REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-76/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Elen Kuvač, odvjetnici u Šibeniku, Stjepana Radića 31/I, protiv tuženika (ime u nominativu) VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Šime Mrdeža odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, radi ukidanja prava služnosti, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 07. ožujka 2025. godine, u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Josipa Petkovića odvjetnika u Šibeniku, na ročištu objave odluke dana 07. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Ukida se pravo služnosti prolaza pješke i provoza kolima preko nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, a u korist nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kao povlasnog dobra."

II. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura), rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari, tužitelj, kao pravni slijednik izvorne, tijekom parnice preminule, tužiteljice ZJ, u tužbi i tijekom postupka navodio je da je predmet ovog postupka ukidanje prava služnosti prolaza pješke i provoza kolima, preko čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, kao poslužnog dobra, u korist čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u suvlasništvu ovdje tuženika i supruge istog, tijekom parnice preminule izvorne tuženice (ad.2) IJ, kao povlasnog dobra.

2. Tuženik da već dugi niz godina, na temelju ugovora sklopljenog između supruga izvorne tužiteljice ČJ i pravnog prednika tuženika koriste kao poslužnu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] vrhu koje da je ZJ presudom donesenom u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-133/2017 dana 30. rujna 2019. godine utvrđena vlasnicom.

3. Osporivši valjanost ugovora kojim je zasnovana utužena služnost, isticao je da sporno pravo nije uknjiženo u zemljišnim knjigama.

XIV P-76/2024

4. Tuženik da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površinu koje da koristi kao parking mjesto i koja da je položena u blizini kuće tuženika, a od opisane nekretnine, parking mjesta, do kuće tuženika da je postojeći prolaz za pješake dug svega nekoliko metara.

5. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev, a tuženika obvezati na plaćanje parničnog troška.

6. Tuženik se u pisanom odgovoru protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predložio je isti odbiti i tuženiku obistiniti parnični trošak na teret tužitelja.

7. Osporavao je tužbenu tvrdnju da izvorna tužiteljica nije znala ili da se nije suglasila s ugovorom iz 1982. godine koji da je s istom i trećom osobom, pravnim prednikom današnjeg tuženika, FJ, potpisao njezin tadašnji suprug KJ, a kojim da je i zasnovana utužena služnost.

8. Naglašavao je da se osporeno pravo nije moglo upisati u zemljišne knjige, jer da zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu postojale, dok da se u katastarski operat pravo stvarne služnosti pravno nije moglo upisati.

9. Posebice je istaknuo da postojeće pravo služnosti nije izgubilo razumnu svrhu, jer da tuženik za svoju nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] nema drugog prilaza vozilom, dok da je prilaz pješice istoj nekretnini ne prikladniji od prilaza nekretninom na kojoj je zasnovano utuženo pravo, budući da se isti proteže strmim stepenicama širine jedan metar.

10. Suviše je dodati i da isključivo spornim putem kući tuženika mogu pristupiti hitne službe (vatrogasci, hitna pomoć).

11. U dokaznom postupku pregledani su spisi ovoga suda pod poslovnim brojem P- 133/2017 i P-2323/2003, pregledan je katastarski plana za odnosno područje, pročitan je ugovor zaključen dana 07. srpnja 1982. godine između ČJ i ĆJ i FJ, pregledan je posjedovni list broj 1136 za K. O. [katastarska općina], te zemljišne knjige za utužene nekretnine, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 13. svibnja 2024. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika MJ s nadnevkom 04. lipnja 2024. godine, s prilozima: posjedovnim listom broj 3864 za K. O. [katastarska općina], skicom premjeravanja broj 172 od dana 08. prosinca 1994. godine, izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje, skicom izmjere broj 16/17 iz siječnja 2017. godine s prilozima, točkama izmjere, te 11 fotografija sačinjenih na očevidu, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 23. listopada 2024. godine sa iskazom tužitelja i svjedoka EJ, te zapisnik glavne rasprave održane dana 30. siječnja 2025. godine sa iskazom tuženika i svjedoka LJ, pregledana je dopunjena skica mjesta očevida vještaka mjernika MJ s nadnevkom 18. veljače 2025. godine.

