Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pn-114/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Borisu Gregoviću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, zastupan po punomoćniku Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje da tužiteljici ĐP isplati iznos od 4.280,64 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.173,57 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 8. svibnja 2025. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva iznad dosuđenog u stavku I. izreke presude pa do iznosa od 4.870,92 EUR tužitelj se odbija kao sa previsoko postavljenim zahtjevom.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 1. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 10. srpnja 2018. teško ozlijeđena kao pješak u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Rijeci, na Trgu bana Josipa Jelačića kod kbr. 6 prilikom prelaska obilježenog pješačkog prijelaza. U trenutku nezgode vozilom strane registarske oznake i broja upravljao je HP, a protiv kojega je naplaćen obvezni prekršajni nalog. Sukladno članku 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/ 2023, dalje: ZOOP). Nadalje navodi kako je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporan iznos naknade štete stoga nije sporan osnov tužbenog zahtjeva. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede vrata, natuk glave s otvorenom ranom zatiljno te površinske ozljede lijeve potkoljenice i natkoljenice stoga potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 4.844,38 EUR (36.500,00 kn) što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 2.229,74 EUR (16.800,00 kn) iznosi 2.614,94 EUR (19.700,00 kn).

Tužiteljica navodi kako iznos plaćen od strane tuženika u mirnom postupku nije dostatan za povrede koje je zadobila te posljedice koje je trpjela stoga potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 2.614,94 EUR (19.700,00 kn).

2. U svom odgovoru na tužbu i daljnjim očitovanjima tijekom postupka tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost vozača vozila strane registarske oznake, međutim, osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući ga previsoko postavljenim. Osporava i tijek kamatne stope zatražene od 9. studenog 2018. smatrajući kako obveza tuženika nije dospjela trenutkom nastanka štetnog događaja, već trenutkom dostave cjelokupne medicinske dokumentacije po okončanju liječenja.

3. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je u postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao tužiteljicu kao stranku (list 229-231 spisa), a proveden je dokaz vještačenjem po vještaku ortopedu mr. sc. Miljenku Depolu (list 199-202 spisa).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje dokaza daljnjim vještačenjem po vještaku medicinske struke, koji razlozi takvog ne provođenja biti će naknadno obrazloženi.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija ni odgovornost tuženika, ali je sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i tijek kamata.

7. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice.

8. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi kako je toga dana prelazila pješački prijelaz na zeleno svjetlo i samo odjednom osjetila strašnu bol, nije znala što se dogodilo ali joj se kompletno oduzelo čitavo tijelo. Navodi da i sada kada se sjeća predmetnog događaja uopće se ne može pomaknuti. Kada se prisjeća događanja navodi da je ležala na cesti sve do dolaska hitne pomoći. Obzirom na jačinu udarca tužiteljica je odletjela te ponovno pala na asfalt uslijed čega je zadobila ozljede leđa i stražnjice. Kada je hitna pomoć došla tužiteljicu su odvezli na Hitni medicinski trakt KBC Rijeka, lokalitet Sušak. Smatra da su je trebali duže zadržati na hitnom medicinskom traktu jer je i dalje osjećala bolove, međutim otpustili su je na kućnu njegu kada su utvrdili da ništa nije slomljeno. Drugog dana ponovno se uputila na hitni medicinski trakt obzirom nije mogla sama ustati iz kreveta, a liječnik koji ju je tada primio utvrdio je da se tužiteljica trebala zadržati na promatranju. Od siline udarca glavom u beton na zatiljku je nastala rana koju je bilo potrebno šivati. Tužiteljica nadalje navodi kako joj je sigurno mjesec dana bila potrebna pomoć djece da se može kretati, pri ustajanju iz kreveta te pri lijeganju u isti. I dalje osjeća bolove na lijevoj strani tijela gdje je bio udarac od haube na autu, točnije u ramenu. U procesu rehabilitacije tužiteljica je bila na bolovanju 7 mjeseci te odradila 3 fizikalne terapije. Nakon predmetne nezgode ista se obratila za pomoć psihijatru, svaki mjesec je odlazila na razgovore te je dobila tablete. Nije imala apetit, nije mogla spavati, konstantno je osjećala strah i čim bi zatvorila oči vraćao joj se taj događaj. Vezano za bolove tužiteljica je koristila brufene međutim iste i dan danas koristi da bi mogla funkcionirati. Navodi da joj je oko mjesec dana bila potrebna tuđa pomoć da se može kretati. Nakon nezgode više ne može podignuti noge i zavezati cipele, ili se sagnuti jer ima problem u kukovima.

U predmetnoj nezgodi tužiteljici je uništena torba, sunčane naočale, razderane su joj hlače i puknule su joj sandale ukupne vrijednosti 199,08 EUR (1.500,00 kn). U odnosu na troškove lijekova tužiteljica je navela kako je tada imala dopunsko zdravstveno osiguranje, ali morala je kupiti schanzov okovratnik kojeg je konstantno nosila mjesec dana a platila ga je oko 13,27 EUR (100,00 kn). Također je koristila voltaren gelove i slično za mazanje, sigurno 5-7 komada, a sigurno je jedna koštala 6,64 EUR (50,00 kn) do 7,96 EUR (60,00 kn).

9. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio istinitim te ga smatra logičnim i životnim.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. Miljenka Depola proizlazi kako je nakon pregleda tužiteljice te pregleda medicinske dokumentaciju koja prileži spisu i zdravstvenog kartona, u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila sljedeće ozljede: nagnječenje glave sa nepravilnom gnječnom ranom zatiljka, više nagnječenja i ogrebotina po tijelu i ekstremitetima te je naknadno postavljena i dijagnoza trzajne ozljede vrata. Nadalje navodi kako je tužiteljica obrađena na hitnom odjelu KBC Rijeka gdje su učinjene RTG snimke zdjelice, lijevog prsišta, vratne i slabinske kralježnice i zdjelice sa oba kuka. Također je učinjen i ultrazvuk trbuha i pluća te CT mozga, a svi nalazi nisu pokazivali vidljivih neposrednih oštećenja. Također navodi kako se zadnji nalazi koji su priloženi spisu mogu pripisati određenim degenerativnim promjenama te nisu u direktnoj vezi s traumom.

Na samom pregledu tužiteljice učinjenom 25.5.2023. tužiteljica navodi da i nakon provedenog liječenja i rehabilitacije i dalje ima bolove u vratu, lijevom ramenu i ruci, osjeća povremeno trnjenje i kočenje vrata kod naglih kretnji te trnjenje ruku, posebice lijeve. Ima česte križobolje koje prije spomenute traume nije osjećala. Navodi i vrtoglavice, anksiozne simptome koji se izmjenjuju sa stanjima depresije. Klinički je vratna kralježnica nešto slabije gibljivosti od normalne u svim smjerovima, a tonus paravertebralnih mišića je pojačan. Palpatorna je osjetljivost difuzna u vratnoj i slabinskoj kralježnici dok se neuroloških ispada ne opazi.

Vještak zaključuje kako je tužiteljica trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta oko sat vremena, srednjeg intenziteta mjesec dana, a bolove lakšeg intenziteta ista je trpjela kroz daljnja tri mjeseca. Obzirom je ozljeda bila iznenadna angažirani sudski vještak navodi kako je tužiteljica osjećala strah jačeg intenziteta kroz jedan sat, proživljavanje straha srednjeg stupnja posebno u kontaktu sa prometom motornih vozila osjećala je još jedan mjesec da bi lakši strah i određenu intrapsihičku tenziju osjećala još oko dva mjeseca ukupno. Kako je liječenje tužiteljice provedeno uglavnom kod kuće uz odlaske na kontrole istoj je bila potrebna pomoć druge osobe za obavljanje uobičajenih dnevnih radnji. Posebno se to odnosi na početni period liječenja kada je morala mirovati. Vještak je mišljenja kako je tužiteljici bila potrebna pomoć u trajanju dva sata dnevno kroz oko dva tjedna, a nadalje još po jedan sat dnevno kroz mjesec dana ukupno. Manja ožiljna promjena nakon rane na vlasištu predstavlja lakše tjelesno nagrđenje.

Predmetni događaj je nakon produljenog liječenja ostavio određeno manje umanjenje životne aktivnosti. Isto se odnosi na sve radnje koje s vezane za jače opterećenje kralježnice, dugotrajniji prisilni položaj iste, nošenje težih tereta i nagle kretnje u oba segmenta. To se povezuje i sa određenim psihičkim posljedicama o kojima se u dokumentaciji govori a koje je i inače teško objektivizirati. Vještak navodi da je posljedično stanje nakon traume o kojoj se govori dovelo do ukupnog umanjenja radno životne aktivnosti od 6% što obuhvaća i posljedice po psihičku sferu. Inače ako se taj iznos ne može prihvatiti traumatološki iznos bi bio 4% dok bi za psihijatrijski iznos bilo potrebno konzultirati vještaka te struke.

11. Tužiteljica je podneskom od 1. rujna 2023. prihvatila nalaz i mišljenje vještaka te zatražila da se isti očituje na potraživanje tužiteljice s naslova opravdanosti troškova pojačane prehrane.

12. Tuženik je u podnesku od 4. rujna 2023. iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka smatrajući kako pretežiti dio tegoba predstavlja posljedicu degenerativnih promjena. Također, smatra kako je potrebno da vještak utvrdi kada je tužiteljici okončano liječenje. Nadalje navodi kako tužiteljica nije imala potrebu za pojačanom ishranom.

13. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja vještak je naveo kako je liječenje kod tužiteljice od neposrednih uzroka traume trajalo oko četiri mjeseca, međutim s obzirom da postoje i od prije (što je vidljivo iz dokumentacije) smetnje sa strane kralježnice posebno vratne koje su nakon traume nešto pojačane te su se i dalje razvijale. Ona je obavljala određeno liječenje praktički do današnjeg dana s time da je prema nekoj dokumentaciji indiciran i operativni zahvat na vratnoj kralježnici koji sigurno nema veze direktne sa ozljedom. U svakom slučaju, što se u podnesku i traži, vještak smatra da postoji direktna uzročno posljedična veza sa pojačanim smetnjama kralježnice i traumom premda su određene smetnje i prije postojale. U tom slučaju shvatio je posljedice traume i liječenje kao neposredno pogoršanje već postojećeg stanja. Ukoliko prije takve povrede bolesno stanje nije apsolutno postojalo tužiteljičino stanje bi se sada moglo okvalificirati čak i puno teže, ono je manje kvalificirano upravo iz razloga što su tegobe i osnovna bolest postojale od ranije. U podnesku je također iznesena primjedba na faktor naruženja. Kao što je poznato u sudskoj praksi postoje tri stupnja nagrđenja lakše, srednje i teško i sasvim sigurno je da je jedan manji ožiljak lakše nagrđenje u kategoriji lakših nagrđenja. U odnosu na postojeću traumu a referirajući se na primjedbu tuženika može reći da je mišljenja da neka pojačana ishrana kod takve traume o kojoj govorimo nije bila potrebna.

Vještak je nadodao kako ostaje kod ocjene umanjenja životne aktivnosti od 6%, a što se tiče samo tegoba traumatološke prirode tada bi postotak umanjenja bio oko 4%. Naime, nezgoda pješaka na pješačkom prijelazu je jedna zasebna kategorija što se tiče ocjene sa psihologijske strane, a činjenica je da je tužiteljica bila na psihijatrijskom pregledu i liječenju, kako proizlazi iz medicinske dokumentacije.

14. Tužiteljica je predložila provesti dokaz psihijatrijskim vještačenjem obzirom na nalaz i mišljenje vještaka traumatologa. Sud je prihvatio navedeni dokaz iako je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka smatrajući kako je isti važan za razrješenje spora među strankama, a sve kako bi se u cijelosti utvrdile sporne činjenice i donijela valjana odluka.

Tužiteljica je na ročištu 2. travnja 2025. odustala od provođenja psihijatrijskog vještačenja.

Kako sud utvrđuje stranačku istinu, a ne materijalnu istinu te provodi dokaze po prijedlogu stranaka, a u konkretnom slučaju tužiteljica je odustala od provođenja psihijatrijskog vještačenja, valjalo je cijeniti navedenu pravnu situaciju.

15. Nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik je i dalje ustrajao na prethodno iznesenim primjedbama te je predložio provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem.

16. Sud je navedeni dokazni prijedlog odbio iz razloga suvišnosti, naime nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Miljenka Depola ovaj sud drži objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke, vještak je u potpunosti odgovorio na danu mu zadaću od strane suda, a usmenim očitovanjem u potpunosti je otklonio primjedbe stranaka stoga nije bilo potrebe za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem. Naime, tuženik je u svom podnesku od 4. rujna 2023. iznio primjedbu na procijenjeno trajanje fizičkih bolova i straha te je istaknuo da se vještak očituje u kojoj mjeri su fizički bolovi uzrokovani traumom, a u kojem dijelu degenerativnim promjenama. Također, iznio je primjedbe u odnosu na naruženost. Kao što je ranije navedeno, usmenim obrazlaganjem nalaza i mišljenja vještak je otklonio navedene primjedbe.

Obzirom tuženik nije iznio primjedbu na umanjenje životno radne aktivnosti na posljedice po psihičkoj sferi tužiteljice, iako je vještak nadodao kako ostaje kod ocjene umanjenja životne aktivnosti od 6%, a što se tiče samo tegoba traumatološke prirode tada bi postotak umanjenja bio oko 4%, to sud, cijeneći načelo ekonomičnosti postupka nije odredio provođenje daljnjeg vještačenja.

Napominje se kako je tuženik predložio provođenje dokaza daljnjim medicinskim vještačenjem po vještaku medicinske struke dok nije predlagao provođenje psihijatrijskog vještačenja.

17. Tužiteljica je podneskom od 1. rujna 2023. preinačila tužbu sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju vještaka te potražuje iznos od 4.870,92 EUR sa kamatama i troškovima postupka, a kojoj preinaci se tuženik usprotivio podneskom od 18. rujna 2023. Sud je primjenom članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014,70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) istu dopustio jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužiteljica tek po primitku nalaza i mišljenja vještaka mogla konačno postaviti svoj tužbeni zahtjev.

18. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

19. Imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova koje je tužiteljica trpjela u svezi s štetnim događajem, a u nalazu i mišljenju utvrđuje vještak ortoped, te utvrđene fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 sat, srednjeg intenziteta u trajanju od 1 mjeseca, te slabog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca, ovaj sud utvrđuje da tužiteljici po osnovi kriterija pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.200,00 EUR.

20. Nadalje, cijeneći da je kod tužiteljice utvrđeno da je trpjela strah jakog intenziteta 1 sat po ozljeđivanju, sekundarni strah srednjeg intenziteta 1 mjesec, te strah lakšeg stupnja još 2 mjeseca, kao i cijeneći sam način nastanka štetnog događaja te briga za zdravlje i tijek liječenja, ovaj sud utvrđuje da tužiteljici po kriteriju pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.153,18 EUR.

21. Tužiteljici pripada novčana naknada po kriteriju naruženja obzirom vještak navodi da manja ožiljna promjena (2 cm) nakon rane na vlasištu predstavlja lakše tjelesno naruženje te stoga ovaj sud utvrđuje da tužiteljici po kriteriju naruženja pripada pravična novčana naknada u iznosu od 497,71 EUR.

22. U odnosu na pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, cijeneći da je predmetna nezgoda od 10. srpnja 2018. i nakon produljenog liječenja ostavila određeno manje umanjenje radne, odnosno životne aktivnosti. To se odnosi na sve radnje koje su vezane za jače opterećenje kralježnice, dugotrajniji prisilni položaj iste, nošenje težih tereta i nagle kretnje u oba segmenta. to se povezuje i sa određenim psihičkim posljedicama o kojima se govori u medicinskoj dokumentaciji, a koje je inače teško objektivizirati. Vještak je procijenio da je posljedično stanje nakon traume dovelo do umanjenja životno radne aktivnosti od 6 % stoga ovaj sud utvrđuje da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 895,88 EUR.

23. Imajući u vidu da je tužiteljici tuđa nestručna pomoć bila potrebna u trajanju od cca 58 sati (14 dana x 2 h + 30 dana x 1 h), ovaj sud utvrđuje da tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada u iznosu od 265,44 EUR (58 sati x 4,57 EUR).

24. Također, cijeneći broj ambulantnih specijalističkih pregleda, zatim odlaske na fizikalnu terapiju od mjesta stanovanja do zdravstvene ustanove te troškove kupovanja lijekova ovaj sud utvrđuje da tužiteljici na ime troškova puta i liječenja pripada pravična novčana naknada u iznosu od 398,17 EUR.

25. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke kako joj je u predmetnoj nezgodi uništena odjeća i to torba, sunčane naočale, hlače i sandale te da bi sve skupa moglo imati vrijednost od 1.500,00 kn, međutim točnu cijenu ne zna, ali navodi da su to bile nove stvari, stare maksimalno dva mjeseca, pa ovaj sud utvrđuje da tužiteljici na ime uništene odjeće i obuće pripada novčana naknada u iznosu od 100,00 EUR, obzirom tužiteljica nije dostavila dokaze.

26. Sud nije tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 199,08 EUR s osnova pojačane prehrane, budući je stalni sudski vještak u usmenom obrazlaganju nalaza i mišljenja istaknuo kako pojačana ishrana kod takve traume o kojoj govorimo nije bila potrebna.

27. Stoga bi tužiteljici pripala pravična novčana naknada po osnovi fizičkih bolova u iznosu od 2.200.00 EUR, straha iznos od 2.153,18 EUR, naruženja iznos od 497,71 EUR, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 895,88 EUR, po kriteriju tuđe pomoći njege iznos od 265,44 EUR, što ukupno čini iznos od 6.012,21 EUR. Među strankama nije sporno da je tuženik s naslova naknade neimovinske štete te imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 2.229,74 EUR (16.800,00 kn). Stoga je tužiteljici temeljem odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a te odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a s navedenih vidova štete valjalo dosuditi iznos od 3.782,47 EUR.

Temeljem odredbe čl. 1093 st. 2 ZOO-a i čl. 223. ZPP-a tužiteljici pripada naknada s osnova uništene odjeće i obuće iznos od 100,00 EUR, troškova puta i liječenja iznos od 398,17 EUR, odnosno sveukupno iznos od 4.280,64 EUR, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke presude.

28. Preostali zahtjev za nadoknadu štete u iznosu od 590,28 EUR, (preko iznosa od 4.280,64 EUR do iznosa od 4.870,92 EUR) valjalo je odbiti i presuditi kao u točki III. izreke.

29. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Tužiteljica je podneskom od 1. rujna 2023. konačno uredila tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na visinu novčane naknade koju potražuje, s time da je sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici stanje definirano 19. siječnja 2021., pa tužiteljici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počevši od dana 19. siječnja 2021. kako i traži podneskom od 1. rujna 2023.

30. Tužiteljici je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sve srazmjerno uspjehu u sporu, imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, a djelomično u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva (100%+88%=188:2=94%), a cijeneći i vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 2,00 EUR), odnosno u omjeru od 94%, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), sastav odštetnog zahtjeva od 8. studenog 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1 Tarife), trošak pristupa na ročište od 23. rujna 2022., 8. studenog 2022., 2. travnja 2022., u iznosu od 200,00 EUR svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak sastava podneska od 24. prosinca 2021., 1. rujna 2023., u iznosu od 200,00 EUR svako (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 350,00 EUR), kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 36,29 EUR i presudu u iznosu od 89,26 EUR, odnosno srazmjerno uspjehu u sporu 1.763,02 EUR (94% od 1.875,55 EUR), dok joj je u cijelosti priznat trošak predujma za izvođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 485,54 EUR, dakle sveukupno iznos od 2.248,56 EUR.

31. Tuženiku je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku srazmjerno uspjehu u sporu, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 2,00 EUR), odnosno u omjeru od 6%, i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 EUR (Tbr. 7. točka 1 Tarife), trošak pristupa na ročište od 23. rujna 2022. u iznosu od 199,08 EUR, trošak pristupa na ročište 8. studenog 2022. i 2. travnja 2022., u iznosu od 200,00 EUR svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 4. rujna 2023. 199,08 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sve uvećano za pdv 25 % (iznos od 249,31 EUR), dakle sveukupno 74,99 EUR (6% od 1.246,55 EUR).

32. Trošak prema uspjehu u sporu tužitelja i tuženika valjalo je prebiti i dosuditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.173,57 EUR. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i to počevši od 8. svibnja 2025. pa do isplate.

Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 8. svibnja 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika