Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4153/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog LP zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog LP podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. prosinca 2024., broj Pp-14981/2024, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog LP i potvrđuje se pobijana presuda.
II Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine bro: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni LP obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku 15 dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. prosinca 2024., broj Pp-14981/2024, okrivljeni LP je proglašen krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i izrečena mu je novčana kazna od 260,00 eura uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti iznos od 100,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni LP je po svome branitelju Leonu Zrniću, odvjetniku iz Splita podnio pravodobnu žalbu, pobijajući prvostupanjsku presudu po svim dopuštenim osnovama. Predlaže preinačiti je odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, žalitelj navodi odredbu članka 195. stavak 1. točka 3. i članka 195. stavak 1.točka 11. Prekršajnog zakona, međutim obzirom da ista nije ničime konkretizirana, na žalbene navode nije moguće odgovoriti osim da one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.
6. Činjenicu da u prvostupanjskom postupku nije ispitan svjedok AP, žalitelj vezuje uz počinjenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, međutim, navedena povreda nije počinjena i okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na obranu. Navedeno iz razloga što je prvostupanjski sud o dokaznom prijedlogu žalitelja odlučio, stoga je neispitivanje tog svjedoka moglo jedino utjecati na ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, a o istome odmah u nastavku.
7. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud utvrdio je da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano obrazložio svoju odluku o krivnji žalitelja. Činjenično stanje utvrđeno je analizom i ocjenom obrane okrivljenog LP, iskaza u postupku ispitane žrtve SP, u svojstvu svjedoka ispitanih PP i UP, provedenog suočenja između okrivljenika i žrtve, te analizom i ocjenom dokumentacije priležeće spisu. Žalbenim navodima koji su u bitnome istovjetni obrani danoj u postupku pred prvostupanjskim sudom, nije dovedena u pitanje ispravnost i cjelovitost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovaj sud obranu okrivljenika ocjenjuje onako kako ju je cijenio i prvostupanjski sud, te za to dao valjane razloge. Nedvojbeno je, pa i iz iskaza samog okrivljenika, utvrđeno da je žalitelj u inkriminirano vrijeme promijenio brave na oba ulaza u kuću koju koristi i žrtva, onemogućivši je time da se koristi osobnom imovinom. Prvostupanjski sud je čak i prihvatio obranu okrivljenika u dijelu da je bravu na glavnom ulazu morao promijeniti jer zbog ostavljenog ključa s druge strane brave, ista nije mogla biti otključana. Međutim, osim što je i sam imao mogućnost koristiti drugi sporedni ulaz, nije bilo nikakvog razloga da se odmah promijene obje brave i time onemogući svaki ulazak žrtve u nekretninu u kojoj živi. Time što je sutradan žrtvi predao nove ključeve, krivnja za prekršaj iz članka 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji važećeg u trenutku počinjenja prekršaja nije otklonjena.
8. Sve navedeno puno detaljnije obrazlaže prvostupanjski sud te se žalitelj upućuje upravo na to obrazloženje koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju. Žalitelju se tek napominje da segmenti žalbe koji se vezuju uz vlasništvo nisu od utjecaja na odluku o krivnji za prekršaj počinjen ekonomskim nasiljem u obitelji - zabranom odnosno onemogućavanjem korištenja zajedničke ili osobne imovine radnjama kojima se sprječava ekonomska neovisnost žrtve i onemogućava je se u korištenju osnovnih resursa za svakodnevno funkcioniranje. Stoga su u ponašanju okrivljenika u inkriminirano vrijeme ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja opisanog u članku 10. točka 5., a kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je i proglašen krivim.
9. Razmotrivši u povodu žalbe odluku o prekršajno pravnoj sankciji, prvostupanjski sud uzeo je u obzir sve odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere sankcije, a koje prihvaća i ovaj sud. Izrekavši okrivljeniku novčanu kaznu kao blažu i odmjerivši je u minimalnom zakonom propisanom iznosu, na strani okrivljenika cijenjene su samo olakotne okolnosti, ali i sve okolnosti počinjenja prekršaja i stupnja ugrožavanja žrtve. Takva sankcija primjerena je i općoj i specijalnoj svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom IP određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 8 ovjerenih prijepisa.
