnih Kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno prema čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodatke na plaću, između ostalog, čine i dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Međutim, navedeni dodaci ne čine osnovnu plaću. Prema odredbama KU-a, radniku pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada. Navedeni dodatak izračunava se kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu. Prema odredbama Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja radniku pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća radnika zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a isti dodatak na plaću ostvaruje se u određenom postotku od osnovne plaće koji nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj radnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu. Prema Zaključku br. 48. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno čl. 51. st.1. podstavku 4. KU-a odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika, bez primjene položajnog dodatka. Tuženik se poziva i na Zaključak br. 116. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, kojim je utvrđeno novo tumačenje načina izračuna naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora. Slijedom sveg navedenog, navodi da je razvidno da dodaci na plaću tužitelja nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti dodaci vezani uz osnovnu plaću. Prekovremeni rad radnika računa se na način da se samo osnovna plaća radnika, bez dodataka, podjeli s mjesečnim fondom sati te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50% te množi s brojem sati prekovremenog rada radnika. Tuženik predlaže odbiti tužbu u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalista, a kako to tužitelj navodi u tužbi.

6. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

7. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

8. Dodatkom I naprijed navedenom KU/13 (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

9. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

10. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2.) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.) a primjena istog je produljena Dodatkom I (NN 35/19) i Izmjenama Dodatku I (NN 78/19) te Dodatkom II (NN 92/19). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

11. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, prema čl. 57. tog KU-a.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019., u čl. 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće, prema čl. 23. tog Dodatka KU-a.

13. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji je u primjeni od 01.04.2020., u čl.2. određuje da se u čl. 49. iza stavka 12. dodaju stavci 13., 14. i 15. koji glase:

"Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju."

14. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13- a, članka 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak.

15. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja budući je odredbom članka 59. predmetnoga KU/13-a određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a od 01.10.2015. u iznosu od 12% prema čl. 4. Dodatka I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) te čl. 57. KU/18, a nadalje u iznosu od 16% prema Dodatku II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

16. Tuženik nadalje iznosi Zaključak sa sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji zaključak broj 48. se odnosi na primjenu položajnog dodatka i način obračuna prekovremenih sati rada u slučaju da radnik ostvaruje pravo na položajni dodatak, a što nije predmet konačno postavljenog tužbenog zahtjeva niti izračuna potraživanja kojeg je dostavio tuženik.

17. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

18. U pogledu Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, valja ukazati da je donesen temeljem članka 38.st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona, pripada osiguranicima iz članka 7.st.1.t.1.-4., te 6.,8.,9.,20. i 25. tog Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. U konkretnom slučaju isto je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojim je to pravo uređeno povoljnije člankom 59.st.1., kojim je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navedeno je sadržano i u odredbi članka 58.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 i 128/17).

19. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, a naknada za privremenu nesposobnost za rad u visini 85% od tužiteljeve plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje

20. Tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio s izračunom tuženika, te je zatražio isplatu iznosa od 4.354,20 eura, za predmetne utužene dodatke i naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje, neisplaćenih tužitelju, sa zateznom kamatom, slijedom čega je tako postavljeni tužbeni zahtjev valjalo usvojiti. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., na kojeg stranke nisu imale primjedbi proizlazi da ukupno potraživanje tužitelja za razdoblje od 01.01.2019. do 31.03.2020. iznosi 4.354,20 eura i to:

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 2.602,77 eura;

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 1.375,59 eura;

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 375,84 eura.

21. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga je valjalo odlučiti kao u st. II. ove odluke.

22. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

23. U odnosu na odluku o visini stope zatezne kamate u utuženom razdoblju ista je određena prisilnim normama i to odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO). Izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15, 114/22, 156/22, 155/23), u utuženom razdoblju mijenjana je odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, a time i stopa zatezne kamate.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, temeljem VPS od 4.354,20 eura, a temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 05.06.2020. i 25.04.2025. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 22.05.2020., 18.03.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati PDV u visini od 250,00 eura, i troškove financijskog vještačenja u visini od 265,45 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.515,45 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku