Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-658/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Raguž, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o., OIB: 24895895537, iz Zagreba, Radnička cesta 44, zastupan po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika LB izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2593/2023-4 od 16. listopada 2023., 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika LB kao neosnovane, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2593/2023-4 od 16. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 2593/2023-4 od 16. listopada 2023. odbijen je prijedlog ovršenika LB za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-288/2023. od 25. svibnja 2023.
2. Protiv navedenog rješenja ovršenik LB pravodobno podnosi žalbu iz razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP).
2.1. Ovršenik u žalbi navodi kako sud nije razmotrio sve okolnosti vezane za njen prijedlog za odgodu ovrhe.
3. Ovrhovoditelj nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. – u nastavku teksta: OZ) ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojeg se ne bi moglo ispitati. Također prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Prvostupanjski sud odbio je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe uz obrazloženje kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva šteta niti je potkrijepio vjerojatnost nastanka teško nadoknadive odnosno nenadoknadive štete.
6.1. Utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud obzirom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Pravilno prvostupanjski sud odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 65. Ovršnog zakona. Naime, tijekom postupka ovršenik nije učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje jer iz cjelokupnog postupka ne proizlazi da bi se stranke služile prijetnjom, uporabom fizičke sile ili psihičke prisile kojom se ugrožava pravni interes ovršenika, a također nije učinio niti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.
8. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta može biti imovinska ili neimovinska. Neimovinska šteta bi se očitovala u gubitku kakvog neimovinskog dobra npr. zdravlja, dostojanstva, časti, ugleda itd. Pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ima prvenstveno kvalitativno značenje, ali taj pojam nužno implicira i određenu kvantitativnu dimenziju to jest mora se raditi o šteti znatnijeg opsega. Pritom se pojam znatnijeg opsega štete dovodi u vezu s konkretnim strankama, njihovim imovinskim stanjem i sl. Stranka koja traži odgodu mora učiniti vjerojatnim ne samo opasnost nastanka štete već i to da bi se tom intervencijom takva opasnost otklonila ili ublažila. U konkretnom slučaju ovršenik to nije učinio. Dakle, da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik bi trebao činiti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije u redovitom pravnom postupku nadoknaditi (tzv. apsolutno ireparabilna šteta) ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće (relativno ireparabilna šteta). Navedeno u konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim.
9. Provođenjem ovrhe, za ovršenika nastaje šteta koja se očituje u gubitku financijskih sredstava neophodnih radi podmirivanja tražbine ovrhovoditelja, no takva šteta ne predstavlja nenadoknadivu štetu (osim ukoliko se ne dokaže drugačije), već onu redovnu štetu koju ovršenik inače trpi prilikom prisilnog izvršenja njegove obveze, a koju nije dobrovoljno ispunio. Svaki drugačiji stav doveo bi ovrhovoditelja u situaciju da ne može ostvariti svoju tražbinu na onom predmetu i sredstvu ovrhe kojeg izabere po vlastitoj dispoziciji, a što bi bilo protivno svrsi ovršnog postupka i načelu pravne sigurnosti. Ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost, nemogućnosti namirenja od ovrhovoditelja. Ovršenik nije dokazao nelikvidnost ovrhovoditelja ili neki drugi razlog zbog kojeg se eventualno ne bi mogli namiriti protuovrhom. Stoga obzirom nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev ovršenika pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja.
10. Stoga je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a sud odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda.
11. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Vukovar, 7. svibnja 2025.
Sudac:
Ivica Raguž
