Poslovni broj Gž 1576/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PBZ Card d.o.o., Zagreb, Radnička cesta br. 44., OIB: 28495895537, zastupanog po punomoćnicima iz OD Župić & partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženice GR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Roberti Gottwald odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 6755/2018 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženice GR, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 6755/2018 od 29. svibnja 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv 5365/2017 od 20. listopada 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 11.796,63 eur, te iznos od 128,81 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Rješenjem istog suda, točkom I. izreke djelomično je ukinut predmetni platni nalog u dijelu u kojem je bilo naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od2,48 eur, te je utvrđeno da je u tom dijelu tužba povučena, a točkom II. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.684,45 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuje tuženica iz svih žalbenog razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženice nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tuženice kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da je tuženica bila osnovni korisnik Atlas American Express kartice broj [broj bankovnog računa] koju je izdao prednik tužitelja, temeljem pristupnice od 3. ožujka 1992.; da je temeljem te kartice 4. ožujka 1994., izdana dodatna Atlas American Express kartica dodatnom korisniku ER (suprug tuženice); da je tuženica korištenjem predmetne kartice prihvatila i uvjete iste,

-da su između Privredne banke Zagreb d.d. s uključenim kreditnim posrednikom PBZ Card d.o.o. (ovdje tužiteljem) i tuženice zaključeni:

1)Ugovor o potrošačkom kreditu broj [broj kredita] s otplatom putem American express kartice – kojim je tuženici 30. siječnja 2013. odobren kredit za kupnju roba i usluga u iznosu od 7.624,50 eur, s rokom otplate u 60 jednakih mjesečnih anuiteta, 2)Ugovor o potrošačkom kreditu broj [broj kredita] s otplatom putem American express karticom, od 7. listopada 2014. kojim je tuženici odobren kredit za kupnju roba i usluga u iznosu od 2.813,73 eur, s rokom otplate u 60 jednakih mjesečnih anuiteta, 3)Ugovor o gotovinskom kreditu broj [broj kredita] s otplatom putem American express karticom od 21. svibnja 2013., kojim je tuženici odobren kredit za kupnju roba i usluga u iznosu od 3.716,23 eur, s rokom otplate u 48 jednakih mjesečnih anuiteta,

-da se čl.2. svih prethodno navedenih Ugovora, tuženica kao korisnik American express kartice, obvezala da dobivene kredite otplaćuje uplatom na račun PBZ Card d.o.o. koji ta sredstva dalje proslijeđuje PBZ d.d.,

-da su korištenjem osnovne i dodatke kredite kartice, nastali troškovi koji su pobliže navedeni u računima od 12.11.2016., 12.12.2016., 12.01.2017., 12.02.2017., te 12.03.2017., sa time da spomenuti računi obuhvaćaju i mjesečne iznose dospjelih anuiteta ranije navedenih kredita,

-da je iz Izvatka poslovnih knjiga Privredne banke Zagreb d.d., a u ime PBZ Card d.o.o., razvidno da je temeljem kartice American Express broj [broj bankovnog računa], dospjelo dugovanje koje je na dan 12. kolovoza 2017. iznosilo ukupno 12.331,82 eur,

-da prijepisi računa (l. 22.-29. spisa) dostavljeni po tužitelju, sadrže točne specifikacije iz kojih je razvidno na što se odnose i kada su nastali,

-da je dopisom od 13. ožujka 2017. PBZ d.d. u ime i za račun ovdje tužitelja sa tuženicom zbog kršenja odredbi Ugovora o korištenju American Express kartice, obavjestio tuženicu da sa njom raskida spomenuti Ugovor, te uskraćuje pravo svakog daljnjeg korištenja kartice, uz upozorenje da ovim raskidom na naplatu dolaze svi troškovi u cijelosti.

