Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž Ovr-230/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Raguž, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Trogira, OIB: 84400309496, Trogir, Trg Ivana Pavla II broj 1, zastupan po punomoćniku Borisu Ivančiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Ivančić & Čulić d.o.o. iz Splita, protiv ovršenika Ljekarna Splitsko – dalmatinske županije, OIB: 71474870971, Dugopolje, Dugopoljska ulica 3, zastupan po punomoćniku ŽL, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja Grada Trogira izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr- 1994/2024-3 od 26. kolovoza 2024., 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba ovrhovoditelja Grada Trogira uvažava se kao osnovana, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1994/2024-3 od 26. kolovoza 2024. i rješava:
Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika koji glasi:
"Odgađa se prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika Ljekarna Splitsko – dalmatinske županije, Dugopoljska ulica 3, Dugopolje, OIB: 71474870971 na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 27. lipnja 2024., a koji se temelji na bjanko zadužnici ovjerenoj po javnom bilježniku Anti Šuško pod brojem Ov- 5686/2015 od 29. listopada 2015.
Odgađa se prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika Ljekarna Splitsko – dalmatinske županije, Dugopoljska ulica 3, Dugopolje, OIB: 71474870971 na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 27. lipnja 2024., a koji se temelji na bjanko zadužnici ovjerenoj po javnom bilježniku Anti Šuško pod brojem Ov- 5685/2015 od 29. listopada 2015."
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1994/2024-3 od 26. kolovoza 2024. prihvaćen je prijedlog ovršenika da sud naloži financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 27. lipnja 2024. temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ante Šuško, broj Ov-5686/2015 od 29. listopada 2015. i Ov- 5685/2015 od 29. listopada 2015., dok je zaključkom upućen ovršenik u parnicu radi proglašenja nedopuštene plijenidbe i prijenosa u postupku koji se vodi kod financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 27. lipnja 2024. temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ante Šuško, broj Ov-5686/2015 od 29. listopada 2015. i Ov-5685/2015 od 29. listopada 2015.
2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj Grad Trogir pravovremeno podnosi žalbu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže da se žalba uvaži, preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.
2.1. Ovrhovoditelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu jer bi morao plaćati za prostor koji više ne koristi. Prvostupanjski sud se upustio u analizu ugovora o zakupu, a što nije relevantno za ovaj postupak. U konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava niti je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu. Ovo stoga jer ukupna tražbina ovrhovoditelja iznosi 15.774,89 eura, a proračun ovrhovoditelja iznosi preko 23.000.000,00 eura. Također osnivač i vlasnik ljekarne je Splitsko – dalmatinska županija.
3. Na žalbu ovrhovoditelja ovršenik je dostavio odgovor. U odgovoru ovršenik navodi kako svaka pljenidba koja nije osnovana ovršeniku predstavlja teško nadoknadivu štetu. Stoga ovršenik cijeni žalbu u cijelosti neosnovanom.
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – u nastavku teksta: OZ) ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojeg se ne bi moglo ispitati, pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koji u žalbi činjenično ističe ovrhovoditelj. No u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako su ispunjeni kumulativno i subjektivni i objektivni uvjeti za odgodu ovrhe te bi zbog činjenice da ovršenik više ne obavlja djelatnost u poslovnom prostoru koji je zakupio od ovrhovoditelja, ovršeniku nastala teško nadoknadiva šteta u slučaju pozitivnog ishoda parničnog postupka na koji je upućen zaključkom. Osim toga ovrhovoditelj ovrhu može nastaviti i namiriti svoju tražbinu i nakon pravomoćnog završetka parničnog postupka i time ne dolazi u bitno lošiju poziciju.
7. Osnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
7.1. Člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih na temelju zahtjeva ovrhovoditelja za izravnom naplatom na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o odgodi ovrhe.
7.2. Člankom 65. stavak 1. OZ-a propisano je da se ovrha na prijedlog ovršenika može odgoditi ako se kumulativno ispune dvije pretpostavke i to ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, dok se druga pretpostavka odnosi na to da ovršenik postupi na jedan od načina taksativno navedenih u točkama 1. – 11. stavka 1. članka 65. OZ-a.
8. Prije svega navodi se kako ovršenik u prijedlogu za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava uopće ne opisuje niti obrazlaže činjenice iz kojih proizlazi da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a niti navodi da bi to bilo potrebno kako bi se spriječilo nasilje. Ovršenik samo paušalno u svom prijedlogu navodi da bi provođenjem ovrhe odnosno odbijanjem prijedloga za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
9. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 65. Ovršnog zakona. Naime, tijekom postupka ovršenik nije učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje jer iz cjelokupnog postupka ne proizlazi da bi se stranke služile prijetnjom, uporabom fizičke sile ili psihičke prisile kojom se ugrožava pravni interes ovršenika, a također nije učinio niti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za ovršenika.
10. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta može biti imovinska ili neimovinska. Neimovinska šteta bi se očitovala u gubitku kakvog neimovinskog dobra npr. zdravlja, dostojanstva, časti, ugleda itd. Pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ima prvenstveno kvalitativno značenje, ali taj pojam nužno implicira i određenu kvantitativnu dimenziju to jest mora se raditi o šteti znatnijeg opsega. Pritom se pojam znatnijeg opsega štete dovodi u vezu s konkretnim strankama, njihovim imovinskim stanjem i sl. Stranka koja traži odgodu mora učiniti vjerojatnim ne samo opasnost nastanka štete već i to da bi se tom intervencijom takva opasnost otklonila ili ublažila. U konkretnom slučaju ovršenik to nije učinio. Dakle, da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik bi trebao činiti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije u redovitom pravnom postupku nadoknaditi (tzv. apsolutno ireparabilna šteta) ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće (relativno ireparabilna šteta). Navedeno u konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim. Također na postojanje takvih okolnosti ovršenik u prijedlogu za odgodu ne ukazuje niti njihovo postojanje proizlazi iz bilo kojeg dokaza.
11. Provođenjem ovrhe, za ovršenika nastaje šteta koja se očituje u gubitku financijskih sredstava potrebnih radi namirenja postojeće tražbine ovrhovoditelja, no takva šteta ne predstavlja nenadoknadivu štetu (osim ukoliko se ne dokaže drugačije), već onu redovnu štetu koju ovršenik inače trpi prilikom prisilnog izvršenja njegove obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, a koju nije dobrovoljno ispunio. Svaki drugačiji stav doveo bi ovrhovoditelja u situaciju da ne može ostvariti svoju tražbinu na onom predmetu i sredstvu ovrhe kojeg izabere po vlastitoj dispoziciji, a što bi bilo protivno svrsi ovršnog postupka i načelu pravne sigurnosti. Ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost, u slučaju njegovog uspjeha u parnici, nemogućnosti namirenja od ovrhovoditelja. Ovršenik nije dokazao nelikvidnost ovrhovoditelja ili neki drugi razlog zbog kojeg se eventualno ne bi mogao namiriti protuovrhom. Stoga je osnovan žalbeni navod ovrhovoditelja da se nisu kumulativno ispunile zakonske pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a.
12. Prema tome, polazeći od pogrešnih utvrđenja o ocjene postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenost odgode ovrhe prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. OZ-a kada je prihvatio ovršenikov prijedlog i odgodio prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava do pravomoćnog okončana parničnog postupka na koji je upućen ovršenik zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-1994/2024-3 od 26. kolovoza 2024.
13. Stoga je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a prihvaćena žalba ovrhovoditelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje te odbijen prijedlog ovršenika.
14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.
Vukovar, 7. svibnja 2025.
Sudac:
Ivica Raguž
