Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3255/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LČ i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog PČ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pp-2993/2021 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog PČ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni PČ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pp-2993/2021 od 27. siječnja 2025., okrivljeni LČ i okrivljeni PČ proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisnog u izreci prvostupanjske presude, te je svakome izrečena novčana kazna od 100,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužni su platiti paušalni iznos od 40,00 eura, svaki.

Istom presudom okrivljeni GČ je na temelju odredbe članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira dok je prekršajni postupak u odnosu na okrivljene VČ i FČ obustavljen.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni PČ osobno, pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama, te prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Iako žalitelj prvostupanjsku presudu pobija po svim zakonom dopuštenim osnovama, sadržajno je nezadovoljan odlukom o svojoj krivnji i pri tome ne nudi niti jedan konkretan žalbeni navod na koji bi se moglo odgovoriti.

6. Stoga se žalitelju odgovara da je prvostupanjski sud proveo iscrpan dokazni postupak, detaljno analizirao provedene dokaze i odluku o krivnji. Žalitelj sukladno odredbi članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona u žalbi ne može iznositi dokazne prijedloge za koje smatra da bi doveli do drugačijih utvrđenja budući je propisano da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.

7. Zaključno, pojam nužne obrane istican je i pred prvostupanjskim sudom. U tom smislu, okolnosti inkriminacije, njezina dinamika i osobna svojstva okrivljenog LČ (alkoholiziranost), u cijelosti otklanjaju obranu žalitelja da bi njegovo protupravno postupanje bilo nužno i jedino moguće. Upravo suprotno, imajući u vidu njegovu ulogu na mjestu na kojem je prekršaj počinjen, prethodno nije iscrpio niti jedan dostupan i prihvatljiv način kako bi omogućio i osigurao održavanje javnog reda i mira.

8. U odnosu na odluku o kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda koji je žalitelju izrekao novčanu kaznu kao blažu, budući Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje kažnjavanje počinitelja prekršaja iz članka 13. i kaznom zatvora do 30 dana, a potom je odmjerio na gornjoj granici propisanog raspona, smatrajući da je takva kazna primjerena okolnostima i načinu počinjenja prekršaja, te da će tako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona. Žalbenim navodima u izrečenu kaznu se niti ne upire.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 ovjerenih prijepisa.