Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-205/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P- 189/2020-20 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-189/2020-20 od 26. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-189/2020-20 od 26. siječnja 2023., odlučeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"UTVRĐUJE SE da je tužitelj HB OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Plandište oranica površine 13528 m2, što je tužena Republika Hrvatska OIB 52634238587, dužna priznati i trpjeti brisanje svoga vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis toga vlasništva u korist tužitelja, u roku od 15 dana. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnične troškove."

i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se prijedlog tužitelja od 18. siječnja 2023. za preotvaranje glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, kao nedopušten.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 298,62 eur/2.249,95 kn1, u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu (ne i rješenje) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u korist tužitelja, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a. Pobijana odluka sadrži jasno, valjano i neproturječno navedene razloge o odlučnim činjenicama, dati razlozi nisu proturječni sebi niti su u suprotnosti sa ispravama sadržanim u spisu, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Predmet postupka je odlučivanje o zahtjevu tužitelja HB za utvrđenjem da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Plandište oranica površine 13528 m2.

6. Nesporno je da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužene Republike Hrvatske nastala u postupku izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] 2006. od starih kč. br. [katastarska čestica], koje su do tog postupka bile upisane kao društveno vlasništvo.

7. Sporno je da li je tužitelj u posjed ove nekretnine došao putem prednika u postupku arondacije 1985. i to zamjenom nekretnina nekadašnjih kč. br. [katastarska čestica] za kč. br. [katastarska čestica] te je li tužitelj ako je nekretnina u njegovu posjedu putem prednika do te zamjene mogao steći pravo vlasništva na njoj dosjelošću u tom vremenskom periodu.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] bila 1961. sa imena posjednika BB (koji nije prednik tužitelja) upisana na PZ Podgorač, te da je kč. br. [katastarska čestica] arondacijom 1963. sa posjednika DB (koji nije prednik tužitelja) upisana na PIK Našice,

- da su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] spojene i 1979. upisane na ime GB (otac tužitelja) pa da je otac tužitelja u posjedu istih od 1979., slijedom čega nije točno da je iste posjedovao još tužiteljev djed HB i da ih je on kupio prije Drugog svjetskog rata kao plemićko dobro, niti je točna tvrdnja tužitelja iz podneska od 22. veljače 2021. da je kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] tužiteljev otac stekao 1971.,

- da provedenim dokazima, a posebno geodetskim vještačenjem nije potvrđeno da su upravo kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] dane u zamjenu za kč. br. [katastarska čestica] od kojih je formirana utužena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da zato što nema dokaza da su kč. br. [katastarska čestica] doista zamijenjene za kč. br. [katastarska čestica] od kojih je formirana utužena nekretnina proizlazi da tužitelj nema dokaza o zakonitosti svog posjeda, jer mu nedostaje pravni temelj temeljem kojeg bi bio u posjedu utužene kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Slijedom utvrđenih činjenica pravilno zaključuje prvostupanjski sud da zato što nema dokaza o zakonitost posjeda, da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban posjed koji je barem pošten, ali u dvostrukom razdoblju no što je to potrebno za redovitu dosjelost kod koje je posjed kvalificiran (zakonit, istinit i pošten) odnosno 40 godina samostalnog i neprekinutog posjeda sukladno članku 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZVDSP) jer je utužena nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske.

10. Obzirom da su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu i da je iz provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj bio u faktičnom posjedu od sredine 1980-tih godina (u žalbi tvrdi od 1983.), prvostupanjski sud je pošao od primjene mjerodavnog prava koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, a to je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980). Međutim, člankom 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bilo je propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Odredbom članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine 53/91 od 8. listopada 1991.) stavljena je izvan snage navedena odredba članka 29. Nadalje, donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom članka 159. stavak 4. je bilo propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekinuto trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanog u stavku 2. i 3. istoga članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina. Istovremeno je odredbom članka 388. stavak 4. ZV/96 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

11. Ustavni sud Republike Hrvatske je svojim odlukama broj U-I-58/1997, U-I- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. (Narodne Novine 137/99) utvrdio da odredba članka 378. stavak 4. ZVDSP iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ista ukinuta. Ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do 17. studenog 1999. jer je prema članku 55. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne Novine 99/99, 29/02, 49/02) ukidanje zakonske odredbe imalo učinak ex nunc.

12. Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu istog dana (Narodne novine 114/01), u članku 388. iza stavka 3. dodan je novi stavak 4. kojim je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, kako je stavljanje izvan snage odredbe od strane Ustavnog suda imalo značenje ukidanja (ex nunc), a ne i poništavanja (ex tunc), radi toga je sudska praksa u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uračunavala i vrijeme posjedovanja prije 1991. odnosno dok je nekretnina bila u pravnom statusu društvenog vlasništva, no prvostupanjski sud ističe da vrijeme odnosno pretpostavke dosjedanja moraju biti ispunjene u vrijeme važenja ukinute odredbe, tj. do donošenja ustavne odluke 17. studenog 1999., uz uvjet da na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

13. Konačno prvostupanjski sud navodi da uzimajući u obzir da je putem prednika tužitelj bio u poštenom posjedu predmetne nekretnine od sredine 1980. -tih godina, proizlazi da nema potrebnog roka dosjedanja od 40 godina računajući do 17. studenog 1999. te da rok od 40 godina nije istekao računajući ni od 8. listopada 1991., do dana podnošenja predmetne tužbe.

14. Tu valja napomenuti da je u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

15. U presudama ESLJP u predmetima H i dr. te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda RH kojem je odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP-a ukinuta.

16. Za primjenu shvaćanja iz presude Trgo protiv Hrvatske nije bitno je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. Naime, u predmetima H i dr. i Jakeljić protiv Hrvatske tužbe su podnesene 2002., dakle nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu članka 388. stavak 4. ZVDSP- a koja je izrekom propisala da se razdoblje prije 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu.

17. ESLJP u obrazloženju odluka u predmetima H i Jakeljić izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanje vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. ESLJP smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona – dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP-a bila na snazi.

18. Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/29) održanoj 14. veljače 2019. pod brojem Su-IV-56/19-2 izraženo je slijedeće pravno shvaćanje: "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda), sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe."

19. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev- 1048/2023-2 od 3. siječnja 2024. na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama članka 159. stavak 3. i 4. ZVDSP ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. Prema tome, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz članka 159. stavak 3. i 4. ZVDSP do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenog 1999., kako je to pogrešno tumačio prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

20. Prema tome, kako je u ovom postupku utvrđeno kako je kč. br. [katastarska čestica] tužitelj uživa od sredine 1980. -tih (tužitelj tvrdi od 1983.), proizlazi da do podnošenja tužbe 16. srpnja 2020. nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost od 40 godina radi čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Pritom je pravilan stav prvostupanjskog suda da se posjed nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] za koje tužitelj tvrdi da su dane u zamjenu, a koja zamjena nije dokazana u ovom postupku, svakako ne može uračunavati tj. zbrajati sa posjedom dobivenih nekretnina, jer se uzima u obzir samo faktična vlast i samostalan posjed glede neke točno određene nekretnine kao pojedinačno određene stvari (članak 2. 9., 10. i 11. ZVDSP-a).

22. Slijedom iznesenog ukazuju se neosnovanim žalbeni navodi da institut dosjelosti treba ekstenzivno procjenjivati kada je u pitanju stjecanje u arandaciji, kao i navod da tužitelju pripada vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da je kontinuirano od 1945. pa do 1999. imao pošteni posjed nekretnina samo da su se one periodično i naizmjenice razmjenjivale u arondaciji sa bivšim PIK-om.

23. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao u izreci.

U Karlovcu 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec