Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, T. Masaryka 8
Poslovni broj: P-153/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku iz Osijeka, Vukovarska 4, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo financija, Carinsku upravu, Središnji ured, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-878/2024-2 od 22. srpnja 2024. godine."
II. Nalaže se tužitelju FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo financija, Carinsku upravu, Središnji ured, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Građansko-upravni odjel, naknadi trošak u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj FŽ u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaključkom Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-878/2024-10 od 18. veljače 2024. godine (u tom postupku ovršenik) upućen da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a iz razloga zbog kojeg je podnio prigovor pozivajući se na odredbu čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona (prigovor zastare).
1.1. Nadalje, tužitelj navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-878/2024-2 od 22. srpnja 2024. godine, temeljem prijedloga ovrhovoditelja, a na temelju ovršnog rješenja Ministarstva financija – Carinske uprave, područni carinski ured Osijek, Carinski ured Virovitica, KLASA: UP/I-471-01/16-18/99, URBROJ: 513- 02-7027/11-16-01 od 30. ožujka 2016. godine, određena ovrha na nekretninama ovršenika, tužitelja u ovom postupku, radi naplate iznosa od ukupno 774.997,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos glavnice od 767.569,18 EUR tekućom od 30. ožujka 2016. godine.
1.2. Tužitelj ističe, da je ovrhovoditelj, tužena u ovom postupku, pokrenula ovrhu isključivo na temelju ovršne isprave iz čl. 23. st. 1. t. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05). Smatra da je nastupila zastara tražbine pa stoga ističe prigovor zastare sukladno čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona.
1.3. Tužitelj obrazlaže prigovor zastare navodeći da mu je kao poreznom obvezniku rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinske uprave, PCU Osijek, Carinski ured Virovitica KLASA: UP/I-471-01/16-18/99, URBROJ: 513-02- 7027/11-16- 01 od 30. ožujka 2016.godine obračunat trošarinski dug u iznosu od 5.839.217,95 kn, koje rješenje je postalo izvršno dana 14. svibnja 2016. godine, pa je stoga proteklo više od 6 godina računajući od dana nastanka i obračuna porezne obveze, a u konkretnom slučaju trošarinskog duga, i time nastupila zastara prava naplate poreznog duga odnosno trošarine sukladno odredbi čl. 108. st. 1. i st. 4. Općeg poreznog zakona, ovo iz razloga što je čl. 127. st 1. Zakona o trošarinama propisano da se u pogledu zastare i naplate trošarine primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje porezni postupak, a to je Opći porezni zakon.
1.4. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da sud pobijanu ovrhu proglasi nedopuštenom iz razloga što je nastupila zastara potraživanja tužene RH prema istome.
2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da osporava u cijelosti osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, smatrajući neosnovanim navode tužitelja da je za naplatu dugovanja po rješenju Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinskog ureda Virovitica Klasa: UP/I-471-01/16-18/99, UR broj: 513- 02-7027/11-16-01 od 30. ožujka 2016., nastupila zastara, budući da je za isto dugovanje Općinski sud u Virovitici donio rješenje poslovni broj Ovr-1251/2017-3 od 14. prosinca 2017. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-57/2018-2 od 22. siječnja 2018., a kojim se navedeno utvrđeno dugovanje osigurava i time se onemogućava da bi za iznos dugovanja glavnice nastupila zastara.
2.1. Tužena se ujedno poziva i na odredbe čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24) kojom je propisano da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamate ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Ovo proizlazi i iz sentence Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Usž-205/2020- 2 od 10. lipnja 2020. prema kojoj tražbina osigurana zalogom može se namiriti iz opterećene stvari (nekretnine u konkretnom slučaju) ako je to pravo upisano u zemljišnoj knjizi.
2.2. Slijedom navedenoga tužena predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje pobijane ovrhe nedopuštenom iz razloga što je nastupila zastara potraživanja tužene prema tužitelju. Riječ je o pravnom pitanju o kojemu je valjalo odlučiti u ovoj pravnoj stvari.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u dopis Ministarstva financija – Carinska uprava od 10. srpnja 2024. (str. 10), u službenu bilješku Ministarstvo financija
– Carinska uprava, područni carinski ured Osijek, od 6. lipnja 2024. (str. 11-12), u prijedlog za ovrhu (str. 13-15), u porezno rješenje od 30. ožujka 2016. (str. 16-22) te u ovosudni ovršni spis posl. br. Ovr-878/2024.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP-a ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-878/2024-2 od 22. srpnja 2024. godine, temeljem prijedloga ovrhovoditelja, a na temelju ovršnog rješenja Ministarstva financija – Carinske uprave, područni carinski ured Osijek, Carinski ured Virovitica, KLASA: UP/I-471-01/16-18/99, URBROJ: 513-02-7027/11-16-01 od 30. ožujka 2016. godine, određena ovrha na nekretninama ovršenika radi naplate iznosa od ukupno 774.997,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos glavnice od 767.569,18 EUR tekućom od 30. ožujka 2016. godine,
- da je zaključkom Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-878/2024-10 od 18. veljače 2024. godine tužitelj (u tom postupku ovršenik) upućen da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to iz razloga zbog kojeg je podnio prigovor pozivajući se na odredbu čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona (prigovor zastare),
- da je na navedenim nekretninama tužitelja, a radi osiguranja novčane tražbine tužene, za korist tužene kao ovrhovoditelja, uknjiženo založno pravo, kako to proizlazi iz priloženog zemljišno – knjižnog izvatka priloženih kao dokaz u ovršni spis posl. br. Ovr-878/2024 (str. 6-31),
- da tražbina tužene nije podmirena.
6. Dakle, nesporno je da postoji dugovanje tužitelja prema tuženoj po rješenju Ministarstva Financija – Carinske uprave, područni carinski ured Osijek, Carinski ured Virovitica, KLASA: UP/I-471-01/16-18/99, URBROJ: 513-02-7027/11-16-01 od 30. ožujka 2016. godine, u odnosu na koje dugovanje je Općinski sud u Virovitici donio rješenje posl. br. Ovr-1251/2017-3 od 14. prosinca 2017. i koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u rijeci posl. br. Gž Ovr-57/2018-2 od 22. siječnja 2018., i kojim se navedeno i utvrđeno dugovanje osigurava prisilnim zasnivanjem založnog prava u korist tužene kao ovrhovoditelja.
7. Na takvo utvrđeno činjenično stanje valjalo je primijeniti odr. čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona kojim je propisano da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, time da se zastarjela tražbina po osnovi kamate ne može namiriti ni iz opterećene stvari, a što sve proizlazi i iz sentence Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Usž-205/2020-2 od 10. lipnja 2020. prema kojoj tražbina osigurana zalogom može se namiriti iz opterećene stvari (nekretnine u konkretnom slučaju) ako je to pravo upisano u zemljišnoj knjizi.
8. Dakle, iz prethodno navedenog proizlazi da nije osnovan prigovor zastare, pa i u slučaju da je za naplatu glavnice nastupila zastara prava na naplatu, ona se može naplatiti iz osigurane nekretnine, to je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Iz navedenog razloga presuđeno je kao u točci I. izreke presude.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužena u cijelosti uspjela u ovoj parnici, a trošak tužene u iznosu od 400,00 eura kojeg je istoj dužan naknaditi tužitelj, odnosi se na naknadu troškova sastavljanja odgovora na tužbu od 11. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura i na zastupanje na ročištu dana 8. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, a sve to sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 126/22 i 138/23: dalje – OT). Iz navedenog razloga o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke presude.
10. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.
U Virovitici 8. svibnja 2025.
Sutkinja:
Anneliese Janeš-Mihoković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.
Dostaviti:
1. Odvj. Tomislav Filaković, Osijek, Vukovarska 4
2. ODO u Virovitici (P-DO-19/2025)