11.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

XIV P-76/2024

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje nisu snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti odbijen kao neosnovan i zato je, uz odluku o parničnom trošku, suđeno kao u izreci ove presude.

14. Naime, postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži ukidanje prava stvarne služnosti prolaza pješke i provoza kolima preko nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], uknjiženog vlasništva ovdje tužitelja UJ, kao poslužnog dobra, a u korist nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], uknjiženog suvlasništva ovdje tuženika VJ i njegove, tijekom ove parnice preminule supruge IJ, kao povlasnog dobra, čime tužitelj u bitnom implicira, na sui generis način potvrđuje, postojanje opisanog prava, jer bi bilo nelogično i pravno neutemeljeno da se traži "ukidanje prava kojeg nema ili koje nije na jedan od propisanih načina nastalo".

15. U svezi sa tražbinom tužitelja treba navesti da je odredbom stavka 1. članka 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

16. Među temeljima osnovom kojih je moguće osnovati stvarnu služnost, između ostalog, odredbom stavkom 1. članka 228. ZVDSP-a propisano je da se isto pravo može osnovati na temelju zakona kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti, a odredbom stavka 1. članak 229. ZVDSP-a je određeno da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

17. Nadalje, za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari važno je istaknuti i da je stavkom 1. članka 242. ZVDSP-a propisano da vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se pravo služnosti ukine izgubi li to pravo razumnu svrhu, te da će takvu odluku donijet sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

18. U konkretnoj pravnoj stvari, a polazeći od ranije navedene implikacije nedvojbeno proizlazeće iz predmetne tužbe, dakle, da sam tužitelj postavljenim zahtjevom na poseban način priznaje postojanje utužene stvarne služnosti prolaza pješice i vozilom

XIV P-76/2024

kao tereta nekretnine u nespornom vlasništvu tužitelja oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a u korist nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, u nespornom vlasništvu ovdje tuženika, pače, da su tuženik i njegov pravni prednik sadržaj predmetne služnosti izvršavali bar od dana 07. srpnja 1982. godine kada su pravni prednici današnjeg tužitelja, ČJ i ZJ kao suvlasnici tada matične čest. zem. [katastarska čestica] izričitom izjavom dozvolili pravo prolaza automobilom ili pješice preko iste nekretnine pravnom predniku ovdje tuženika, FJ, u korist tada matičnih nekretnina oznaka čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a što je svom iskazu potvrdio i svjedok OJ navodeći da je bio nazočan razgovoru između FJ (Omahena) i ČJ kada da je potonjeg FJ molio da mu dopusti prolaziti vozilom do svoje nekretnine, danas u vlasništvu tuženika, jer da u to vrijeme FJ nije imao parkirno mjesto za svoje vozilo, na koju zamolbu da mu je ČJ afirmativno odgovorio, nastavno o tome da je sačinjeno i pismeno (Ugovor od 07. srpnja 1982. godine na listu 6 spisa na kojoj je potpis ČJ ovjeren kod Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Split dana 08. srpnja 1982. godine pod brojem Ov. broj 4578/1982).

19. Pače, sam tužitelj AJ je u stranačkom iskazu dana 23. listopada 2024. godine potvrdio da je pravni prednik tuženika FJ, ali i tuženik (uključivo sa suprugom tijekom ove parnice umrlom IJ) izvršavao sadržaj utužene služnosti od zaključenja ugovora 1982. godine, pri tom naglašavajući da su odnosi između izvornih vlasnika koji su započeli gradnju svojih objekata na utuženom području, tako i odnosi između tužiteljevih roditelja (HJ i KJ) i FJ, ali i drugih susjeda, bili jako dobri, čak prijateljski, te nitko nikome ni na koji način nije radio bilo kakav problem u svezi sa korištenjem nekretnina, posebice je to još između oca tužitelja ČJ i navedenog FJ "pojačano" time što su zaključili ugovor koji je bio u korist ne samo spomenutog FJ nego i roditelja tužitelja koji su tim ugovorom stekli pravo da uz međašnji zid danas u vlasništvu tuženika, nekoć navedenog FJ izgrade garažu za pohranu svog plovila. Taj objekt, kaže tužitelj, njegovi roditelji da nisu nikada izgradili, ali u trenutku kada je zaključen spomenuti ugovor postojala je obostrana korist i oba vlasnika su bila zadovoljna.

20. U bitnom, obrazloženo utvrđenje o zasnivanju predmetne stvarne služnosti, navodima svog iskaza potvrdio je i svjedok EJ kazujući da su FJ i pravni prednik tužitelja (otac KJ) postigli dogovor u svezi s korištenjem predmetnog prolaza vozilom i pješice nakon što je spomenuti FJ zbog problema sa trećom osobom (SJ u suvlasništvu s kojim je supruga FJ, PJ, kupila nekretninu) i nemogućnosti pristupa svojoj nekretnini, to na način da je otac tužitelja, KJ FJ ustupio pravo služnosti prolaza predmetnim putem.

21. U obrazloženoj činjeničnoj situaciji, dakle, kada su tuženik i pravni prednik istog FJ više od dvadeset godina dozvolom suvlasnika na nekretnini istog izvršavali sadržaj predmetne stvarne služnosti, to do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (dana 14. studenog 2019. godine), odnosno bar do 2000. godine kada je izvorna tužiteljica u ovoj parnici HJ postavila željezna vrata sa lancima

XIV P-76/2024

i lokotom na početak spornog puta (tako svjedok EJ i tužitelj u svom iskazu), nedvojbeno je da je utužena stvarna služnost zasnovana po samom zakonu dosjelošću, pa je ovdje preostalo utvrditi jesu li se, kako se to ovom tužbom tvrdi, ispunile pretpostavke za ukidanje iste služnosti.

22. Očevidom utuženih nekretnina, a kako je to vidljivo i na skici koju su sačinili vještaci mjernici MJ i DJ dana 04. lipnja 2024. godine (list 73 spisa) dopunjenom preciznom oznakom položaja ulaznih vrata u garažu tuženika dana 18. veljače 2025. godine (list 95 spisa), utvrđeno je da sporna površina koja predstavlja poslužnu nekretninu vrhu koje se traži ukidanje sporne stvarne služnosti, jeste čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (sporni dio prikazan je likom omeđenim slovima A-B-C-D-A na skici mjesta očevida), u naravi radi se o površini pravilnog oblika pravokutnika širine cca 5,00 metara, dužine cca 25,00 metara položenog u pravcu sjeverozapad – jugoistok, s tim da je na sjeveroistočnoj strani tog pravokutnika položena škarpa prema susjednoj nekretnini, a na jugoistočnoj strani istog prostora nađen je kameno betonski zid djelom izveden od poslaganog kamena sa nalivenim betonskim zaleđem koji predstavlja ogradni zid nekretnine tuženika identificirane kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

22.1. Na udaljenosti od cca petnaestak metara od početka sporne površine nađena su dvoja vrata, jedna manja za pješački prolaz i jedna veća – garažna, na garaži tuženika izvedenoj ispod prohodne terase tuženika, kako je to prikazano na sačinjenom geodetskom snimku, te vidljivo na sačinjenim fotografijama prilikom očevida (listovi 80 do 82 spisa). Na početku sporne površine na dodiru iste sa javnim putem (dužina A-B na skici mjesta očevida) zatečena su tri manja betonska stupa nosača, na dva su oslonjena dvokrilna ulazna željezna vrata, na manjem stupu nosača oslonjena su također željezna vrata za pješački prolaz. Prema zatečenom stanju očito je da se dvokrilna vrata za kolni prolaz spornoj površini duže vremena ne upotrebljavaju (nađena su širom otvorena), ista su bez kvake i brave, zarasla u travu. Sporna površina glede koje se traži ukidanje služnosti zastrta je dijelom sitnim šljunkom uz rubove sa izraslom travom, a na središnjem dijelu istog prostora jasno se uočava površina nastala kretanjem vozila po toj površini.

23. Očevidom je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nema drugog kolnog pristupa do ranije opisane garaže, tj. da vozilom istoj garaži kao sastavnom dijelu svog stambenog objekta izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ne može pristupiti sa javnog puta (Ulice Hrvatske mornarice katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) osim preko sporne površine, pače, da tuženik osim prilaza vozilom preko iste površine pristupa i neposredno pješice, stepeništem popločanim kamenim pločama (fotografija na listu 80 spisa), koje stepenice su svom nastavku izvedene kao pristupni pješački prilaz na javni put (na južnoj strani) i za susjednu nekretninu oznake 7925/3 i čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] u vlasništvu treće osobe JJ pok. A (tako iz zemljišnih knjiga).

24. S obzirom na izneseno, činjenica na koju je tužitelj upirao tijekom parnice, da je tuženik, to očito zbog iznajmljivanja dijela svog objekta tijekom ljetne sezone (tako i tužitelj u svom iskazu) i susljedno tome povećane potrebe za parking prostorom,

XIV P-76/2024

stekao u vlasništvo dvije manje nekretnine oznaka čest. zem. [katastarska čestica], površine 19,00 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 17,00 m2, obje K. O. [katastarska općina], položene južno od ranije navedene javne prometnice, potpuno fizički odvojene od utuženog stambenog objekta tuženika (ovdje povlasne nekretnine) i znakovito udaljene od spornog puta vrhu kojeg se traži ukidanje utužene stvarne služnosti (poslužne nekretnine), međusobni položaj kojih nekretnina kako je opisan je jasno razvidan na Izvodu iz katastarskog plana za odnosno područje, pa po ocijeni ovog suda navedena činjenica nije takvog značaja koji bi ukazivao na promjenu ili potpuni otklon svrhe zbog koje je predmetna stvarna služnost izvorno utanačena ugovorom iz 1982. godine između pravnih prednika stranaka, jer tuženik i danas svom stambenom objektu (povlasnoj nekretnini) može vozilom pristupiti isključivo izvršavajući sadržaj sporne stvarne služnosti.

24.1. Kada bi se "prikladnost (svrishovitost) pristupa" tuženikovoj nekretnini cijenila samo kroz mogućnost parkiranja vozila (tuženikovog ili njegovih gostiju) na nekom drugom mjestu izvan ovdje utužene povlasne nekretnine, tada je gotovo notorno da su i pravni prednici tuženika, ranije spomenuti FJ i PJ, pa i sam tuženik, svoja vozila mogli parkirati bilo gdje na mjestu gdje je to dozvoljeno na području K. O. [katastarska općina] (bliže ili dalje svog objekta), nastavno čemu bi se neutemeljeno moglo zaključivati da za osnivanje utužene služnosti (ugovorom iz 1982. godine ili po zakonu dosjelošću nakon propisanog vremena izvršavanja sadržaja istog prava) nikada nije niti bilo razumne svrhe, kakav zaključak nedvojbeno ne proizlazi iz pisano iskazane volje prednika stranaka HJ i KJ, te FJ i PJ.

25. Činjenica da tuženik po navodima iskazanim u tužbi i tužiteljevih tijekom postupka, eventualno koristi utuženu stvarnu služnost na način ili/i u obimu većem od dogovorenog (stečenog), po ocijeni ovog suda, nije razlogom ukidanja iste služnosti, već razlogom da se na zakonom propisani način svode korištenje sadržaja tog prava u izvorno utanačene (stečene) okvire.

26. Slijedom obrazloženog, a utvrdivši da ne postoji drugi prikladniji kolni prilaz ili jednako prikladan kolni prilaz, koji bi tuženiku kao vlasniku predmetne poslužne nekretnine činio manje štete, ili pak jednako prikladni javni kolni prilaz, ovaj sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za dokidanje utužene služnosti kao suvišne, stoga da ovako postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je isti kao takav odbijen, te je suđeno kao u točki I. izreke ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tuženiku koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 1.327,36 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav odgovora pisanog na tužbu 100,00 bodova, te za četiri zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 21. travnja 2021. godine, 23. listopada 2024. godine, 30. siječnja i 07. ožujka 2025. godine, ukupno 400,00 bodova (4X100,00 bodova), sveukupno 500,00 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1., te Tbr.39 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.000,00

XIV P-76/2024

eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 250,00 eura, sveukupno 1.250,00 eura, koliko je tuženiku dosuđeno troška, a tužiteljici naloženo platiti istog.

27.1. Tuženiku nije obistinjen trošak sastava podneska od dana 15. ožujka 2024. godine, jer takvog u postupku nije bilo.

U Šibeniku, dana 07. svibnja 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

po zapisniku o objavi strankama.