8.Rukovodeći se ovakvim utvrđenjima, a napose prihvaćajući nalaz financijskog vještaka, prvostupanjski sud zaključuje da kako je istim utvrđeno da preostalo dugovanje tuženice iznosi 11.796,63 eur na ime na dospjele nepodmirene glavnice, te 128,81 eur na ime dospjele nepodmirene redovne (ugovorene) kamate, te 403,89 eur na ime dospjele zakonske zatezne kamate, odnosno sveukupno 12.329,34 eur, a da istodobno tuženica ne tvrdi da je ovaj iznos duga podmirila tužitelju, niti to ičim dokazuje, da postoji obveza tuženice da isplati tužitelju ukupni navedeni iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to na iznos os 11.796,63 eur počam od 13. kolovoza 2017. (slijedećeg dana nakon obračuna iz izvatka iz poslovnih knjiga) do isplate, te na iznos od 128,81 eur počam od 18. listopada 2017. (dana podnošenja ovršnog prijedloga).

Pri tome sud prvog stupnja ne prihvaća prigovor zastare istaknut po tuženici, iz razloga jer da je potraživanje tužitelja po najstarijem računu od 12. studenog 2016. dospjelo na naplatu 20. prosinca 2016., dok da je prijedlog za ovrhu podnesen putem pošte 18. listopada 2018. odnosno unutar zastarnog roka od pet godina propisanog čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005. i dr., dalje: ZOO- a). O pravu tužitelja na zatezne kamate odlučuje primjenom čl. 29. ZOO-a, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.1.Polazeći od prethodno izloženog, nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni navodi tuženice, kojima u prvom redu dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja, tvrdeći da je Ugovore o kreditu sklopila ne sa tužiteljem već sa Privrednom bankom Zagreb d.d.

No, protivno uvjerenju tuženice, ovi su navodi i prema prosudbi ovog suda u potpunosti pravno neutemeljenim, iz razloga jer iz dokumentacije koja prileži spisu, proizlazi ponajprije da tužitelj svoju tražbinu na nepodmirenim tražbinama koje su nastale upotrebom American express kartice čiji je osnovni korisnik bila tuženica, a dodatni njen suprug.

Nastavno tome, sama činjenica da je tuženica ranije spomenute Ugovore formalno sklopila sa Privrednom bankom Zagreb d.d., nije u konkretnim okolnostima pravno relevantna, kako zbog toga što je iz tih Ugovora vidljivo da ih je Privredna banka Zagreb d.d. sklopila u ime i za račun PBZ Card d.o.o. -tužitelja, tako isto i zbog činjenice, da je iz svih spornih Ugovora vidljivo da se radi o Ugovorima sa otplatom putem American Express kartice, te da je dužne iznose trebalo uplatiti najprije na račun tužitelja koji je onda bio u obvezi da dobivena sredstva proslijedi PBZ d.d., što neupitno znači da je tužitelj u ovom slučaju vjerovnik.

U kontekstu iznesenih razloga, prosudba je ovog suda da PBZ Card d.o.o., koji je u ovoj parnici u procesnoj ulozi tužitelja, osnovano od tuženice potražuje isplatu dugovanja koje postoji po American Express kartici, čiji je ista neprijeporno bila osnovni korisnik, te ju je faktično i koristila, dakle da je upravo PBZ Card d.o.o. aktivno legitimiran glede tražbine koja je predmet ovog spora.

9.2.Iako tuženica nije tijekom parnice, kao ni u žalbenoj fazi postupka osporila da nije podmirila utuženu tražbinu tužitelju, nisu prihvatljive žalbene tvrdnje tuženice ni u dijelu u kojem tvrdi da tužitelj nije precizirao utroške temeljem kojih je ispostavio predmetne račune, budući da iz prijepisa računa dostavljenih po tužitelju (l. 22. -29.) spisa nedvojbeno proizlazi na što se isti odnose.

Ujedno, cijeneći stav ovog suda iznesen u točki 9.1. ovosudnog obrazloženja, pogrešnim drži ovaj sud i stajalište tuženice da je nejasno temeljem čega je tužitelj taj koji je izdao sporne račune na kojima temelji svoje potraživanje.

10.Na žalbene navode tuženice, da tužitelj nije dokazao da je PBZ d.d. s njom raskinuo ranije spomenute Ugovore o potrošačkim kreditima, valja odgovoriti da to prema uvjerenju ovog suda nije relevantno.

Ovo stoga, što cijeneći dosadašnja utvrđenja, nije PBZ d.d. taj koji je s tuženicom sklopio Ugovor o korištenju American Express kartice (to je u konkretnim okolnostima jedino pravno relevantno), budući da kako je već u dosadašnjem dijelu obrazloženja navedeno, predmet spora su troškovi koji terete American express karticu čiji je osnovni korisnik bila tuženica.

U svezi toga, ukazuje se tuženici na čl.2. Općih uvjeta tužitelja 18. listopada 2013., sukladno kojem je PBZ Card d.o.o.taj koji je upisan u registar institucija za elektronički novac HNB-a, te je ovlašten izdavati i prihvaćati platne instrumente, te izvršavati platne transakcije putem platnih kartica ili sličnog sredstva, kao i na čl.3. t.1. istih, prema kojem je American Express kartica personalizirani platni instrument izdan od PBZ Card d.o.o.

Isto tako se skreće pažnja i na čl. 14. ovih Općih uvjeta, prema kojima PBZ Card d.o.o. može raskinuti Okvirni ugovor pored ostalog i ako korisnik krši odredbe Okvirnog ugovora.

Nastavno rečenom, po stajalištu ovog suda, ovdje tužitelj jedini koji je bio ovlašten raskinuti s tuženicom Ugovor o korištenju American Express kartice, zbog kršenja odredaba istog.

11.1.Što se tiče same visine potraživanja tužitelja, nije u pravu tuženica da tužitelj isto nije dokazao.

Naime, polazeći od toga da je tuženica osporila visinu tražbine tužitelja po dostavljenom Izvodu iz poslovnih knjiga, upravo je po prijedlogu tužitelja, a u svrhu dokazivanja upravo visine njegova zahtjeva proveden dokaz financijskim vještačenjem i to na okolnost visine tužbenog zahtjeva, koji je nalaz napravljen temeljem raspoložive dokumentacije.

Pri tome svakako je za napomenuti da tuženica ni na koji način do zaključenja glavne rasprave nije osporila nalaz vještaka financijske struke, niti je istakla bilo kakve primjedbe u odnosu na isti.

11.2.Shodno tome, pravilno je prema uvjerenju ovog suda, postupio sud prvog stupnja, kada je temeljem prethodno navedenih dokaza zaključio da postoji tražbina tužitelja u odnosu na tuženicu i to u iznosima kako je to navedeno pobliže u obrazloženju pobijane presude.

Drugim riječima, žalbene tvrdnje tuženice iz historijata žalbe, koje se odnose na visinu tražbine tužitelja, u kontekstu prethodno navedenog, se po ocjeni ovog suda ukazuju paušalnim i ničim potkrijepljenim.

12.Konačno ne mogu se prihvatiti kao osnovani navodi tuženice ni u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare potraživanja tužitelja.

13.1.U svezi toga, ponajprije se skreće pažnja tuženici da je iz dokumentacije priležeće spisu (l. 22.-29. spisa) razvidno da se dio tražbine tužitelja odnosi na troškove sačinjene po American Express kartici (kupovine npr. u Bauhaus, Super Konzum, Tvim Tonković, Samsung, Profi Baucentar, Metro, Crodux derivati, Croatia osiguranje, Euroherc osiguranje), koje su uplate bile ugovorene na rate i koje su dospjele u tijeku 2016., a da se dio potraživanja odnosi na dospjeće anuiteta po sklopljenim ranije spomenutim Ugovorima o gotovinskom kreditu s otplatom putem American express karticom, sa time da su prema podacima tužitelja ti anuiteti dospjeli na naplatu u razdoblju od 12. studenog 2016. pa zaključno do 12. ožujka 2017.

Nadalje, sukladno čl. 225. ZOO-a, opći zastarni rok iznosi pet godina, te se isti prema uvjerenju ovog suda odnosi na prethodno navedene tražbine tužitelja izuzev ovih s osnova anuiteta temeljem sklopljenih Ugovora o gotovinskim kreditima. Polazeći od toga da je ovrhovoditelj-ovdje tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 18. listopada 2017., prosudba je i ovog suda da u odnosu na ovaj dio tražbina nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

13.2.Isto tako, protivno tumačenju tuženice, prosudba je ovog suda da nije nastupila zastara ni glede ostalog dijela utužene tražbine, odnosno da i za taj dio u konkretnom slučaju u primjenu dolazi ranije spomenuti čl. 225. ZOO-a, a ne kako to pogrešno smatra tuženica čl. 226. st.2. ZOO-a.

Naime, u svezi s prednjim valja skrenuti pažnju na čl. 11. st.5. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, kojim je propisano da se osnovni Korisnik Kartice obvezuje da će na dan dospijeća plaćanja podmiriti sve dospjele obveze nastale po osnovnoj kartici i svim dodatnim karticama.

Nadalje se ukazuje i na čl.14. st.5. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, sukladno kojem isti zbog nepoštivanja obveza definiranih drugim ugovorima temeljem kojeg/ih se PBZ CARD nalazi u poslovnom odnosu s Korisnikom ili osobama s kojima je Korisnik vlasnički ili ugovorno povezan, a koje nepoštivanje obveza PBZ CARD daje pravo raskinuti taj Ugovor, daje pravo PBZ CARD da raskine i ovaj Okvirni ugovor. Pored toga, sukladno čl. 3. Ugovora o potrošačkom kreditu broj [broj kredita] s otplatom putem American express kartice od 30. siječnja 2013., Ugovora o potrošačkom kreditu broj [broj kredita] s otplatom putem American express karticom, od 7. listopada 2014., te Ugovora o gotovinskom kreditu broj [broj kredita] s otplatom putem American express karticom od 21. svibnja 2013., razvidno je da su se ugovorne strane suglasile da se navedeni Ugovori mogu otkazati ako se korisnik American Express kartice ne pridržava bilo koje odredbe tih Ugovora, da u svakom slučaju se Ugovori raskidaju s danom prestanka Ugovora o korištenju American Express kartice, da dostavom otkaza navedenih Ugovora korisniku American Express kartice odnosno njegovim raskidom, sve tražbine iz istih dospijevaju na naplatu u cijelosti, a da se danom dostave otkaza smatra dan kad je putem pošte korisniku American Express kartice upućen otkaz na adrese iz predmetnih Ugovora ili na adrese koje je korisnik pisanim putem naknadno dostavio.

13.3.Rukovodeći se prethodno iznesenim, uključujući sadržaj dopisa od 13. ožujka 2017., ali isto tako i neprijepornu činjenicu da tuženica nije podmirila dugovanja po American Express kartici, koja su predmet ovog spora, uvjerenje je ovog suda da je kompletno dugovanje tuženice dospijelo na naplatu sa 13. ožujkom 2017., te kako je prijedlog za ovrhu podnesen 18. listopada 2017., nedvojbenim drži ovaj sud da je u potpunosti neutemeljen prigovor zastare tuženice, kao što je pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

14.Budući da je prvostupanjski sud prema stajalištu ovog suda, utvrdio bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, to suprotno ocjeni provedenih dokaza, interpretaciji istih izvršenih po tuženici u žalbi nema uporišta u činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz tih dokaza, pa se nastavno tome ni interpretacija istih te osobni zaključci tuženice u odnosu na postojanje određenih pravno relevantnih činjenica, ne mogu prihvatiti kao utemeljena, iz razloga što se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja koje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, te na osnovi toga utvrđenih relevantnih činjenica. Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

15.Zbog svih iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženice, te potvrditi pobijanu presudu, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

16. Tuženici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer ista nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

17.Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.

U Rijeci, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković