REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: P-3914/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužitelja ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnicima DP, Borisu Biliću i Vani Vrsalović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o, Split, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja GP, odvjetničke vježbenice kod Martine Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu i izočnosti tuženika, na ročištu za objavu presude održanom 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 902,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:

- 14,84 CHF koja teče od dana 31. kolovoz 2007.

- 14,63 CHF koja teče od dana 30. rujan 2007.

- 14,41 CHF koja teče od dana 31. listopad 2007.

- 14,19 CHF koja teče od dana 30. studeni 2007.

- 13,97 CHF koja teče od dana 31. prosinac 2007.

- 13,74 CHF koja teče od dana 31. siječanj 2008.

- 31,54 CHF koja teče od dana 29. veljača 2008.

- 31,02 CHF koja teče od dana 31. ožujak 2008.

- 30,49 CHF koja teče od dana 30. travanj 2008.

- 29,97 CHF koja teče od dana 31. svibanj 2008.

- 29,43 CHF koja teče od dana 30. lipanj 2008.

- 28,88 CHF koja teče od dana 31. srpanj 2008.

- 28,33 CHF koja teče od dana 31. kolovoz 2008.

- 27,77 CHF koja teče od dana 30. rujan 2008.

- 27,21 CHF koja teče od dana 31. listopad 2008.

- 26,65 CHF koja teče od dana 30. studeni 2008.

- 26,08 CHF koja teče od dana 31. prosinac 2008.

- 25,49 CHF koja teče od dana 31. siječanj 2009.

- 24,91 CHF koja teče od dana 28. veljača 2009.

- 24,31 CHF koja teče od dana 31. ožujak 2009.

- 23,72 CHF koja teče od dana 30. travanj 2009.

- 23,11 CHF koja teče od dana 31. svibanj 2009.

- 22,49 CHF koja teče od dana 30. lipanj 2009.

- 21,87 CHF koja teče od dana 31. srpanj 2009.

- 21,25 CHF koja teče od dana 31. kolovoz 2009.

- 20,62 CHF koja teče od dana 30. rujan 2009.

- 19,98 CHF koja teče od dana 31. listopad 2009.

- 19,34 CHF koja teče od dana 30. studeni 2009.

- 18,68 CHF koja teče od dana 31. prosinac 2009.

- 18,03 CHF koja teče od dana 31. siječanj 2010.

- 17,36 CHF koja teče od dana 28. veljača 2010.

- 16,68 CHF koja teče od dana 31. ožujak 2010.

- 16,01 CHF koja teče od dana 30. travanj 2010.

- 15,32 CHF koja teče od dana 31. svibanj 2010.

- 14,63 CHF koja teče od dana 30. lipanj 2010.

- 13,92 CHF koja teče od dana 31. srpanj 2010.

- 13,21 CHF koja teče od dana 31. kolovoz 2010.

- 12,50 CHF koja teče od dana 30. rujan 2010.

- 11,77 CHF koja teče od dana 31. listopad 2010.

- 11,04 CHF koja teče od dana 30. studeni 2010.

- 10,31 CHF koja teče od dana 31. prosinac 2010.

- 9,56 CHF koja teče od dana 31. siječanj 2011.

- 8,81 CHF koja teče od dana 28. veljača 2011.

- 8,04 CHF koja teče od dana 31. ožujak 2011.

- 7,28 CHF koja teče od dana 30. travanj 2011.

- 6,49 CHF koja teče od dana 31. svibanj 2011.

- 5,72 CHF koja teče od dana 30. lipanj 2011.

- 4,92 CHF koja teče od dana 31. srpanj 2011.

- 4,12 CHF koja teče od dana 31. kolovoz 2011.

- 3,31 CHF koja teče od dana 30. rujan 2011.

- 2,50 CHF koja teče od dana 31. listopad 2011.

- 1,67 CHF koja teče od dana 30. studeni 2011.

- 0,84 CHF koja teče od dana 31. prosinac 2011.

do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.„

II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 585,65 EUR i to s kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:

- 8,80 EUR koja teče od dana 31. kolovoz 2007.

- 8,53 EUR koja teče od dana 30. rujan 2007.

- 8,39 EUR koja teče od dana 31. listopad 2007.

- 8,38 EUR koja teče od dana 30. studeni 2007.

- 8,19 EUR koja teče od dana 31. prosinac 2007.

- 8,19 EUR koja teče od dana 31. siječanj 2008.

- 19,06 EUR koja teče od dana 29. veljača 2008.

- 19,07 EUR koja teče od dana 31. ožujak 2008.

- 18,22 EUR koja teče od dana 30. travanj 2008.

- 17,79 EUR koja teče od dana 31. svibanj 2008.

- 17,64 EUR koja teče od dana 30. lipanj 2008.

- 16,98 EUR koja teče od dana 31. srpanj 2008.

- 16,68 EUR koja teče od dana 31. kolovoz 2008.

- 16,53 EUR koja teče od dana 30. rujan 2008.

- 17,70 EUR koja teče od dana 31. listopad 2008.

- 16,34 EUR koja teče od dana 30. studeni 2008.

- 17,03 EUR koja teče od dana 31. prosinac 2008.

- 16,80 EUR koja teče od dana 31. siječanj 2009.

- 16,48 EUR koja teče od dana 28. veljača 2009.

- 15,88 EUR koja teče od dana 31. ožujak 2009.

- 15,53 EUR koja teče od dana 30. travanj 2009.

- 14,88 EUR koja teče od dana 31. svibanj 2009.

- 14,27 EUR koja teče od dana 30. lipanj 2009.

- 13,92 EUR koja teče od dana 31. srpanj 2009.

- 13,64 EUR koja teče od dana 31. kolovoz 2009.

- 13,22 EUR koja teče od dana 30. rujan 2009.

- 12,71 EUR koja teče od dana 31. listopad 2009.

- 12,49 EUR koja teče od dana 30. studeni 2009.

- 12,19 EUR koja teče od dana 31. prosinac 2009.

- 11,97 EUR koja teče od dana 31. siječanj 2010.

- 11,48 EUR koja teče od dana 28. veljača 2010.

- 11,27 EUR koja teče od dana 31. ožujak 2010.

- 10,76 EUR koja teče od dana 30. travanj 2010.

- 10,40 EUR koja teče od dana 31. svibanj 2010.

- 10,57 EUR koja teče od dana 30. lipanj 2010.

- 9,93 EUR koja teče od dana 31. srpanj 2010.

- 9,76 EUR koja teče od dana 31. kolovoz 2010.

- 9,13 EUR koja teče od dana 30. rujan 2010.

- 8,40 EUR koja teče od dana 31. listopad 2010.

- 8,24 EUR koja teče od dana 30. studeni 2010.

- 8,12 EUR koja teče od dana 31. prosinac 2010.

- 7,26 EUR koja teče od dana 31. siječanj 2011.

- 6,78 EUR koja teče od dana 28. veljača 2011.

- 6,08 EUR koja teče od dana 31. ožujak 2011.

- 5,52 EUR koja teče od dana 30. travanj 2011.

- 5,28 EUR koja teče od dana 31. svibanj 2011.

- 4,67 EUR koja teče od dana 30. lipanj 2011.

- 4,26 EUR koja teče od dana 31. srpanj 2011.

- 3,47 EUR koja teče od dana 31. kolovoz 2011.

- 2,70 EUR koja teče od dana 30. rujan 2011.

- 2,03 EUR koja teče od dana 31. listopad 2011.

- 1,35 EUR koja teče od dana 30. studeni 2011.

- 0,69 EUR koja teče od dana 31. prosinac 2011.

II. Nalaže s tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 704,46 EUR, sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja 08. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, dok se odbija zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 1.499,82 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9012134368 u Splitu, 30.11.2006. koji da je solemniziran 30.11.2006. pred javnim bilježnikom Domagojem Matejčićem u Splitu, pod brojem OU-504/2006.

2. Tužitelj navodi da je temeljem tog ugovora tužena odobrila kredit za kupnju vozila u iznosu od 19.879,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF banke za dan plaćanja, da je ugovorena kamatna stopa od 5,10% godišnje. Tužitelj navodi da je bez posebnog ugovaranja i pregovora tužena jednostrano za sebe pridržala pravo za vrijeme trajanja ugovora primijenit promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama banke.

3. Tužitelj navodi da je protivno ugovoru i otplatnom planu, temeljem jednostranih odluka tužene, tužitelju su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate, te da je tužena naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen među strankama.

4. Tužitelj navodi da su odredbe o promjenjivoj stopi u prethodno citiranom ugovoru ništetne te da su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.

5. Tužitelj navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pravnoj stvari tužitelja POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženih banaka, među kojima je i tužena i iz ove parnice, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom da je ugovorena redovna kamatna stopa koja da je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo te je određeno da je odredba ništetna, te da je povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe uzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tužene.

6. Tužitelj navodi da su on i tužena u realno različitom položaju, s obzirom na znanje, iskustvo i snalaženje u materiji, da je tužena kreditorska ustanova čiji da je zadatak bio putem svojih zaposlenika informirati korisnika kredita u ovom slučaju tužitelja, o sadržaju i značenju ovakvih ugovornih odredbi, međutim da je tužena napravila upravo suprotno, da je jednostrano odredila obvezu tužitelju koja promjenu obveze nije mogla predvidjeti niti izračunati pravilnost izvršene promjene.

7. Tužitelj navodi da je u postupku kolektivne zaštite, te u presudi Europskog suda, utvrđeno da su banke nesavjesne stranke u ovom slučaju pa da korisnici kredita imaju pravo i naknadu štete kao i na kamatu koja teče od dana stjecanja do isplate sukladno članku 214. ZOO-a/91 odnosno odredbi članka 1115. ZOO-/96.

8. Tužitelj dalje u tužbi navodi da obzirom da tužena raspolaže s evidencijom promjene kamatnih stopa po predmetnom kreditu, otplatnim planovima po promjeni kamatnih stopa te pregledom prometa po partiji kredita, da tužitelj još nije u mogućnosti postavit određen zahtjev, pa predlaže da sud pozivom na odredbe Zakona o parničnom postupku naloži tuženoj da dostavi tu dokumentaciju.

9. Tužitelj u svom podnesku od 11. spnja 2019. navodi da mu je učinjena dostupom predmetna dokumentacija, sukladno odredbi iz članka 186.b.st. 4. ZPP-a, te nakon izrađenog obračuna tužitelj uređuje tužbeni zahtjev i predlaže da su donese presudu kao u podnesku.

10. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, da predlaže istog odbiti uz nalog tužitelju za naknadu troškova parničnog postupka.

11. Tuženik dalje ističe prigovor zastare i prigovor prekluzije.

12. Tuženik ističe da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom kredita 29.03.2012., a koja činjenica isplate kredita da je nesporna među strankama.

13. Tuženik navodi da se na ništetnost ne može pozivati ona stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjen a zabrana je bila manjeg značaja. Tuženik navodi da bi presude na koje se poziva tužitelj bile obvezne za naslovni sud u smislu odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača, te članaka 502. c. Zakona o parničnom postupku, da bi ova parnica trebala biti radi naknade štete-a nije.

14. Tuženik navodi da u konkretnom slučaju ne postoji ni identitet ugovorenih odredbi, osim onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu.

15. Tuženik navodi da je nesporno da je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Tuženik navodi da je sukladno odredbi članka 306. stavak 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke.

16. Tuženik navodi da niti jednoj banci nije poslovni interes povećanjem kamatne stope povećati rizik nemogućnosti vraćanja kredita i tako u suštini generirati gubitak.

17. Tuženik navodi da je solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena neoboriva pretpostavka, da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim ugovornim odredbama koje svoj temelj imaju u zakonu, koje stoga nisu ništetne, neodređene ili neoborive, niti su ugovaranjem tih odredbi narušena načela obveznih odnosa.

18. Tuženik dalje osporava i visinu predmetnog potraživanja, budući da je dostavljeni financijski izračun na koji se tužitelj poziva nije izrađen sukladno odredbi 251. ZPP-a, te da nije razvidno kako i kojom metodologijom, kao i temeljem kojeg iznosa je tužitelj došao do utuženog iznosa.

19. Tuženik ističe prigovor zastare, navodi da sukladno članku 215. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije daka kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

20. Tužitelj u svom podnesku od 25.01. 2023. navodi da nema primjedbi na izrađeno vještvo, te sukladno istom precizira tužbeni zahtjev kao u podnesku. Tužitelj u podnesku napominje da je na sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 09.12.2012. zauzet stav da vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu koja je u skladu s zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti samovoljno (jednostrano) pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti, niti je u toj valuti utužiti, te da s obzirom nasve prethodno navedeno tužitelj ima pravo potraživati povrat preplaćenog utuženog iznosa i to u kunskoj protuvrijednosti CHF, jer da je na taj način i podmirio anuitete prema tuženoj (vraća se ono što se nezakonito primilo). Tužitelj dalje u tom podnesku navodi da stupanjem na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, opreza radi prema izričitom nalogu stranke postavlja i podredbni tužbeni zahtjev u EUR.

21. Tuženik u svom podnesku od 02.02.2023. navodi da se izričito protivi preinaci tužitelja iz prethodnog podneska.

22. Tuženik navodi da tužitelj nastoji opravdati preinaku stupanjem na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH a koji nije u nikakvoj svezi s postavljenim tužbenim zahtjevom u valuti CHF koja je još uvijek važeća valuta (nije ukinuta), dok je podredno postavljeni tužbeni zahtjev postavljen u valuti HRK pa potom u valuti EUR a s time da je tužitelj takav tužbeni zahtjev mogao postaviti već tužbom, odnosno prije nego li je tuženik dao odgovor na tužbu a što nije učinjeno!

23. U odnosu na istaknuti podredni tužbeni zahtjev tuženik ističe prigovor zastare budući da je isti istaknut po proteku općeg zastarnog roka - ne samo računajući od dospijeća pojedinih anuiteta, već i računajući od dana pravomoćnosti presude VTS-a donesene povodom kolektivne tužbe a sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice odjela VSRH posl. br. Su-IV-

24. Tuženik u odnosu na osnovni postavljeni tužbeni zahtjev u valuti CHF ukazuje kako se kod instituta stjecanja bez osnove ne može primjenjivati ugovorena valutna klauzula, pa je postavljeni tužbeni zahtjev iskazan u kunskoj protuvrijednosti CHF neosnovan upravo pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, a što je potvrđeno i sudskim odlukama u istovrsno vođenim postupcima koje tuženik dostavlja na uvid.

25. Tuženik navodi da je zaprimio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darke Cecić od dana 16. siječnja 2023.g. na koji se očituje na način da nema primjedbi u odnosu na sami računski dio vještva, međutim, ustraje u iznesenim prigovorima zastare i prekluzije isticanja ništetnosti prema čl. 326.st.2. ZOO-a.

26. Naime, kao što je tuženik već ranije istaknuo predmetni Ugovor o kreditu broj9012134368 zaključen je između stranaka dana 30.11.2006.g. i ujedno zatvoren dana 29.03.20.12.g., više od sedam godina prije podnošenja tužbe tužitelja dana 12.06.2019.g.

27. Tuženik stoga ustraje da se, neovisno o provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, rasprave prigovori zastare i prekluzije iz čl. 326.st.2.i to prije odluke o meritumu spora, obzirom da se postavlja pitanje opravdanosti „rušenja“ načela Pacta sunt servanda prema kojemu se ugovori trebaju održati na snazi kada je god to moguće obzirom da tužitelj ovim postupkom nastoji ostvariti pojedinačni interes koji predstavlja zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326.st.2. ZOO-a (prema dostavljenoj praksi VSRH), a koja ga prekludira u isticanju ništetnosti pojedinačnih ugovora koji je u cijelosti ispunjen prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari!

28. Tuženik dalje navodi da je predmetni je Ugovor o kreditu ispunjen u cijelosti prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) dana 30. rujna 2015.g. da je sam zakonodavac i to baš odredbom članka 19.a st. 3. ZID ZPK/15 izrijekom isključio sve korisnike CHF kredita koji su svoje kredite već isplatili. Tuženik dalje navodi da imajući na umu ciljeve i svrhu ZID ZPK/15 - otklanjanje neravnoteže između potrošača, korisnika CHF kredita i banaka kao vjerovnika, te na zakonom uređeni način rasterećenja hrvatskog pravosuđa od sudskih sporova, razlozi za isključenje potrošača koji su svoje kredite otplatili i više su nego očiti, da je zakonodavac smatrao da korisnici CHF kredita koji su svoje kredite već isplatili nisu pretrpjeli štetu, te da između ugovornih stranaka - bivših potrošača i banaka, nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača. Tuženik dalje navodi da ukoliko pak između prava i obveza vjerovnika i potrošača nije postojala znatnija neravnoteža na štetu potrošača, tada nisu ispunjeni uvjeti nepoštenosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora, u konkretnom slučaju odredbi koje se tiču o promjenjive kamatne stope i zbog toga iste nisu nepoštene. Tuženik navodi da većina ugovora o CHF kreditu koji su otplaćeni do stupanja na snagu ZID ZPK/15, kao što je i predmetni, su bili kratkoročni, u pravilu nenamjenski i krediti za automobile, što upućuje na zaključak da do neprimjerenog rasta kamatne stope nije niti došlo prije nego što su oni realizirani. Sukladno tome da nije jasno kako bi se ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u tim ugovorima trebale smatrati ništetnima, ako nije postojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik navodi da ne samo da je Zakonom izrijekom određeno isključenje iz konverzije potrošača koji su svoje obveze iz ugovora o CHF kreditu ispunili, već isto rezultira i daljnjom posljedicom koja se svodi na isključenje primjene Direktive 93/13/EEZ.

29. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: Ugovor o kreditu broj 9012134368 u Splitu, 30.11.2006. koji je solemniziran dana 30.11.2006. pred javnim bilježnikom Domagojem Matejčićem u Splitu, pod brojem OU-504/2006, obračun otplate, Plan otplate kredita s promjenama kamatnih stopa, Opći uvjeti poslovanja s građanima, sažetak prikaza rezultata analize povijesnog raspona varijable kamatne stope za kredite denominirane u švicarskim francima za Privrednu banku Zagreb d.d. , nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darke Cecić dipl.oec. iz Splita od 18. siječnja 2023., iskaz tužitelja.

30. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darke Cecić dipl.oec. iz Splita od 18. siječnja 2023. proizlazi da na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđeno je da u utuženom razdoblju tuženik je prilikom promjene kamatne stope obračunao, a tužitelj platio ukupno 4.412,47 kuna (585,65 EUR) kamata više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini 5,10 %. U mišljenju vještaka piše da je kredit potpuno otplaćen, pa da razlika smanjenja oplate glavnice ne postoji.

31. Iz iskaza tužitelja HP proizlazi da je predmetni kredit sklopio da bi kupio osobni automobil, da se radi o vozilu koje je koristio isključivo za privatne svrhe, da nije imao ni tada ni kasnije nikakav obrt niti društvo u vlasništvu, da kad je kupio to vozilo da je bio zaposlen u „Jadroliniji“, da se radilo o tipiziranom ugovoru te da mu nitko nije posebno objašnjavao što bi bila promjenjiva kamatna stopa, niti da bi taj kredit uzeo da je znao da će rata toliko narasti, da se ne može sjetiti da mu je javni bilježnik bilo što objašnjavao vezano za promjenjive kamatne stope kao ni bilo što drugo što bi bilo odlučno za ovaj kredit.

32. Nakon provedenog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

33. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 585,65 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

34. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je između istih sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012134368 u Splitu, dana 30.11.2006. na iznos od 19.879,00 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF važećom na dan korištenja kredita, s rokom otplate 60 mjeseci, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,10 % godišnje.

35. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatom stečenog bez osnove, i to u visini promjene kamatne stope tijekom otplatnog perioda. Sporno je i je li osnovan istaknuti prigovor zastare.

36. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

37. Čitanjem Ugovora o kreditu te čitanjem pisanog nalaza i mišljenja Darke Cecić, dipl.oec., stalne sudske vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, od 18. siječnja 2023., te analizom provedenih dokaza, sud je utvrdio kao pravno relevantne slijedeće činjenice:

-da su dana 30. studenog 2006. godine tužitelj kao Korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, podružnica Split (Kreditor) zaključili Ugovor o kreditu broj 9012134368 solemniziran dana 30. studenog 2006. godine pod brojem OU-504/06.

-da je kredit odobren namjenski za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.879,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita.

-da je Ugovorena otplata u 60 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici.

-da mjesečni anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu.

Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,10% godišnje.

-da se kamate obračunavaju u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Visina kamate određuje se odlukom Banke o kreditiranju građana.

- da je utuženom razdoblju tuženik prilikom promjene kamatne stope obračunao, a tužitelj platio ukupno 4.412,47 kuna (585,65 EUR) kamata više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini 5,10 %. U mišljenju vještaka piše da je kredit potpuno otplaćen, pa da razlika smanjenja oplate glavnice ne postoji.

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012., a da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je drugostupanjska presuda o ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. ;

38. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru, u kojemu je tužitelj nesporno imao status potrošača. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li odredbe članka 4., predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa, ništetne ili ne.

39. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

40. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 11. Navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

41. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

42. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

43. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

44. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

45. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev zautvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

46. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03, na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07).

47. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

48. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. (ovo glede kamate) te presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. (ovo glede valute), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., to je jasno da nije nastupila zastara potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

49. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

50. Stoga ovaj sud smatra da su ništetne utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga sud utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog Ugovora.

51. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove promjenjive kamatne stope koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

52. Kada je sud, dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 4. Ugovora, valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

53. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje koje je izradila Darka Cecić, dipl.oec., stalna sudska vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke. Iz navedenog nalaza proizlazi da na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđeno je da u utuženom razdoblju tuženik je prilikom promjene kamatne stope obračunao, a tužitelj platio ukupno 4.412,47 kuna (585,65 EUR) kamata više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini 5,10 %. Stranke nisu imali primjedbi na matematičke izračune predmetnog vještva.

54. Tužitelj je u svom podnesku od 25. siječnja 2023. konačno precizirao tužbeni zahtjev na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka u ovom predmetu, na način da je odredio da kao glavni tužbeni zahtjev sada postavi isplatu predmetnog iznosa u ukupnom iznosu od 902,96 CHF u protuvrijednosti u kunama s kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose na način kako je to napisao u svom podnesku, dok je kao podredni tužbeni zahtjev označio isplatu istog iznosa sa kamatama ali u EUR.

55. Tuženik se tako postavljenim tužbenom zahtjevu protivio navodeći da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, odnosno isticanjem novog tužbenog zahtjeva uz postojeći. Tuženik je isto tako istakao i prigovor zastare i za takav tužbeni zahtjev. Isto tako tuženik u odnosu na osnovni postavljeni tuženi zahtjev u CHF navodi da se kod instituta stjecanja bez osnove ne može primijeniti ugovorena valutna klauzula, pa da je postavljeni tužbeni zahtjev iskazan u kunskoj protuvrijednosti CHF neosnovan.

56. Člankom 191. stavak 1. ZPP-a preinaka tužbe je definirana kao promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. U tom smislu izmjena tužbenog zahtjeva na način da se promijeni valuta u kojoj se traži isplata tražbine, ne predstavlja preinaku tužbe budući da time nije promijenjena istovjetnost zahtjeva niti je time tužbeni zahtjev povećan ili istaknut drugi tužbeni zahtjev uz onaj već postojeći.

57. Tužitelj, dakle, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim, potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

58. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 29. ZOO.

59. Stoga je odlučeno kao u točkama I.i II. izreke ove presude.

60. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i to prema popisanom troškovniku tužitelja, a troškovi tužitelja sastoje se od troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaka u iznosu od 39,82 EUR, troškova vještačenja u iznosu od 530,89 EUR, te troškova zastupanja po OT ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife) i to sastav tužbe od 10.06.2019., sastav obrazloženog podneska od 25.01.2023., te pristup na ročišta 08.11.2022, 27.03.2025. i 23.04.2025. svaka radnja po 100,00 EUR, uvećano za 25 % ili 125,00 EUR.

61. Tužitelj je odbijen sa svojim zahtjevom za trošak za sastav ostalih podnesaka budući isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, te za iznose troškova zastupanja preko dosuđenih radnji, sve sukladno OT. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu, budući na istog nije pristupio punomoćnik tužitelja.

U Supetru, 8. svibnja 2025.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-tužitelju po punomoćniku

-tuženici po punomoćniku

-u spis