Poslovni broj Gž-1118/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženik (dalje tužitelj)TV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika- protutužitelja (dalje tuženika) Alla Elegia d.o.o. Višnjan, Barići 30, OIB: 68821784007 zastupan po punomoćniku Slavici Popadić odvjetnici iz Rovinja, radi poništenja i isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-881/2022 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-881/2022 od 10. svibnja 2024. u točkama I i III izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se poništi ugovor o prijenosu tražbine založnog prava „Gornje Runke“ d.o.o u stečaju između tužitelja TV i tuženika Alla Elegia d.o.o sklopljen dana 22. srpnja 2019., nadalje, da će se uplaćeni iznos iz ugovora od 6.636,14 eura vratiti tuženiku po prodaji i naplati nekretnina [adresa]. U točki I/3 izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji glasi da ukoliko tuženik isplati tužitelju razliku do pune cijene tražbine založnog prava u iznosu od 13.272,78 eura u roku od 30 dana, ugovor o prijenosu tražbine ostaje pravovaljan, a tuženiku ostaje pravo prvokupa nekretnine [adresa] u stečaju kad se raspiše natječaj za prodaju i nitko ga ne može osporiti.

1.1.U točki II izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da se naloži tužitelju da tuženiku isplati iznos od 6.636,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od 23. srpnja 2019. pa do isplate, kao i da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

1.2.U točki III izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i da se poništi predmetni ugovor koji je zaključen između stranaka 22. srpnja 2019. i da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je poništenje ugovora o prijenosu tražbine založnog prava "Gornje Runke" d.o.o. u stečaju između stranaka koji je zaključen 22. srpnja 2019. te da se uplaćeni iznos od 6.636,14 eura vrati tuženiku po prodaji i naplati nekretnina "..., te da ukoliko tuženik isplati tužitelju razliku do pune tražbine ovršnog prava u iznosu od 13.272,28 eura da ugovor o prijenosu tražbine ostaje pravovaljan i tuženiku ostaje pravo prvokupa nekretnina [adresa] u stečaju kad se raspiše natječaj o prodaji i nitko ga ne može osporiti. Predmet protutužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 6.636,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama a koja tražbina se odnosi zbog zaključenog ugovora o prijenosu tražbine.

6. Provedenim dokaznim postupkom sud prvog stupnja je utvrdio da između stranaka nije sporno:

-da su tužitelj kao ustupitelj tražbine i tuženik kao preuzimatelj tražbine 22. srpnja 2019. sklopili ugovor o prijenosu tražbine u iznosu od 8.721,57 eura koju tužitelj ima prema tvrtki Gornje Runke d.o.o. u stečaju;

-da je tražbina ustupljena uz ugovorenu naknadu od 6.636,14 eura koja je tužitelju plaćena ;

-da je tužitelj dopustio tuženiku da na temelju ugovora i potvrde banke o plaćanju ugovorene naknade u zemljišnim knjigama izvrši upis promjene založnog vjerovnika sa imena tužitelja na ime tuženika.

7. Ocjenjujući da li se radi o zelenaškom ugovoru u okviru odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) a u kojoj odredbi je propisano da se ništetnim se smatra ugovor kojim netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je drugome dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, sud prvog stupnja utvrđuje da se ne radi o zelenaškom ugovoru. Pri tome uvidom u korespondenciji između stranaka na listu 49-109 spisa utvrđuje da su prije nego što je zaključen ugovor o ustupu tražbine stranke komunicirale e- mailovima pa da je tužitelj pouzdano i izvjesno znao za koju bi se cijenu tražbina otkupila, da je znao koliko iznosi njegova tražbina i da je na te uvjete otkupa svojevoljno i dobrovoljno pristao, bez nagovaranja ili bilo kakvih uvjetovanja od strane tuženika. Smatra da tužitelj ne nudi dokaze o stanju nužde odnosno teškog materijalnog stanja sa kojim bi tuženik bio upoznat i da bi unatoč tome zaključio predmetni ugovor iskorištavanjem stanja u kojem se tužitelj nalazi. Sud prvog stupnja zaključuje da je upravo tužitelj bio taj koji je požurivao sklapanje ugovora, da se interesirao o dinamici i valuti plaćanja naknade po sklopljenom ugovoru, da je ukazivao tuženiku na probleme koje ima glede primitka novca (blokirani račun) i da je tražio rješenja kako će se isplata izvršiti pa da iz opisanog postupanja se ne može zaključiti da postoje obilježja zelenaškog ugovora niti da bi tužitelj bio lakomislen, nedovoljno iskusan ili u odnosu zavisnosti prema tuženiku ili trećoj osobi.

8.Utvrđuje sud prvog stupnja nadalje da je tužitelj inicirao sklapanje predmetnog ugovora, da je prije sklapanja ugovora imao je dovoljno vremena, znanja i životnog iskustva da može znati kakav posao sklapa i kakve će posljedice za njega iz tog posla proizaći, pa da stoga zaključeni ugovor nema obilježja nezakonitog ili nedopuštenog, odnosno ništetnog pravnog posla.

9.Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanog svjedoka GV stečajnog upravitelja stečajne mase Gornje Runke d.o.o. u stečaju koji je potvrdio da ga je tužitelj kontaktirao nakon sklapanja predmetnog ugovora i da je od njega tražio da ubrza isplatu, te da je u stečajnom postupku namiren prvi hipotekarni vjerovnik, pa da je to dobar pokazatelj da se tužitelj u stečajnom postupku uopće ne bi naplatio.

10. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da je i tužbeni zahtjev radi vraćanja iznosa od 6.636,14 eura također neosnovan i da tim dijelom zahtjeva tužitelj uplaćeni iznos vraća tuženiku nakon naplate prodajom nekretnina, jer da ugovor nije ništetan jer da kad se ugovor utvrdi ništetnim posljedica je da svaka stranka vraća ono što je po osnovu tog posla primila. Budući da je zaključio da je predmetni ugovor zakonit i dopušten pravni posao, taj zahtjev odbija kao neosnovan.

11. Isto tako sud prvog stupnja odbija i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da ugovor o prijenosu tražbine ostaje pravovaljan ukoliko tuženik isplati tužitelju razliku do pune cijene tražbine osigurane založnim pravom tj. ukoliko mu isplati daljnjih 6.636,14 eura i to iz razloga što je utvrdio da je predmetni ugovor o ustupu zakonit i dopušten pravni posao.

12. Zaključak je suda da na ništetnost pravnih poslova pazi sud po službenoj dužnosti sukladno čl. 327. ZOO-a da ovaj ugovor nije ništetan pravni posao ni po nekom drugom osnovu, da su stranke imale potrebnu stranačku i poslovnu sposobnost, da se nije radilo o simuliranom poslu, da nema nesklada između volje i očitovanja, nesporazuma i da se ne radi o ugovoru za čije se sklapanje traži posebna zakonska forma koja eventualno ne bila ispunjena, da je činidba dopuštena, određena i moguća.

13. Sud prvog stupnja je također odbio i protutužbeni zahtjev tuženika jer je utvrdio da je predmetni ugovor zakonit i dopušten pravni posao te da stoga tužitelj nije u obavezi vratiti tuženiku iznos od 6.636,14 eura.

14. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, a trošak je tuženiku odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Tužitelj u žalbi navodi činjenice koje bi upućivale da se radi o bitnoj zabludi i nesporazumu prilikom zaključivanja ugovora o prijenosu tražbine kada navodi da nije mogao predvidjeti da je tuženik odustao od kupnje nekretnina Gornji Runki d.o.o. u stečaju jer su kasnije te nekretnine prodane paralelno kada se vodio nezakoniti spor PV i [adresa]. Nadalje tužitelj u žalbi navodi da je pokrenuo ovaj postupak iz razloga da se poništi taj ugovor o prijenosu tražbine da bi se mogao naplatiti u punom iznosu tražbine i da bi iznos koji je naveden u ugovoru o ustupu tražbine vratio tuženiku. U prilog osnovanosti svojih tvrdnji, dostavio je i dopis Odvjetničkog društva Čohilj i partneri koji su pozvali tužitelja da im dostavi visinu tražbine radi isplate, a u čemu ih je spriječila odvjetnica tuženika te tvrdi da je u tražbini koja je bila predmetom ustupa bila i tražbina pok. VV koji nije mogao biti razložni vjerovnik, da tužitelj nije imao punomoć od ĆV pa da stoga nije mogao niti ustupiti tražbinu koja je predmetom ugovora o ustupu tražbine tuženiku, a o kojim činjenicama sud prvog stupnja ne daje razloge zbog čega se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati, pa se stoga ne može utvrditi da li je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan ili nije.

16. U odnosu na utvrđenja suda prvog stupnja da ne postoje zakonske pretpostavke za poništenje ugovora o ustupu zbog toga što se radi o zelenaškom ugovoru, navodi se da razlozi za zelenaški ugovor koji su navedeni u odredbi čl. 329. ZOO-a čine ugovor ništetnim a ne pobojnim te se zbog tih razloga ne može tražiti poništenje ugovora o ustupu.

17. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrditi relevantne činjenice koje tužitelj navodi tijekom postupka a i u žalbi o tome da je tužitelj očekivao da će nakon ustupa tražbine ostvariti svoja prava u stečajnom postupku, zbog čega će sud u nastavku postupka izvršiti uvid u spise suda prvog stupnja pod posl. brojem Ovr-7817/2015 i P-127/12 radi utvrđivanja relevantnih činjenica da li je tražbina koja je predmetom ustupa bila predmetom tih postupaka, i da li se radi isključivo o tražbini tužitelja ili o tražbini tužitelja zajedno sa tražbinom VV i FV, te da li bi se zbog toga zaključeni ugovor o ustupu mogao poništiti zbog bitne zablude ili nesporazuma.

18. Nakon što sud prvog stupnja upotpuni dokazni postupak ponovno će odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu te o troškovima cjelokupnog postupka.

19. Slijedom obrazloženog zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prihvaćena je žalba tužitelja, te primjenom odredbom čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki II izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić