Poslovni broj Gž-1746/2024-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2565/2023 od 12. srpnja 2024., ispravljene rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P-2565/2023 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2565/2023 od 12. srpnja 2024. u točkama I, II, III, IV, V i VI izreke, ispravljene rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P-2565/2023 od 13. rujna 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu od 10. listopada 2005. o promjenjivosti kamatne stope, te je u točki II izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 50,44 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedinačne iznose dok je u točki III. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba valutne klauzule u toč. 7. st. 4. ugovora te je u točki IV izreke naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 537,09 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. U točki V izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici te da se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje potraživanja prema tužiteljici iz prigovora radi prijeboja u iznosu od 592,63 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose. U toč. VI izreke naloženo je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.631,03 eura.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe.

2.Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači, tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te tuženiku dosude troškovi postupka, uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Kao prvo treba odgovoriti na žalbene navode tuženika o subjektivnoj i objektivnoj pristranosti suda te daljnjem isticanju razloga iz članka 71. ZPP-a za izuzeće sudaca koji su sudjelovali u odlučivanju u ovome predmetu. U žalbi istaknuti zahtjev tuženika za izuzeće sudaca - članova drugostupanjskog vijeća, odbijen je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Rijeci broj 29 Su-89/2025 od 4. travnja 2025. uz obrazloženje da okolnosti na koje upire podnositelj zahtjeva za izuzeće ne upućuju na zaključak da postoji pristranost predsjednice i članova drugostupanjskog vijeća pri odlučivanju u konkretnom predmetu, prije svega zbog razloga koji su izneseni u njihovoj zajedničkoj izjavi, a onda i zbog toga što se radi o predmetu u kojem je o većini spornih pitanja već odlučeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što svakako nije zanemariv razlog. Uopćeno obrazloženje podnesenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na izuzeće sutkinja Svjetlane Pražić, Filke Pejković i Kristine Vukelić Aničić, predsjednice i članica vijeća Županijskog suda u Rijeci, ne upućuje na razloge sumnje koji bi razloge za izuzeće učinili vjerojatnim niti upiru na okolnosti koje bi imenovane sutkinje mogle dovesti u pravnu ili ekonomsku povezanost s predmetom spora.

6. Prijedlog tuženika za ispravljanje presude je osnovan, jer je sud prvog stupnja rješenjem od 13. rujna 2024. sukladno prijedlogu ispravio presudu suda prvog stupnja.

7.Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 50,44 eur i 537,09 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama preplaćenog na temelju utvrđenja i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika.

8.U provedenom je postupku utvrđeno da je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao bankovnom institucijom i kreditorom sklopio dana 10. listopada 2005. Ugovor o kreditu u okviru kojeg su stranke ugovorile prava i obveze vezane za realizaciju kredita u iznosu od 31.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja kredita od pet godina, s ugovorenom valutnom klauzulom kojom je glavnica vezana za valutu švicarski franak u članku 7. st. 4. Ugovora o kreditu i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu.

9.Kod odlučivanja o osnovanosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu, sud prvog stupnja je najprije odlučio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) te odredbu o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPPa obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bio i ovdje tuženik.

10.U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju dijelovi odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita i promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika uzrok su određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

11.Pritom je iz provedenih dokaza sud utvrdio da u konkretnom obveznom odnosu tužitelj ima status potrošača te da se u odnosu na tužitelja mogu primijeniti naprijed citirani propisi o zaštiti potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi.

12.Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istog i promjenjive kamatne stope, tužiteljica bi manje platila iznos od 50,44 eura i 537,09 eur ,tada prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

13.Kao neosnovan, sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a prekinut podizanjem kolektivne tužbe u smislu članka 241. ZOO-a, pa da je zastara počela ponovno teći pravomoćnošću presude u kolektivnoj zaštiti potrošača14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), a 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu, te da nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 12. lipnja 2019.

14.Stoga, sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev utvrđen provedenim financijskim vještačenjem na način kako je to označeno u toč. II i IV izreke, sve sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. ZOO-a s tijekom sukladno članku 1115. ZOO-a, dok o troškovima postupka odlučuje pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a i članak 155. stavak 1. ZPP-a.

15.U donošenju pobijanih odluka nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da pobijana odluka nije nerazumljiva, izneseni su i jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

16.Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravno zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući iskaz saslušane tužiteljice i svjedokinje FJĆ uz utvrđenje da tuženik nije dokazao da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da su joj prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe za određivanje njezine obveze i da je tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

17.Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da mu nije omogućeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, te da je povrijeđeno načelo "jednakosti oružja" i da mu nije omogućeno pravično suđenje, jer je sud prvog stupnja saslušao predloženu svjedokinju od strane tuženika, izvršio uvid u priloženu dokumentaciju, te je pravilno utvrdio da se radi o tipskom ugovoru o kreditu, da sporne odredbe su morale biti jasno i razumljivo sastavljane, i da o navedenim odredbama stranke nisu pregovarale, te da su te odredbe ništetne jer su nepoštene.

18. Naime, prema načelu transparentnosti sporne odredbe ugovora o kreditu su trebale biti sastavljene tako da su tužiteljici pružile dovoljno informacija o mogućnosti promjena iznosa anuiteta koje mogu nastati zbog promjene tečaja i visine kamate, odnosno u smislu da svaki prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor sklopljen već da može procijeniti znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe mogle nastati za njezine financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je u iskazu navela saslušanja svjedokinja i tužiteljica u svom iskazu, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljici nisu dani relevantni podaci o parametrima za funkcioniranje valutne klauzule i promjene kamate i da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

19.Stoga nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku o tumačenju prava EU, jer u postupku nije utvrđena ništetnost valutne klauzule, već način ugovaranja isplate anuiteta sukladno važećem tečaju CHF u vrijeme isplate. Sukladno navedenom nije postupljeno suprotno odluci EU C- 452/18 jer je utvrđeno kako je izloženo da o spornim odredbama stranke nisu pregovarale. Stoga suprotno tvrdnji tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja dao relevantne razloge o odlučnim činjenicama da tužiteljica nije bila informirana o spornim odredbama.

20. U tom pravcu i činjenično stanje je pravilno utvrđeno i pravilno je primijenjeno materijalno pravo u okviru čl. 81., čl. 83., čl. 84. i čl. 87. st. 1. i 2. ZPP/03 te čl. 3., čl. 4., čl. 241. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO)

21.Prvostupanjski je sud nadalje cijenio direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

22. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d., povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) i promjenjive kamatne stope u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamatne stope i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

23.Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

24.Bez osnova tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj nije potrošač u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/03 jer da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako se radi o stambenom kreditu da tu nekretninu tužiteljica nije iznajmljivala niti je služila za poslovnu djelatnost.

25. Odredbom članka 3. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz provedenog postupka proizlazi da tužiteljica pri zaključenju ugovora nije djelovala kao trgovac, odnosno u okviru profesionalne djelatnosti. Utvrđeno je da tuženik ničime nije dokazao da tužiteljica sredstva dobivenog kredita nije trošila namjenski.

26. U ovakvim parnicama tužiteljica treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP/03, a ukoliko banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (VSRH broj Su IV-56/2023-9 23. studenog 2023., Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.) Stoga, cijeneći da tuženik za suprotni zaključak nije pružio relevantnih dokaza, proizlazi da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužiteljica ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

27.Kako je utvrđeno da su sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu o nepoštenim odnosno ništetnima sukladno odredbama članka 81., članka 83., članka 84. i članka 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

28.Tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu i preplaćene kamate, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

29.U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan.

29.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

29.2. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužiteljica nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) i 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 12. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO- a za zastaru novčane tražbine tužiteljice.

30.Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja kojim je tuženik zatražio u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, da se prebije tražbina tužiteljice tražbinom tuženika s osnova tzv. „negativne razlike“, u iznosu od 592,63 eura, jer plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužiteljica nije stekla imovinu tuženika, pa ne postoji obveza tužiteljice za vraćanjem iznosa koji nije primila. Stoga je sud pravilno utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

31. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

32. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu.

33. Stoga tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora

34. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka, ne u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a te je trošak dosuđen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje Tarifa) i Zakona o plaćanju sudskih pristojbi.

35.Tužitelj je platio pristojbu na presudu od 13. prosinca 2021., a koji trošak je bio potreban radi vođenja ovog postupka sukladno čl. 155. ZPP-a, jer je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/2023 – dalje ZSP) stupio na snagu 20. svibnja 2023. koji u čl. 11. st. 1. toč. 20. ZSP-a propisuje da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

36. Stoga te izmjene ne utječu na plaćenu pristojbu na presudu, jer je obveza plaćanja te pristojbe nastala prije navedenih izmjena ZSP ("Narodne novine" broj 51/2023).

37.Slijedom izloženog odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

38.Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe jer sa istom nije uspio pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić