REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-7056/2024
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZZ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 24. svibnja 2024., broj Pp-1795/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
U povodu žalbe okr. ZZ, a po službenoj dužnosti te prihvaćanjem žalbe okr. ZZ, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi od 24. svibnja 2024., broj Pp-1795/2021-5 proglašen je krivim okr. NZ zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna 100,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku mjesec dana, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 15,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitivanjem prvostupanjske presude, u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima.
4.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na iskazu svjedokinje PZ, supruge okrivljenika, koja je ispitana na ročištu 21. svibnja. (list 31 spisa).
4.2. Međutim, uvidom u navedeni zapisnik, svjedokinja PZ, iako se radi o supruzi okrivljenika, koja sukladno čl. 285. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.), uživa blagodat nesvjedočenja, ispitana je bez prethodnog upozorenja u smislu čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, koja zakonska odredba propisuje da je tijelo koje vodi postupak dužno osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja, a o tome se ovdje radi, prije njihova ispitivanja upozoriti da ne moraju svjedočiti te da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Također je propisano da se navedena upozorenja i odgovori unose u zapisnik.
4.3. Kako to proizlazi iz zapisnika od 21 svibnja 2024. prvostupanjski sud nije navedenu svjedokinju upozorio na blagodat nesvjedočenja niti ju je upozorio da će se njen iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njenu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a što je bio dužan učiniti.
4.4. Prema odredbi čl. 300. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku, iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nisu ubilježena u zapisnik.
4.5. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada koristi iskaze svjedokinje PZ i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak tome postoji li krivnja okrivljenika.
4.6. Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.
5. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao valjano obrazloženje o odlučnim činjenicama tj. na temelju kojih dokaza je sud utvrdio krivnju okrivljenika.
5.1. Naime, prvostupanjski sud je u t. 6. obrazloženja pobijane presude, nakon reproduciranja obrane okrivljenika i ispitanih svjedokinja HZ i PZ, u bitnom naveo kako, analizirajući provedene dokaze, nije prihvatio obranu okrivljenika i iskaz svjedokinje PZ, cijeneći njezin iskaz pristranim, a da nije dao razloge na temelju kojih dokaza i kakvom je ocjenom dokaza utvrdio krivnju okrivljenika.
5.2. Iako Prekršajni zakon ne određuje jasna, formalna, dokazna pravila, već isti, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, pri čemu nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, sud uvijek mora dati razloge zbog kojih je, na temelju slobodne ocjene dokaza, uzeo neku činjenicu dokazanom, a koji razlozi moraju imati podlogu u općim načelima ljudskog mišljenja, logici i općeprihvaćenim društvenim i pravnim načelima i standardima. Samo nabrajanje i reproduciranje provedenih radnji u postupku, bez analize istih te proizvoljno i selektivno prihvaćanje odnosno neprihvaćanje dokaza, upućuje na arbitrarnost u postupanju suda i ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke o krivnji, jer je prvenstvena zadaća prvostupanjskog suda da analitički cijeni provedene dokaze, kako one koji idu u korist okrivljenika, tako i one na njegovu štetu te da, u skladu s tim, da valjane razloge za svoju odluku, a što je u pobijanoj presudi izostalo i imalo za posljedicu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
6. Prvostupanjskom sudu se ukazuje na to kako se okrivljeniku u činjeničnom opisu prekršaja ne stavlja na teret prekršaj počinjen tjelesnim sukobom, nego samo počinjenje prekršaja verbalnom komunikacijom. Naime, navedeno je kako je „došlo do tjelesnog sukoba na način da je okrivljenik prišao HZ, na što ga je ista udarila rukom u predjelu lice“. Budući da je okrivljenik samo „prišao“, ne radi o tjelesnom sukobu, pa, u slučaju donošenja osuđujuće presude, treba ispustiti navod o tjelesnom sukobu okrivljenika.
7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, na odgovarajući način, otkloniti istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te iznova, na zakonit način, provesti do sada izvedene dokaze, kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, koju će pritom valjano obrazložiti.
8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
